© Getty Nikos Oikonomou/Anadolu
O tome kako se "održao" Europski parlamentarni centar puno je napisano. No sada je Europski parlament ponovno postao mjesto gdje se vode žestoke političke bitke.
No, radilo se samo o izborima za Europski parlament, koji nije zakonodavno tijelo u EU. Nacionalni izbori odlučuju o sudbini kontinenta. Ipak, izbori za Europski parlament su sami po sebi znak upozorenja.
Nacionalni izbori uskoro će se održati u Francuskoj i Britaniji. Europski birači pobunili su se protiv nadnacionalnog centra u Bruxellesu, što je uznemirilo i zaprepastilo europske elite. Britanska vladajuća stranka, Konzervativna stranka, možda neće opstati kao značajan politički subjekt nakon 4. srpnja, dodao je bivši obavještajac.
Niz europskih izbornih katastrofa za briselske elite
U Njemačkoj Scholzova "semafor koalicija" možda neće preživjeti izbornu katastrofu. Scholzova vlada već ima proračunski deficit od 40 milijardi eura. U Njemačkoj postoji konsenzus među vladajućim strankama da ozbiljno oslabljena koalicija neće preživjeti još jedan proračunski spor. Prošle je godine presudom najvišeg njemačkog suda nastala proračunska rupa od 60 milijardi eura.
U rujnu slijede ključni izbori u Brandenburgu, Tiringiji i Saskoj. Prema anketama, očekuje se da će Alternativa za Njemačku (AfD) pobijediti u svim regijama. U bivšoj Istočnoj Njemačkoj 40 posto glasova na izborima pripalo je ili AfD-u ili novoosnovanoj stranci Sarah Wagenkecht.
I u Francuskoj situacija za elitu izgleda jednako zastrašujuće. Niz anketa javnog mnijenja pokazuje sve mračnije izglede za Macronov centristički savez, dok se Nacionalno okupljanje približava većini u Nacionalnoj skupštini.
Osvoji li Nacionalna skupština većinu, previđa britanski diplomat, što je gotovo sigurno, potezi novog premijera Jordana Bardelle mogli bi izazvati posljedice koje će se osjetiti daleko izvan Francuske, pa čak i EU.
Nema jamstava da će Bardella slijediti primjer talijanskog premijera Giorgia Melonija, koji se pokušao prilagoditi Bruxellesu na ključnim političkim pozicijama. Štoviše, postoje znakovi da se sprema upravo suprotno, predviđa Crook.
Centralno pitanje za EU je pitanje Ukrajine
Ova pobuna u Europi dugo je bila u nastajanju, zbog odnosa Bruxellesa prema ključnim političkim temama, poput imigracije, zelene agende ili rastuće birokratizacije EU.
No, postoji goruća tema o kojoj se ili šuti ili se vrlo tiho govori, a to je Ukrajina.
Bidenova frakcija u Bruxellesu u potpunosti je angažirana na eskalaciji rata u Ukrajini. Nakon američkih izbora u studenom, Europa bi se trebala pripremiti za potpuni sukob s Rusijom, dok bi SAD krenuo u vojnu akciju protiv Kine, za što se Pentagon užurbano priprema. Naravno, sada sve ovisi o ishodu američkih izbora.
Europljani očito ne žele rat s Rusijom, što Europi uopće nije u interesu. Nacionalno okupljanje oštro se protivi podršci Ukrajini.
Čak je i njemački kancelar Olaf Scholz u nedavnom intervjuu priznao da je užasan rejting njegove stranke posljedica neslaganja birača s politikom prema Ukrajini i sankcijama Rusiji.
Čak je i Britaniji, koja pokušava držati korak sa SAD-om, Nigel Farage u ime Reformske stranke priznao da je politika širenja NATO-a izazvala rat u Ukrajini.
A Farage je, sviđalo se to nekome ili ne, političar koji je u stanju osjetiti na koju stranu vjetar puše.
Bruxelles može reći da se "centar održao" i da će nastaviti s dosadašnjom politikom. Ali, zaključuje Crooke, tek smo na početku prave europske pobune.
Komentari čitatelja
na naše novosti