Lekari su mnogim ljudima rekli da treba da izbegavaju puter i punomasno mleko, ako žele da budu zdravi, ali bi preporuke trebalo da se promene.

Stručnjaci kažu da je savet iz 1983. čiji je cilj bio smanjenje broja smrtnih slučajeva usled srčanih bolesti zasnovan na pogrešnim pretpostavkama.

Smernice o prednostima nemasnih mlečnih prerađevina i margarina u odnosu na punomasno mleko i puter delom su odgovorne za epidemiju gojaznosti, smatraju sada naučnici.

Novi pregled naučnih studija pokazao je da istraživanja na osnovu kojih su napravljene preporuke pokazao je da su one zapravo pogrešno protumačene i da se ne vidi razlog zbog kog je preporučeno ljudima da odbace masnoće i povećaju unos ugljenih hidrata.

“Sadašnji pregled pokazuje ne samo da treba preispitati ovu preporuku, nego da ona nije trebalo da bude ni donesena”, kažu naučnici.

Melatonin je tvar koja regulira naš biološki sat tako što noću navodi na pospanost, a njegov nedostatak danju donosi ornost i svježinu.

Naš se život sastoji od sna i budnosti, hranjenja i probave, djelovanja i počinka, a sve te aktivnosti odvijaju se u ritmu izmjene tamnih i svijetlih razdoblja. Gotovo sve biološke vrste, od jednostaničnih organizama do sisavaca, žive u skladu s ciklusom zvanim cirkadijski ritam. Taj je ritam pod kontrolom mehanizma zvanog biološki sat, smještenog u dijelu mozga koji se zove hipotalamus. Kod ljudi i drugih sisavaca biološki se sat sastoji od dvije okruglaste nakupine neurona veličine vrška pribadače, poznatih kao suprahijazmatske jezgre.

Biološki sat radi na svjetlosno-hormonalni pogon, a njegove se kazaljke vrte u ritmu kojim se u prirodi izmjenjuju dan i noć. Sat pokreću svjetlosni signali koje oko registrira i šalje kroz optički živac do neurona u hipotalamusu. Ako optički živac nadležnom moždanom centru javi da je nastupila tama, on nalaže žlijezdi epifizi da potakne lučenje melatonina, hormona ključnog za izazivanje pospanosti. Za razliku od tame, svjetlost prekida proizvodnju melatonina i vodi do njegove razgradnje, zbog čega umjesto pospanosti nastupa svježina.

Melatonin se stvara u epifizi (pinealna žlijezda) smještenoj iza očnih jabučica, u prednjem dijelu mozga. Premda se o epifizi već znalo mnoštvo anatomskih i histoloških podataka, tek je krajem pedesetih godina prošloga stoljeća otkrivena njezina funkcija. Aaron Lerner s američkog sveučilišta Yale uspio je 1958. godine izolirati i identificirati hormon epifize i otkriti njegovu ulogu u reguliranju biološkog sata.

Kad je utvrđeno da je melatonin bitan čimbenik za san, liječnicima je sinulo da bi unošenje tog hormona u organizam moglo biti od pomoći kod različitih poremećaja sna. Budući da signalizira organizmu da je vrijeme za spavanje, bilo je logično pretpostaviti da bi nas melatonin mogao uvesti u san po želji, ako nismo sami od sebe pospani. Istraživanja su dala povoljne rezultate.

Ovaj hormon pomaže ljudima koji pate od nesanice tako što ih brzo uvodi u san i znatno smanjuje vjerojatnost buđenja, koje je tipično za nesanicu.

Više od 16.000 djece je zbog epidemije ebole u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu, najgore ikada zabilježene u te tri zemlje zapadne Afrike, izgubilo jednog ili oba roditelja ili skrbnika, priopćio je u subotu UNICEF.

Oko 3.600 djece je izgubilo oba roditelja, no iako je UNICEF prije upozorio da su djeca čiji su roditelji umrli od tog smrtonosnog virusa često stigmatizirana u zajednici te ih šire obitelji odbacuju, UN-ova organizacija je priopćila da manje od tri posto novonastale siročadi treba smještaj izvan obitelji ili zajednice.

"Od kada su prevladale početni strah i zablude o eboli, obitelji su pokazale nevjerojatnu brigu za djecu čiji su roditelji umrlo", kazao je regionalni direktor za zapadnu i središnju Afriku Manuel Fontaine.

"To pokazuje snagu obiteljskih veza i nevjerojatnu žilavost zajednica u teškim vremenima", dodao je. Oko 250 djece koja su došla u kontakt s ebolom stavljena su pod nadzor 21 dan, koliko traje inkubacija. Njih više od 90 posto potom su prihvatile šire obitelji.

U zapadnoj Africi je od ebole u posljednjoj epidemiji preminulo 9.000 ljudi, a zabilježeno je više od 22.000 slučajeva. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je priopćila da je u posljednje vrijeme broj novih slučajeva drastično pao, što bi moglo značiti da je najgore prošlo te da epidemija jenjava.

Broj novih slučajeva ebole povećao se tijekom prošlog tjedna u trima najpogođenijim zemljama zapadne Afrike, izvijestila je u srijedu Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), nakon nekoliko tjedana ohrabrujućih podataka o značajnom padu broja zaraženih i umrlih od te bolesti u cijeloj regiji.

Sumnjičavost u humanitarno osoblje, osobito u Gvineji i dalje ometa napore WHO-a da spriječi širenje smrtonosnog virusa, izvijestila je UN-ova agencija.

"Nepouzdan i opasan običaj pokapanja umrlih početkom siječnja u gvinejskoj istočnoj pokrajini Loli na granici s Obalom Bjelokosti dosad je rezultirao pojavom jedanaest novih potvrđenih slučajeva", stoji u priopćenju WHO-a te se dodaje da je lokalno stanovništvo u početku odbijalo suradnju s humanitarcima.

Većina onih koji su pokapali članove svojih obitelji umrlih od hemoragijske groznice dodirujući njihova tijela rukom kako bi se od njih oprostili, zaražena je.

WHO je prije tjedan dana objavio da je u tjednu do 25. siječnja bilo 99 potvrđenih slučajeva bolesti, što je najniža stopa od lipnja 2014. Takvi ohrabrujući podaci davali su nadu da je epidemija pod kontrolom. No nove brojke, koje se odnose na tjedan do 1. veljače pokazuju porast broja zaraženih u svim trima zemljama.

U Sierri Leoneu, najvećem žarištu bolesti zabilježeno je 80 od ukupno 124 novih slučaja bolesti u regiji, u Gvineji 39, a u Liberiji pet, stoji u priopćenju WHO-a te se dodaje kako je u planu sastanak s vlastima Gvineje, Malija i Senegala kako bi se pojačao nadzor nad bolešću.

U Hrvatskoj je više od 60 oboljelih od ospica, i to su većinom osobe koje se nisu cijepile, stoji u današnjem priopćenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Većina oboljelih se može povezati s drugim bolesnicima kao dio obiteljskog grupiranja ili kao bliski kontakti s bolesnicima s kojima nisu u rodu. U Zagrebu je zabilježeno nekoliko obiteljskih grupiranja bolesti, prvenstveno u velikim obiteljima s visokim udjelom necijepljenih članova.


U Rijeci te u Vinkovcima je zabilježeno po jedno manje grupiranje koje nije unutar obitelji. Pojedinačnih bolesnika koje u ovom trenutku ne možemo povezati s drugim bolesnicima u Hrvatskoj ima u Zagrebu i jedan bolesnik u Rijeci, koji se najvjerojatnije zarazio izvan Hrvatske. U početku epidemije većina oboljelih su bili kontakti osoba koje su se zarazile u inozemstvu, a s daljnjim razvojem, sve je veći broj bolesnika koji nemaju nikakav izravni niti posredni kontakt s inozemstvom.

Od prosinca 2014. godine zabilježeno je nekoliko slučajeva unosa ospica iz inozemstva (iz Njemačke, Bosne i Hercegovine, Srbije), a neki od importiranih slučajeva su rezultirali širenjem infekcije među necijepljenim članovima obitelji, što je dovelo do nekoliko obiteljskih grupiranja ospica. Dodatno, zabilježeni su pojedinačni slučajevi sa ili bez daljnjeg prijenosa bolesti na bliske kontakte, a za koje se ne može utvrditi jesu li se zarazili u inozemstvu.

"Do danas su prikupljeni podaci o preko 60 oboljelih od ospica u Hrvatskoj, od kojih je dio laboratorijski potvrđen, a dio bolesnika je još u obradi te se službene prijave tek očekuju. Velika većina bolesnika nije cijepljena protiv ospica", navode u priopćenju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Četvoro oboljelih je razvilo upalu pluća kao komplikaciju bolesti, a jedan upalu srednjeg uha.

"Podsjećamo da je u suzbijanju epidemije izuzetno važno svaku postavljenu sumnju na ospice odmah prijaviti nadležnoj epidemiološkoj službi zbog pravovremene obrade kontakata oboljelog od ospica i provedbe protuepidemijskih mjera", zaključuju iz HZJZ-a.

Desetljećima slušamo kako je pušenje duhana siguran put do mnogih teških oboljenja i prerane smrti, ali uz sve veći broj znanstvenih istraživanja koja su izbjegla nevjerojatnu cenzuru počinjemo shvaćati da nas se laže, truje i obmanjuje.

Unatoč pozamašnoj anti-pušačkoj i anti-duhanskoj propagandi koja je u potpunosti zaludila svijet, na svjetlo dana je izašlo još jedno istraživanje koje će sigurno uznemiriti pristalice pobune protiv duhanskih proizvoda. Danski institut Panum je otkrio kako pušenje duhana povećava inteligenciju. Nažalost, rad prof. dr. sc. Alberta Gjeddea su objavili tek lokalni listovi Ekstra Bladet i Den Gule Negl. Gjedde je u intervjuu nakon objavljivanja studije izjavio sljedeće:

"Oksidacija nastala zbog uobičajenih procesa metabolizma uništava stanice mozga, što znači da nam postaje sve teže i teže razmišljati. Oni koji su prestali pušiti najbolje mogu svjedočiti koliko im je pala intelektualna i kognitivna sposobnost. Počnete li pušiti, poništavaju se efekti oksidacije tkiva mozga, te dobijamo mozak koji je naglo postao inteligentniji. Ako trebamo objasniti koncept inteligencije, tada je to naša sposobnost da kreativno stvaramo i donosimo osjetljive odluke. Tu nikotin dolazi do punog izražaja."

U dansko-švedskom meta-istraživanju koje su proveli istraživači Niels Ipsen i Klaus Kjellerup sakupljeni su brojni podaci koji pokazuju koliko pušenje duhana pozitivno utječe na zdravlje mozga. Oni su obuhvatili 40 godina istraživanja, te su rezultate objavili pod naslovom Science is conclusive: Tobacco increases work capacity (“Znanost je definitivno zaključila: Duhan povećava radnu sposobnost”, op. ur.). U zaključku njihovog istraživanja stoji:

Nikotin poboljšava rad mozga na način da povećava fokusiranje, preciznost, motoričke sposobnosti, brzinu rada i pamćenje. Nikotin u prosjeku ubrzava rad mozga za 10-30%, zbog toga omogućava bolje i točnije kalkulacije. Mozak je izdržljiviji i zdraviji. Ljudi koji prestanu pušiti, zbog nedostatka nikotina osjetno gube na kognitivnim sposobnostima i inteligenciji, čak i više od 50%. Ljudima koji ne puše i onima koji su prestali pušiti smanjuje se kreativnost, izdržljivost i radna moć. Vrijeme je da se naglasi pozitivan učinak duhana na duh i tijelo.

Oni su temeljitim proučavanjem različitih studija došli do saznanja kako pušači ne žude za pušenjem i nikotinom per se, već im je mozak naučio raditi "u višoj brzini" potpomognut neurotransmiterom - acetilkolinom koji jedino djeluje uz pomoć nikotinskih receptora. Dakle mozak samo želi nastaviti raditi onako kako je radio s duhanom - brzo, precizno i zdravo, te zbog toga pušači imaju veliku potrebu za nikotinom.

Želite li znati istinu ili živjeti u strahu od duhana?

Spavanje je izuzetno važno za dobro zdravlje, kao što svi znamo. No, nova studija je pokazala da spavanje u hladnijoj sobi znatno poboljšava naše zdravlje. Hladnije spavaće sobe mogle bi suptilno transformirati smeđe masno tkivo i potaknuti optimalniji rad metabolizma, čak i za vrijeme dana.

Do nedavno, znanstvenici su smatrali da odrasli nemaju smeđe masno tkivo, no tijekom posljednjih nekoliko godina pronađena je vrlo mala i oskudna količina smeđeg masnog tkiva, veličine žličice, u vratu i gornjem dijelu leđa kod mnogih odraslih ljudi. Ovo je vrlo važno jer je smeđa masnoća za razliku od poznatije bijele masnoće metabolički aktivna.

Eksperimenti s miševima su pokazali da je potrebno da šećer bude izbačen iz krvotoka kako bi miševi počeli sagorijevati kalorije i održavati unutrašnju temperaturu tijela. Sličan proces se odvija i kod ljudi.

Nova studija, od strane Američkog društva za dijabetes, u suradnji s Nacionalnim institutom za zdravlje, istražila je utjecaj kontroliranih klimatskih uvjeta spavaćih soba u kojima je spavalo pet mladih muškaraca volontera kroz nekoliko mjeseci. Mladići su tijekom dana živjeli svoje uobičajene živote, no navečer bi se vraćali na spavanje u institut. Svi obroci su im bili osigurani kako bi održali pravilno unošenje kalorija. Spavali su ispod provjetrenih laganih plahti.

Za vrijeme prvog mjeseca istraživači su održavali temperaturu soba na 24˚C, smatrajući da neutralna temperatura neće potaknuti reakciju tijela. Sljedećeg mjeseca su temperaturu soba smanjili na 19˚C, smatrajući da će u malim okvirima stimulirati smeđe masno tkivo (ali ne i da će izazvati drhtanje, što je inače standardna reakcija na nižim temperaturama). Sljedeći mjesec temperatura soba je ponovo vraćena na 24˚C, kako bi ukinuli sve efekte iz hladnije sobe. Posljednji mjesec, temperaturu su povećali na 27˚C.

Tijekom eksperimenta pratio se dnevni unos kalorija te razina inzulina i šećera u krvi, isto tako mjerena je količina smeđeg masnog tkiva nakon svakog mjeseca. Hladna temperatura, kako je istraživanje pokazalo, značajno je promijenila njihova tijela. Ono što je najviše iznenadilo, nakon nekoliko tjedana spavanja na temperaturi od 19˚C, je da su muškarci skoro dvostruko povećali volumen njihovog smeđeg masnog tkiva. Poboljšala se i njihova osjetljivost na inzulin, koji je pod utjecajem promjena šećera u krvi.

Česta konzumacija gaziranih sokova može kod devojčica da bude povezana s ranijim početkom puberteta, sugeriše istraživanje sprovedeno na Harvardu.

Prateći oko 5.600 devojčica starih od 9 do 14 godina, naučnici su izračunali da je među ispitanicama koje su pile više od 1,5 doze gaziranih sokova dnevno do prve menstruacije dolazilo prosečno 2,7 meseci ranije nego kod njihovih vršnjakinja koje su pile do dve doze gaziranih sokova nedeljno.

Uočena veza bila je nezavisna od indeksa telesne mase devojcica, piše stručni časopis "Human Reproduction".

Inače, rani početak puberteta kod đevojčica je povezan s većim rizikom za depresiju u adolescenciji i rak dojke u odrasloj dobi, napominju naučnici.

Prema njihovim rečima, dobijene nalaze je moguće objasniti posledicama konzumacije velike količine šećera iz gaziranih sokova, što dovodi do povećanja prisutnosti insulina i nekih polnih hormona povezanih s ranijim početkom puberteta.

Amalgam, kao sredstvo za ispunu oštećenih zubi, rabi se već dugi niz godina. Plombe izrađene od amalgama poznate su i kao "srebrne plombe".

Amalgamske plombe sastavljene su od približno 50% žive i 50% fine prašine, sastavljene iz srebra, kositra, bakra i cinka. Otkad su 1819. godine napravili prve zubne amalgame na temelju žive zbog dobrog vezivanja u zubima, mehaničkih osobina i niske cijene, korištenje je prešlo u masovnu upotrebu u cijelom svijetu. U većini zemalja svijeta još uvijek se smatraju sigurnima za zdravlje. Štoviše, mnogi stomatolozi daju im prednost jer su mehanički otpornije i dvostruko trajnije od bijelih zubnih ispuna. Jedna od prednosti amalgamskih plombi je i u njihovoj cijeni, što znači da su dostupne svakome.

Ipak, po koju cijenu?

S obzirom na činjenicu da se o opasnosti amalgamskih plombi počelo govoriti tek u novije vrijeme, većina ljudi ne zna da su takve ispune štetne po zdravlje. Nažalost, unatoč brojnim i sve glasnijim upozorenjima znanstvenika, FDA nije zabranila uporabu amalgamskih plombi. Doduše, radi li se o djeci mlađoj od 6 godina, trudnicama i osobama narušenog zdravlja, FDA prije stavljanja takvih zubnih ispuna savjetuje konzultacije s liječnikom, no to je zasad sve. Iz navedenog se stječe dojam da bi takve plombe mogle biti potencijalno štetne za djecu, trudnice i osobe oslabljenog imuniteta, ali ne i za ostatak populacije.

No, to nije tako. Živa je izvor opasnosti ne samo za trudnice i djecu, nego i sve nas. Živa je poznata kao opasan kancerogeni otrov izrazito poguban za imunološki sustav.

U prošlosti, sva cjepiva su sadržavala živu, a mnoga je i danas sadrže, poput cjepiva protiv gripe za koje je - kad već govorimo o štetnosti žive - utvrđeno da za 10% povećava rizik obolijevanja od Alzheimerove bolesti. U skladu s tim, nije teško zaključiti da briga oko prisutnosti tog otrova u našim ustima nipošto nije neosnovana. Naime, čak i zagovornici amalgama priznaju da iz takvih zubnih ispuna s vremenom može doći do otpuštanja živinih para koje će se udisanjem apsorbirati većinom u pluća, a zatim će preko krvi dospjeti do svih organa.

Temeljac je temelj svakog ukusnog jela, no često zanemarujemo i njegova ljekovita svojstva koja ima na ljudski organizam.

Juha od kostiju, temeljac ili bujon je tekućina bogata mineralima koja se priprema kuhanjem kostiju zdravih životinja. Ponekad se dodaje povrće, trave i začini no u osnovi, temeljac je nezačinjena tekućina nastala kuhanjem kostiju. Temeljac se sigurno "krčkao" u loncu vaših baka, a danas se "krčka" u kuhinjama svih luksuznih restorana zbog svoje izuzetne kulinarske vrijednosti i okusa.

Temeljac se priprema kuhanjem mesnih, ribljih i pilećih kostiju, a često se dodaje povrće i začini. Kosti sadrže veliku količinu snažnih hranjivih tvari koje se oslobađaju tijekom polaganog višesatnog kuhanja u vodi. To uključuje koštanu srž koja je "zadužena" za zdravlje krvnih zrnaca i imunološki sustav.

Kosti - izvor ljekovitih hranjivih tvari

Ostali važni sastojci kostiju su kolagen, želatina, hijaluronska kiselina, prolin, glicin, kalcij, fosfor, magnezij.

Kalcij, magnezij i fosfor povoljno utječu na zdravlje kosti i zubi. Zbog visoke koncentracije kolagena, temeljac ojačava zglobove, kosu, kožu i nokte. Svi ovi minerali pomažu u razvoju zdravih zglobova i kosti, ligamenata te kože i kose te ih se zbog toga smatra "hranom ljepote".

Glicin i prolin su ključni za funkcioniranje vezivnog tkiva, odnosno "biološkog ljepila" bez kojeg bi se ljudsko tijelo doslovno raspalo. Ove dvije aminokiseline zadužene su za liječenje mikroskopskih rana organizma te imaju protuupalno djelovanje.

Ovo je izuzetno važno za osobe koje boluju od autoimunih bolesti ili kroničnih upalnih procesa. Nutricionisti također sugeriraju da temeljac zbog spomenute mogućnosti obnavljanja vezivnog tkiva pomaže i u borbi protiv celulita.

Različite kosti, različita svojstva

Juha od kostiju pruža nutritivnu ravnotežu koja stabilizira imunološki sustav te gradi snažnije i zdravije stanice. Zbog toga je juha prvi izbor kod prehlade i bolesti, kad je tijelo pod stresom uslijed borbe protiv bakterija i virusa.

Različite kosti imaju različite i jedinstvene karakteristike. Veće kosti (poput potkoljenice i nadlaktice) sadrže više koštane srži nego male kosti. Osobe s anemijom, bolestima pluća, imunološkim bolestima, kroničnim infekcijama trebaju jesti juhe pripremljene od većih kostiju koje su bogatije koštanom srži.