Hamas je izazvao rat prošlog 7. listopada iznenadnim napadom - do sada nema službenog objašnjenja za izraelske sigurnosne neuspjehe tog dana - u kojem je ubijeno 1.139 Izraelaca i ozlijeđeno još 3.400. Oko 250 vojnika i civila uzeto je za taoce.
Komentar: Postoji mnogo dokaza koji snažno upućuju na to da je Izrael dopustio upad 7. listopada i da su nepoznate strane izvršile većinu ubojstava. Ova se strategija uklapa u izraelski desetljećima dug cilj stvaranja pravih 'uvjeta' koji bi opravdali provedbu konačnog rješenja za njihov 'palestinski problem'.
Očekivani odgovor Izraela započeo je za nekoliko dana, bombardiranjem Pojasa Gaze. Neke izraelske kopnene operacije unutar Gaze započele su 13. listopada, a dva tjedna kasnije započela je očekivana ofenziva punog opsega. Rat i dalje traje, a jedna procjena zaključuje da je do početka travnja 70.000 tona eksploziva bačeno na mete diljem 40-ak kilometara dugačke Gaze, više nego što je Njemačka bacila na London, te Amerika i Ujedinjeno Kraljevstvo na Dresden i Hamburg u Drugom svjetskom ratu, zajedno.
Ministarstvo zdravstva Gaze, koje je pod kontrolom Hamasa, procijenilo je u utorak da je broj poginulih u izraelskim napadima iznosio 37.718, a više od 86.000 stanovnika Gaze je ranjeno. Prošlog mjeseca izraelska vlada objavila je mnogo nižu procjenu žrtava, navodeći da su njezini zrakoplovi i vojnici ubili 14.000 "terorista" — boraca Hamasa — i ne više od 16.000 civila.
Bidenova administracija, uoči prve predsjedničke debate, nije rekla ništa o novim brojevima, ali ima mnogo viših analitičara u međunarodnoj zajednici ljudskih prava i društvenih znanosti koji ove brojke smatraju besmislicom: veliko podcjenjivanje štete koja je učinjena teroriziranom civilnom stanovništvu koje živi u improviziranim šatorima i skloništima usred bolesti i pothranjenosti, s nedostatkom sanitarnih uvjeta, medicinske skrbi i lijekova kao i sve većeg očaja i umora.
U danima razmjene telefona i e-pošte s javnozdravstvenim i statističkim stručnjacima u Americi otkrio sam opće uvjerenje da je broj civilnih žrtava u Gazi, kako od bombardiranja tako i nakon njih, morao biti znatno veći nego što je prijavljeno, ali nitko od znanstvenika i statističari - ispravno - nije bio spreman to reći u tisku zbog nedostatka pristupa točnim podacima. Također sam pitao jednog dobro obaviještenog američkog dužnosnika što misli o stvarnom broju civilnih žrtava u Gazi, a on je bez stanke odgovorio: "Jednostavno ne znamo."
Jedan stručnjak za javno zdravstvo priznao je: "Nije moguće jasno i definitivno brojanje tijela, s obzirom na kontinuirano izraelsko bombardiranje." Jetko je dodao: "Koliko je bombi potrebno da se ubije ljudsko biće?"
Gaza je bila idealna meta za zračni napad, rekao je. "Nema funkcionalne vatrogasne postrojbe. Nema vatrogasnih vozila. Nema vode. Nema mjesta za bijeg. Nema bolnica. Nema struje. Ljudi žive u šatorima, a tijela naslagana posvuda... jedu ih psi lutalice.
"Koji ku**c nije u redu s tom međunarodnom medicinskom zajednicom?" upitao je. "Koga zavaravamo? Bez prekida vatre, milijun ljudi će umrijeti od gladi. Ovo nije tema za raspravu. Kako možete nešto računati kad sustav grize vlastiti rep." Mislio je na činjenicu da je zdravstveni sustav u Gazi - njegove bolnice i uslužne agencije - "na meti i uništene" od strane izraelskih zrakoplova, a oni koji su odgovorni za prebrojavanje mrtvih i ozlijeđenih "i sami su mrtvi".
Stručnjak je dodao da nedostatak bolje statistike žrtava nije samo krivnja Izraela. "Hamas ima veliki interes u dosljednom smanjivanju broja ubijenih civila "zbog nedostatka planiranja tijekom godina kada je bio nadležan za Gazu." Mislio je na nedostatak pristupa običnih građana Gaze Hamasovom golemom podzemnom kompleksu tunela koji je mogao poslužiti kao sklonište za sve. U Gazi tijekom izraelskih bombardiranja, "Hoće li Hamas reći da je Izrael" uspio pobiti sve u Gazi "zato što smo započeli rat, a da nismo bili u mogućnosti u potpunosti zaštititi naše ljude?" Njegova poenta je bila da Hamas ima sve razloge, kao i Izrael, da umanji broj nevinih civila koji su postali kolateralna šteta u tekućem ratu.
Komentar: Hamas nije započeo ovu posljednju rundu masovnog pokolja od strane Izraela 7. listopada. Hamas nikada nije pružio Izraelu opravdanje koje je uvijek tražio za masovni masakr stanovnika Gaze. Izrael si je 7. listopada dao to opravdanje.
Istaknuti američki službenik za javno zdravstvo koji je razgovarao sa mnom priznao je da je također zabrinut zbog broja neprijavljenih mrtvih u Gazi. U krizi, rekao je, "možemo početi s prebrojavanjem ime po ime, ali vrlo brzo brojevi ubijenih i nestalih premašuju kapacitet bilo kakvog takvog pristupa, osobito kada se brojači ubijaju, a evidencija [je] u opasnosti." Rekao je da su razne poslijeratne akademske studije o smrtnosti tijekom opsade Mosula - kada se koalicija predvođena SAD-om vodila borbu od vrata do vrata 2017. protiv Islamske države u Iraku, ubivši čak 11.000 civila - "pokazale velike gubitke života od upotrebe oružja velike brzine u urbanim područjima, stoga bismo trebali očekivati slično u Gazi."
Drugi podaci upućuju na to da su objavljeni podaci o smrtnim slučajevima ozbiljno pogrešni. Save the Children, međunarodna agencija za zaštitu djece, ovog je mjeseca objavila izvješće u kojem se procjenjuje da je čak 21.000 djece u Gazi "zarobljeno ispod ruševina, zatočeno, pokopano u neobilježenim grobovima ili izgubljeno od svojih obitelji". Druga su djeca, rekla je agencija, "prisilno nestala, uključujući nepoznati broj zatočenih i prisilno prebačenih iz Gaze", a obiteljima nije poznato gdje se nalaze "usred izvješća o zlostavljanju i mučenju".
Komentar: Kao da masovni pokolji i izgladnjivanje Palestinaca u Gazi nisu dovoljni, velika je vjerojatnost da su cionističke državne snage otele veliki broj palestinske djece, koja će vjerojatno biti mučena i ubijena ili na neki drugi način iskorištena za pokvarena zadovoljstva nekih od ljudi koji nastanjuju tu "usranu malu zemlju".
Jeremy Stoner, regionalni direktor dobrotvorne organizacije za Bliski istok, rekao je: "Gaza je postala groblje za djecu, s tisućama drugih nestalih, njihova sudbina je nepoznata... Očajnički nam je potreban prekid vatre kako bismo pronašli i podržali nestalu djecu koja su preživjeli i da spriječimo uništenje novih obitelji."
Upozorenja o neizbježnosti daleko većeg broja smrti među običnim građanima Gaze postoje još od prošle zime. U prosincu je Devi Sridhar, voditeljica globalnog javnog zdravstva na Sveučilištu u Edinburghu, napisala u Guardianu da je rat u Gazi bio "najsmrtonosniji sukob za djecu u posljednjih nekoliko godina" s čak 160 djece koja su dnevno ubijana. Preživjela djeca nemaju "osnovne potrebe koje su potrebni svakom čovjeku, posebno bebama i djeci, kako bi ostali zdravi i živi... Ako se nešto ne promijeni, svijet se suočava s mogućnošću da će gotovo četvrtina od 2 milijuna stanovnika Gaze — blizu pola milijuna ljudskih bića — umrijeti u roku od godinu dana.
"To je gruba procjena", napisao je Sridhar, "ali ona koja se temelji na podacima, koristeći zastrašujuće stvarne brojke smrti u prethodnim i usporedivim sukobima."
Washington Post je u srijedu izvijestio da je nova studija koju su odobrili Ujedinjeni narodi otkrila da se čak pola milijuna stanovnika Gaze suočava s neizbježnom glađu zbog "nedostatka hrane". Studija također kaže da je više od polovice preživjelih stanovnika Gaze "moralo zamijeniti svoju odjeću za novac, a jedna trećina je pribjegla skupljanju smeća za prodaju."
Jedan od najgorljivijih ranih kritičara službenih statistika koje je objavilo Ministarstvo zdravstva Gaze i koje je prihvatila većina američkih medija, bio Ralph Nader. 5. ožujka napisao je kolumnu u Capitol Hill Citizenu, mjesečniku koji je osnovao, o onome što je nazvao "manjim brojem" palestinskih žrtava u Gazi. Citirao je Martina Griffithsa, podtajnika Ujedinjenih naroda za humanitarna pitanja: "Život nestaje iz Gaze zastrašujućom brzinom."
U godinama koje sam proveo kao novinar, često sam pronalazio čudnu priču koja svakim prepričavanjem govori više. Tako nešto dogodilo se u veljači kada je Al Jazeera objavila intervju sa 64-godišnjim pogrebnikom iz Gaze po imenu Saadi Hassan Sulieman Baraka, čiji je nadimak Abu Jawad. Požalio se da radi gotovo neprestano otkako je počela izraelska invazija na Gazu.
"Tijekom ovog rata pokopao sam oko deset puta više ljudi nego u svih svojih 27 godina kao pogrebnik", rekao je. "Najmanje je bilo 30 ljudi, a najviše 800. Od 7. listopada pokopao sam više od 17,000 ljudi." Posebno mu je ostao u sjećanju dan kada je pokopao 800 mrtvih.
"Sakupljali smo ih u komade; tijela su im bila toliko izrešetana rupama da je bilo kao da su ih izraelski snajperisti koristili za vježbu gađanja; drugi su bili zgnječeni kao... poput kuhanog krumpira, a mnogi su imali ogromne opekline na licu.
"Nismo baš mogli razlikovati tijelo jedne osobe od druge, ali dali smo sve od sebe. Napravili smo jedan veliki duboki grob, vjerojatno dubok 10 metara i pokopali ih zajedno."
To bi mogla biti propaganda - naravno, mogla bi. Ali Abu Jawad nije spomenuo da je itko iz Ministarstva zdravstva Gaze došao po imena mrtvih. Nije spomenuo niti jednog vladinog dužnosnika koji je uopće bio uključen u proces.
Komentari čitatelja
na naše novosti