
Ovaj koncept je posebno intrigantan s obzirom na formiranje Tibetske visoravni, fenomena koji je dugo bio predmet rasprava unutar znanstvene zajednice.
Prezentirana na nedavnoj konferenciji Američke geofizičke unije, nova teorija sugerira da se gornji dio indijske ploče može računati kao uzrok iznimno visoke nadmorske visine Tibeta, dok se niži dio ploče spušta dublje u unutrašnjost Zemlje.
Ovi zaključci proizlaze iz analize razine helija u tibetanskim izvorima, prema preliminarnim rezultatima studije koja još nije prošla recenziju, a koju možete naći na ESS Open Archive.
Otkriće da je helij-3, rijedak izotop, prisutan u izvorima sjevernog Tibeta sugerira da je plašt bio dovoljno blizu površine Zemlje da se ovaj izotop mogao oslobađati. S druge strane, u južnom Tibetu, prisutnost obilnijeg Helija-4 ukazuje na to da se ploča tamo možda još nije raspala na zasebne slojeve, prenosi Indy100.
Profesor Douwe van Hinsbergen sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u spomenutoj studiji, izrazio je za Science Magazine svoje iznenađenje ovim otkrićem: "Nismo bili svjesni da kontinenti mogu pokazivati ovakvo kompleksno ponašanje, što predstavlja duboko fundamentalno saznanje za geološke znanosti."
Ova istraživanja ne samo da otvaraju nova pitanja o procesima koji oblikuju kontinente, već i sugeriraju potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se bolje razumjeli dinamički procesi koji su oblikovali našu planetu tijekom milijuna godina.
Komentari čitatelja
na naše novosti