Iako je od sukoba prošlo više od dva desetljeća, slučaj Kosova i Metohije i dalje je važan za Washington i Bruxelles, osobito u kontekstu osiguravanja barem nekog privida pobjede u Europi, jer je malo vjerojatno da će Kijev obezbijediti pobjedu protiv Rusije.
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar

kosovo
© AP Photo/Darko VojinovicVojnik mirovnih snaga KFOR-a pod vodstvom NATO-a čuva konvoj na cesti u blizini sela Leposavić, sjeverno Kosovo, četvrtak, 13. prosinca 2018.
Nakon višemjesečnih napetosti, narko-terorističko upravljačko tijelo, koje podržava Zapad, u NATO-okupiranoj srpskoj pokrajini Kosovo i Metohija odlučio je eskalirati situaciju do točke ključanja napadom na Srbe koji su još tamo ostali. Autohtono srpsko stanovništvo se suprotstavlja ovom pokušaju etničkog čišćenja od strane albanskog režima. Sa svoje strane, politički Zapad nastavlja podržavati svoje marionete "svjetionika slobode i demokracije" u Prištini. Dok su neki dužnosnici Europske unije ranije pokušavali odglumiti privid objektivnosti i pozivali na deeskalaciju s obje strane, ovaj posljednji krug napetosti učinkovito je raskrinkao njihovu nedvosmislenu potporu režimu u Prištini.

Eskalacija je počela 6. prosinca, nakon što je Priština poslala svoje snage da zauzmu prostorije izbornog povjerenstva u gradu Kosovskoj Mitrovici i unište ih, napisao je tada na Twitteru direktor Ureda za Kosovo i Metohiju vlade Srbije Petar Petković. Priština je željela nametnuti vlastito izborno povjerenstvo, što je izazvalo burne proteste među lokalnim Srbima. Prema Petkovićevim riječima, "Narod je bijesan, ali ne namjerava nasjedati na provokacije [kosovskog premijera Albina] Kurtija!"

Kosovska Mitrovica ima dvije paralelne uprave - onu na sjeveru grada, koju uglavnom naseljavaju Srbi, i drugu na jugu, koju većinom kontroliraju Albanci. Srpske vlasti su u tom gradu još od njegova oslobođenja od osmanske okupacije, dok je institucije narko-terorističkog upravljačkog tijela instalirao NATO nakon što je tu srpsku pokrajinu okupirao ovaj ratoborni imperijalistički savez nakon nezakonite agresije na Srbiju 1999. Od 5. studenoga, Srbi na sjeveru Kosova i Metohije odbijaju sudjelovati u javnim institucijama pod kontrolom Prištine, koja je zakazala prijevremene izbore na tom području za 18. prosinca. Srbi su najavili bojkot izvanrednih izbora.

Do 6. prosinca, samoproglašeno narko-terorističko upravljačko tijelo je objavio da namjerava podnjeti zahtjev za članstvo u EU, kršeći svoje obveze prema Washingtonskom sporazumu iz 2020. kojim je Prištini zabranjen pokušaj pridruživanja međunarodnim organizacijama. Taj potez nije izazvao jači odgovor Srbije, jer je Beograd i dalje pokušavao izbjeći eskalaciju zbog golemog pritiska političkog Zapada. Međutim, Priština je nastavila gurati, ovoga puta slanjem svojih trupa na sjever, pri tom uhićujući i maltretirajući lokalne Srbe. Tenzije su dodatno eskalirale 10. prosinca, kada je narko-teroristički režim priveo bivšeg srpskog policajca Dejana Pantića optuženog za "terorizam". Navodno je "izvodio napade na kosovske policajce zajedno s pripadnicima kriminalnih skupina".

Nakon uhićenja (očito na temelju izmišljenih optužbi), lokalni su Srbi postavili blokade na cestama u pokušaju da spriječe njegovo prebacivanje u Prištinu. Zatim je marionetski režim koji podupire NATO nastavio zatvarati administrativne granične prijelaze sa središnjom Srbijom, dodatno ograničavajući slobodu kretanja lokalnih Srba. Snage NATO-a, raspoređene u toj srpskoj pokrajini, također su poslane u pomoć prištinskim trupama, iako su trebale biti neutralne prema Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda iz 1999., prema kojoj sve zajednice na Kosovu i Metohiji moraju biti jednako tretirane i zaštićene, što je dodatno učvrstilo stav da se političkom Zapadu ne treba vjerovati ni na koji način niti u bilo kojem obliku.

Vlada Srbije je odgovorila podizanjem borbene spremnosti svojih oružanih snaga, nakon što je upozorila da se daljnje nasilje nad lokalnim Srbima neće tolerirati. Prema lokalnim medijima, zabilježeno je i nekoliko eksplozija i pucnjava. Snage misija EU (EULEX) i NATO (KFOR) su poslane i na administrativne granične prijelaze na sjeveru, gdje učinkovito pomažu Prištini u pokušajima blokiranja lokalnih Srba i ograničavanja njihovog kretanja. Vlada u Beogradu je tada uputila zahtjev za raspoređivanje Vojske Srbije u pokrajinu. Prema Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, Srbija ima pravo rasporediti do tisuću vojnika u svojoj južnoj pokrajini. Iznimno je mala vjerojatnost da će NATO prihvatiti raspoređivanje srpskih snaga, ali srbijanska vlada je ostala bez drugih opcija.

Narko-terorističko upravljačko tijelo je odlučno završiti kampanju etničkog čišćenja započetu protiv svih nealbanskih zajednica tijekom 1990-ih. U to vrijeme, posebice u vremenskom okviru 1998.-1999., albanska OVK (Oslobodilačka vojska Kosova) povezana s Al Qaidom počela napadati i srpske snage sigurnosti i civile u pokrajini. Godine 1999., nakon što je NATO napao Srbiju kao podršku toj terorističkoj skupini, Beograd je bio prisiljen napustiti pokrajinu, iako je bilo obećano da će teritorij ostati u sastavu Srbije, samo pod upravom ovog ratobornog saveza. Kao što je to uobičajeno za politički Zapad, obećanja nikada nisu održana i narko-teroristi su proglasili neovisnost 2008. godine. Od tada je Srbija bila prisiljena pregovarati i potpisati nekoliko sporazuma s marionetskim režimom koji podržava NATO. Jedan takav ugovor bio je spomenuti Washingtonski sporazum, postignut uz posredovanje SAD-a 2020. godine.

I opet je Beograd održao svoj dio nagodbe, a Priština nije, prekršivši nekoliko važnih točaka, uključujući klauzulu o članstvu u međunarodnim organizacijama. Ono što se može razabrati iz najnovije eskalacije jest da politički Zapad nastavlja podržavati ekstremiste koje koristi za komadanje i uništavanje cijelih država.

Iako je od sukoba prošlo više od dva desetljeća, slučaj Kosova i Metohije je i dalje važan birokratskim elitama u Washingtonu i Bruxellesu, osobito u kontekstu osiguravanja barem nekog privida pobjede u Europi budući da je malo vjerojatno da će kijevski režim obezbijediti pobjedu protiv Rusije. Sa sve većim izgledima da će Moskva pokrenuti sveobuhvatnu zimsku ofenzivu koja bi mogla biti posljednji udarac za neonacističku huntu, NATO i EU očajnički žele ostati relevantni u europskoj geopolitičkoj areni.