Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je u subotu da planira anektirati židovska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali ako pobijedi na izborima u utorak i dobije još jedan mandat.

Zadnje je to u nizu predizbornih obećanja izraelskog premijera koje bi moglo naljutiti Palestince i arapski svijet.

U intervjuu za izraelski kanal 12 News, Netanyahu je upitan zbog čega nije proširio izraelski suverenitet na veći dio naselja na Zapadnoj obali, kao što je učinio u istočnom Jeruzalemu i na Golanskoj visoravni.

'Proširit ću izraelski suverenitet'

"Tko kaže da to nećemo učiniti? Na putu smo i razgovaramo o tome", rekao je Netanyahu. "Pitate idemo li na sljedeću fazu - odgovor je da, ići ćemo na sljedeću fazu. Proširit ću (izraelski) suverenitet i ne radim razliku između blokova naselja i izoliranih naselja".

Palestinski dužnosnici nisu odmah bili dostupni za komentar Netanyahuovih izjava.

Palestinci žele državu koja bi uključila Zapadnu obalu, istočni Jeruzalem i Pojas Gaze.

Oko 500.000 Izraelaca živi na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu, na područjima na kojima također živi više od 2,6 milijuna Palestinaca.

Židovska naselja najspornije su pitanje u naporima da se obnove mirovni pregovori između Izraela i Palestinaca koji su zamrli 2014.

Kao što smo izvijestili jučer, prije dva dana je libijski general Khalifa Haftar zapovjedio jedinicama Libijske narodne armije da oslobode Tripoli od islamističkih i kriminalnih bandi, ali da kampanju provedu uz maksimalan obzir prema civilima i da svim jedinicama koje su pod zapovjedništvom fantomske Vlade nacionalnog sporazum takozvanog premijera Fayeza Al-Sarraja ponude časnu predaju i mogućnost da se pridruže njihovim redovima.


Jučer je jedna od najjačih frakcija, brigada iz Zintana, uz civilne vlasti u gradu, poslala ovjereno pismo generalu Haftaru u kojem vojni zapovjednici i plemenske vođe pozdravljaju njegovu kampanju i poželjeli su čelniku Libijske narodne armije sreću u čišćenju Tripolija od islamističkih bandi i kriminalaca. Trenutno još nema vijesti da se brigada iz Zintana priključila kampanji, ali je ova podrška važna jer borci iz područja Zintana osiguravaju lijevi bok Haftarovoj vojsci pravcu u kojem se s juga kreće prema Tripoliju.

Premijer libijske Vlade nacionalnog sporazuma, Fayez Al-Sarraj, koja je nastala pod pokroviteljstvom EU i Sjedinjenih Država, a potom je priznao UN, složio se sastati s generalom Haftarom, zapovjednikom suparničke Libijske narodne armije, ali se general odbio s njim susresti, izvijestili su mediji, pozivajući se na diplomatske izvore u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Al-Jazeera je izvijestila da se Sarraj rekao kako se ranije s Haftarom u Ženevi složio da sukobi u Libiji budu obustavljeni. Danas će specijalni predstavnik UN-a Ghassan Salame razgovarati s Haftarom, a potom će se susresti s Fayezom Al-Sarrajom, premijerom koji zapravo vlada jednim katom u hotelu u kojem živi u Tripoliju i nema nikakav utjecaj na razne frakcije koje divljaju glavnim gradom, sve do Misrate i grada Sirte na istoku, tri velika grada koja su još uvijek pod kontrolom islamističkih skupina i kriminalnih bandi.

Kao što smo naveli, situacija u Libiji je eskalirala u četvrtak kada je general Haftar naredio ofenzivu za oslobađanje Tripolija od snaga koje su poduprle vladu Fayeza Al-Sarraja. LNA je već oslobodila brojna sela i gradove napredujući sa zapada i iz južnog pravca, dok je Sarraj naredio svojim trupama da po potrebi upotrijebe silu.

Eskalacija je uhvatila glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antonia Guterresa na njegovom putovanju u Libiju u sklopu napora Ujedinjenih naroda da se dođe do političkog rješenja libijskog sukoba. Jučer se Guterres sastao s Haftarom, a zatim je napustio Libiju.

Ministri vanjskih poslova skupine G7 su se oštro usprotivili kampanji i upozoravaju strane u libijskom sukobu da se suzdrže od vojnih akcija.

Očekuje se da sjedinjene Države proglase iransku elitnu Revolucionarnu gardu stranom terorističkom organizacijom, izjavila su tri neimenovana američka zvaničnika Reutersu, koji navodi da je ovo prvi put Washington zvanično naziva vojsku neke zemlje terorističkom grupom.Očekuje se da ovu odluku Sate Department objavi već u ponedjeljak.

Nadalje Reuters navodi da se radi o odluci o kojoj su se već godinama kolale glasine.

Pentagon je odbio da ovo komentira i uputio novinare na State Department, koji je kao i Bijela kuća također odbio komentar.

Državni sekretar SAD-a Mike Pompeo, kojeg Reuters naziva "bučnim jastrebom" kada je u pitanju odnos prema Iranu, zagovarao je promjenu američke politike u okviru tvrđeg stava koji je administracija Donalda Trumpa zauzela prema Teheranu.

Navodi se da će odluka, ako bude objavljena, stići uoči prve godišnjice Trumpove odluke da povuče SAD iz nuklearnog sporazuma s Iranom potpisanog 2015. godine i vrati sankcije koje su osakatile iransku privredu.

Washington je već stavio na "crnu listu" desetine organizacija i osoba povezanih s Revolucionarnom gardom, ali ne i samu gardu.

Američko Ministarstvo finansija je 2007. godine označilo je Kuds jedinice, koje su u okviru Revolucionarne garde zadužene za operacije u inostranstvu, kao organizaciju koja "podržava terorizam", nakon čega je Iran upozorio da će uslijediti "žestok" odgovor ako Washington nastavi da povlači takve poteze.

Već duže vrijeme u međunarodnoj političkoj i naučnoj javnosti je prisutan termin "dubinska država" [deep state]. Često preveden i kao "duboka država" (po mom mišljenju, neadekvatno), tipično se definiše kao "država u državi" tj. dio državnog aparata koji sprovodi politiku svojih sopstvenih interesa mimo ustavnih, zakonodavnih i drugih regulatornih okvira podložnih demokratskoj praksi i kontroli. U svojoj biti zatvorena i nedemokratska, dubinska država je vrlo opasna. Njeni eksponenti siju strah gdje god se u državnoj hijerarhiji nalazili, mada su funkcije koje obavljaju najčešće u vojsci, policiji, i obavještajnim službama.

Dubinska država svojim protivnicima razara političku i moralnu reputaciju, oduzima imovinu i živote, ne ostavljajući im nikakvu mogućnost za organizovani otpor. Ko se otvoreno suprostavi dubinskoj državi, može mu se preko noći (ili dana) izgubiti svaki trag. Često se dešava da čak i lideri izabrani većinskom voljom da sprovedu neophodne političke i ekonomske promjene koje su u javnom interesu postaju žrtve mahinacija dubinske države. Mnogi vjeruju na primjer da američka dubinska država, oličena u saradnji između djelova američke obavještajne zajednice sa mafijom i kubanskim emigrantskim krugovima, stoji iza ubistava predsjednika Džona F. Kenedija 1963. godine i njegovog brata Roberta 1968. godine. Isto tako je moguće da sovjetska dubinska država stoji iza uspješnog puča protiv Hruščova 1964. godine i neuspješnog protiv Gorbačova 1991. godine. O jugoslovenskoj dubinskoj državi je, između ostalih, u svojim sjećanjima pisala i Jovanka Broz.

Iako je Donald Trump najavljivao brzo postizanje trgovinskog sporazuma s Kinom, na redu je deveti krug pregovora dvije zemlje koji će se održati u Washingtonu. Američka strana opet daje optimistične signale, ukazujući na daljnji napredak, što služi samo da se da malo kisika burzama. Stranke će vjerojatno postići sporazum, a ne ekonomsku podjelu svijeta, kako je želio Trump.

Naime, postići takav dogovor ne bi bilo dosljedno trendu Trumpove politike i nekim radikalnim pogledima u Washingtonu prema kojima je Peking za SAD strateški suparnik i sve treba učiniti da se uspori ili spriječi uspon azijskog diva.

Ali napetosti odnosi u trgovini između Kine i Sjedinjenih Država nisu jedina stvar koja pokazuje da je američka strategija za suzbijanje Kine nerealna. Washington je u proteklih godinu dana imao nekoliko napada na Kinu na nekoliko frontova, uz vrlo mali učinak. Prvo, Washington neprestano napada kinesku inicijativu "Novog puta svile", iznoseći lažne optužbe protiv Pekingu i tvrdeći da je ovaj globalni infrastrukturni projekt "dužnička klopka" u koju će upasti lakovjerne vođe i vlade država koje se odluče surađivati s Kinom.

Ipak, iako je nekoliko zemalja u razvoju povjerovalo argumentima Sjedinjenih Država, "Novi put svile" daje pozitivne rezultate u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. S priključenjem Italije inicijativi su i druge velike europske sile počele mijenjati svoj stav. Na forumu Međunarodne suradnje "Jedan pojas - Jedan put" će krajem travnja sudjelovati oko 40 stranih čelnika, mnogo više nego u 2017.

Drugo, Sjedinjene Države ulažu sve moguće napore kako bi suzbile Huawei, ali je njegov rast još uvijek nezaustavljiv. Ovaj slučaj dokazuje da Sjedinjene Države ne mogu djelovati po vlastitoj volji i da sve više zemalja cijeni tradiciju suradnje s američkim saveznikom, ali još više cijene kineske projekte u kojima vide sigurnu i obostranu dobit.

Sve je veća sumnja da bi američka vojska, vršeći vojni pritisak na Kinu, mogla pomoći upravi u Washingtonu da postigne ono što želi u Tajvanskom tjesnacu i Južnom kineskom moru.

Američke strategije se temelje na hipotezama

Neuspjeh Sjedinjenih Država da ograniči Kinu, dok o zaustavljanju ne treba ni pomišljati, leži u pogrešnoj procjeni vlastitih sposobnosti i kineske snage. Sve američke strategije se protiv Kine se temelje se na hipotezama. Ovdje ćemo govoriti o Kini, a nešto kasnije o Venezueli.

Američki časopis "Tajm" posvetio je novu naslovnicu predsedniku Rusije Vladimiru Putinu.

Na njoj je prikazan čovek koji liči na Putina i koji stoji oslanjajući se rukama na globus. Pri tome su na površini planete razbacani beli pokazivači sa crvenim zvezdama.

"Novi tajni plan Rusije. Vladimir Putin želi da raširi svoj uticaj ne samo na izbore", navodi se u zaglavlju naslovne strane. Reč "novi" izdvojen je kurzivom.

Time autor verovatno aludira na priču o "mešanju Rusije" u američke izbore, što nije potvrđeno. Međutim, novinare "Tajma" nije ubedio zvaničan izveštaj Ministarstva pravde SAD, prema kojem predsednik Donald Tramp i njegov štab nisu bili u dosluhu sa Moskvom, i pripisali su Rusiji "novi tajni plan".

Kina tiho podriva globalni otpor svom usponu. Izvesno je da ćemo svi morati da se prilagodimo njenoj ekonomsko-trgovinskoj paradigmi
Proteklih nedelja smo mogli da posvedočimo nastajanju "mini Pojasa i puta" na severu Bliskog istoka: povezujući Iran sa Irakom i Sirijom, sve do Libana, on priprema teren za uklapanje u širi kineski projekat Pojasa i puta. A Liban, taj večiti vetrokaz Bliskog istoka, izgleda da preseca svoju 500 godina staru pupčanu vrpcu koja ga je povezivala sa Rimom i Evropom, kako bi se okrenuo ka Moskvi (u želji da zaštiti hrišćane u regionu, sirijske izbeglice vrati kući u Siriju, a sebe smesti pod zaštitničko okrilje predsednika Putina, što bi sprečilo Boltona i Netanjahua da detoniraju haos na libanskoj teritoriji), ali i Kini. Sasvim nedavno je infrastrukturna inicijativa tzv. "Novog puta svile" imala direktno sletanje na italijansko tle, što ima potencijal da pruži realnu težinu (odnosno infrastrukturu, i to naročito u slučaju Sicilije) ideji nekakvog mediteranskog zajedništva.


Oba događaja povezuje jedan motiv: kako vratiti autonomiju ovim zemljama, kako obnoviti makar zrno kapaciteta za donošenje odluka i kako se osloboditi iz ludačke košulje ekonomske stagnacije i okova bajatih političkih ideja. Kako je Kristina Lin primetila: "Kina pre svega ima stav da bezbednost prati ekonomski razvoj, i dala je do znanja da će se obnova dogoditi pre političkog rešenja. Kina ima regionalni pristup Levantu i tretira Liban kao platformu za obnovu Sirije i Iraka".

Saudijska Arabija prijeti SAD-u prodajom svoje nafte u drugim valutama, a ne u dolarima, ukoliko Washington usvoji zakon, koji članice zemalja velikih izvoznica nafte OPEC podvrgava automatskim tužbama od strane američkih sudova (info: Reuters).

Prema riječima izvora agencije Reuters, ta se opcija posljednjih mjeseci razmatra unutar visokih službenika saudijskog energetskog sektora. Plan se navodno razmatrao i unutar OPEC-a, a jedan od izvora navodi kako je Rijad o svojim prijetnjama već izvjestio visoke američke službenike iz energetske sfere.

Naime, u veljači ove godine Odbor za pravosuđe američkog Kongresa odobrio je zakon NOPEC (No Oil Producing and Exporting Cartels Act), koji američkim sudovima daje ovlaštenja za pokretanje tužbi protiv članica OPEC-a i drugih sudionica toga kartela na naftnom tržištu. Hoće li, i ako hoće kada on biti dostavljen Kongresu na glasovanje za sada nije poznato.

O tom zakonskom prijedlogu s potencijalno opasnim posljedicama Geopolitika News izvjestila je u svojoj analizi još u ljeto 2018. g. NOPEC je prvi put predstavljen 2000.g. ali neovisno o brojnim nastojanjima nikada nije bio usvojen. Međutim, on je polučio dodatnu potporu od trenutka dolaska na vlast predsjednika Donalda Trumpa. Već smo prošlo ljeto najavili kako se bi se ovim zakonom stvorila pravna podloga za proširenje jurisdikcije američkog zakonodavstva na protivničke zemlje (OPEC, OPEC+) i da Sjedinjene Države sada žele oslabiti savez Saudijske Arabije i Rusije unutar platforme OPEC+ kojom se utvrđuju kvote dnevne proizvodnje nafte, uvedene radi uravnoteženja njezine ponude i potražnje na svjetskim tržištima (a time i stabilizacije cijena na razini koja zadovoljava i proizvođače i kupce).

Nakon toga Trump želi uništiti cjelokupnu strukturu organizacije OPEC i objaviti liberalizaciju slobodnog tržišta svjetskih energenata. Naravno, moćne i prebogate američke naftne tvrtke u takvim bi uvjetima najviše profitirale. Podsjećamo kako je OPEC, kao organizacija svjetskih zemalja - najvećih proizvođača nafte (Rusija nije njegova članica) svojedobno i ustrojen upravo iz razloga da se njegove članice zajednički odupru političkim pritiscima moćnih zemalja i njihovim diktatima o dozvoljenoj količini proizvodnje i visinama cijena na svjetskim tržištima. A Trump želi upravo to.

U praksi to bi izgledalo ovako: SAD bi uvodile sankcije prema državnim tvrtkama povezanim s OPEC-om i OPEC+, nakon čega bi uslijedio drugi krug sankcija protiv sviju onih koji ne prekinu suradnju s navedenim organizacijama.

Američki predsjednik Donald Trump u svom je sinoćnjem intervjuu u Bijeloj kući izjavio kako bi se SAD, Rusija i Kina trebale dogovoriti i prestati trošiti velika sredstva na naoružanje, a slobodne novce usmjeriti na nešto korisnije i mirnodobsko.

"Rusija, Kina i mi proizvodimo oružja za stotine milijardi dolara, uključno i atomsko oružje. To je jednostavno smiješno. Najbolje bi bilo da se mi zajedno dogovorimo i ne proizvodimo više to oružje. Naše tri zemlje mogu se dogovoriti i prestati trošiti novce za naoružanje i početi trošiti novac na produktivnije stvari za dugotrajni mir", kazao je američki čelnik.

Ova Trumpova izjava svakako zvuči izvrsno, ali, na žalost, ona je potpuno oprečna praksi. Naime, sam je Trump za ovu godinu potpisao najveći vojni proračun u povijesti SAD-a i čitavoga svijeta - veći od 700 milijardi dolara, a diljem svijeta sklopio ugovore o prodaji najsuvremenijeg američkog oružja za stotine milijardi dolara. Dok je god to tako, o stvarnom razoružanju teško može biti riječi, a izjave ovakvoga tipa obično se svode na čisti PR.

Osim toga, nakon riječi koje su se posljednja dva dana mogle čuti u Washingtonu, na obilježavanju 70. godišnjice osnutka NATO saveza, kada je Rusija iznova detektirana kao najveća i brzorastuća ugroza za čitavi Zapad, a NATO najavio slanje novih brodova u akvatorij Crnog mora za obuzdavanje Rusije, očekivati od Moskve da krene u razoružanje, prije svega ono nuklearno koje joj najviše i jamči sigurnost, potpuno je iluzorno. Istodobno Trump vrši snažan pritisak na članice NATO saveza da povećaju svoje vojne izdatke za zajedničku obranu!

Puno se toga mora promijeniti u ukupnoj politici i retorici samoga SAD-a da bi izjave ovakvoga tipa jednom uistinu donijele ploda i napredak za čovječanstvo. Problem je, međutim i taj, da pacifizam jedne strane, druga strana obično tumači kao slabost i šansu za još veće i brže ostvarenje svojih nacionalnih interesa. Slično se dogodilo i nakon raspada SSSR-a i američke pobjede u hladnom ratu, kada je svijet, više nego ikada prije, imao šansu za prerastanje u stvarnu oazu mira i napretka za sve ljude i narode. Ali mentalni sklop pobjednika uvijek ostaje isti: svodi se na potpunu dominaciju nad poraženim protivnikom i stavljanje njegovog prostora pod svoj puni nadzor i utjecaj.

Nekako slično kao i u životinjskom svijetu. Ljudi, jednostavno, nisu dovoljno evoluirali niti pronašli snage i iskustva u onom transcedentnom - Božjem, koje nas i mora razlikovati od životinja i životinjskih nagona. Međutim, raj je ipak negdje drugdje, a ne na Zemlji, pa ćemo izjave ovakvoga tipa za sada ipak zadržati u sferi imaginacije.

Zapovjednik Libijske narodne armije, general Khalifa Haftar, dao je naredbu za napad na Tripoli u kojem trenutno vlast obnaša fantomska Vlada nacionalnog jedinstva premijera Fayeza Al-Sarraja, dok su stvarni vladari prijestolnice ostaci islamističkih milicija iz vremena svrgavanja Muammara Gaddafija koje su u vezi, bolje rečeno u stvarnom savezu s islamistima u Misrati.

"Vrijeme je da oslobodimo Tripoli. Grad mora biti slobodan od militanata i terora", rekao je Haftar u svom obraćanju vojsci.

U isto vrijeme, general je naredio da se jamči sigurnost strancima u Tripoliju i da se ne puca na civile. Zapovjednik je također pozvao stanovnike glavnog grada da "polože oružje i podignu bijelu zastavu".

Prema libijskom televizijskom kanalu Al Hadath, Libijska narodna armija je prethodno uspješno oslobodila gradove u blizini Tripolija.

U studenome 2018. su sudionici konferencije o libijskoj krizi pozdravili prijedlog posebnog predstavnika UN-a za Libiju Ghassana Salaméa za održavanje izbora u Libiji tijekom ovog proljeća i plan Haftara je očistiti zemlju od političkih stranaka koje raspolažu svojim islamističkim milicijama, poput stranke Al-Watan vođe bivše Libijske islamske borbene skupine, nekada pripadnika Al-Qaede kojeg je zarobila CIA i poslala u Libiju sa zadaćom da okupi islamističke militante u jedinice potrebne za borbe na kopnu protiv Gaddafijeve vojske u vrijeme zračnih udara NATO pakta.

Kako javljaju agencije, vojska generala Haftara je već na rubu Tripolija. O napredovanju njegovih snaga stižu proturječne informacije. Lokalni bloger Moustafa Dannoun piše da je LNA već stigla na pet kilometara od glavnog grada Libije, dok AFP izvještava da je vojska Khalife Haftara udaljena 27 kilometara od prijestolnice.

Jučer je general najavio početak ofenzive protiv islamista i kriminalnih bandi u libijskoj prijestolnici, a do kraja dana je LNA preuzela kontrolu nad gradovima Garyan, Sabrata i Surman, koji se nalaze otprilike 60 kilometara zapadno od glavnog grada. To znači da imaju ili prešutnu potporu militanata iz Zintana ili i oni sudjeluju u kampanji, obzirom da borci Zintana godinama vode sporadične sukobe s islamistima iz Tripolija.

U svom obraćanju je general pozvao svoje postrojbe da "mirno uđu u Tripoli i pucaju samo u osobe koje preferiraju sukobe i bitke". O pravim borbama još nije bilo izvješća. Sudeći prema fotografijama koje su postavili libijski blogeri, Libijska narodna armija putuje "lagano" na Tripoli i do sada nije naišla na mnogo otpora. Kolone oklopnih vozila i terenskih automobila s teškim mitraljezima i protuzrakoplovnim strojnicama se polako kreću autocestama u smjeru glavnog grada.