rat i kazna
"Rat i kazna" nije samo sjajan roman velikog ruskog pisca Tolstojevskog; to je i vanjska politika Rusije. Pretpostavimo da zapalite rat na ruskoj granici s nadom da ćete uništiti Rusiju - i izgubite ga. Što mislite da će vam se sljedeće dogoditi? Mir? Ne, bit ćete kažnjeni. Vaša bi se kazna, u didaktičke svrhe, mogla podijeliti u pet kategorija: financijsku, ekonomsku, političku, društvenu i kulturnu:

- Financijska — izbjegavati će vaše bankarske institucije, a vaše će valute biti isključene iz međunarodnog optjecaja, lišavajući vas bankovne dobiti, prednosti seignoraža i kontinuirane sposobnosti da vodite strukturne trgovinske i fiskalne deficite te da se zadužujete.


Komentar: Seignoraž je razlika između vrijednosti valute/novca i troškova njihove proizvodnje. To je u biti profit koji država zaradi tiskanjem novca.


- Ekonomska — platit ćete dvostruko ili četverostruko za ključne resurse bez kojih vaša industrija neće moći funkcionirati — resurse kao što su prirodni plin, obogaćeni uran, titan za proizvodnju zrakoplova, rijetki zemni i plemeniti plinovi za proizvodnju poluvodiča i još mnogo toga. To će uzrokovati smanjenje vaše industrije, što će zauzvrat učiniti nemogućim održavanje vaše civilne i vojne infrastrukture.

- Politička — vaši će političari postati toliko nepopularni da će biti izbačeni s položaja. Cijela politička elita će se raspasti i biti zamijenjena nasumičnim ljudima s ulice koji će nastaviti da pogoršavaju stvari — puno gore. Sa svakim sljedećim ponavljanjem, demagoge će zamijeniti šarlatani, šarlatane mafijaši, a mafijaše monstrumi.
slika
- Društvena — vaša društva će se rascijepiti na one koji ne mogu prestati lagati i one koji više ne mogu podnijeti slušanje laži, što će rezultirati društvenim svađama i sukobima. Stalni građanski rat niskog intenziteta povremeno će se rasplamsati do požara, gutajući ovaj ili onaj nekoć veliki grad dok od njega ne ostanu samo ruševine i pepeo.

- Kulturološka — vaša će se kultura početi smatrati temeljenom na lažima i stoga degeneriranom i otrovnom te će je većina ostatka svijeta isključiti kao opasnu, zaraznu bolest. Vašom kulturnom scenom zavladat će nakaze, od morbidno pretilih kraljica ljepote do "glazbenika" čija se umjetnost sastoji od izvikivanja nizova opscenosti. Sam vaš jezik postat će toliko vulgaran da će ostatak svijeta cenzurirati svaki vaš pokušaj komunikacije.

Prelazeći s općeg na konkretno, progovorimo o bivšoj Ukrajini u svjetlu nedavnog Putinova govora pred Ministarstvom vanjskih poslova. Cijeli tekst je dostupan ovdje i toplo vam preporučujem da ga pročitate u cijelosti. U ovom govoru, Putin je dao konkretne upute svojim kolegama u Ministarstvu vanjskih poslova, detaljno navodeći što je to što su ovlašteni komunicirati sa svojim kolegama u drugim nacijama.

Ono što je zadatak ovih dužnosnika MVP-a je probiti se kroz zbor laži koje beskrajno ponavljaju zapadni mediji i dužnosnici. Zapanjujuće velika laž u središtu svega je tvrdnja, koja se beskrajno ponavlja, da je ruska specijalna vojna operacija (eng. Special Military Operation - SMO) za demilitarizaciju i denacificiranje bivše Ukrajine "neprovocirani čin agresije". Kako je pojasnio Putin, riječ je zapravo o policijskoj akciji sprječavanja humanitarne katastrofe.

U veljači 2022. ukrajinske trupe bile su nagomilane na granici Narodne Republike Donjeck i Lugansk, granatirajući civilna područja i spremajući se za invaziju. Pravovremeni odgovor Rusije spriječio je potpunu humanitarnu katastrofu. Budući da Donjeck i Lugansk naseljavaju Rusi koji se malo razlikuju od onih koji žive preko granice u Rostovskoj, Belgorodskoj i Voronješkoj oblasti, Rusija je spašavala živote vlastitih ljudi.

Nemojte brkati SMO s omiljenom smicalicom Washingtonaca koji oni zovu "odgovornost za zaštitu" ili R2P, koju zagovara licemjer svjetske klase Samantha Power. Ova smicalica općenito uključuje korištenje lažne humanitarne krize za oslobađanje neprovocirane agresije poput one protiv Srbije, Iraka, Libije i Sirije. Također imajte na umu da je Ukrajina izgubila svoj suverenitet u nasilnom svrgavanju vlade 2014. i da je njena vojska djelovala pod daljinskim upravljanjem iz Washingtona, tako da je više od 6000 ubijenih civila i više od 13500 ranjenih civila u Donbasu od strane ukrajinske vojske od 2014. zapravo američki genocid.

Prvi zadatak je da Rusija pobijedi na bojnom polju — onda će doći kazna. Ratni zločini nemaju jurisdikcijske granice niti zastare. Svaki ratni zločin ima ime, čin i redni broj. Svaki ratni zločin kažnjiv je doživotnom robijom ili (gdje lokalno zakonodavstvo dopušta) pogubljenjem. U Rusiji trenutno postoji moratorij na smrtnu kaznu, ali bi u budućnosti, na zahtjev javnosti, mogao biti ukinut za ratne zločince.

Pogubljenje strijeljanjem smatra se časnim načinom smrti. Jednostavan hitac iz pištolja u glavu (ono što Rusi zovu "kontrolni hitac") je relativno brz i bezbolan. Javno vješanje bila je sudbina osuđenih ratnih zločinaca nakon Drugog svjetskog rata. Ali što, molim vas, učiniti s ubojicama ove mlade žene, Kristine, koju su zvali Madonom iz Gorlovke, ubijene topničkom ili minobacačkom vatrom? Zašto ne biste bili samo malo kreativniji?
slika 1
Kao i uvijek, mogu postojati olakotne okolnosti. Pretpostavimo da ste jadni polupismeni ukrajinski mladić (ukrajinsko osnovno i srednje obrazovanje je prilično loše) kojemu je američka propaganda nemilosrdno isprala mozak da iracionalno mrzi Ruse do točke ludila? Procjena da nije pri zdravoj pameti učinila bi jadnog momka lošim kandidatom za suđenje za ratne zločine.

Ili što je s ocem obitelji kojeg je banda utjerala u ukrajinsku vojsku dok je njegovu obitelj kijevski režim držao kao taoce i bio bi gadno maltretiran da je odbio slijediti zločinačke naredbe režima? Tužitelj bi tvrdio da je ratni zločin još uvijek ratni zločin, bilo da je počinjen pod prisilom ili ne, i da je izvršavanje kaznenih naredbi samo po sebi zločin, ali porota bi mogla pokleknuti u donošenju osuđujuće presude.

Pa, što je onda s američkim dužnosnicima koji su smislili briljantni plan da Ukrajinu pretvore u anti-Rusiju i da jadne nesvjesne Ukrajince iskoriste kao topovsko meso za bacanje na Rusiju u neuspješnom pokušaju da je fatalno oslabe ili, idealno, da je uništite? Za njih, istinski srednjovjekovne metode mučenja i ponižavanja neizbježno padaju na pamet nekih ljudi.

Ovo se može činiti kao samozadovoljna digresija s ozbiljne teme Putinova govora pred Ministarstvom vanjskih poslova, ali vjerujem da je važno razumjeti način razmišljanja prosječnih marljivih Putinovih pristaša koji su Rusiju ponovno učinili velikom. Na ruskoj televiziji, talk showovi koji raspravljaju o korištenju nuklearnog oružja za uništenje Amerike u posljednje su vrijeme postali osjetno popularniji. Uništiti Ameriku, kažu stručnjaci gledateljima, jednostavno nije tako teško.

Sve što trebate učiniti je uništiti četiri glavne morske luke koristeći relativno malene taktičke nuklearke... i onda samo pričekati mjesec ili dva. Budući da SAD više ne proizvodi ni polovicu onoga što im je potrebno za preživljavanje, uključujući hranu, nakon toga neće predugo opstati. Odnosno, ona će i dalje postojati, kao što postoje mnoge doista jadne zemlje, ali ne kao zemlja za koju bi Rusija, ili ostatak svijeta, trebali brinuti, barem tako ovi stručnjaci uvjeravaju publiku. Ali još uvijek postoji neka nelagoda zbog opasnosti od započinjanja velikog lošeg nuklearnog rata.

Drugi stručnjaci rado izvješćuju da je SAD u svakom slučaju na izmaku i kombinacija čimbenika, nekih financijskih, nekih fizičkih, donijet će im završni udarac dovoljno brzo, a da ne moraju riskirati započinjanje velikog nuklearnog rata. Terminalna bolest SAD-a je mnogo više od očite nesposobnosti za vladanje koju pokazuje gerijatrija koja navodno upravlja njime, ili činjenica da je svaka sljedeća generacija Amerikanaca manje sposobna od prethodne. Prije se radi o brojevima; konkretno, oko trilijuna dolara. Kamate na federalni dug sada iznose trilijun dolara godišnje. Deficit federalnog proračuna dosegao je dva bilijuna godišnje. Kako bi održala solventnost, savezna vlada SAD-a mora posuditi još bilijun dolara svaka tri mjeseca.

Putin je izgleda saglasan s drugim taborom; odlagao je početak SMO što je duže moguće i ne žuri se da ga završi, vrlo vjerojatno kako bi se taj događaj poklopio s američkim padom za koji sve što je potrebno jest dodir pera. Velika većina Rusa vjeruje njegovoj prosudbi i ima dovoljno strpljenja dočekati kraj SAD-a. Video zapisi Bidena koji se smrzava svaki put kad se bušena kartica zaglavi u njegovom spremniku za bušene kartice ili vrši nuždu u svoju pelenu dok stoji pored predsjednika Francuske na svečanoj ceremoniji, ili njegove šarmantne pomoćnice Kamale koja brblja i ludo se kikoće, sve to stvara slika neprijatelja kojeg se može držati podalje s nekoliko razboritih uboda i bockanja poslovnim vrhom oštrog štapa, umjesto da ga se drži podalje nuklearnim oružjem.

Putin je u svom govoru iznio određene uvjete za prekid oružanog sukoba u bivšoj Ukrajini. Neki ljudi su te pojmove shvatili kao točke za daljnju raspravu ili pregovore; ne, oni to nisu. Ovi uvjeti su za prihvaćanje - u kojem slučaju može biti mira - ili za odbijanje - u kojem će se slučaju vojna akcija nastaviti i ogroman broj Ukrajinaca će i dalje umirati. A onda će doći sljedeći set uvjeta, koji će biti gori od sadašnjih. Baš danas, govoreći na tiskovnoj konferenciji u Vijetnamu, Putin je nježno podsjetio da sadašnji uvjeti neće dugo biti u ponudi i da će se mijenjati kako se bude razvijala situacija na terenu.

Neki su Putinove uvjete shvatili kao neku vrstu ultimatuma. Očito bi im koristilo da u rječniku potraže tako veliku riječ iz rječnika, poput "ultimatum". Ultimatum je "konačni zahtjev ili izjava o uvjetima, čije će odbijanje rezultirati odmazdom ili prekidom odnosa." Ultimatum ne može sadržavati riječi poput "trebalo bi", kao što je "Ukrajina bi trebala odabrati neutralan, nesvrstan status, biti bez nuklearnog oružja i podvrgnuti se demilitarizaciji i denacifikaciji."

Niti može uključivati ​​uvjete ili ponude za pregovore na temelju takvih uvjeta, kao što su "...jednom kada Kijev pristane na danas predloženi tijek akcije, uključujući potpuno povlačenje svojih trupa iz DNR, LNR, regija Zaporožje i Herson, i ozbiljno započne ovaj proces, spremni smo započeti pregovore odmah i bez odgode." A evo i krajnjeg "uvjeta": "Naravno, to podrazumijeva i ukidanje svih zapadnih sankcija Rusiji."

Oni koji oštro zahtijevaju da Zelenski, ili Biden, ili bilo tko drugi pregovaraju s Putinom o njegovim uvjetima, propuštaju važnu stvar: trenutačno Putin zapravo nema s kim pregovarati. Zelenski, prema ukrajinskom ustavu, više nije predsjednik: njegov petogodišnji mandat istekao je u svibnju, a da bi dobio novi mandat mora pobijediti na izborima koje je poništio.

S obzirom sa Zelenski nije u igri, u skladu s ukrajinskim ustavom, vlast automatski pripada predsjedniku parlamenta, Verkhovne Rade; ali je govornik, bivši prvak u mršavljenju po imenu Ruslan Stefančuk, odbio preuzeti vlast. A onda, u nedostatku novih izbora, mandat same Verkhovne Rade istječe 11. kolovoza, kada se vlast u bivšoj Ukrajini vraća regijama, od kojih bi neke tada mogle slobodno organizirati javni referendum i glasati za pridruživanje Rusiji.

Tko god misli da su sadašnji Putinovi uvjeti koji uskoro istječu neprihvatljivi, ne treba čekati sljedeći krug jer će sljedeći uvjeti biti neprihvatljiv na n-tu potenciju. Odnosno, svaki sljedeći niz uvjeta garantirano će biti gori od prethodnog, a jednostavno se ne zna što će, ako išta, ostati od bivše Ukrajine ako se SMO-u dopusti da odradi svoj tok do kraja. Ovo je predviđanje ekstrapolacija temeljena na utvrđenom obrascu.

- Podsjetimo se, na početku cijele ukrajinsko-američke zavrzlame Rusija je rado od Ukrajine zakupila vojnu bazu Sevastopolj. Ali tada su SAD i NATO napravili planove za izbacivanje ruske mornarice i pretvaranje Sevastopolja u NATO-ovu pomorsku bazu (i nisu skrivali tu činjenicu). Teško da je bila slučajnost to što je nakon puča u Kijevu 2014. Krim izglasao da postane ruski.


- Stanovnicima Donjecka i Luganska nije se sviđao novi kijevski režim pod kontrolom SAD-a i pobunili su se protiv njega. Kao odgovor, kijevski režim započeo je devetogodišnju kampanju terora protiv ove dvije regije. Odgovor Rusije bio je pregovaranje o sporazumima iz Minska, koji bi ovim regijama dali autonomiju, ali ih zadržali unutar Ukrajine.

- Kijevski režim (ili, bolje rečeno, Amerikanci koji ga kontroliraju) nije imao namjeru ispuniti uvjete sporazuma iz Minska i pripremio se za napad i uništenje dviju separatističkih enklava - Donjecka i Luganska. Rusija je osujetila njihov napad priznavanjem neovisnosti ovih regija i odgovorom na njihov zahtjev za pomoć pokretanjem SMO-a. U isto vrijeme, Rusija je započela pregovore s Kijevom koji su kulminirali Istanbulskim sporazumom koji bi Krim, Donjeck i Lugansk zadržao kao dio Rusije, ali bi Kijevu omogućio kontrolu Zaporožja i Hersona (koji su u to vrijeme kontrolirale ruske snage) ako Kijev želi dopustiti Rusiji kopneni pristup Krimu. Kijev je odbio prihvatiti ovaj sporazum.

- Uvjeti koji se trenutno nude predviđaju Krim, Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson kao suvereni ruski teritorij, ali dopuštaju Kijevu da zadrži ostatak pod uvjetom da razoruža i procesuira svoje nacističke ratne zločince. Oh, i ruski mora ponovno postati službeni jezik, koji se uči u školama i na sveučilištima. Oh, i Ukrajina mora zadržati neutralnost. Oh, i sve sankcije Rusiji moraju biti ukinute. Ali kijevski američki lutkari vrlo vjerojatno neće prihvatiti ovu ponudu.

- A to bi nas dovelo do sljedeće ponude: Harkovska, Dnjepropetrovska, Nikolajevska i Odeska regija održavaju referendum i glasaju za pridruživanje Ruskoj Federaciji. Hura! Još uvijek nema zainteresiranih za ono što se nudi?

- Sljedeća ponuda nakon toga: Černigovska, Sumska, Poltavska i Kirovogradska oblast se vraćaju Rusiji. Još uvijek nije dovoljno slatko za Amerikance?

- Pa dobro onda! Kako bi bilo da Rusija uzme regije Čerkasi, Vinnicu, Žitomir i... Kijev? To bi Rusiji dalo lijepu, gotovo ravnu, vrlo branjivu granicu. A onda bivša Ukrajina (kako god se tada zvala) može samo zadržati ostatak. Poljska, Mađarska i Rumunjska će se, bez sumnje, boriti oko raznih dijelova; neka to bude njihov problem za sljedeće stoljeće ili dva. Bit će to neka vrsta gremlinskog rezervata za stare, istrošene ukrajinske nacističke ratne zločince, kao što je pokrajina Idlib u sjevernoj Siriji sada za stare ISIS-ove zločince, sada kada su ih njihovi Pentagon/CIA-ini gospodari napustili.
slika 2
Ali ako je SAD u svakom slučaju na izdisaju, zašto nuditi ponude koje oni očito nisu spremni prihvatiti? Zašto to jednostavno ne ignorirati do kraja? Odgovor se ne tiče SAD-a ili Zapada, već ostatka svijeta, koji sada čini globalnu većinu, uključuje sve zemlje u gospodarskom razvoju i općenito imaju prijateljske ili neutralne odnose s Rusijom. Pred ovom ogromnom publikom, Rusija nastoji biti uočljivija kao miroljubiva nacija koja pokušava okončati oružani sukob koji su joj nametnule neprijateljske SAD želeći joj nanijeti štetu kako bi je opljačkale.

Ali Rusija nije žrtva; doskočila je izazovu i suprotstavlja se ovoj prijetnji, a time je postala branitelj globalnog juga u njegovom nastojanju da stane na kraj nasljeđu zapadnog ugnjetavanja. Kao branitelj cijelog svijeta bez Zapada, Rusija mora biti uočjiva ne kao sebična ili grabežljiva, već kao visoko moralna. Kao 75% kršćanska nacija (i s 25% muslimana) Rusija mora učiniti kršćansku stvar: ponuditi grešnicima put do ispovijedi, pokajanja i, na kraju, pomirenja i spasenja.

Ako Amerikanci koji su zahuktali bezbožnu ukrajinsku zbrku ne uspiju prihvatiti odgovornost i skrušeno i ponizno se okajati za svoje zločine, onda će sigurno otići ravno u pakao, ali dokle god je itko od njih živ, put spasa mora biti otvoren za sve njih. Putin, kao pravoslavni kršćanin, mora vjerovati u to da je "Isus Krist došao na svijet spasiti grešnike, od kojih je [on] prvi" [1. Timoteju 1:15] i suzdržati se od osude drugih, te da im ponudi priliku za pokajanje i spasenje.

Iako je kontinuirana vojna akcija u ovom trenutku neizbježna, ono čemu Rusija teži je sigurnost, i to ne samo za sebe već i za cijelu Euroaziju. Putin je to izrazio najjednostavnijim mogućim riječima: "...buduća sigurnosna arhitektura trebala bi biti otvorena za sve euroazijske zemlje koje žele sudjelovati u njenom stvaranju... [uključujući] europske i zemlje NATO-a." Ili možda neće, jer je njihovo sudjelovanje potpuno dobrovoljno.

A što je najveća prijetnja sigurnosti Europe? "Glavna prijetnja Europljanima je njihova kritična i rastuća ovisnost o Sjedinjenim Državama u vojnom, političkom, tehnološkom, ideološkom i informacijskom aspektu."

Rusija želi pomoći Europi da se oslobodi američke okupacije koja je 80-godišnji ostatak Drugog svjetskog rata koji je trebao završiti prije 35 godina s krajem Hladnog rata. Kakvu ulogu Putin vidi u napredovanju SAD-a? "...potrebno je, dugoročno gledano, postupno ukidanje vojne prisutnosti vanjskih sila u euroazijskoj regiji." Ovo je vjerojatno najnježniji, najuljudniji način izražavanja "Yanke, idi kući!" koji bi netko mogao formulirati.