lucid dreaming
© WikipediaMlada žena spava, Jean-Baptiste Santerre, muzej Nacional d’Art de Catalunya.
U tibetanskom budizmu grupa tantričkih tehnika poznata kao milam ima za cilj otkriti iluzornu prirodu budnog života, tako da praktikanti izvode jogu u svojim snovima. To je ritualna verzija jednog od najmisterioznijih sposobnosti ljudskog uma: znati da sanjamo čak i dok spavamo, stanje poznato kao lucidno sanjanje.

Lucidnost (svijest o snu) razlikuje se od kontrole (imati moć nad parametrima iskustva, što može uključivati prizivanje objekata i ljudi, postizanje supermoći i putovanja na fantastične svjetove). Ali to dvoje je usko povezano, a mnoge drevne duhovne tradicije poučavaju da snove možemo 'pokoriti' s vremenom i praksom. Kako?

Kao istraživač psihologije, tom pitanju prišao sam znanstveno. Unatoč dugoj povijesti lucidnog sanjanja u ljudskim društvima, tek su 1975. istraživači došli do genijalnog načina empirijskog provjeravanja fenomena. Prvi korak bio je uvid da mišići očiju nisu paralizirani za vrijeme spavanja, za razliku od ostatka tijela. Inspiriran radom Celie Green, britanski hipnoterapeut Keith Hearne je zaključio da bi to trebalo omogućiti lucidnim sanjarima da komuniciraju s vanjskim svijetom. Imao je iskusnog sanjara koji je provodio nekoliko noći u laboratoriju za spavanje i uputio ga je da pomakne svoje oči lijevo na desno s unaprijed dogovorenim znakovima kad je konačno ušao u lucidan san. Dobrovoljac je uspio, a Hearne je uspio bilježiti pokrete - što je odgovaralo Rapid Eye Movement (REM) [brzo pomicanje očiju, op. prev.] fazi spavanja. Mnoge kasnije studije od tada su ponovile te nalaze.

Ipak, prilagođavanje pouzdanih metoda za poticanje lucidnih snova pokazalo se kao problem. Iako je oko 40 studija provedeno na tu temu od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, većina ih je izvijestila o manjem uspjehu - u većini studija, između oko 3% i 13% pokušaja rezultiralo je lucidnim snom. Ali kad sam prvi put započeo moj doktorski studij, primijetio sam da je većina istraživanja ograničena takvim stvarima kao što su male veličine uzoraka i nepouzdana mjerenja - pa sam pokušao riješiti ograničenja i istražiti neke od obećavajućih metoda.

U studiji koju sam objavio s kolegama na Sveučilištu u Adelaideu, najbolja tehnika se pokazala kao nešto što se naziva Mnemonička indukcija lucidnih snova (MILD), izvorno razvijena 70-ih od strane američkog psihofiziologa Stephena LaBergea. Ona uključuje sljedeće korake:
1. Postavite alarm na pet sati nakon što odete u krevet.
2. Kada se oglasi alarm, pokušajte se sjetiti sna neposredno prije nego što ste se probudili. Ako ne možete, samo se prisjetite bilo kojeg sna koji ste nedavno imali.
3. Legnite u udoban položaj s isključenim svjetlima i ponovite frazu: "Sljedeći put kad budem sanjao, sjetit ću se da sanjam." Učinite to tiho u vašem umu. Morate dati istinski značaj riječima i usredotočiti se na svoju namjeru pamćenja.
4. Svaki put kada ponovite frazu iz trećeg koraka, zamislite se natrag u snu kojeg ste se prisjetili u drugom koraku, i vizualizirajte se kako se prisjećate da sanjate.
5. Ponovite treći i četvrti korak sve dok ne zaspite ili dok ne postane sigurni da je postavljena vaša namjera da zapamtite. Ovo bi trebalo biti posljednja stvar u vašem umu prije nego što zaspite. Ako se nađete da se opetovano vraćate svojoj namjeri da zapamtite da sanjate, to je dobar znak da je ugrađena u vašem umu.
Oslanjali smo se na podatke od 169 ljudi iz cijele Australije, koji su vodili dnevnik sanjanja kako bismo mogli mjeriti učinak tehnika indukcije prema njihovoj "osnovnoj" tendenciji. Više od polovice ljudi, koji su koristili MILD, završilo je s barem jednim lucidnim snom u tjednu u kojem su počeli vježbu; oni su također nadišli doživljavanje tih snova u jednoj noći od 11 do oko jedne noći u šest. Ova otkrića su vrlo uzbudljiva i neka su s najvišim stopama uspjeha izvješćena u znanstvenoj literaturi.

Iznenađujuće, broj puta kada su ljudi ponovili mantru o sjećanju da sanjaju, ili čak i količina vremena provedenog na MILD-u u cjelini, nije predvidjela uspjeh. Umjesto toga, najvažniji čimbenik bio je sposobnost završavanja tehnike i zatim brzo ponovno padanje u san. Zapravo, pokazalo se gotovo dvostruko učinkovitije kad su ljudi zaspali za pet minuta nakon postavljanja svoje namjere. Ako želite to pokušati sami, morat ćete eksperimentirati kako biste postigli pravu razinu budnosti kada se alarm uključi - dovoljno da vam dopusti dovršenje koraka, ali ne toliko da ćete se boriti da ponovno zaspite. Provođenje tehnike nakon pet ili više sati sna je također važno: većina naših snova se javlja u posljednja dva do tri sata prije buđenja, a vi želite minimalizirati vrijeme između završetka tehnike i ulaska u REM fazu spavanja.

Potrebno je malo prakse, ali ako imate sreće možda biste mogli imati i lucidni san pomoću MILD-a u vašoj prvoj noći. Ako postanete svjesni da sanjate, važno je da ostanete mirni, jer intenzivne emocije mogu potaknuti prerano buđenje. A ako san počinje nestajati ili se čini nestabilnim, možete pokušati snažno trljati ruke unutar sna. Zvuči čudno, ali ova strategija djeluje tako da preplavljuje mozak sa senzacijama iz sna, što smanjuje šansu da postanete svjesni vašeg fizičkog tijela koje spava, i probudite se.

Osim obične radosti da možete savijati imaginarni svijet po svojoj volji, postoji niz dodatnih psiholoških prednosti za lucidno sanjanje. Za jednu, to može pomoći s noćnim morama: jednostavno znajući da sanjate često donosi olakšanje tijekom neugodne epizode. Možda ćete također moći upotrijebiti snove da obrađuju traumu: suočiti se s onim što vas zlostavlja, stvaranjem mira s napadačem, bijegom iz situacije letenjem ili čak probudbom. Ostale potencijalne primjene uključuju vježbanje sportskih vještina noću, više 'aktivnih' sudionika za studije o spavanju i sanju, te potragu za kreativnim nadahnućem. Uz praksu, naše stanje sna može se osjećati gotovo živahno kao i sami svijet - i ostavlja vas da se možda pitate gdje završava fantazija a počinje stvarnost.

O autoru

Denholm Aspy je gostujući znanstveni suradnik na School of Psychology pri Sveučilištu u Adelaideu.