U Izraelu je mandat za sastavljanje nove vlade dobio Benny Gantz, bivši general izraelske vojske, sada vođa oporbe Benjaminu Netanyahuu i njegovom Likudu.

Iako je malo vjerojatno da će se politika cionističkog entiteta radikalno promijeniti, ova je vijest važna samo zato što bi ova odluka mogla značiti posljednje dane Netanyahua kao premijera.

Naime, 20. listopada je Netanyahu odustao od mandata za sastavljanje vladine koalicije, dva dana prije isteka roka. Zadatak je dobio Benny Gantz. Članak bismo mogli napisati kao da je ostao Netanyahu, jer se nije imalo što dodati, osim naslova u bilješci i imena novog mandatara.

Ovo bi mogli biti posljednji dani duge vladavine Benjamina Netanyahua nad Izraelom. Zapravo rok za formiranje vlade istječe. Nakon polovične pobjede na posljednjim izborima koji su mu ipak dali priliku da isproba, svi pokušaji su bili beskorisni.

Shvatio je da neće uspjeti i to je dobro znao, toliko da se koncentrirao na nešto drugo, da konsolidira svoje stavove u Likudu i ultraortodoksne stranke, odustajući od nade da će ugroziti svog centrističkog suparnika, Bennya Gantza, vođu Khaol Lavana, te desničara Avigdora Liebermana, koji vodi Israel Beiteinu.

Netanyahu je stoga bio primoran vratiti mandat u ruke predsjednika Reuvena Rivlina, koji mu više nije mogao dati vremena zbog nedopuštenog zastoja. Težak zadatak pokušaja sastavljanja vlade, nakon dva teška izbora, dobit će Gantz.

Netanyahuov san nestaje, koji je nakon travanjskih izbora odlučio ponovno izaći na glasanje, nadajući se da će mu ankete donijeti jasnu pobjedu koju je prije propustio.

No, pobjeda u drugom poluvremenu u rujnu dala je Netanyahuu samo još jedan pokušaj i sada lopta prelazi na stranu njegovog protivnika.

Zapravo je taj razvoj bio predvidiv. Shema koju su njegovi suparnici javno objavili onemogućila je njegovu misiju.

Američka propaganda često tvrdi da su tri baltičke države izuzetno uspešne, baš kao što bi to trebalo da bude i Poljska. Da li je ova tvrdnja istinita? U početku se činilo da ove države ostvaruju rast, ali nije li to uglavnom i u potpunosti posledica subvencija EU/MMF/SAD?

Posmatrajući baltičke države, a posebno Letoniju, one su bile "izlozi" sovjetskih republika, sa visokim životnim standardom (barem u poređenju sa ostalim sovjetskim republikama) i izuzetnom visokotehnološkom industrijom.

Šta se zaista dogodilo sa ovim ekonomijama nakon nezavisnosti? Kako su "reformisale" svoje ekonomije prelazeći iz bivše sovjetske u modernu "liberalnu"?

Postsovjetski neoliberalizam je bio veliki uspeh za kleptokrate na vrhu. Oni su prisvojili javne zasluge, od ključnih industrija do nekretnina. Ali Baltičke države su uglavnom dopustile da se njihova sovjetska industrija uruši, ne ulažući nikakav napor da ih spasu ili reorganizuju.

Sa prekidanjem odnosa sa Rusijom, baltičke ekonomije su morale da počnu iznova - vrlo desničarskom poreskom politikom i bez ikakve vladine pomoći, jer je i sama vlada postala privatizovana i u rukama bivših zvaničnika.

Neoliberalni zapadni savetnici, koji su preuzeli kontrolu nad tim ekonomijama, kao da je to bila jedina alternativa sovjetskoj birokratiji - uveli su rušenje programa štednje kako bi vratili makroekonomsku "stabilnost", što znači sigurnost njihove zemlje i grananja infrastrukture.

To su pozdravili evropski bankari, koji su mislili da su Balti otkrili recept koji omogućava vladama štednje da zadrže vlast u prividnoj demokratiji. Te politike bi srušile vlade bilo gde drugde, ali mogućnost emigracije, plus etničke podele protiv ruskih zagovornika, omogućile su im da vlade opstanu.

SAD su se u Siriji pomirile sa realnošću tek kad im je postalo jasno da ne mogu da spreče propast svoje osmogodišnje intervencije
Kada je američki predsednik tvitnuo o povlačenju vojske iz Sirije i dopuštenju turskim snagama da preuzmu kontrolu nad teritorijama koje su do tog trenutka bile u rukama Kurda, Donald Tramp je Tursku verovatno smatrao većim "NATO saveznikom" koji će mu omogućiti da ispuni svoje obećanje o okončanju američkih "beskrajnih" ratova na Bliskom istoku. Međutim, kako će pokazati tok događaja, Tramp očigledno nije dobro razumeo da će njegova odluka o povlačenju dati prednost američkim rivalima i zadati snažan udarac interesima SAD u regionu - koji između ostalog uključuju i plan da se razbije iranska "osovina otpora" i da se poremeti kineski projekat Jedan pojas, jedan put, kako bi se ograničio njegov globalni domet i ekonomski uticaj u regionu koji nastavlja da predstavlja globalni centar proizvodnje energije.

Činjenica da Kurdi sarađuju sa Rusijom i Sirijom govori o tome da su SAD izgubile jedinog regionalnog saveznika na terenu, i da više nemaju način da direktno menjaju situaciju na tlu Sirije. Iako je prema računici SAD Turska u kapacitetu člana NATO pakta trebalo da igra ulogu američkog činioca na terenu, američki predsednik po svoj prilici nije bio svestan strateškog razumevanja koje je pre mesec dana postignuto između Rusije, Irana i Turske po pitanju budućnosti Sirije. Ta je budućnost zasnovana na "političkoj nagodbi" za teritoriju čitave Sirije, što uključuje i Kurde.

Jučer je američki predsjednik Donald Trump, pred sam kraj ili netom po završetku pregovora s ruskim vođom Vladimirom Putinom i turskim predsjednikom Erdoganom iza zatvorenih vrata o Siriji, objavio kako će SAD iz proračuna financirati "Bijele kacige" u Siriji, takozvanu "humanitarnu organizaciju", zapravo ogranak sirijske Al-Qaede zadužen za propagandne aktivnosti s ciljem blaćenja sirijske vlade i vojske.

Odluku je teško objasniti, osim ako odluku nije donio u nadi da će se malo umiriti jastrebovi u njegovoj upravi i Kongresu koji se ne mogu pomiriti s povlačenjem američke vojske iz arapske zemlje, gdje sada glavnu pregovaračku ulogu ima Rusija, a Bashar Al-Assad polako, ali sigurno vraća nadzor nad svim teritorijima koje nije oslobodio vojnim putem.

No, kako god bilo, američki predsjednik Donald Trump odobrio je 4,5 milijuna dolara pomoći takozvanoj Sirijskoj civilnoj obrani, zvanoj "Bijele kacige", nazivajući njihov rad "važnim i visoko cijenjenim". Kritičari skupine ukazuju na njegove terorističke veze, a povijest njihovog osnutka i djelovanje smo više puta opisali i obrazložili i na stranicama ovog portala.

"Tijekom osmogodišnjeg sukoba u Siriji, "Bijele kacige" su spasile više od 115 000 ljudi, uključujući mnoge etničke i vjerske manjine", rekla je Bijela kuća, najavljujući pomoć u utorak.

Međutim, izvor ove brojke je sama skupina, jer nijedna neovisna skupina ili tijelo nisu potvrdili broj spašenih, prije svega zato što su "Bijele kacige" aktivne isključivo na području kojeg kontroliraju islamističke terorističke skupine i krovna organizacija Hayat Tahrir Al-Sham koju prevodi sirijska Al-Qaeda.

Organizacija postoji tek od 2014. godine i osnovana je u južnoj Turskoj pod nadzorom britanskih obavještajnih službi.

Washington je lažnim "humanitarcima" obećao pomoć u iznosu od pet milijuna dolara grupi na konferenciji u ožujku. Prošlog svibnja Trumpova administracija najavila je da će prestati financirati "Bijele kacige", da bi samo mjesec dana kasnije povukla odluku i poslala grupi 6,8 milijuna dolara.

Mir na Bliskom Istoku nam je došao brzo i na tome ćemo morati da zahvalimo ruskom predsedniku Vladimiru Putinu.

Setite se da epicentar virulentnih anti-ruskih, pro-izraelskih osećanja nije počeo sa Neokonima i K Street-om. Počinje sa ostacima britanske carske klase koja i dalje ima ogroman uticaj nad britanskom politikom.

Mislite da grešim u vezi sa tim. Pogledajte Bregzit.

Putin održava situaciju pod kontrolom postavljanjem temelja za vin-vin situaciju za sve u regionu .

Od trenutka kada je Putin započeo svoju intervenciju u Siriju, američka panditokratija je rekla da će zaglibiti u močvaru. Da on ne može da izdrži nadolazeći rat sa borcima ISIS-a.

To je zasnovano na činjenici da SAD nisu mogle da pobede ISIS. Ali ta logika je važila samo ako ste verovali da se SAD zapravo bore protiv ISIS-a. Kada je Rusija ušla u Siriju, otkrila je sve laži o snazi ISIS-a, piše Tom Luongo za Gold Goats 'n Guns.

Tokom nekoliko dana od početka ruskih vazdušnih operacija sirijska Arapska vojska je počela da preuzima velike delove teritorije od američkih i turskih pobunjenika i od ISIS-a.

Preokret je bio upečatljiv. A SAD su ostale iznenađene, žaleći se kako Putin bombarduje pogrešne ljude. Efikasnost ruskih vazdušnih snaga bila je zapanjujuća, a rezultati na terenu govorili su za sebe.

Ovo nije revizionistička istorija. To su činjenice. Rusi su u tom trenutku prebacivali avione tri do četiri puta dnevno.

Očigledno je da je Putin dizajnirao rusku vojsku tako da brani ruske granice, a ne da napada i održava Carstvo.

Izraelski predsjednik Reuven Rivlin u srijedu će dati zadatak centrističkom političaru Bennyju Gantzu da pokuša oformiti novi koalicijsku vladu, nakon što aktuelni premijer Benjamin Netanyahu nije uspio u tome, saopćio je Rivlinov ured.

Netanyahu, konzervativac u četvrtom mandatu, čija je stranka bila izjednačena s Gantzovom na septembarskim izborima, poručio je Rivlinu u ponedjeljak da odustaje od formiranja vlade, nakon što nije uspio dobiti većinu u parlamentu, prenosi Reuters, piše Fena.

Netanyahu, koji se nalazi na čelu Likud partije, rekao je da vraća mandat Rivlinu, nakon što je radio "na uspostavljanju vlade širokog jedinstva".

Bez dogovora o vladi jedinstva

Ukoliko ni Gantz ne uspije formirati vladu, to će najvjerovatnije dovesti do novih parlamentarnih izbora, trećih od aprila.

Rivlin je odmah nakon izbora predložio da se osnuje vlada jedinstva, u kojoj bi vlast bila jednako podijeljena između blokova koje predvode Netanyahu i Gantz te da obojica budu premijeri po dvije godine.

Gantz odbija biti u vladi s Netanyahuom, kome prijete optužnice za korupciju.

Kada je čečenski vođa Ramzan Kadirov okupio je 10 000 pripadnika svojih specijalnih postrojbi na stadionu u Groznom i zakleo se na vjernost Rusiji i Vladimiru Putinu vidjelo se da raspolaže s jakim snagama na koje Moskva može računati bilo gdje i u bilo kojem trenutku.

Ruska vojna policija sastavljena od sunitskih muslimana iz Čečenije i Dagestana je odradila veliki posao u Siriji, gdje su im lokalno stanovništvo i neki terenski zapovjednici na okupiranim područjima, koji su se odlučili predati, imali više povjerenja u njih, nego u snage Bashara Al-Assada. Kasnije se pokazalo da je taj strah bio iracionalan i da su se te skupine bojale osvete vladinih snaga, iako nije zabilježen nijedan takav ozbiljniji incident.

Sada, kada se stvari u Siriji kreću u smjeru da bi moglo doći do obrnute migracije i povratka stranih militanata kući, između ostalog i u Čečeniju, Ramzan Kadirov je opet spreman.

"Čečenija je odabrala i obučila posebne vojne postrojbe za borbu protiv terorista "Islamske države", ako njihovi zapadni "lutkari" odluče da ih u Rusiju iz Sirije pošalju na Sjeverni Kavkaz", upozorio je čečenski vođa Ramzan Kadirov.

Turska operacija protiv Kurda na sjeveru Sirije dovela je do bijega stotina terorista iz desetak zatvora u kojima su bili zatvorenici "Islamske države", kao i iz osam izbjegličkih kampova u kojima su bili članovi njihovih obitelji, izjavio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu. Izrazio je zabrinutost da bi to moglo izazvati "nalet takozvane obrnute migracije terorista natrag u njihovu domovinu".


Neki od tih boraca bivšeg "kalifata" bili su iz Čečenije i drugih republika na jugu Rusije, ali Kadirov kaže da bi dva puta trebali razmisliti o povratku.

"Čečenija je spremna osigurati sigurnost u našoj regiji. Za to smo pripremili specijalne jedinice", rekao je Ramzan Kadirov za Prvi kanal ruske državne televizije.

Nakon 6 sati i 20 minuta razgovora (od čega nekoliko sati "oči u oči" samo dvojica predsjednika), u ruskom crnomorskom odmaralištu Sočiju večeras je završio sastanak ruske i turske delegacije predvođene predsjednicima Vladimirom Putinom i Recepom Tayyipom Erdoganom o stanju u Siriji u kontekstu turske vojne operacije "Izvor mira", kao i američko-turskog sporazuma o 120-satnom prekidu vatre koji je istekao večeras u 20:00 sati.

Današnji su pregovori održani nakon što je Erdogan prethodno odbacio plan francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za sjevero-istok Sirije. I ne samo da ga je odbacio, već je Macrona optužio da predstavlja "teroriste" i da govori u njihovo ime.

Rat ili mir? Tko dobiva, a tko gubi? S kim će Turska dalje - s Rusijom ili SAD-om...? Samo su neka od pitanja koja ovih dana, ali i tjedana i mijeseci golicaju svjetsku javnost, medije i političare. Zato nije nikakvo čudo da je u Soči stigao rekordni broj novinara: 138 reportera iz čitavoga svijeta iščekuje rezultate rusko-turskih pregovora na vrhu. I dočekali su ih.

Na zajedničkoj konferenciji za medije oba su predsjednika izjavila kako nisu razgovarala samo o Siriji, već i bilateralnim odnosima, plaćanju u nacionalnim valutama u međusobnoj trgovinskoj razmjeni, gospodarskoj suradnji... Ali, naravno, svi su čekali samo jedno - riječ domaćina, Vladimira Putina, vezano uz Siriju i daljnje ruske i turske poteze uz tu zemlju.

A Putin je odmah nakon pregovora s Erdoganom pred novinarima izjavio slijedeće: Rusija i Turska došle su do sudbonosnih riješenja za stanje na sirijsko-turskoj granici. Te će odluke objaviti ministri vanjskih poslova dviju zemalja, kazao je Putin, a one će, prema njegovom mišljenju, omogućiti riješenje dostatno opasne situacije koja je sada stvorena na granici dviju zemalja.

Turski vođa Erdogan je kazao kako je "detaljno upoznao" svoga ruskog kolegu o stanju na sjevero-istoku Sirije.

Mnistri vanjskih poslova Rusije i Turske Sergey Lavrov i Mevlut Cavushoglu zajednički su objavili vijest o potpisanom Memorandumu o razumijevanju između Moskve i Ankare, što je jedan od glavnih rezultata pregovora između dvojice predsjednika. Dokument uključuje 10 točaka, od kopjih su najvažnije slijedeće:

Američki ministar odbrane Mark Esper izjavio je da će deo američkih trupa ostati u selima u blizini naftnih polja na severoistoku Sirije kako bi sprečile da im priđu pripadnici terorističke grupe DAEŠ.

"Proces povlačenja američkih trupa trajaće nedeljama, a ne nekoliko dana, deo njih (trupa) ostaće u selima koja se nalaze u blizini naftnih polja na severoistoku Sirije, kako bi se sprečila mogućnost dolaska grupe DAEŠ i drugih (grupa) da iskoriste ove resurse. Naše trupe ostaće blizu mesta u kojima se vode borbe u Siriji", izjavio je Esper na konferenciji za štampu sa avganistanskim predsednikom Ašrafom Ganijem u Kabulu.

Američki ministar odbrane dodao je da nije doneta konačna odluka o povlačenju američkih trupa iz Sirije.

Ranije je list "Njujork tajms", pozivajući se na visokog američkog zvaničnika, saopštio da američki predsednik Donald Tramp planira da ostavi mali kontingent američkih trupa na istoku Sirije za borbu protiv DAEŠ-a.

Tramp je 7. oktobra izjavio da su Sjedinjene Američke Države počele da povlače trupe sa severoistoka Sirije. Šef Pentagona Mark Esper rekao je 13. oktobra da će Sjedinjene Američke Države odatle povući još 1.000 vojnika.

Turska od 9. oktobra vodi operaciju "Izvor mira" na severoistoku Sirije protiv kurdskih jedinica. Sjedinjene Američke Države i Turska dogovorile su se 17. oktobra o prekidu operacije na 120 sati i povlačenju kurdskih snaga iz 30-km široke tampon-zone na granici između Turske i Sirije, koju Ankara namerava da kontroliše samostalno.

Američka vojska koja prelazi iz Sirije u Irak nema dozvolu da ostane u zemlji, saopštila je iračka vojska.

"Sve američke snage koje su se povukle iz Sirije dobile su odobrenje da uđu u Kurdistanski region kako bi mogle da se prevedu van Iraka. Nije izdata dozvola da ove snage ostanu u Iraku", ističe se u saopštenju.

Zajednička komanda Iraka objasnila je da su sve američke trupe koje su se povukle iz Sirije dobile dozvolu da uđu u region Iračkog Kurdistana samo za tranzit kroz Irak, navele su iračke snage bezbednosti.

"Američkoj vojsci nije izdato nikakvo odobrenje da ostane u Iraku", naglašava se u saopštenju.

Sirijska novinska agencija SANA javila je u nedelju da je konvoj kamiona prešao iračko-sirijsku granicu u sklopu povlačenja američkih trupa sa severa Sirije.

Stotinak američkih vojnih vozila danas je prešlo granicu Sirije i ušlo u Irak u okviru povlačenja iz Sirije. Američki ministar odbrane Mark Esper naveo je ranije da će američke trupe biti stacionirane u Iraku kako bi zadržavale moguće ponovno pojavljivanje DAEŠ-a u ovoj zemlji.

Predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan od 9. oktobra vodi operaciju "Izvor mira" u Siriji. Ankara je saopštila da su dejstva turske vojske usmerena protiv Radničke partije Kurdistana i terorističke organizacije DAEŠ. Ankaru u tom regionu podržava sirijska oružana opozicija.

Dva dana ranije, 7. oktobra, američki predsednik Donald Tramp je izjavio da su Sjedinjene Američke Države počele da povlače trupe sa severoistoka Sirije.

Vašington i Ankara su se nakon toga dogovorile da zaustave vojnu operaciju Turske na 120 sati i povuku kurdske snage na 30 kilometara u unutrašnjost Sirije kako bi se stvorila tampon-zona koju Ankara namerava da kontroliše samostalno. Bez obzira na to, mediji prenose da se privremeno primirje povremeno narušava.