Vau! Prošlo je gotovo tri tjedna otkako sam napisala nešto za moj blog ili SOTT! Kako vrijeme leti! No, to ne znači da nisam pisala, jer kako to obično biva, jesam. Ne samo da radim na istraživanju za svoju sljedeću knjigu, "The Horns of Moses", nego radim i na našem projektu Cassiopedia. Nakon što sam završila zadnji unos o Transmarginalnoj inhibiciji u skladu s istraživanjima Ivana Pavlova, smatrala sam da je ova tema dovoljno važna da se iznese pred čitatelje.

Jednom kad pročitate ovu informaciju mislim da ćete se složiti sa mnom da se ovaj proces primjenjuje na globalne mase već podulje vrijeme, s vrhuncem izazivanja stresa 11. rujna 2001. Također ćete shvatiti zašto je toliko ljudi obmanuto. (Usput, nećete pronaći ovakvu vrstu opširne informacije o ovoj temi na Wikipediji!)

Europski znanstvenici identificirali su obrasce kod mladeži koji povezuju mentalne probleme s fizičkim bolestima poput artritisa i kožnih bolesti, objavljeno je u časopisu PLOS ONE.

Psiholozi sa Sveučilišta u Baselu i Sveučilišta Ruhr u Bochumu zaključili su da su artritis i bolesti probavnog sustava češće kod mladih koji boluju od depresije. Povrh toga, pokazalo se da se kod mladih koji imaju problema s tjeskobom učestalije javljaju kožne bolesti.

Fizičke bolesti i mentalni poremećaji utječu na kvalitetu života i predstavljaju ogroman izazov za zdravstveni sustav. Ako se oni sustavno pojavljuju još od rane dobi, postoji rizik da će bolesno dijete ili adolescent biti suočen s nepovoljnim daljnim razvojem zdravstvenog stanja.

U istraživanju odnosa i obrazaca koji se javljaju kod mentalnih poremećaja i fizičkih bolesti, koje su vodili dr. Marion Tegethoff i profesor Gunther Meinlschmidt, analizirani su podaci reprezentativnog uzorka od 6483 tinejdžera iz SAD-a u dobi između 13 i 18 godina. Oni su otkrili da se neke fizičke bolesti češće javljaju kod djece i adolescenata ako su ranije patili od određenih mentalnih poremećaja. Isto tako, određeni mentalni poremećaji učestalije se javljaju nakon pojave određenih fizičkih bolesti.

Nakon afektivnih poremećaja kao što je depresija često se javljaju artritis i bolesti probavnog sustava, a isti odnos postoji između poremećaja anksioznosti i kožnih bolesti.

Znanstvenici vjeruju da rezultati tog istraživanja daju važan uvid u odnos između mentalnih poremećaja i fizičkih bolesti i ukazuju na to da bi liječenje poremećaja i bolesti trebalo biti tijesno povezano.

Poslovica "U zdravom telu zdrav duh" vredi i obrnuto jer istraživanja pokazuju da negativne emocije mogu biti okidač za brojne zdravstvene probleme.

Negativna energija utiče i na stanje mozga, i to tako da vidimo loše stvari, dok one dobre jedva doživljavamo
No ljutnja, cinizam i neprijateljstvo loše utiču i na zdravlje - od krvnog pritiska pa do imunološkog sistema. Najbolji primer su ljutnja i bes.

Kad smo okruženi ljudima koji iz nas crpe mentalnu energiju, u telu se pokreću okidači za visoki krvni pritisak, stres, anksioznost, glavobolje i lošu cirkulaciju. Istraživanja pokazuju da je izloženost petominutnom besu toliko loša i stresna da može pogoršati imunološki sistem na više od šest sati. Svi ovi zdravstveni problemi na kraju mogu dovesti do ozbiljnijih stanja, poput srčanog ili moždanog udara, objašnjava kardiolog Sintia Tajk.

Energetski vampiri isisavaju pozitivnu energiju

Nepoverenje je takođe pogubno za ljudski organizam. Zdravstveno istraživanje iz 2014. objavljeno u časopisu Neurologija povezuje cinizam s velikim rizikom od dementnosti, dok isti rezultati nisu zabeleženi kod smirenijih i opuštenijih ljudi. Još jedno istraživanje iz 2009. godine bavilo se stanjem čak 100 hiljada žena, a rezultati su zabrinjavajući - sudije koje su bile izrazito cinične imale su velike šanse za srčana oboljenja.

No problem je i u tome što se negativna energija lako širi i preuzima. Što više vremena provodiš s negativnim ljudima, veća je šansa da ćeš postati poput njih, ističe američki psiholog Elani Hatfild i deli rezultate svog istraživanja. Otkrila je da vrlo brzo počinjemo oponašati izraze lica, držanje, pa čak i glas prijatelja ili kolega s kojima provodimo najviše vremena.

Mogućnost života posle smrti je jedna od najvećih misterija čovečanstva, ali sada stručnjaci tvrde da ne postoji smrt svesti - samo smrt tela.

Prema rečima nekih uglednih naučnika, kvantna mehanika omogućava svesti da živi i nakon eventualne propasti tela.

Dok su naučnici još uvek nesigurni po pitanju toga šta je zapravo svest, Stjuart Hamerof sa Univerziteta u Arizoni tvrdi da je to samo informacija koja se nalazi na kvantnom nivou.

Britanski fizičar Rodžer Penrouz se slaže i veruje da su on i njegov tim pronašli dokaz da mikrotubule zasnovane na proteinima - strukturna komponenta ljudskih ćelija - nose kvantne informacije - podatke koji se nalaze na sub-atomskom nivou.

Hrana koju jedete stvara veliku razliku u tome koliko optimalno će vaše tijelo raditi. Tako i ono na što utrošite vrijeme čitajući i učeći jednako utječe koliko učinkovito će vaš um raditi.

Sve više punimo glave s kojekakvim praznim, zvučnim, senzacionalističkim naslovima i sadržajima iz medija, mentalnim ekvivalentom smeća. Tijekom dana ili čak tjedan dana, promjene, poput onih u našem trbuhu, jedva su zamjetljive. Međutim, ako produžimo vremenski rok na mjesece i godine, suočavamo se sa zabrinjavajućom stvarnošću i možda ćemo se pronaći kako gledamo u svoj 'debeli mentalni trbuh' pun neznanja.

Ako razmišljate o svom umu kao o knjižnici, tri stvari trebate uzeti u obzir:

1. Informacije koje tamo pohranite - njihovu točnost i relevantnost;
2. Vaša sposobnost da pronađete/povratite te informacije na svoj zahtjev; i
3. Konačno vašu sposobnost da iskoristite tu informaciju kad vam je to potrebno - to jest, kada ju želite primijeniti.

Nema smisla imati skladište znanja u svom umu ako ne možete pronaći i primijeniti njegov sadržaj (vidi multiplikativni sistemi).

Pogledajmo što stavljate u svoj um.

Jedan od 100 vaših 'prijatelja' na Facebooku bi mogao imati hladnu i proračunatu vrstu osobnosti, stručnjak kaže Sheeni Hastings

Gotovo je četvrt stoljeća otkako je Kerry Daynes počela raditi s psihopatima. Njezin prvi posao, u dobi od 21 godine, bio je onaj pomoćnog psihologa u zatvoru maksimalne sigurnosti s ljudima koji su ili silovali ili ubili žene. Radila je s nekim od najozloglašenijih psihopatskih kriminalaca u zemlji i liječila je prijestupnike s duševnim smetnjama u srednje osiguranim jedinicama, kao i visoko rizične pojedince u zajednici.

U današnje vrijeme, proširila je svoj rad na općenite slučajeve iz opće populacije, ali mnogo godina je bila usmjerena na ponašanje nekih od najgorih, najnasilnijih prijestupnika. Jednu stvar je saznala, a to je da nisu sve ubojice psihopati, i da nisu svi psihopati ubojice.

Daynes, koja je stacionirana u Cheshireu i koja je studirala na sveučilištima Leicester i Sheffield, kaže da, dok su oko 15 do 20 posto zatvorske populacije psihopati, smatra se da 2 do 3% opće populacije pokazuje neke psihopatske tendencije. Iako oni možda nemaju sve osobine koje su prisutne u Fred West ili Dennis Nilsen stilu serijskog ubojice, kao što ona i koautorica Jessica Fellowes kažu u svojoj knjizi 'Postoji li psihopat u vašem životu?', ove osobe mogu napraviti pravu pustoš u tuđim životima.

U videu koji se kritički osvrće na moderno doba, otuđenost i oduzetu slobodu ljudi u društvu koje je navodno naprednije nego bilo koje društvo kroz povijest, sažeti su najveći problemi modernog čovječanstva. Ispod prijevoda pogledajte video koji ima preko 21 milijun prikaza na YouTube-u.

'U ovom trenutku mogli biste biti bilo gdje i raditi bilo što. Umjesto toga sjedite sami ispred ekrana. Pa što nas sprječava da radimo to što želimo, da budemo tamo gdje želimo biti...

Svakog dana se budimo u istoj sobi i slijedimo isti put, da bismo proživjeli isti dan kao jučer. Ipak, nekoć nam je svaki dan bio nova pustolovina. Na putu se nešto promijenilo, prije su naši dani bili neograničeni vremenom, sada su naši dani prema rasporedu.

Je li to ono što znači odrasti? Biti slobodan? No jesmo li zaista slobodni? Hrana. Voda. Zemlja. Nužni elementi za naše preživljavanje su u vlasništvu korporacija. Nema hrane za nas na drveću, nema pitke vode u potocima, nema zemlje na kojoj možete izgraditi dom. Ako pokušate iskoristiti ono što nam zemlja pruža, bit ćete zatvoreni.

Pa slijepo slijedimo njihova pravila. Otkrivamo svijet iz priručnika. Godinama sjedimo i ponavljamo ono što su nam rekli. Testiraju nas i ocjenjuju kao subjekte u laboratoriju. Odgojeni smo da ne budemo drugačiji. Dovoljno pametni da radimo svoj posao, no nedovoljno pametni da preispitujemo zašto ga radimo.

Obiteljske i stresne teškoće proživljene u djetinjstvu mogle bi biti odgovorne za ubrzano starenje stanica odrasle osobe, otkriva studija koja sugerira da postoji trajni biološki učinak trauma doživljenih u prvim godinama života.

Znanstvenici su mjerili duljinu telomera, struktura DNK-a koje se nalaze na krajevima kromosoma, štite ih i osiguravaju njihovu stabilnost. Telomeri se skraćuju svaki put kada se kromosom replicira tijekom stanične diobe. Kako je broj skraćivanja ograničen, tako je ograničen i stanični rast tj. dolazi do zaustavljanja daljnjih dioba. Povećanjem broja starih stanica u tkivima i organima objašnjava se proces starenja.

Međutim, stres također može rezultirati skraćivanjem telomera, navode autori studije koja dopunjuje prethodne analize.

Za studiju objavljenu ovaj tjedan u Izvješćima Američke akademije znanosti, autori su uspoređivali duljinu telomera žlijezde slinovnice u 4598 sudionika studije. To su bili muškarci i žene stariji od 50 godina u Sjedinjenim Državama koji su u razdoblju od 1992. do 2008. odgovarali na pitanja o traumatičnim iskustvima proživljenima u životu.

Za djetinjstvo, a to znači do 18 godina starosti, stresne situacije obuhvaćaju financijske teškoće kućanstva, činjenicu da je obitelj bila primorana seliti se, da je otac izgubio zaposlenje ili je jedan od roditelja bio alkoholičar ili narkoman.

Sudionici su također u upitniku navodili jesu li bivali batinani kao djeca, jesu li bili seksualno zlostavljani ili ih je privodila policija dok su bili adolescenti.

Engleski biolog Rupert Sheldrake smatra se jednim od najinovativnijih znanstvenika u svome području, a u ovom tekstu saznat ćete i zašto. On je najpoznatiji po svojoj teoriji o morfičkim poljima i morfičkoj rezonanci koja je uvelike promijenila dotadašnje poglede na razvoj života na Zemlji i stvaranje Svemira. Život sam po sebi i svi živi organizmi bili su njegova temeljna preokupacija još od malih nogu koje su ga, putem interesa, odvele na Cambridge gdje se obrazovao na području biologije i biokemije. Ubrzo je shvatio da se pristup na fakultetu prema znanjima kojima se bavio razlikuje u mnogočemu od onoga kako je on to inicijalno zamišljao. Glavni problem za njega je bilo to što je ortodoksno, mehanicističko učenje živim organizmima oduzimalo njihovu esenciju, njihovu životnost, seciralo ih i pretvaralo u strojeve. Negirala se bilo kakva emocionalna poveznica, međusobni doživljaj i energija sa tim bićima.

Mnogi daljnji životni izleti, poput onoga na Harvard gdje je godinu dana studirao povijest i filozofiju, zatim proučavanje raznih disciplina, poput kvante teorije, znanstvene filozofije, parapsihologije, alternativne medicine i holističke filozofije prirode, u društvu 'Prosvijetljenih filozofa', i put u Aziju gdje je istraživao biljke kišnih šuma, su mu otvorili oči za nove perspektive i poglede na svijet. Okrenuo se ka holističkoj tradiciji u biologiji koja ljudski organizam vidi kao cjelinu koja funkcionira po principu uvjetovanosti uzajamnog i skladnog suživota, a ne kao mehanizam složen od dijelova koji djeluju zasebno. Tada se počela stvarati ideja o morfičkim poljima i morfičkoj rezonanci na kojoj radi i danas.

Sheldrake je pretpostavku Henrija Bergsona iz djela 'Materija i pamćenje', da memorija nije uskladištena u mozgu, proširio na memorijski princip cjelokupne prirode. On pretpostavlja da se priroda ne može promatrati poput nekog stroja te da svaki njen sustav, od kristala preko ptica do društva, nije uobličen nekakvim univerzalnim zakonima koji obuhvaćaju i usmjeravaju te sustave, nego jedinstvenim morfičkim poljem koje u sebi sadrži kolektivnu memoriju. Morfičko polje je nevidljivo kolektivno polje u kome su pohranjene informacije za oblike, organizaciju i razvoj ponašanja živih organizama, a ono se nalazi u samim organizmima i proširuje se i van njih.

Emocije su sastavni deo naših života i one sve više okupiraju pažnju psihologa, jer su važne za razvoj, odluke, ponašanje i pravac životnog puta.

Kratka definicija emocija mogla bi da glasi: Emocije su fiziološka promena unutar našeg tela. Celokupan naš život sačinjen je od emocija, one pokreću našu ličnost i određuju naše reakcije.

RAZVOJ EMOCIJA

Noborođenčad imaju mali broj emocija. Oko trećeg meseca rađaju se osećanja zadovoljstva i nezadovoljstva. Oko četvrtog meseca se razvija ljutnja, oko šestog iznenađenje, a strah oko sedmog meseca. Složene emocije kao ljubomora i stid razvijaju se od 18tog di 24og meseca.
Svi dečiji biografi saopštavaju da se sa uzrastom povećava broj emocija, koje dete može da doživi. Jednogodišnje dete počinje da pokazuje oduševljenje i naklonost prema odraslima i deci. U razdoblju od druge do pete godine nastaju: stid, strepnja, zavist, razočarenje i nada.

NESTAŠNI PREDŠKOLCI

U predškolskom uzrastu osećanje postaje nezavisno od opažaja, postaje stalnije, ali je i dalje labilno. Emocije su kod deteta u predškolskom uzrastu najjače. U ovom periodu česti su afekti, a preovlađuju uglavnom prijatne emocije i nestašno raspoloženje.