Znanost i tehnologijaS


Arrow Up

Gljive koje apsorbiraju zračenje rastu na zidovima reaktora u Černobilu

gljive černobil
Na zidovima reaktora u Černobilu pronađen je organizam koji ne samo da je otporan na radijaciju nego se njome hrani.

Još 1991. znanstvenici su uočili neobičnu vrstu crnih gljivica koje rastu na zidovima reaktorima, a naknada istraživanja otkrila su kako ih zapravo, radijacija privlači, prenosi Science page.

Ključno za razumijevanje kako gljivice preživljavaju u iznimno nepovoljnim uvjetima bila je vrlo velika količina melanina koju su otkrili u njima. Taj pigment se nalazi i u ljudskoj koži kako bi ju zaštitio od UV zraka. No černobilska gljivice Cryptococcus neoformans koristi ga nešto drugačije - absorbira radijaciju i pretvara ju u kemijsku energiju, donekle slično fotosintezi kod biljaka.

Prošli radovi pokazali su kako ovo nije jedina vrsta koja je iskorištavala radijaciju. Znantsvenike je već ranije zaintrigirala velika količina spora gljivica u fosilima iz rane krede, geološkog razdoblja kada su magnetno polovi mijenjali mjesta, zbog čega je magnetno polje Zemlje bilo iznimno slabo pa je mnogo više kozmičkih zraka dolazilo do Zemlje.

Map

Znanstvenici istražuju što uzrokuje stvaranje tajanstvenih 'ledenih prstenova' u Bajkalskom jezeru

bajkalsko jezero
© Limnologija i oceanografija (2019). DOI: 10.1002 / lno.11338Pregledna karta srednjeg Baikala i područja terenskog rada (crveni isječeni pravokutnik). Također su prikazani prethodno otkriveni (crveni krugovi) i novootkriveni (narančasti krugovi) ledeni prstenovi, kao i njihove satelitske snimke (1969 - Corona, 2010 - MODIS, 2016 - Landsat).
Francuski i ruski istraživači otkrili su mehanizam koji je stvorio divovske krugove na ruskom jezeru Bajkal, a koji su zaintrigirali znanstvenike već 20 godina, objavljeno je u časopisu Limnology and Oceanography.

Međunarodni tim ruskih i francuskih znanstvenika pronašao je moguće objašnjenje za tajanstvene divovske ledene krugove na jezeru Bajkal u Rusiji, navodi se u članku objavljenom u časopisu Limnology and Oceanography.

Ledeni krugovi otkriveni su tamo prije otprilike 20 godina. Bilježeni su na raznim lokacijama na jezeru tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci i ostajali su vidljivi od vremena nastanka do nekoliko dana ili čak mjeseci.

U promjeru mogu doseći pet do sedam kilometara i vidljivi su samo s neba. Jedna od njihovih karakteristika je svjetlosno središte okruženo tamnim krugom. Jedna od prvih teorija bila je da su krugovi uzrokovani metan mjehurićima, ali studije su pokazale da na dnu jezera nema ugljikovodičnog plina. Srećom, jer bi klimato-paraziti već pronašli način kako na sve staviti još jedan porez.

U sljedećoj studiji znanstvenici su probili led Bajkalskog jezera i spustili senzore u vodu. Znanstvenici su također pregledali infracrvene satelitske snimke koje pokazuju promjene temperature vode.

Primijetili su da se ispod leda pojavio vrtlog, nekoliko stupnjeva više nego oko njega. To ukazuje da ledeni krugovi potječu od kretanja vode i temperaturne razlike. Ali ovaj mehanizam njihove pojave još nije jasan.

Bajkalsko jezero se nalazi u azijskom dijelu Ruske federacije. Radi se o najstarijem i najdubljem jezeru na svijetu, gdje su se stvorile i održale razne vrste biljnih i životinjskih vrsta, te ga zbog toga nazivaju "Ruski Galapagos". Ime je dobilo po tatarskoj riječi "Bai-kul" ili u prijevodu Bogato jezero. Znanstvena zajednice nama odgovor na pitanje kako je nastalo Bajkalsko jezero.

Voda ovog jezera je odlične kvalitete i koristi se za piće. Bajkalsko jezero zimi prekriva debeo led kojeg sijeku i prodaju u kockama. Jezero zimi postaje autostrada za mnoge vozače koji mogu uživati u sigurnoj vožnji bez ikakvih prepreka.

Headphones

Prvi kontakt? Znakovi koji dolaze iz svemira su poput sata, znanstvenici ne znaju zašto

signali
© CCO
Astronomi iz celog sveta su već duže vreme fascinirani misterioznim radio-signalima koji "bombarduju" našu planetu iz dubokog svemira. Neki od njih ih povezuju sa mogućim vanzemaljskim obaveštenjima.

Nova studija međunarodnog tima naučnika kog predvode astronomi iz Britanske Kolumbije u Kanadi, otkrila je da misteriozni izvor radio-signala dopire iz galaksije koja je udaljena 500 miliona svetlosnih godina od našeg, Sunčevog sistema, i šalje brze radio-signale poput otkucaja časovnika u 16,35-dnevnih ciklusa, uključujući 1 do 2 signala na sat u periodu dužem od četiri dana i 12-dnevnoj tišini pre nego što ponovo počne.

Otkriće je važno jer od radio-signala bržih od 150 zabeleženih u opservatorijama širom planete Zemlje u poslednjih deceniju i po, samo njih deset se ponovilo, ali nijedan tako stabilno kao izvor koji se analizira u studiji. Štaviše, samo je nekolicina signala praćena do galaksija iz kojih su došli.

Misteriozni signal, poznat kao FRB 180916.J0158+65, prvi put je otkriven 2017. godine, ali se i dalje neprestano ponavljao, mada oko 600 puta slabije nego prvi put. Naučnici su u studiji analizirali 28 "rafala" radio-signala u periodu između septembra 2018. i oktobra 2019, potvrdivši obrazac uz zaključak da je ovo "prva otkrivena periodičnost bilo koje vrste u izvoru FRB-a".

Novi FRB uhvaćen je na SDS J015800.28+264253.0 galaksiji koja formira zvezdu na oko 500 miliona svetlosnih godina od Zemlje.

"Otkrivanje 16,35-dnevnovnog perioda u ponavljanju FRB izvora je važan dokaz prirode tih objekata", saopštili su naučnici, pružajući nekoliko mogućih objašnjenja ovog fenomena.

Jedna mogućnost je da je reč o objektu koji kruži oko Sunca i šalje signale samo u određenom momentu u svojoj orbiti. Druga je da bi to mogao biti signal koji šalje binarni skup zvezda koji se sastoji od masivne i super guste, visoko magnetizovane neutronske zvezde. Ili bi to mogao biti samostalni objekt nastao rotacijom ili kolebanjem poput visoko magnetizovane neutronske zvezde.

Galaxy

Znanstvenici zbunjeni ogromnom galaksijom koja se misteriozno i ​​iznenada zamračila

galaksija
Ultramasivna čudovišna galaksija koja potječe iz ranih dana svemira živjela je brzo i umrla mlada, kažu astronomi u novom istraživanju. Nekada je bila u stanju stvarati i 1.000 novih zvijezda godišnje.

Galaksija XMM-2599 postojala je prije 12 milijardi godina, piše CNN. Veoma brzo je formirala mnoštvo zvijezda, a zatim i umrla, sudeći prema mjerenjima astronoma preuzetih iz spektrografa za infracrveno istraživanje u Opservatoriju W.M. Keck, koji se nalazi u blizini vrha uspavanog vulkana Mauna Kea na Havajima.

"Prije nego što je svemir napunio dvije milijarde godina, XMM-2599 je već formirao masu s više od 300 milijardi Sunaca, što ga je činilo ultramasivnom galaksijom. Izvanredno je to da je većinu zvijezda formirao u velikom naletu, kada je svemir bio star manje od milijardu godina, a zatim je postao neaktivan u trenutku kada je svemir bio star svega 1,8 milijardi godina", kaže Benjamin Forrest, glavni autor istraživanja.

Tokom svog vrhunca, galaksija je uspijevala stvarati više od 1.000 zvijezda godišnje, što je nevjerojatno visok broj u usporedbi s, recimo, našom galaksijom u kojoj se stvori jedna zvijezda godišnje.

"XMM-2599 je možda potomak populacije visokih, prašinastih galaksija koje formiraju zvijezde u veoma ranom svemiru, a koje su nedavno otkrili novi infracrveni teleskopi", rekao je Danilo Marchesini, koautor studije.

Međutim, astronomi nisu sigurni kako se razvijala ova divovska galaksija. Kada bi se usporedila s drugim galaksijama te vrste, sve je vrlo neobično, jer bi XMM-2599 i dalje trebala formirati nove zvijezde.

Snowflake Cold

Studija otkriva da Plutonovo ledeno "Srce" vlada svojom atmosferskom cirkulacijom, oblikuje njegovu površinu

pluton
Nakon detaljnog proučavanja podataka koji su stigli sa sonde New Horizons stručnjaci su ustanovili što se događa u poznatoj regiji Tombaugh.

Tokom svog leta pored Plutona New Horizons, misija koju je pokrenula NASA, napravila je fotografije na kojima se vidi da ova patuljasta planeta ima površinu u obliku srca.

Novo istraživanje ovog područja ustanovilo je da je ovaj dio Plutona jako vjetrovit, a ovakve vremenske prilike mogle bi biti uzrok njegovog srcolikog oblika, piše CNN.

Ovo područje naziva se i regija Tombaugh, po astronomu Clydeu Tombaughu, koji je otkrio Pluton 1930. godine.

Većina dušičnog leda ovog patuljaste planete može se naći u ovom području, a ledene su ploče velike i do 100.000 kilometara. Bazen je u lijevom dijelu srca, dok su na desnoj dušični ledenjaci i visoravni.

Prije nego što je sonda New Horizons prošla pored njega, svi su mislili da je Pluton ravničarski planet, bez raznolikosti u reljefu, ali je situacija potpuno drugačija. On ima puno oblika reljefa i znanstvenici sada pokušavaju utvrditi zbog čega je to tako.

Atmosfera na Plutonu je oko 100.000 puta rjeđa nego na Zemlji i sastoji se od dušika, ugljikova monoksida i metana.

Danju se zamrznuto dušično srce Plutona zagrijava taman toliko da isparava, a noću se kondenzira i ponovno pretvara u led. Istraživači ovu pojavu zovu Plutonovim "otkucajem srca", koje kontrolira atmosfersku cirkulaciju dušičnih vjetrova na njemu.

Galaxy

Astronomi primjećuju sustav s dvije zvjezde kako se vrti tako brzo da savija prostor i vrijeme

zvijezde
© Mark Myers, OzGrav ARC Centre of Excellence/Swinburne University of Technology
Nakon dvije decenije promatranja, astrofizičari uspjeli su uočiti dvije zvijezde koje se vrte nevjerovatnim brzinama i time narušavaju, odnosno primjetno krive prostor i vrijeme.

Tim naučnika iz ARC-ovog Centra za otkrivanje gravijtacijskih talasa prati izvanredne binarne zvijezde već 20 godina pomoću teleskopa postavljenog u CSIRO Parkes observatoriju, piše NewAScientist.

Oni su uspjeli primijetiti vrteća nebeska tijela koja, kako kažu, prkose prostoru i vremenu svojom ogromnom gravitacijom.


Komentar: Pogledajte i (na engl. jeziku):


Bulb

Znanstvenici pretvaraju pčelinje utrobe u tvornice lijekova kako bi se odbili smrtonosni patogeni

pčele
© Pexels.com
Naučnici s Univerziteta Texasa u Austinu u časopisu Science objavili su da su razvili novu strategiju za zaštitu medonosnih pčela od smrtonosnog trenda poznatog kao kolaps kolonije, a riječ je o genetičkoj modifikaciji sojeva bakterija.

Sve veći broj pčelinjih kolonija u Sjedinjenim Američkim Državama bilježi opadanje broja odraslih pčela.

Prema državnom istraživanju, pčelari su izgubili gotovo 40 posto svojih pčelinjih zajednica prošle zime, što je najviša stopa prijavljena otkad je istraživanje počelo prije 13 godina.

Poboljšanje zdravlja pčela

"Genetički modificirane bakterije žive u crijevima medonosnih pčela i djeluju kao biološke fabrike, crpeći lijekove koji ih štite od dva glavna uzroka kolapsa kolonije: grinje Varroe i virusa deformiranog krila."

Istraživači vjeruju da bi njihova metoda jednog dana mogla imati širu upotrebu jer se modificirane bakterije mogu lako uzgajati, njihovo je ubrizgavanje jednostavno, a vjerovatno se neće raširiti izvan pčela.

"To ima direktne posljedice na zdravlje pčela", rekla je Nancy Moran, profesorica integrativne biologije i glavna istražiteljica studije, prenosi PhysOrg.

"Ovo je prvi put da je neko poboljšao zdravlje pčela genetičkim inženjerstvom mikrobioma (zajednice mikroorganizama)", dodao je Sean Leonard, prvi autor studije.

Satellite

Nebo iznad iznad Pittsburgha: Dva neispravna satelita tijesno izbjegavaju sudar pri brzini od 53.000 km/h

satelit
© NASAInfracrveni astronomski satelit (IRAS) kruži oko Zemlje
Dva satelita koja kruže brzinom od gotovo 53.000 kilometara na sat za dlaku su se mimoišla iznad američke savezne države Pennsylvanije.

Dva objekta prošla su jedan drugom preko putanje bez incidenta, kazao je glasnogovornik zapovjedništva američkih svemirskih snaga za AFP.

Prema zapovjedništvu, to se dogodilo u 1:39 po srednjoeuropskom vremenu oko 900 kilometara iznad Pittsburgha.

Posljednji sudar satelita zabilježen je 2009. godine.

Sateliti su izvan uporabe

Neki stručnjaci procijenili su da bi sateliti mogli proći jedan pokraj drugog na udaljenosti i manjoj od 12 metara. Oba su satelita izvan uporabe, no strahovalo se da bi u slučaju sudara njihovi dijelovi stvorili svemirski otpad koji bi mogao oštetiti druge objekte u orbiti.

Jedan je satelit infracrveni astronomski satelit Irsa lansiran 1983., a drugi američki eksperimentalni satelit GGSE-4 lansiran 1967.

Prema međunarodnim preporukama, sateliti nisko u orbiti moraju se ukloniti najkasnije 25 godina nakon što su rashodovani, no ova dva satelita lansirana su prije promjena pravila. Taj je slučaj obnovio rasprave o važnosti uklanjanja svemirskog otpada.
"Ovakvi slučajevi ukazuju na potrebu odgovornog i pravovremenog uklanjanja satelita iz svemira kako bi se svemir mogao koristiti na održiv način", objavio je LeoLabs, koji prati kretanje svemirskog otpada i koji je upozorio na mogućnost sudara dva satelita.

Sun

Snimljene dosad najdetaljnije fotografije površine Sunca

solarni teleskop
© wikipediaSolarni teleskop Daniel K. Inouye
Površina Sunca izgleda kao potpuno divlje mjesto koje sada možemo vidjeti na izuzetno detaljnim fotografijama koje je zabilježio novi solarni teleskop Nacionalnog instituta za nauku sa sjedištem na Havajima.

Teleskop nazvan prema bivšem američkom senatoru Danielu K Inouyeu zabilježio je ove fotografije na kojima se mogu uočiti karakteristike Sunca kao s 30 kilometara udaljenosti, piše BBC.

To je izvanredno za zvijezdu u centru našeg sistema koja ima promjer oko 1,4 miliona kilometara i udaljena je 149 miliona kilometara od Zemlje. Inače, ovo su prve detaljne slike uzburkane površine Sunca.

Zabilježene stanične strukture Sunca slične su veličini američke države Teksas. U njima se proizvodi masa vruće plinovite plazme. Svijetli krateri su mjesta gdje se solarni materijal diže, dok se u okolnim tamnim stazama plazma hladi i tone.

Solarni teleskop će raditi zajedno s NASA-inom solarnom sondom Parker koja orbitira oko Sunca. Rezultati njihovih misija mogu pomoći ljudima da nauče više o Suncu te kako svemirsko vrijeme koje ova zvijezda stvara može utjecati na Zemlju.
sunce
© ESA

Galaxy

Znanstvenici otkrivaju neobičan prasak gravitacijskih valova u svemiru: Hoće li Betelgez postati supernova?

svemir
© Image from the WorldWide Telescope, courtesy of Alyssa Goodman
Tajanstveni kozmički događaj je ovog mjeseca možda izazvao blago i neosjetno istezanje i skupljanje našeg planeta.

Prije dvije sedmice, naučnici su zabilježili izljev gravitacijskih valova koji remete sklad vremena i prostora, ali nije poznato odakle su valovi došli. Izljev je trajao svega 14 milisekundi, što se ne može ni zapaziti, a detektirao ga je Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory (LIGO).

Ovu kozmičku pojavu može prouzrokovati sudar crnih rupa ili dvije neutronske zvijezde. Prethodno je primijećena 2017., nakon sudara dvije neutronske zvijezde, i ponovno aprilu 2019.

Gravitacijski valovi uslijed sudara ovako masivnih svemirskih tijela obično traju duže i manifestira se frekvencijama koje se s vremenom mijenjaju dok se orbite ovih tijela približavaju, nudi pojašnjenje Andy Howell, naučnik sa Univerziteta u Californiji, zaposlen u jednom drugom opservatoriju.

Nije u pitanju val, već kratkotrajni izljev

Signal zabilježen na Zemlji ne predstavlja valove, već izljev, smatra Howell, a pretpostavlja se da je riječ o eksploziji supernove.

Pojedini astrofizičari vjeruju da je riječ o izumirućoj zvijezdi Betelgez, koja se nedavno počela gasiti te se očekuje da ulazi u fazu eksplodirajuće supernove. Howell se protivi ovoj tezi jer je Betelgez i dalje prisutna, a sumnja da je riječ o nekoj drugoj zvijezdi jer se eksplozije supernove javljaju unutar naše galaksije na svakih stotinu godina.

Izljev se čini previše kratkim da bi bila riječ o masivnoj zvijezdi koja se gasi. Astrofizičari nisu detektirali neutrone, sićušne subatomske čestice koje supernove ispuštaju.