Slušanje informira naše odluke kako bismo mogli odabrati ono što je najbolje za nas, naše obitelji, našu zajednicu i naš planet. Ali ono što se počinje događati dok starimo i ego počne upravljati s nama je da izgubimo tu znatiželju, tu glad za novim znanjem. Postajemo robovi naših navika, mislimo da znamo dovoljno da možemo preživjeti i da budemo sretni. Stoga prestanemo slušati, ili slušamo samo ono što želimo čuti. Prestali smo obraćati pažnju i zatvorili smo se prema svim mogućnostima i prilikama. Svemir nam šalje jasne znakove a mi ih zanemarujemo jer mislimo da smo sve shvatili. Kao što to dobro znate, nitko ne zna - i možda nitko nikada neće znati sve. Ali to je ono što čini život: tražiti, ostati otvoren, primati, voljeti, povezivati se, rasti... I slušati.

Ovo uvjerenje je prilično rasprostranjeno među pripadnicima zajednice "pozitivnog razmišljanja". Nema ničeg pogrešnog s pozitivnim razmišljanjem, ali koristiti snagu misli za uljepšavanje bilo kakvih negativnih emocija koje izviru na površinu je jedna od najvećih blokada našem duhovnom rastu. Zašto? Zato što naše duše zapravo žele ponovno postati cjelovite. A to znači povezati se sa svim fragmentiranim aspektima nas samih (strahovima, negativnim uvjerenjima, prošlim emocionalnim traumama) od kojih smo se odvojili, kako bismo ih mogli priznati i transformirati.

Međutim, to se NEĆE dogoditi ako ih kontinuirano izbjegavamo i potiskujemo. To se neće dogoditi ako ih doživljavamo kao neprijatelje i napadače.Istina jest, svaka bolna emocija koja izvire na površinu naših života je poput nesretnog djeteta. Kada ih potiskujemo, to je kao da namjerno zaključavamo to dijete u sobu, tjerajući ga da ponovno proživljava tu traumu samo i iza zatvorenih vrata dok mi okrećemo glavu na drugu stranu.Drugim riječima, to je samozlostavljanje.

• The science part of how Reiki actually works
• The healing power of Reiki