Emocionalno zanemarivanje ili zlostavljanje u djetinjstvu može imati alarmantno snažne učinke na ljudsku psihu u odrasloj dobi.

parent
© SHUTTERSTOCK
Djeca narcisoidnih roditelja to predobro znaju, jer ih je odgajao netko s ograničenim kapacitetom za empatiju i pretjeranim osjećajem grandioznosti te lažne superiornosti.

Djeca narcisoidnih roditelja programirana su da u ranoj dobi traže potvrdu tamo gdje je nema, da vjeruju kako je njihova vrijednost povezana s ugledom njihovih obitelji te su naučena da svoju vrijednost mogu potvrditi samo time koliko dobro mogu 'služiti ' potrebama svojih roditelja.

Živjeli su život u kojem ljubav nije bila bezuvjetna, ako je uopće bila pružena.

To ne znači da se ne mogu izdići iznad uvjetovanosti iz djetinjstva; zapravo, oni mogu postati snažne i uspješne individue, ako odluče raditi na svojoj transformaciji, piše Shahida Arabi, autorica knjige 'Power: Surviving and Thriving After Narcissistic Abuse' za portal Thought Catalog.

Biti u stanju razumjeti takav odnos i obrasce ponašanja, kao i svaki negativni govor koji je nastao kao rezultat zlostavljanja, može biti revolucionaran u osporavanju mitova i laži kojima su se djeca narcisa hranila.

Kako piše autorica Aribi, djeca narcisoidnih roditelja od malih nogu učila su sljedeće:

1. Vaša vrijednost uvijek je uvjetovana

Kao dijete narcisoidnog roditelja učili su vas da sami po sebi niste vrijedni, već da vaša vrijednost ovisi o tome što možete učiniti za narcisoidnog roditelja i koliko ste popustljivi.

Zbog grandioznosti narcisoidnog roditelja, lažne maske i potrebe da budete najbolji, vjerojatno ste bili dio obitelji koja je 'predstavljena' u najboljem mogućem svjetlu, a zlostavljanje se odvijalo iza zatvorenih vrata.

Unutar doma bila je drugačija priča od one koja je predstavljena javnosti: možda ste svjedočili užasnoj dinamici kada ste vidjeli jednog roditelja kako verbalno ili čak fizički zlostavlja drugog, bili ste sami podvrgnuti zlostavljanju i/ili iskusili kako oba roditelja rade zajedno na potkopavanju vas, vaše braće i sestara.

Ako ste se ikada usudili zaprijetiti savršenoj lažnoj slici ili učiniti bilo što da progovorite o zlostavljanju, najvjerojatnije ste kažnjeni.

Poučeni ste da služite egu i sebičnim ciljevima narcisoidnog roditelja.

2. Morate biti savršeni i uspješni, ali nikada za to nagrađeni i pohvaljeni

Nikada se niste osjetili dovoljno dobrima.

Vaša postignuća rijetko su se priznavala osim ako nisu ispunjavala proizvoljni kriterij za "ono što društvu izgleda najbolje" ili potvrđivala grandiozne fantazije narcisoidnog roditelja.

Narcisoidni roditelj nikada nije istinski ponosan na svoje dijete osim ako on ili ona ne mogu pripisati zasluge za taj određeni uspjeh.

Neki narcisoidni roditelji mogu čak zavidjeti ili gledati s visoka na uspjeh svoje djece, pogotovo ako taj uspjeh omogućuje tom djetetu da postane neovisan o roditeljima, izvan njihova područja moći i kontrole.

Nije neuobičajeno da takvi roditelji pokušavaju sabotirati uspjeh i sreću svoje djece.

3. Uvijek postoji netko bolji od vas i morate ga pobijediti - počevši od vlastite braće i sestara

Djeca narcisoidnih roditelja često su okrenuta protiv svoje braće i sestara u natjecanju za naklonost i ljubav za kojom su uvijek žudjeli, ali nikada nisu dobili.

Obično postoji zlatno dijete i žrtveno janje, a ponekad se uloge mijenjaju ovisno o tome što je narcisoidnom roditelju potrebno.

Zlatno dijete obično se hvali kao 'standard', ali i to se može brzo promijeniti ako ikada iskoristi svoju slobodu i učini nešto izvan roditeljske kontrole.

Kao odrasli, učimo da se ne moramo ni s kim natjecati da bismo vrijedili, niti moramo nužno biti najbolji u svemu.

Njegovanje osjećaja bezuvjetne ljubavi prema sebi, kao i uvažavanje naših jedinstvenih vještina i sposobnosti, može uvelike pomoći u borbi protiv ovih štetnih uvjerenja.

4. Prezir je dio ljubavi i 'normalan' je u vezama

Narcisoidni roditelji mogu svoju djecu podvrgnuti razdobljima idealizacije kada im zatrebaju, nakon čega brzo slijedi prezir i zastrašujući narcisoidni bijes kada ih ne poslušaju.

Takva nestabilnost u odnosu uči djecu da je ljubav nestabilna, zastrašujuća, nepredvidljiva, kasnije od njih čini ljude koji 'hodaju po jajima' u odnosima kako ne bi slučajno uvrijedili drugu stranu.

Također, u odrasloj dobi takvu vrstu ponašanja ne prepoznaju kao zlostavljanje jer je to jedina vrsta ljubavi koja im je pružena.

5. Vaše emocije nisu važne

Narcisoidni roditelji, poput narcisoidnih zlostavljača u vezama, patologiziraju i poništavaju emocije do točke u kojoj osoba ostaje bez glasa.

Ne smije osjećati, pa na kraju odlazi u krajnost: ili potpuno potiskuje osjećaje i otupljuje ili postaje buntovno dijete koje osjeća previše, prerano...

Emocije ovu djecu preplavljuju u svakom slučaju jer se tuga ne obrađuje na zdrav način.

*****

Ukoliko ste se prepoznali u navedenim primjerima, autorica Shahida Arabi, tvrdi kako ove rane ne mogu zacijeliti, a samosvijest i samosuosjećanje potrebni su više nego ikad.
''Narcisoidni roditelji nisu sposobni za empatiju i vjerojatno će vas 'vratiti' natrag samo kada vas trebaju. Moramo si dopustiti da tugujemo za gubitkom djetinjstva i prihvatimo istinu da nas naši roditelji možda nikada nisu voljeli ili željeli najbolje za nas, ali da se možemo 'preobraziti' na najbolje načine na koje znamo - kroz empatiju, suosjećanje, samoprihvaćanje i ljubav prema sebi.

Nemojte se zavaravati: kada ste dijete narcisoidnog roditelja, ideja da nikada niste zaslužili ovu ljubav, možda je najveća laž od svih
'', poručuje.