Prodemokratski aktivisti su pobijedili u Hong Kongu? Takvi se površni zaključci mogu izvući iz naslova vijesti kako je "hongkonška vlada konačno i definitivno povukla prijedlog zakona za izručenje". To što je ubojica svoje trudne zaručnice s Tajvana izašao na slobodu, upravo zahvaljujući neizglasavanju "spornog" zakona, branitelje ljudskih prava nimalo ne uznemirava.

No, vratimo se prosvjedima, a "gospodina" Chan Tong-Kaia neka ugoste njegovi prijatelji u Hong Kongu ili neka ga kao počasnog gosta primi Amnesty International.

Jedan događaj i uz njega jedna mala nijansa. 26. listopada prosvjednici se okupljaju na demonstracijama, ali slogani ovog događaja sugeriraju na vrlo neobične zaključke. Ako ste mislili da je bilo trijumfalne radosti i povika "Sjajna pobjeda!", "Uspjeli smo!" ili "Kako ti se ovo sviđa, Xi Jinping?", toga nije bilo.

Glavni slogan je bio "Nismo izgubili". Može li se lucidnije iskreno priznati vlastiti poraz?

Ali zašto govoriti o porazu, ako sporni zakon očito nije usvojen, a cilj je postignut? O tome vrijedi detaljnije razgovarati.

Činjenica je da cijela pobuna zbog zakona o izručenju nije krenula zbog zakona samog po sebi, već zahvaljujući običnom kriminalcu Chan Tong-Kaiu. On je na Tajvanu ubio svoju djevojku i karticom povukao novac s njezinog bankovnog računa. Brzo su ga uhitili, već u Hong Kongu. Počeo je razmišljati što dalje. Predati se Tajvanu? To baš nije tako jednostavno.

Budući da Hong Kong ne priznaje nadležnost Tajvana, lokalne vlasti su dizajnirale prijedlog zakona za proširivanje popisa zemalja za izručenje. Amandman uključuje ne samo Tajvan, već i kontinentalnu Kinu. E tu su liberali vidjeli "stezanje obruča" oko autonomije Hong Konga. Bojali su se da će to odvezati ruke kineskoj vladi i omogućiti progon kritičara Pekinga koji su se nastanili u Hong Kongu.

Iako je u nekoliko izjava umanjio značaj koji kurdski borci imaju za Washington, američki predsjednik Donald Trump nedavno je povukao iznenađujući potez kad je razgovarao telefonom sa zapovjednikom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), u čijem su sastavu uglavnom kurdski borci.

Trump je na Twitteru objavio da je uživao u telefonskom razgovoru s Mazloumom Abdijem, što je razljutilo predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana.

Abdi je jedno od nekoliko kodnih imena tog kurdskog borca, a neka od najpoznatijih kojima se koristi jesu Mazloum Kobani, Al-Khal, Sahin Cilo, dok je njegovo pravo ime Farhat Abdi Sahin.

Trenutno je poznat kao general Mazloum Abdi, stvarni zapovjednik Jedinica narodne zaštite (YPG), vojnog ogranka Stranke demokratske unije (PYD), sirijske verzije Radničke partije Kurdistana (PKK).

Prema sirijskim internetskim portalima, Abdi je rođen 1967. u Ain al-Arabu (Kobaniju) u Siriji, a 1990. pridružio se PKK-u. Prema izvještajima, bio je blizak vođi PKK-a Abdullahu Ocalanu, zatvorenom u Turskoj.

Operacije protiv Turske

Abdi je devedesetih godina učestvovao u operacijama protiv turske vojske u turskoj pokrajini Hakkari, zbog čega ga je Ankara uvrstila na deveto mjesto na "crvenoj" listi najtraženijih terorista.

Obavljao je nekoliko funkcija u PKK-u, među kojima se posebno ističe dužnost zapovjednika specijalnih snaga i člana Izvršnog odbora.

Nakon više godina rada na vojnom polju otputovao je u Evropu, gdje je ostao sve do američke invazije na Irak 2003, kada dolazi u Irački Kurdistan i počinje se baviti političkim radom.

Nakon izbijanja sukoba u Siriji 2011. pojavljuje se kao jedan od najvažnijih zapovjednika YPG-a, bliskog PKK-u.

Godine 2014. njegovo ime pojavilo se u pregovorima sa Sjedinjenim Američkim Državama o formiranju saveza protiv organizacije Islamska država Irak i Levant (ISIL) u Siriji, a kasnije je preuzeo dužnost zapovjednika Sirijskih demokratskih snaga, koje predvode Kurdi.

Više izvora potvrđuje da se smatra vezom između sirijskog rukovodstva YPG-a i vođa PKK-a u planinama Qandil.

Predsjednik Donald Trump rekao je danas kako povjerava svojem glavnom državnom odvjetniku Williamu Barru istragu o izvorima istrage ministarstva pravosuđa o miješanju Rusije u američke predsjedničke izbore 2016. za koju se pokazalo da se radi o "najgoroj obmani" u povijesti Sjedinjenih Država.

Sinoć je New York Times objavio, pozivajući se na dva izvora bliska predmetu, da je ta do sada upravna istraga koju je nadzirao ministar pravosuđa Barr postala kriminalistička istraga.

Ta vijest je dodatno pojačala napetosti u Washingtonu nakon što su 24. rujna demokrati pokrenuli istragu u Kongresu kako bi svrgnuli Donalda Trumpa.

Tužitelj John Durham, zadužen za novu kaznenu istragu, sada je ovlašten pozivati svjedoke i preuzimati dokumente.

"Mislim da to postaje jako ozbiljno. Istraživati istražitelje. Strašne stvari su se događale u našoj zemlji", komentirao je Trump danas pred novinarima. "Mislim da ćete vidjeti stvari koje ne biste vjerovali. Bila je to najgora obmana u povijesti naše zemlje", dodao je.

Demokrati optužuju Barra da koristi moć ministarstva pravosuđa kako bi istražio nepotvrđene tvrdnje o političkom podrijetlu istrage protiv Trumpove kampanje za dosluh s Rusijom.

"Ako se ove vijesti potvrde, one će pokrenuti nove zabrinutosti o ministarstvu pravosuđa, koje je pod Barrom izgubilo neovisnost i postalo sredstvo političke osvete za Trumpa", izjavio je demokratski parlamentarac Adam Schiff koji vodi istragu u Zastupničkom domu o opozivu Donalda Trumpa.

"Ako ljudi nemaju ništa skrivati o glupostima i prekršajima koje su mogli počiniti, nemaju se čega bojati u toj istrazi", odgovorila je na kanalu Fox News Trumpova savjetnica Kellyanne Conway.

Rusija je poslala još oko 300 vojnih policajaca iz Čečenije u Siriju radi "izvršavanja posebnih zadataka u zoni 30 kilometara na sirijsko-turskoj granici", objavilo je danas rusko Ministarstvo odbrane, prenosi Tanjug.

"Oko 300 vojnih policajaca iz oružanih snaga Ruske Federacije stacioniranih u Čečenskoj republici stiglo je u Siriju da izvrše posebne zadatke", saopštilo je ministarstvo.

Vojni policajci su napustili Rusiju sa aerodroma u Sjevernoj Osetiji.

Njihov zadatak će biti da patroliraju u navedenoj oblasti i pomognu prilikom povlačenja Kurda i njihovog oružja na 30 kilometara od tursko-sirijske granice.

Sjedinjene Američke Države napustit će "krvlju natopljeni pijesak" Bliskog istoka, objavio je američki predsjednik Donald Trump, navodeći da SAD više ne treba biti svjetski policajac.

Trump je govorio u specijalnom obraćanju iz Bijele kuće, najavivši promjenu u američkom odnosu prema Bliskom istoku, gdje je, kako kaže, previše Amerikanaca poginulo.

"Odlazimo. Neka se neko drugi bori za krvlju natopljeni pijesak. Posao naše vojske nije da bude svjetski policajac", rekao je Trump.

Američki predsjednik je na meti kritika otkako ne iznenada najavio povlačenje američke vojske iz sjeverne Sirije. Mnogi ga optužuju da je napustio kurdske snage, koje su bile jedna od glavnih američkih saveznika u borbi protiv pripadnika Islamske države Irak i Levant (ISIL).

'Ostat ćemo tamo gdje ima nafte'

Nakon povlačenja Amerikanaca, Turska je pokrenula ofanzivu na sjeveru Sirije, usmjerenu na kurdske borce u toj regiji.

Prošle sedmice, dogovoreno je petodnevno primirje, kako bi se kurdskim snagama omogućilo da napuste područje u blizini sirijsko-turske granice.

"Ostale države se moraju uključiti i pošteno preuzeti svoj dio posla. Moja namjera je zauzeti drugačiji kurs, onaj koji će voditi do pobjede Amerike", dodao je Trump.

Američki predsjednik je rekao da će u Siriji, tačnije, na naftnim poljima u toj zemlji, ipak, ostati jedan dio vojnika.

"Manji broj američkih vojnika ostat će tamo gdje ima nafte", rekao je Trump.

Dok Vašington lamentira nad sporazumom koji su u Sočiju postigli ruski i turski predsednici, dotle se u Ankari, Moskvi, ali i u Damasku govori o istorijskom kompromisu koji je omogućio da regularne sirijske trupe budu raspoređene na teritoriji koju nisu kontrolisale sedam godina.

Sa turskom intervencijom na deo Sirije koji kontrolišu kurdske snage, činilo se, započela je još jedna ratna epizoda u nesrećnom spletu događaja koji ovu zemlju potresaju skoro čitavu deceniju.

Međutim, turska intervencija trajala je relativno kratko, od 9. do 22. oktobra, uključujući i petodnevno primirje, koje je američka administracija iznudila od zvanične Ankare.

Sada, dan nakon što su u Sočiju predsednici Rusije i Turske Vladimir Putin i Redžep Tajip Erdogan potpisali sporazum, može se reći da je turska ofanziva na severoistoku Sirije, koja je za cilj imala stvaranje široke teritorije na istočnoj strani Eufrata pod de fakto turskom kontrolom — završena.

Na dan kada se sudbina velikog dijela njegove zemlje odlučivala u Sočiju, tijekom pregovora između Putina i Erdogana, koji su se pokazali pozitivnim za Damask, sirijski predsjednik Bashar Al-Assad otišao je na jednu od najvrelijih točaka fronta u obilazak svojih vojnika. I to nije bio bilo koji front. Assad se iz predsjedničke palače preselio u grad Al-Habit, nedaleko od Khan Shaykuna. Sirijski predsjednik se nakon sedam godina prvi put uspio vratiti na teritorij provincije Idlib, a to je za poznavatelje prikrivene diplomacije i orijentalnog načina komunikacije bila velika poruka.

POSJET SA SNAŽNIM SIMBOLIČKIM ZNAČENJEM

Nakon što su stigli na jednu od najtežih fronti sirijskog sukoba, gdje se vojnici bore unutar jedine pokrajine koja još nije pod kontrolom njegove vlade, Bashar Al-Assad je odmah novinarima dao izjave o trenutnoj krizi na sjeveru zemlje:

"Erdogan je lopov, ukrao je tvornice, pšenicu i naftu, a danas krade našu zemlju", rekao je Bashar Al-Assad.

Ali sirijski predsjednik je u tom trenutku već znao da će tekući pregovori u Sočiju između turskog predsjednika i njegovog saveznika Putina ići u njegovu korist. Ubrzo nakon toga za Damask je upaljeno zeleno svjetlo za povratak redovnih trupa istočno od Eufrata, što je situacija koja je prije samo nekoliko tjedana bila nezamisliva.

Možda se iz tog razloga Assad, upravo za vrijeme summita u Sočiju, pojavio u pokrajini Idlib. Sirijski predsjednik je želio ukazati na to kako će, kada se razjasni situacija na sjeveroistoku zemlje, sljedeći korak predstavljati upravo osvajanje Idliba. Damask se nema namjeru odreći ideje o povratku jedinog dijela teritorija kojim još uvijek dominira bivši Al-Nusra Front , to jest lokalni ogranak Al-Qaede. Osim toga, to je regija unutar koje se nalazi nekoliko promatračkih punktova turskih vojnika, koji su tamo pozvani da u kontekstu prethodnog sporazuma s Moskvom nadziru takozvanu "zonu deeskalacije".

U stvari, Idlib se već nekoliko godina smatra regijom Sirije pod turskim utjecajem, iako su milicije koje podržava Ankara odavno poražene, dok manjinu čine snage bliske Al-Qaidi.

Dakle, dvostruki signal kojeg je Assad želio poslati na Erdoganovu adresu je s jedne strane podsjetiti turskog predsjednika na želju Damask za ponovnom uspostavom kontrole nad Idlibom, dok je druga poruka bila da vraćanje ove pokrajine središnjim vlastima u Damasku mora biti cijena koju će Ankara platiti za zeleno svjetlo, dodijeljeno u Sočiju, za uspostavu sigurnosne zonu protiv Kurda. Tu će zonu u početku, uz samo granicu i zajedno s turskom vojskom čuvati Rusi, a južno od tog dijela vladine snage, a onda će sirijska vojska polako preuzeti kontrolu nad cijelom regijom koju su donedavno kontrolirali Kurdi.

Iznosimo vrlo zanimljive podatke iz svijeta biznisa, gospodarstva, financija, o kojima bi se itekako morale zamisliti vodeće političke strukture u Bruxellesu ali i vodećim zemljama EU.

Jer dok one slijepo i poslušno provode politiku proturuskih sankcija od 2014.g. i ograničavaju poslovanje, kako ruskih tvrtki na europskom tlu tako i svojih kompanija na tržištu te zemlje, netko drugi aktivno jača svoju poslovnu suradnju s tom velikom zemljom i sve brže zauzima nekada vodeće europske pozicije u odnosu na trgovinu i ulaganja na unosno rusko tržište.

Evo o čemu se konkretno radi:

Američke tvrtke, čijim se dionicama trguje na Wall Streetu, usprkos proturuskim sankcijama ostvarile su više od polovice ukupnih inozemnih ulaganja u ruske dionice i obveznice, navode zajednički Forbes i Moskovska burza.

Sankcije protiv pojedinih ruskih državnih tvrtki i postojana proturuska retorika od strane američke politike i tamošnjih medija nisu uspjeli odvratiti američke investitore od ulaganja milijardi dolara na rusko financijsko tržište.

Od 2013.g. udio američkih fondova u ukupnim inozemnim ulaganjima u ruske dionice porastao je na iznos od 51%, a ukupna količina svih stranih ulaganja od 2015.g. porasla je za 58% i iznosi 79,3 milijarde dolara, prema pokazateljima iz drugog tromjesečja 2019.g.

Ukupna vrijednost kapitala na Moskovskoj burzi procjenjuje se na više od 174 milijarde dolara.

Nakon više od osam godina rata u Siriji i odluka Berlina, koji je slijedio poteze Washingtona, koje su pomagale islamski terorizam u arapskoj zemlji, Njemačka se probudila i htjela bi igrati ulogu u političkom rješenju sirijskog sukoba. Washington pozdravlja prijedloge svog europskog NATO saveznika, ali ih Moskva odlučno odbacuje.

Naime, iako pozdravlja dogovor Rusije i Turske o Siriji, Njemačka predlaže stvaranje sigurnosne zone pod nadzorom NATO pakta u području u kojem su Rusija i Turska već dogovorile akcijski plan djelovanja, kojeg je, iako ne izravno, jer je ipak nepozvana strana sila na sirijskom teritoriju, podržao i Damask.

U tjednima od kada je američki predsjednik Donald Trump zanemario upozorenja svojih vojnih savjetnika i naredio iznenadno povlačenje svih američkih trupa iz Sirije, osim kontingenta u Al-Tanfu, što je potom dovelo do invazije na sjever arapske zemlje od strane turske vojske s ciljem protjerivanja kurdskih militanata i većinskog kurdskog stanovništva, europske zemlje pokušavaju osmisliti novu politiku sada kada su se njihovi glavni saveznici u Siriji na čelu s Kurdima povukli s turske granice.

U nadi da će sačuvati kakav takav utjecaj u Siriji, Njemačka je predložila uspostavu sigurne zone pod kontrolom NATO pakta duž granice između Sirije i Turske.

Najava iz Berlina uslijedila je odmah nakon objave rezultata pregovora turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i ruskog vođe Vladimira Putina u Sočiju 23. listopada. Ovaj sporazum je primorao kurdske YPG snage da se u tjedan dana povuku na otprilike 30 kilometara od granice, nakon čega će Turska i Rusija početi provoditi zajedničke patrole duž većine sirijsko-turske granice, a sirijska vojska će preuzeti kontrolu nad prijelazima, ispostavama i vojnim objektima u toj zoni.

Unatoč sporazumu između Moskve i Ankare, njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer kaže da NATO mora stvoriti takozvanu "sigurnosnu zonu" na sjeveru Sirije zbog zaštite kurdskih civila i onih koji su pobjegli pred invazijom Turaka u području između Tal Abyada i Ras Al-Aina.

Moskva zahteva od Vašingtona da napusti region gde se nalazi vojna baza "El Tanf" na jugu Sirije, izjavio je zamenik ministra inostranih poslova Rusije Sergej Veršinjin.

Kako je rekao, američke snage se tamo nalaze nezakonito i blokiraju put koji povezuje Irak sa Sirijom.

Veršinjin je ocenio i da je vojno prisustvo Amerikanaca u tom delu Sirije — okupacija.

On je takođe rekao i da celokupna provincija Idlib mora biti vraćena pod kontrolu Damaska, ali da se to uradi tako da ne stradaju građani.

"Civili nipošto ne smeju da stradaju, ali ujedno ne sme se ni dozvoliti da teroristi civile drže kao taoce. To se tiče i 'El Tanfa'", naglasio je.

Veršinjin je, komentarišući predlog ministarke odbrane Nemačke Anegret Kramp Karenbauer, rekao i da Rusija ne vidi više potrebu za tim da se na severoistoku Sirije formira bezbednosna zona pod međunarodnom kontrolom, jer je dogovorom Turske i Rusije u Sočiju to rešeno.