Stručnjaci su otkrili pjesmu koja smanjuje anksioznost za nevjerovatnih 65 odsto kada je slušate. Oni su do svog zaključka došli nakon što su učesnicima istraživanja puštali različite numere dok su oni pokušavali da riješe komplikovane zagonetke u najkraćem mogućem roku.

Ove zagonetke osmišljene su tako da kod učesnika uzrokuju stres i nervozu, a sve vrijeme su im mjereni broj otkucaja srca, krvni pritisak i brzina disanja. Od numera koje su puštane, jedna se posebno izdvojila - “Weightless” sastava Marconi Union.

Ona je uspjela da kod učesnika smanji anksioznost i nervozu za ogromnih 65 odsto i stvori stanje euforije. Bend je pjesmu napisao u saradnji sa terapeutima.

Njene pažljivo aranžirane harmonije, ritam i bas pomažu slušaocu u ravnoteži otkucaja srca, smanjivanju krvnog pritiska i smanjuju nivo hormona stresa, kortizola.

Zapravo, bila je toliko uspješna da istraživači ne savjetuju ljudima da je slušaju u kolima jer toliko opušta da postoji velika šansa da im se prispava za volanom. Ako ste nervozni, poslušajte pjesmu i prosudite sami koliko je efikasna:

U prošlosti je svijest smatrana isključivo apstraktnom i izučavali su ju isključivo filozofi, jer je previše bestjelesna, nematerijalna. No, kako je nauka napredovala, tako se razvila i naša sposobnost da drugačije pristupimo ovom pitanju. Biolozi su se pridružili potrazi za odgovorom, a pratili su ih u tome i neurolozi. Nedavno su i fizičari svoju pažnju usmjerili na svijest.

Sir Roger Penrose, matematički fizičar s Univerziteta Oxford, otvoreno se zapitao da li interakcije u subatomskom svijetu kvantne mehanike mogu povećati svijest.

David Gross, laureat Nobelove nagrade i teorijski fizičar, ponudio je drugačije ideje. Gross je „spekulisao o tome da bi svijest mogla biti slična onome što fizičari zovu fazom tranzicije, iznenadnoj transformaciji u velikim razmjerima koja se događa uslijed više mikroskopskih promjena. Pojava superprovodljivosti kod određenih metala prilikom hlađenja na kritično niskim temperaturama je primjer fazne tranzicije.“

Gross bi mogao biti na tragu nečega. Jednu od vodećih teorija o svijesti ponudio je neurolog Giulio Tononi sa Univerziteta Wisconsin. Slično Grossovom konceptu fazne tranzicije, Tononi smatra da gomilanje informacija u mozgu prelazi prag u jednom momentu i tada se pojavljuje stanje poznato kao svijest. Prema ovoj teoriji, samo određeni dijelovi mozga mogu da integrišu sve informacije koje dobijamo iz vanjskog svijeta. Zajedno, ovi dijelovi čine sjedište svijesti.

Nir Lahav, fizičar sa Bar-Ilan univerziteta u Izraelu, nedavno je započeo potragu za ovom jezgrom svjesne aktivnosti. On je iskoristio šest detaljno skeniranih mozgova kako bi sastavio informacijsku mrežu ljudske moždane kore. Koristeći se ovom mapom, on je pratio i bilježio povezanost određenih dijelova kore sa drugima. U mapu je ucrtao područja visoke i niske povezanosti. Mapa je prilično vjerno prikazala „tokove“ informacija kroz moždanu koru i mjesta visoke koncentracije tih tokova. Područje s najvećom koncentracijom tokova bi moglo biti mjesto gdje počiva naša svijest.

Područje najvećih povezanosti, koje je Lahav nazvao „nukleusom“, je savršen kandidat za pojavno mjesto svijesti.

Lahav planira analizirati čitav mozak, a ne samo njegovu koru. Njegove ambicije su velike.

„Fizika pokušava da otkrije osnovne zakone prirode kroz stvaranje opštih matematičkih jednačina koje, koliko je to moguće, opisuju prirodne fenomene“, kazao je on. „Ove jednačine otkrivaju osnovne aspekte stvarnosti. Ako stvarno želimo znati šta je svijest i kako mozak radi, moramo razviti matematičke jednačine našeg mozga i našeg svjesnog uma. Nismo još dotle došli, zapravo smo još daleko od tog cilja, ali osjećam da bi ovo mogao biti naš „sveti gral“ i zato smo započeli putovanje koje bi nas moglo odvesti do njega.“

Zajedničko pjevanje dovodi otkucaje srca u harmoniju

Neuroznanost pjevanja pokazuje da kada pjevamo naši neurotransmiteri se povezuju na nove i drugačije načine. Pjevanje aktivira desni temporalni režanj našeg mozga otpuštajući endorfine koji nas čine pametnijima, zdravijima, sretnijima i kreativnijima. Kada pjevamo zajedno s drugim ljudima, ovaj efekt je pojačan.

Znanost potvrđuje. Pjevanje je zaista, zaista dobro za vas, a najnovije istraživanje ukazuje da je grupno pjevanje najstimulativnije i najtransformativnije od svega.

Dobri osjećaji koje dobivamo iz pjevanja u grupi su svojevrsna evolucijska nagrada za međusobnu suradnju.

Istraživanje sugerira da je zajedničko stvaranje glazbe evoluiralo kao alat društvenog života. Plemena i grupe su pjevale i plesale zajedno kako bi gradile odanost, prenosile vitalne informacije i odvratile neprijatelje.

Znanost podupire pjevanje

Ono što se nije razumjelo sve do nedavno je da pjevanje u grupama pokreće zajedničko otpuštanje serotonina i oksitocina, hormona povezivanja, te čak i sinkronizira naše otkucaje srca.

Grupno pjevanje je doslovno potaknulo zajednicu da odbaci "svaki stanovnik špilje sam za sebe" pristup. Oni koji su pjevali zajedno su bili snažno povezani i preživjeli.

Zašto radite ono što radite? Što je pokretač koji vas drži budnim duboko u noć ili vas diže ujutro iz kreveta? Gdje je vaše sretno mjesto? Što stoji između vas i vašeg ultimativnog sna?

Teška pitanja. Jedan istražitelj vjeruje da zapisivanje odgovora može biti odlučujuće za studente.

On je koautor studije koja predočava zapanjujući učinak: tijekom dvije godine, za 700 studenata je s kratkom vježbom pisanja o postavljanju vlastitih ciljeva gotovo izbrisan jaz postignuća rodnih i etničkih manjina u odnosu na ostale studente.

Jordan Peterson podučava na odjelu psihologije na Sveučilištu Toronto. Desetljećima je bio fasciniran učincima pisanja na organiziranje misli i emocija.

U eksperimentima '80-tih do danas se pokazalo da "terapeutsko" ili "ekspresivno" pisanje može smanjiti depresiju, povećati produktivnost i čak smanjiti posjete doktoru.

"Čin pisanja je puno moćniji nego što ljudi misle", Peterson tvrdi.

Razmišljanje o prošlosti ne samo da vas može spriječiti da u potpunosti uživate u svakom danu - već može biti i loše po vaše zdravlje.

Istraživanje sugerira da ljudi koji gledaju unatrag na svoja prošla iskustva puni žaljenja zbog propuštenih prilika ili s ogorčenjem na to kako su bili tretirani imaju veću mogućnost da se razbole i općenito imaju slabiju kvalitetu života.

Otkriveno je kako su ljudi koji s ljutnjom gledaju u prošlost više osjetljivi na bol.

Također je ukazano kako preveliko fokusiranje na budućnost ne uništava zdravlje - no može spriječiti ljude da uživaju u svemu što imaju.

Vau! Prošlo je gotovo tri tjedna otkako sam napisala nešto za moj blog ili SOTT! Kako vrijeme leti! No, to ne znači da nisam pisala, jer kako to obično biva, jesam. Ne samo da radim na istraživanju za svoju sljedeću knjigu, "The Horns of Moses", nego radim i na našem projektu Cassiopedia. Nakon što sam završila zadnji unos o Transmarginalnoj inhibiciji u skladu s istraživanjima Ivana Pavlova, smatrala sam da je ova tema dovoljno važna da se iznese pred čitatelje.

Jednom kad pročitate ovu informaciju mislim da ćete se složiti sa mnom da se ovaj proces primjenjuje na globalne mase već podulje vrijeme, s vrhuncem izazivanja stresa 11. rujna 2001. Također ćete shvatiti zašto je toliko ljudi obmanuto. (Usput, nećete pronaći ovakvu vrstu opširne informacije o ovoj temi na Wikipediji!)

Europski znanstvenici identificirali su obrasce kod mladeži koji povezuju mentalne probleme s fizičkim bolestima poput artritisa i kožnih bolesti, objavljeno je u časopisu PLOS ONE.

Psiholozi sa Sveučilišta u Baselu i Sveučilišta Ruhr u Bochumu zaključili su da su artritis i bolesti probavnog sustava češće kod mladih koji boluju od depresije. Povrh toga, pokazalo se da se kod mladih koji imaju problema s tjeskobom učestalije javljaju kožne bolesti.

Fizičke bolesti i mentalni poremećaji utječu na kvalitetu života i predstavljaju ogroman izazov za zdravstveni sustav. Ako se oni sustavno pojavljuju još od rane dobi, postoji rizik da će bolesno dijete ili adolescent biti suočen s nepovoljnim daljnim razvojem zdravstvenog stanja.

U istraživanju odnosa i obrazaca koji se javljaju kod mentalnih poremećaja i fizičkih bolesti, koje su vodili dr. Marion Tegethoff i profesor Gunther Meinlschmidt, analizirani su podaci reprezentativnog uzorka od 6483 tinejdžera iz SAD-a u dobi između 13 i 18 godina. Oni su otkrili da se neke fizičke bolesti češće javljaju kod djece i adolescenata ako su ranije patili od određenih mentalnih poremećaja. Isto tako, određeni mentalni poremećaji učestalije se javljaju nakon pojave određenih fizičkih bolesti.

Nakon afektivnih poremećaja kao što je depresija često se javljaju artritis i bolesti probavnog sustava, a isti odnos postoji između poremećaja anksioznosti i kožnih bolesti.

Znanstvenici vjeruju da rezultati tog istraživanja daju važan uvid u odnos između mentalnih poremećaja i fizičkih bolesti i ukazuju na to da bi liječenje poremećaja i bolesti trebalo biti tijesno povezano.

Poslovica "U zdravom telu zdrav duh" vredi i obrnuto jer istraživanja pokazuju da negativne emocije mogu biti okidač za brojne zdravstvene probleme.

Negativna energija utiče i na stanje mozga, i to tako da vidimo loše stvari, dok one dobre jedva doživljavamo
No ljutnja, cinizam i neprijateljstvo loše utiču i na zdravlje - od krvnog pritiska pa do imunološkog sistema. Najbolji primer su ljutnja i bes.

Kad smo okruženi ljudima koji iz nas crpe mentalnu energiju, u telu se pokreću okidači za visoki krvni pritisak, stres, anksioznost, glavobolje i lošu cirkulaciju. Istraživanja pokazuju da je izloženost petominutnom besu toliko loša i stresna da može pogoršati imunološki sistem na više od šest sati. Svi ovi zdravstveni problemi na kraju mogu dovesti do ozbiljnijih stanja, poput srčanog ili moždanog udara, objašnjava kardiolog Sintia Tajk.

Energetski vampiri isisavaju pozitivnu energiju

Nepoverenje je takođe pogubno za ljudski organizam. Zdravstveno istraživanje iz 2014. objavljeno u časopisu Neurologija povezuje cinizam s velikim rizikom od dementnosti, dok isti rezultati nisu zabeleženi kod smirenijih i opuštenijih ljudi. Još jedno istraživanje iz 2009. godine bavilo se stanjem čak 100 hiljada žena, a rezultati su zabrinjavajući - sudije koje su bile izrazito cinične imale su velike šanse za srčana oboljenja.

No problem je i u tome što se negativna energija lako širi i preuzima. Što više vremena provodiš s negativnim ljudima, veća je šansa da ćeš postati poput njih, ističe američki psiholog Elani Hatfild i deli rezultate svog istraživanja. Otkrila je da vrlo brzo počinjemo oponašati izraze lica, držanje, pa čak i glas prijatelja ili kolega s kojima provodimo najviše vremena.

Mogućnost života posle smrti je jedna od najvećih misterija čovečanstva, ali sada stručnjaci tvrde da ne postoji smrt svesti - samo smrt tela.

Prema rečima nekih uglednih naučnika, kvantna mehanika omogućava svesti da živi i nakon eventualne propasti tela.

Dok su naučnici još uvek nesigurni po pitanju toga šta je zapravo svest, Stjuart Hamerof sa Univerziteta u Arizoni tvrdi da je to samo informacija koja se nalazi na kvantnom nivou.

Britanski fizičar Rodžer Penrouz se slaže i veruje da su on i njegov tim pronašli dokaz da mikrotubule zasnovane na proteinima - strukturna komponenta ljudskih ćelija - nose kvantne informacije - podatke koji se nalaze na sub-atomskom nivou.

Hrana koju jedete stvara veliku razliku u tome koliko optimalno će vaše tijelo raditi. Tako i ono na što utrošite vrijeme čitajući i učeći jednako utječe koliko učinkovito će vaš um raditi.

Sve više punimo glave s kojekakvim praznim, zvučnim, senzacionalističkim naslovima i sadržajima iz medija, mentalnim ekvivalentom smeća. Tijekom dana ili čak tjedan dana, promjene, poput onih u našem trbuhu, jedva su zamjetljive. Međutim, ako produžimo vremenski rok na mjesece i godine, suočavamo se sa zabrinjavajućom stvarnošću i možda ćemo se pronaći kako gledamo u svoj 'debeli mentalni trbuh' pun neznanja.

Ako razmišljate o svom umu kao o knjižnici, tri stvari trebate uzeti u obzir:

1. Informacije koje tamo pohranite - njihovu točnost i relevantnost;
2. Vaša sposobnost da pronađete/povratite te informacije na svoj zahtjev; i
3. Konačno vašu sposobnost da iskoristite tu informaciju kad vam je to potrebno - to jest, kada ju želite primijeniti.

Nema smisla imati skladište znanja u svom umu ako ne možete pronaći i primijeniti njegov sadržaj (vidi multiplikativni sistemi).

Pogledajmo što stavljate u svoj um.