Znanost o duhuS


Heart - Black

Istina o patološkim i kompulzivnim lažljivcima

Faces and masks
© Jonathan Woodcock/Getty ImagesKompulzivni lašci pričaju priče za koje misle da ih drugi žele čuti, dok patološki lašci "nastavljaju lagati i kad znaju da vi znate da oni lažu."
Svi mi lažemo, ali neki ljudi idu u ekstreme, uništavajući karijere i veze usput. Priznajte: S vremena na vrijeme, vi lažete - barem malo. Vaša vas najbolja prijateljica pita što mislite o njenoj novoj frizuri. Grozna je, no vi joj kažete da izgleda odlično. Supruga želi znati vidi li se tih dodatnih 5 kilograma, a vi naravno kažete da se ne vidi.

"Laganje je sastavni dio svakodnevnog života", tvrdi dr. sc. Robert Feldman, profesor psihologije i znanosti o mozgu i zamjenik kancelara na Sveučilištu Massachusetts u Amherstu. "U određenom smislu, laži su lubrikanti koji pokreću socijalne interakcije prema naprijed'', kaže dr. Feldman, koji je napisao The Liar in Your Life ("Lažljivac u vašem životu").

Ali kad laganje izmakne kontroli može napraviti pustoš u vašim osobnim i profesionalnim životima - potencijalno uništavajući odnose i karijere. Evo što trebate znati o ekstremnom laganju.

Komentar: Pogledajte također:


Laptop

Bezumno skupljanje podataka na internetu dovodi do oštećenja mozga

man on laptop
"Iako mislimo da puno toga rješavamo, ironično, dokazano je da nas multitasking čini manje učinkovitima." ~Daniel J. Levitin, neuroznanstvenik

Oštećenje mozga uzrokovano internetom


Rastu dokazi da naši načini nasumičnog skupljanja informacija na internetu negativno utječu na naše neurološke i kognitivne funkcije, te nam uludo troše vrijeme - čineći nas manje učinkovitima i puno više ometenima nego što mislimo da jesmo. Internet je čudesna (čitaj: neophodna) stvar za čovječanstvo, no čini se da treba prilagoditi način na koji ga koristimo.

Prema studiji u časopisu Journal of Digital Information, ljudi koji čitaju online dokumente koji sadrže hipertekst ne zapamte toliko informacija kao ljudi koji čitaju bez hiperteksta. Iskušenje da kliknemo na hiperlinkove izaziva prekide u fokusu i pozornosti, prekidajući tok materijala, čime se ugrožava zadržavanje u memoriji. [i]
Dugoročna memorija je esencijalna za gradnju modela, mapa i shema - tzv. kontekst. Kad smo siromašni u kontekstu, naša sposobnost da napravimo upućenu procjenu dolazećih informacija je osakaćena. Nova informacija bi jednostavno mogla biti odbačena samo zbog toga što nema položenog temelja (konteksta) u sklopu kojeg bi se asimilirala. Učenje je zagušeno.
Tu je također i pitanje o "multi-taskingu". Neuroznanstvenik s MIT-a Earl Miller kaže da naši mozgovi "nisu dobro ožičeni za multitasking... Kad ljudi misle da obavljaju više stvari istovremeno, zapravo se samo vrlo brzo prebacuju s jednog zadatka na drugi. I svaki put kad to rade, kognicija ispašta." [ii]

People 2

Ekstremno slaganje s uvjerenjima drugih: Neočekivan način da promijenite njihovo mišljenje

argument
Nemojte im uvijek kontrirati - pokušajte s radikalnijim pristupom. Psihološko istraživanje sugerira da bi krajnje slaganje s drugima moglo dati odgovor kako ljude navesti da promijene svoje mišljenje.

Prirodna reakcija kad se raspravljamo s nekim je da im kontriramo. Međutim, pokazivati ljudima vrlo ekstremnu verziju njihovog vlastitog duboko ukorijenjenog mišljenja ih može navesti da ponovo promisle.

Čini se da apsurdnost krajnjeg slaganja pomaže u poticanju premišljanja.

People 2

Zašto svaki lift ima ogledalo?

elevator mirror
Bilo da je sa spoljašnje strane ili unutra, ogledalo kao da dolazi u paketu s liftom i to iz vrlo dobrog razloga.

Liftovi su nešto što po pravilu uvek moramo da čekamo, a ako se stvori onog trenutka kad smo pritisnuli dugme - tada se zaista osećamo kao da nam se sreća osmehnula. Osim toga, postoji bezbroj sporih liftova zbog kojih ćemo pomisliti da pešačenje po stepeništu i nije tako loša alternativa, ali lenjost nekako uvek pobedi.

Budući da je čekanje nešto što većinu ljudi izbacuje iz takta, pametni ljudi su osmislili rešenje kako to čekanje učiniti podnošljivim, piše Curiosity.

Upravo zbog toga većina liftova u svojoj blizini ili unutra imaju veliko ogledalo. To nikako nije slučajnost ili Feng-Shui dizajnerski savet koji ima veze s protokom energije, već psihološki trik koji smetne s uma čekanje, a podilazi našoj taštini. Naime, istraživanja pokazuju kako većina ljudi izgubi pojam o vremenu dok su zabavljeni, a posmatranje svog odraza je aktivnost koja, bez obzira koliko je pojedinac narcisoidan, zaokuplja ljude.

Ideja se rodila tokom industrijskog buma nakon Drugog svetskog rata, kad se uostalom i povećao broj liftova, ali i pritužbi na njihovu sporost. Postavljanje ogledala pokazalo se efikasnim na brojnim primerima - u hotelskim predvorjima, na aerodromima...

People 2

Govorili brzo ili sporo, izgovorimo skoro isto

Govor komunikacija
© Brown UniversityNovo istraživanje otkriva da se ista količina informacija razmijeni u zadanom vremenu neovisno o brzini govora.
Svrha govora je komuniciranje, ne brzina - stoga možda neka nova otkrića istraživanja, iako kontraintuitivna, ne bi smjela biti iznenađujuća. Bilo da govorimo brzo ili sporo, novo istraživanje otkriva da prenosimo informacije otprilike istom brzinom, jer bržim govorom u svakoj izjavi upakiramo manje informacija.

Istraživanje otkriva da imamo tendenciju razgovarati unutar uskog komunikacijskog kanala kako ne bismo otkrili previše ili premalo informacija u određenom vremenu, izjavio je Uriel Cohen Priva, autor istraživanja i docent na Odjelu kognitivnih, lingvističkih i psiholoških znanosti na Sveučilištu Brown, u ožujskom broju Kognicije (Cognition, International Journal of Cognitive Science).

"Čini se da su ograničenja o količini informacija koju bismo trebali prenijeti u sekundi prilično stroga ili stroža nego što smo mislili", rekao je Cohen Priva.

Clipboard

Najkorisnije životne vještine koje bi svaka osoba u svojim 20-ima trebala savladati

people on computers

Komentar: Iako su dani savjeti u svezi korisnih životnih vještina preporučeni za one u 20-ima čini nam se da bi i većina odraslih osoba mogla naučiti nešto iz ovih vrijednih savjeta.


Dvadesete mogu biti konfuzno vrijeme.

Možda više niste u školi, ali još uvijek imate toliko toga za naučiti prije nego što počnete funkcionirati kao odrasla osoba.

Što znači da ste sada prepušteni sami sebi.

Kako bismo vam pomogli da se snađete u ovom zeznutom dobu, pregledali smo nekoliko tema na Quori o korisnim vještinama i načinima kako provesti vrijeme u vašim 20-ima, te smo istaknuli najkorisnije uvide.

Evo životnih vještina koje bi svaka osoba u svojim 20-ima trebala savladati.

1. Kako biti iskren


Kada kasnite na sastanak, privlačno je prebaciti krivnju na gužvu ili kašnjenje vlaka.

Umjesto toga, kaže korisnik Quore Michael Hoffman: "Jednostavno se ispričajte. Ne morate ulaziti u detalje. 'Loše sam isplanirao' je sto puta bolje nego riskiranje integriteta lažnim optuživanjem prometa."

2. Kako primiti kritiku

Nitko ne voli kad mu se kaže da je pogriješio ili da bi nešto mogao raditi učinkovitije. Kako Abhinav Gupta piše, lako je biti ogorčen na osobe koja vas kritiziraju ili ih potpuno ignorirati.

Pa ipak, Gupta tvrdi, "kako biste uspjeli u životu trebali biste uvijek prihvatiti kritiku i uvijek odgovoriti pozitivno na nju i nikad ne misliti loše o ljudima koji vam ukazuju na vaše stvarne greške."

Komentar: Mudri savjeti u eri osjetljivih 'snowflake' milenijalaca.


Nebula

Robert Lanca, Biocentrizam: Koncept vremena i prostora postoji samo u našem umu

Kvantna fizika potvrdila “život” nakon smrti
Dr. Robert Lanza
Mnogi od nas se plaše smrti. Verujemo u nju zato što nam je rečeno da ćemo umreti. Ljudi se identifikuju sa telima, a kao što znamo, tela umiru. Međutim, nova naučna teorija tvrdi da smrt nije finalan događaj, piše Robert Lanca, lekar i naučnik, direktor Instituta za regenerativnu medicinu Astelas.

Američki naučnik dr Robert Lanca zaintrigirao je mnoge pišući o večnom i fundamentalnom pitanju: postoji li život posle smrti.

Njegova teorija biocentrizma menja dosadašnji pogled na svet i postojanje, nalažući da život kreira univerzum, a ne obrnuto. U knjizi Biocentrizam: kako su život i svest ključevi za razumevanje prirode svemira, koju je 2009. godine objavio sa čuvenim astronomom Bobom Bermanom, Lanca objašnjava da univerzum postoji samo zahvaljujući našoj svesti ‒ život i biologija su u centru stvarnosti, što zauzvrat stvara univerzum; sam univerzum ne stvara život. Isto je i sa konceptima prostora i vremena, koje profesor Lanca opisuje kao „jednostavna oruđa uma".

Prema teoriji biocentrizma, koncept smrti (koji poznajemo) ne može postojati u pravom smislu, ideja umiranja je nešto što smo dugo učili da prihvatimo, ali u stvarnosti samo postoji „u našim glavama".

Beskonačan broj univerzuma

Jedan od dobro poznatih aspekata kvantne fizike jeste da određena opažanja ne mogu apsolutno biti predviđena. Umesto toga, postoji čitav niz mogućih opservacija sa različitom verovatnoćom. Jedno učestalo objašnjenje, interpretacija „mnoštva svetova", tvrdi da svaka od ovih mogućih opservacija korespondira sa drugačijim univerzumom (multiverzum).

Airplane

Ric Elias: Stvari koje sam naučio kada se moj zrakoplov srušio

Ric Elias
© TED.com
Ric Elias je imao sjedalo u prednjem redu na letu 1549, avionu koji je prisilno sletio na rijeku Hudson u New Yorku u siječnju 2009. Što je prolazilo kroz njegov um dok se prokleti avion strmoglavljao? Na TED-u, on priča svoju priču po prvi puta javno.

0:11 - Zamislite veliku eksploziju nakon što ste se popeli na 1.000 metara. Zamislite avion pun dima. Zamislite motor koji zvuči klak, klak, klak, klak, klak, klak, klak. To zvuči zastrašujuće. Ja sam imao jedinstveno sjedalo tog dana. Sjedio sam na mjestu 1D. Bio sam jedini koji je mogao razgovarati sa stjuardesama. Tako sam ih odmah pogledao, a one rekoše, "Nema problema. Vjerojatno smo pogodili neke ptice." Pilot je već okrenuo avion natrag, i nismo bili tako daleko. Mogao se vidjeti Manhattan. Dvije minute kasnije, tri stvari su se dogodile u isto vrijeme. Pilot je izravnao avion s rijekom Hudson. To obično nije put. (Smijeh) On isključuje motore. Sada zamislite da ste u avionu bez zvuka. A onda on kaže tri riječi -- najbezosjećajnije tri riječi koje sam ikad čuo. Kaže, "Pripremite se za udarac."½ Više nisam morao razgovarati sa stjuardesom. (Smijeh) Mogao sam vidjeti u njezinim očima, to je bio užas. Život je došao kraju.

1:22 - Sada želim s vama podijeliti tri stvari koje sam naučio o sebi taj dan. Saznao sam da se sve promjeni u trenu. Mi imamo tu listu stvari, imamo stvari koje želimo učiniti u životu, a ja sam razmišljao o svim ljudima do kojih sam želio doprijeti a nisam, sve ograde koje sam htio popraviti, sva iskustva koja sam htio imati a nikada ih nisam imao. Dok sam razmišljao o tome kasnije,smislio sam uzrečicu, koja glasi, "Ja skupljam loše vina." Jer ako je vino spremno i osoba je tamo, ja ga otvaram. Više ne želim išta odgađati u životu. A ta hitnost, ta svrha, je stvarno promijenila moj život.

2:02 - Druga stvar koju sam naučio taj dan -- a to je bilo nakon što smo preletjeli most George Washington-a, i to zamalo -- Razmišljao sam, vau, stvarno osjećam pravu žalost. Živio sam dobar život. Kroz svoju vlastitu čovječnost i pogreške, pokušao sam biti bolji u svemu što sam probao. Ali u svojoj čovječnosti, također sam dopustio svom egu da uđe. I požalio sam vrijeme koje sam izgubio na stvari koje nisu bile važne s ljudima koji su mi bili važni. I razmišljao sam o svom odnosu sa svojom ženom, s prijateljima, s ljudima. I nakon, dok sam razmišljao o tome, odlučio sam eliminirati negativnu energiju iz mog života. Nije savršeno, ali je puno bolje. Nisam se svađao sa svojom ženom već dvije godine. To je odličan osjećaj. Više ne pokušavam biti u pravu; odlučio sam biti sretan.

2:52 - Treća stvar koju sam naučio -- a ovo je kad vaš mentalni sat počinje otkucavati, "15, 14, 13." Možete vidjeti kako se voda približava. Rekao sam, "Molim te, eksplodiraj." Ne želim da se ova stvar razlomi u 20 komada kao što ste vidjeli u svim tim dokumentarcima. I kako smo se spuštali, imao sam osjećaj, vau, umiranje nije strašno. Gotovo kao da smo se pripremali za to cijeli naš život. Ali bilo je jako tužno. Nisam htio otići, ja volim svoj život. I ta tuga se uistinu uokvirila u jednu misao, koja je, želim samo jednu stvar. Želim samo da mogu vidjeti svoju djecu kako odrastaju. Oko mjesec dana kasnije, bio sam na nastupu moje kćeri -- prvi razred, nema baš umjetnički talent ... ... još. (Smijeh) A ja plačem, kao malo dijete. I to je za mene imalo potpuni smisao. Shvatio sam u tom trenutku, spajanjem tih dviju točaka, da je jedino što vrijedi u mom životu da budem odličan tata. Iznad svega, iznad svega, jedini cilj koji imam u životu je biti dobar tata.

4:06 - Dobio sam dar čuda, da taj dan nisam umro. Dobio sam još jedan dar, koji je bio taj da sam mogao vidjeti u budućnost i vratiti se živjeti drugačije. Izazivam sve vas koji danas letite, da zamislite da se ista stvar događa u vašem avionu -- i molim da se ne dogodi -- ali zamislite, i kako biste se vi promijenili? Što biste učinili a još niste jer mislite da ćete biti tu zauvijek? Kako biste promijenili svoje odnose i negativnu energiju u njima? I najvažnije od svega, jeste li najbolji roditelj koji možete biti?

4:40 - Hvala Vam.

4:42 - (Pljesak)

Music

Naučnici otkrili najviše opuštajuću pjesmu na Zemlji

Naučnici otkrili najviše opuštajuću pjesmu na Zemlji
Stručnjaci su otkrili pjesmu koja smanjuje anksioznost za nevjerovatnih 65 odsto kada je slušate. Oni su do svog zaključka došli nakon što su učesnicima istraživanja puštali različite numere dok su oni pokušavali da riješe komplikovane zagonetke u najkraćem mogućem roku.

Ove zagonetke osmišljene su tako da kod učesnika uzrokuju stres i nervozu, a sve vrijeme su im mjereni broj otkucaja srca, krvni pritisak i brzina disanja. Od numera koje su puštane, jedna se posebno izdvojila - “Weightless” sastava Marconi Union.

Ona je uspjela da kod učesnika smanji anksioznost i nervozu za ogromnih 65 odsto i stvori stanje euforije. Bend je pjesmu napisao u saradnji sa terapeutima.

Njene pažljivo aranžirane harmonije, ritam i bas pomažu slušaocu u ravnoteži otkucaja srca, smanjivanju krvnog pritiska i smanjuju nivo hormona stresa, kortizola.

Zapravo, bila je toliko uspješna da istraživači ne savjetuju ljudima da je slušaju u kolima jer toliko opušta da postoji velika šansa da im se prispava za volanom. Ako ste nervozni, poslušajte pjesmu i prosudite sami koliko je efikasna:


Galaxy

Teorije o tome što je svijest

Teorije o tome što je svijest
U prošlosti je svijest smatrana isključivo apstraktnom i izučavali su ju isključivo filozofi, jer je previše bestjelesna, nematerijalna. No, kako je nauka napredovala, tako se razvila i naša sposobnost da drugačije pristupimo ovom pitanju. Biolozi su se pridružili potrazi za odgovorom, a pratili su ih u tome i neurolozi. Nedavno su i fizičari svoju pažnju usmjerili na svijest.

Sir Roger Penrose, matematički fizičar s Univerziteta Oxford, otvoreno se zapitao da li interakcije u subatomskom svijetu kvantne mehanike mogu povećati svijest.

David Gross, laureat Nobelove nagrade i teorijski fizičar, ponudio je drugačije ideje. Gross je „spekulisao o tome da bi svijest mogla biti slična onome što fizičari zovu fazom tranzicije, iznenadnoj transformaciji u velikim razmjerima koja se događa uslijed više mikroskopskih promjena. Pojava superprovodljivosti kod određenih metala prilikom hlađenja na kritično niskim temperaturama je primjer fazne tranzicije.“

Gross bi mogao biti na tragu nečega. Jednu od vodećih teorija o svijesti ponudio je neurolog Giulio Tononi sa Univerziteta Wisconsin. Slično Grossovom konceptu fazne tranzicije, Tononi smatra da gomilanje informacija u mozgu prelazi prag u jednom momentu i tada se pojavljuje stanje poznato kao svijest. Prema ovoj teoriji, samo određeni dijelovi mozga mogu da integrišu sve informacije koje dobijamo iz vanjskog svijeta. Zajedno, ovi dijelovi čine sjedište svijesti.

Nir Lahav, fizičar sa Bar-Ilan univerziteta u Izraelu, nedavno je započeo potragu za ovom jezgrom svjesne aktivnosti. On je iskoristio šest detaljno skeniranih mozgova kako bi sastavio informacijsku mrežu ljudske moždane kore. Koristeći se ovom mapom, on je pratio i bilježio povezanost određenih dijelova kore sa drugima. U mapu je ucrtao područja visoke i niske povezanosti. Mapa je prilično vjerno prikazala „tokove“ informacija kroz moždanu koru i mjesta visoke koncentracije tih tokova. Područje s najvećom koncentracijom tokova bi moglo biti mjesto gdje počiva naša svijest.

Područje najvećih povezanosti, koje je Lahav nazvao „nukleusom“, je savršen kandidat za pojavno mjesto svijesti.

Lahav planira analizirati čitav mozak, a ne samo njegovu koru. Njegove ambicije su velike.

„Fizika pokušava da otkrije osnovne zakone prirode kroz stvaranje opštih matematičkih jednačina koje, koliko je to moguće, opisuju prirodne fenomene“, kazao je on. „Ove jednačine otkrivaju osnovne aspekte stvarnosti. Ako stvarno želimo znati šta je svijest i kako mozak radi, moramo razviti matematičke jednačine našeg mozga i našeg svjesnog uma. Nismo još dotle došli, zapravo smo još daleko od tog cilja, ali osjećam da bi ovo mogao biti naš „sveti gral“ i zato smo započeli putovanje koje bi nas moglo odvesti do njega.“

Komentar: Pogledajte također: