Hrana koju jedete stvara veliku razliku u tome koliko optimalno će vaše tijelo raditi. Tako i ono na što utrošite vrijeme čitajući i učeći jednako utječe koliko učinkovito će vaš um raditi.

Sve više punimo glave s kojekakvim praznim, zvučnim, senzacionalističkim naslovima i sadržajima iz medija, mentalnim ekvivalentom smeća. Tijekom dana ili čak tjedan dana, promjene, poput onih u našem trbuhu, jedva su zamjetljive. Međutim, ako produžimo vremenski rok na mjesece i godine, suočavamo se sa zabrinjavajućom stvarnošću i možda ćemo se pronaći kako gledamo u svoj 'debeli mentalni trbuh' pun neznanja.

Ako razmišljate o svom umu kao o knjižnici, tri stvari trebate uzeti u obzir:

1. Informacije koje tamo pohranite - njihovu točnost i relevantnost;
2. Vaša sposobnost da pronađete/povratite te informacije na svoj zahtjev; i
3. Konačno vašu sposobnost da iskoristite tu informaciju kad vam je to potrebno - to jest, kada ju želite primijeniti.

Nema smisla imati skladište znanja u svom umu ako ne možete pronaći i primijeniti njegov sadržaj (vidi multiplikativni sistemi).

Pogledajmo što stavljate u svoj um.

Jedan od 100 vaših 'prijatelja' na Facebooku bi mogao imati hladnu i proračunatu vrstu osobnosti, stručnjak kaže Sheeni Hastings

Gotovo je četvrt stoljeća otkako je Kerry Daynes počela raditi s psihopatima. Njezin prvi posao, u dobi od 21 godine, bio je onaj pomoćnog psihologa u zatvoru maksimalne sigurnosti s ljudima koji su ili silovali ili ubili žene. Radila je s nekim od najozloglašenijih psihopatskih kriminalaca u zemlji i liječila je prijestupnike s duševnim smetnjama u srednje osiguranim jedinicama, kao i visoko rizične pojedince u zajednici.

U današnje vrijeme, proširila je svoj rad na općenite slučajeve iz opće populacije, ali mnogo godina je bila usmjerena na ponašanje nekih od najgorih, najnasilnijih prijestupnika. Jednu stvar je saznala, a to je da nisu sve ubojice psihopati, i da nisu svi psihopati ubojice.

Daynes, koja je stacionirana u Cheshireu i koja je studirala na sveučilištima Leicester i Sheffield, kaže da, dok su oko 15 do 20 posto zatvorske populacije psihopati, smatra se da 2 do 3% opće populacije pokazuje neke psihopatske tendencije. Iako oni možda nemaju sve osobine koje su prisutne u Fred West ili Dennis Nilsen stilu serijskog ubojice, kao što ona i koautorica Jessica Fellowes kažu u svojoj knjizi 'Postoji li psihopat u vašem životu?', ove osobe mogu napraviti pravu pustoš u tuđim životima.

U videu koji se kritički osvrće na moderno doba, otuđenost i oduzetu slobodu ljudi u društvu koje je navodno naprednije nego bilo koje društvo kroz povijest, sažeti su najveći problemi modernog čovječanstva. Ispod prijevoda pogledajte video koji ima preko 21 milijun prikaza na YouTube-u.

'U ovom trenutku mogli biste biti bilo gdje i raditi bilo što. Umjesto toga sjedite sami ispred ekrana. Pa što nas sprječava da radimo to što želimo, da budemo tamo gdje želimo biti...

Svakog dana se budimo u istoj sobi i slijedimo isti put, da bismo proživjeli isti dan kao jučer. Ipak, nekoć nam je svaki dan bio nova pustolovina. Na putu se nešto promijenilo, prije su naši dani bili neograničeni vremenom, sada su naši dani prema rasporedu.

Je li to ono što znači odrasti? Biti slobodan? No jesmo li zaista slobodni? Hrana. Voda. Zemlja. Nužni elementi za naše preživljavanje su u vlasništvu korporacija. Nema hrane za nas na drveću, nema pitke vode u potocima, nema zemlje na kojoj možete izgraditi dom. Ako pokušate iskoristiti ono što nam zemlja pruža, bit ćete zatvoreni.

Pa slijepo slijedimo njihova pravila. Otkrivamo svijet iz priručnika. Godinama sjedimo i ponavljamo ono što su nam rekli. Testiraju nas i ocjenjuju kao subjekte u laboratoriju. Odgojeni smo da ne budemo drugačiji. Dovoljno pametni da radimo svoj posao, no nedovoljno pametni da preispitujemo zašto ga radimo.

Obiteljske i stresne teškoće proživljene u djetinjstvu mogle bi biti odgovorne za ubrzano starenje stanica odrasle osobe, otkriva studija koja sugerira da postoji trajni biološki učinak trauma doživljenih u prvim godinama života.

Znanstvenici su mjerili duljinu telomera, struktura DNK-a koje se nalaze na krajevima kromosoma, štite ih i osiguravaju njihovu stabilnost. Telomeri se skraćuju svaki put kada se kromosom replicira tijekom stanične diobe. Kako je broj skraćivanja ograničen, tako je ograničen i stanični rast tj. dolazi do zaustavljanja daljnjih dioba. Povećanjem broja starih stanica u tkivima i organima objašnjava se proces starenja.

Međutim, stres također može rezultirati skraćivanjem telomera, navode autori studije koja dopunjuje prethodne analize.

Za studiju objavljenu ovaj tjedan u Izvješćima Američke akademije znanosti, autori su uspoređivali duljinu telomera žlijezde slinovnice u 4598 sudionika studije. To su bili muškarci i žene stariji od 50 godina u Sjedinjenim Državama koji su u razdoblju od 1992. do 2008. odgovarali na pitanja o traumatičnim iskustvima proživljenima u životu.

Za djetinjstvo, a to znači do 18 godina starosti, stresne situacije obuhvaćaju financijske teškoće kućanstva, činjenicu da je obitelj bila primorana seliti se, da je otac izgubio zaposlenje ili je jedan od roditelja bio alkoholičar ili narkoman.

Sudionici su također u upitniku navodili jesu li bivali batinani kao djeca, jesu li bili seksualno zlostavljani ili ih je privodila policija dok su bili adolescenti.

Engleski biolog Rupert Sheldrake smatra se jednim od najinovativnijih znanstvenika u svome području, a u ovom tekstu saznat ćete i zašto. On je najpoznatiji po svojoj teoriji o morfičkim poljima i morfičkoj rezonanci koja je uvelike promijenila dotadašnje poglede na razvoj života na Zemlji i stvaranje Svemira. Život sam po sebi i svi živi organizmi bili su njegova temeljna preokupacija još od malih nogu koje su ga, putem interesa, odvele na Cambridge gdje se obrazovao na području biologije i biokemije. Ubrzo je shvatio da se pristup na fakultetu prema znanjima kojima se bavio razlikuje u mnogočemu od onoga kako je on to inicijalno zamišljao. Glavni problem za njega je bilo to što je ortodoksno, mehanicističko učenje živim organizmima oduzimalo njihovu esenciju, njihovu životnost, seciralo ih i pretvaralo u strojeve. Negirala se bilo kakva emocionalna poveznica, međusobni doživljaj i energija sa tim bićima.

Mnogi daljnji životni izleti, poput onoga na Harvard gdje je godinu dana studirao povijest i filozofiju, zatim proučavanje raznih disciplina, poput kvante teorije, znanstvene filozofije, parapsihologije, alternativne medicine i holističke filozofije prirode, u društvu 'Prosvijetljenih filozofa', i put u Aziju gdje je istraživao biljke kišnih šuma, su mu otvorili oči za nove perspektive i poglede na svijet. Okrenuo se ka holističkoj tradiciji u biologiji koja ljudski organizam vidi kao cjelinu koja funkcionira po principu uvjetovanosti uzajamnog i skladnog suživota, a ne kao mehanizam složen od dijelova koji djeluju zasebno. Tada se počela stvarati ideja o morfičkim poljima i morfičkoj rezonanci na kojoj radi i danas.

Sheldrake je pretpostavku Henrija Bergsona iz djela 'Materija i pamćenje', da memorija nije uskladištena u mozgu, proširio na memorijski princip cjelokupne prirode. On pretpostavlja da se priroda ne može promatrati poput nekog stroja te da svaki njen sustav, od kristala preko ptica do društva, nije uobličen nekakvim univerzalnim zakonima koji obuhvaćaju i usmjeravaju te sustave, nego jedinstvenim morfičkim poljem koje u sebi sadrži kolektivnu memoriju. Morfičko polje je nevidljivo kolektivno polje u kome su pohranjene informacije za oblike, organizaciju i razvoj ponašanja živih organizama, a ono se nalazi u samim organizmima i proširuje se i van njih.

Emocije su sastavni deo naših života i one sve više okupiraju pažnju psihologa, jer su važne za razvoj, odluke, ponašanje i pravac životnog puta.

Kratka definicija emocija mogla bi da glasi: Emocije su fiziološka promena unutar našeg tela. Celokupan naš život sačinjen je od emocija, one pokreću našu ličnost i određuju naše reakcije.

RAZVOJ EMOCIJA

Noborođenčad imaju mali broj emocija. Oko trećeg meseca rađaju se osećanja zadovoljstva i nezadovoljstva. Oko četvrtog meseca se razvija ljutnja, oko šestog iznenađenje, a strah oko sedmog meseca. Složene emocije kao ljubomora i stid razvijaju se od 18tog di 24og meseca.
Svi dečiji biografi saopštavaju da se sa uzrastom povećava broj emocija, koje dete može da doživi. Jednogodišnje dete počinje da pokazuje oduševljenje i naklonost prema odraslima i deci. U razdoblju od druge do pete godine nastaju: stid, strepnja, zavist, razočarenje i nada.

NESTAŠNI PREDŠKOLCI

U predškolskom uzrastu osećanje postaje nezavisno od opažaja, postaje stalnije, ali je i dalje labilno. Emocije su kod deteta u predškolskom uzrastu najjače. U ovom periodu česti su afekti, a preovlađuju uglavnom prijatne emocije i nestašno raspoloženje.

Gotovo da ne postoji mistično učenje koje se nije bavilo duhovima. Zapadnjačka civilizacija svaku pojavu za koju nema naučno objašnjenje, naziva parapsihološkim fenomenom.

Ipak, postoje interesantna objašnjenja koja, iako nisu dokazana, imaju logičko utemeljenje u pričama o paralelnom svetu, koji mi ne poznajemo.

Na Tibetu smatraju da su duhovi, koji se pojavljuju na nekim mestima, zapravo, misaone forme nastale mentalnim procesima, koji se odvijaju u mozgu aktera nekog događaja u kome se desilo nešto tragično.

Primećeno je da ljudi, koji su hipersenzibilni, na ovakvim mestima doživljavaju jaku reakciju, a nekada čak imaju i viziju događaja koji se nekada tu odigrao.

Ovakve misaone forme, zaglavljene u prostoru i vremenu, bile bi objašnjenje u izveštajima mnogih koji su svedočili, da su na bojnim poljima širom sveta, imali vizije u kojima vide aktere i stradanja ljudi tokom strašne bitke.

Tibetanski mistici objašnjavaju da je reč o takozvanoj tulpi, koja nije ništa drugo do izuzetno moćna misaona forma, koja se od normalne razlikuje po tome što nije nastala kao rezultat slučaja ili nekog spontanog efekta mentalnog procesa, već kao rezultat namernog čina ljudske volje čije su posledice emocije strah i mržnja.

Emocije mržnje potiču iz straha

Zabeležena iskustva govore o tome da su duhovi, prikaze i ostali slični parapsihološki fenomeni rezultati snage misli, koje u datom trenutku mogu da materijalizuju iskustvo kojim ga mi oblikujemo. Gledajući iz ovog ugla, onda i pozitivne misli mogu da se materijalizuju, ali je problem, izgleda, u tome, što je lakše izazvati emocije mržnje jer proizilaze iz straha, koji je iskonski jači od ljubavi.

‘Uspješni psihopati’ su postali sve češća pojava u prošlom desetljeću. Karakteriziraju ih nedostatak empatije i kajanja te toksični učinak na zaposlenike oko njih.

Petina direktora ima psihopatske osobine, pokazalo je novo istraživanje Sveučilišta Bond u Australiji i Sveučilišta San Diego, a taj je broj jednak kao i među zatvorenicima, piše Daily Mail.

Istraživači kažu da nisu očekivali tako visoke rezultate i upozorili su da osobe s takvim osobinama, takozvani ‘uspješni psihopati’, mogu pribjeći neetičnim i ilegalnim taktikama kako bi napredovale. Karakteriziraju ih nedostatak empatije i kajanja te toksični učinak na zaposlenike kojima su okruženi.

U istraživanju je sudjelovao 261 korporativni direktor, a čak 21 posto ispitanika je pokazalo klinički važne psihopatske osobine. ‘Uspješni psihopati’ su postali mnogo češća pojava od pojave globalne financijske krize 2008., pokazuje istraživanje.

Često osećamo radost i sreću kada grlimo drugu osobu, i zagrljaj može da kaže mnogo o tome kako se osećamo i šta osećamo jedni prema drugima. Svaki put kada nekoga iskreno zagrlimo, mi zapravo prenosimo našu ljubavi radost na način koji se nikada ne može objasniti samo rečima. Osećamo kako se naš teret smanjuje dok smo u zagrljaju, i našu brigu zamenjuje jači osećaj sreće i poverenja.

Da li znate zašto se ovo dešava dok se grlimo? Da li ste se zapitali šta se događa u vama dok nekoga grlite? Ispitaćemo neka neverovatna fiziološka čuda koja se događaju u našim telima zahvajujući zagrljajima.

1. Pojačava vezivanje

Grljenje može da dovede do proizvodnje oksitocina u mozgu, zbog čega se vezujemo za partnera. Proizvodnja ovog hormona dovodi do pojačanog osećaja posvećenosti i intimnosti dok delimo osećanja kroz grljenje. Pokušajte da zagrlite partnera kako biste osetili da veza između vas jača!

2. Opušta telo

Grljenje izaziva opuštanje mišića i smanjenje napetosti u telu. Zagrlite nekoga kako biste oterali svakodnevne brige.

3. Smanjuje bol

Grljenje izaziva lučenje endorfina, koji smanjuju bol tako što blokiraju puteve bola i umanjuju sam bol tako što pojačavaju cirkulaciju u mekim tkivima. Ovo otklanja peptide poput bradikinina koji stimulišu bol.

Možda uzimate zdravo za gotovo da osoba čijem sjećanju možete najviše vjerovati ste vi.

Ipak, psiholozi su otkrili da naše sjećanja svakodnevnih događaja možda i nisu toliko pouzdana koliko bismo željeli vjerovati. Nadalje, čak kad jednom informacija postane dio sjećanja, ona se može promijeniti. Naša sjećanja se mogu manipulirati i čak se cijeli niz događaja može konfabulírati. (Coan, 1997).1

Psiholozi istražuju lažna sjećanja još iz doba Freuda, ali su privukla značajnu pažnju tek zadnjih nekoliko desetljeća. Naše sjećanje na prošle događaje može utjecati ne samo na naše buduće odluke i mišljenja, već i na značajnije ishode, kao što su sudske presude, kad su temeljene na netočnim iskazima svjedoka. (Loftus, 1975).2