U parku usred zelene, romantične gradske četvrti gde su porodične kuće od po bar milion dolara, masivna kandža traktora sakuplja otpad beskućnika dušeke, šatore, drvene palete, plastične stolice, peć na butan.
Radnici s maskama oprezno vade korišćene igle špriceva i gomile otpadaka iz žbunja.
Dan ranije, taj ugao Parka Ravena bio je ilegalni dom za one koji su na dnu i van svega, jedno od 400 takvih mesta koja su se pojavila u parkovima u Sijetlu, ispod mostova, na širokim razdelnim zelenim trakama auto-puteva i uz prometne trotoare. Sada, kada su došli policajci i socijalni radnici, osiromašeni ljudi su se razbežali, nestajući u metropoli koja se s mukom nosi sa ogromnim talasom beskućništva.
Ta borba se ne vodi samo u Sijetlu. Kriza beskućništva nezapamćenih razmera potresa čitavu Zapadnu obalu SAD. Njene žrtve je pregazilo upravo ono što su znaci uspeh tog regiona: rastuća cena stanovanja, nestašica stambenog prostora i bujanje ekonomije koja juri napred, ne čekajući nikoga. Duž čitave američke obale Tihog okeana vlasti se bore da nadju rešenje.
"U mom gradu ekonomski gledano nezaposlenost je nulta, a imamo hiljade beskućnika koji, medjutim, zaista rade, ali jednostavno ne mogu da sebi plate stan", rekao je gradski većnik Sijetla Majk O'Brajen. "Ti ljudi nemaju kud da se odsele. Svaki put kad otvorimo neko novo mesto za njih, ono se napuni".
Sve veći broj beskućnika napolju, pod kišnim nebom, pokazao je javnosti siromaštvo kao nikada ranije, i ophrvao gradove i humanitarne organizacije.
Komentar: Nemojte se iznenaditi dragi čitatelji, živimo u svijetu gdje se subjektivnost sve više preferira nad objektivnom istinom. Što bi moglo poći krivo ...