sleeping monsters
Hoćemo li vidjeti dan kada će biotehnologija služiti interesima čovječanstva pod multipolarnom paradigmom koja njeguje nacionalni suverenitet, ljudski život, obitelj i vjeru?

Koliko god da bi nam to moglo izazvati prilično nezadovoljstvo, pa čak i želučane tegobe, da razmišljamo o takvim idejama kao što su utjecaj koji eugenika ima u našem trenutno problematičnom razdoblju, vjerujem da ignoriranje takve teme dugoročno nikome ne čini nikakvu korist.

Ovo je posebno ozbiljno, budući da se vodeći miljenici Svjetskog ekonomskog foruma poput Yuvala Hararija razmeću konceptima kao što su "nova globalna beskorisna klasa" koju umjetna inteligencija, genetski inženjering, automatizacija i Četvrta industrijska revolucija navodno uvode. Druga stvorenja iz Davosa poput Klausa Schwaba otvoreno pozivaju na mikročipirano globalno građanstvo sposobno da se poveže s globalnom mrežom samo jednom mišlju, dok Elon Musk i Mark Zuckerberg promoviraju "neuralne veze" kako bi čovječanstvo "ostalo relevantno" spajanjem s kompjuterima u novoj epohi evolucijske biologije.

Vodeći darvinistički genetičari poput Sir Jamesa Watsona i Sir Richarda Dawkinsa otvoreno brane eugeniku dok se tehnokracija konsolidira u vladajućoj poziciji koristeći "Veliki reset" kao izgovor za početak nove ere post-nacionalne države.

Ako se iza ovih procesa krije nekakvo suštinsko zlo, koje ima vezu s anglo-američkim usponom fašizma i eugenike prije gotovo jednog stoljeća, onda imajmo barem hrabrosti istražiti tu mogućnost. Uostalom, upravo su promatranjem ove ružnoće prije 80 godina domoljubi mogli poduzeti odgovarajuće mjere da spriječe tehnokratsku diktaturu bankara 1933. i ponovno tijekom Drugog svjetskog rata... pa je možda sličan iskaz hrabrosti, da se razmišlja o nezamislivom, možda vrijedan truda za one koji bi se danas mogli naći u sličnoj situaciji.

Što se nije dogodilo u Nürnbergu?

Prije sedamdeset šest godina, dok su saveznici učvršćivali svoju pobjedu nad nacističkim strojem i dok su "Nürnburški tribunali" brzo uspostavljani, pokrenuta je nova strategija, od strane istih sila koje su uložile ogromnu energiju, novac i resurse u uspon fašizma, kao "čudesno rješenje" ekonomskog kaosa nakon Prvog svjetskog rata koji se proširio Europom i SAD-om.

Među najvećim skandalima našeg doba je to što stroj Wall Street - London Cityja koji je financirao Hitlera i Mussolinija kao udarne ovnove za novi svjetski poredak zapravo nikada nije priveden pravdi. Iako je Franklin Roosevelt uspio staviti uzicu na Wall Street između 1933.-1945., postavljajući svjetsku pozornicu za prekrasnu poslijeratnu viziju "win-win" suradnje, mračnije snage financijske oligarhije koje su željele samo uspostaviti globalni unipolarni sustav vlasti ne samo da su izbjegle kaznu, već nisu gubile vrijeme da povrate izgubljenu hegemoniju prije nego što je rat završio.

Uloga Sir Juliana Huxleya

Jedan od konceptualnih velikih stratega ovog procesa bio je čovjek po imenu Julian Sorrel Huxley (1887-1975). Proslavljen kao biolog i društveni reformator, Julian je bio pobožni doživotni član Britanskog eugeničkog društva služeći uz Johna Maynarda Keynesa kao tajnik, a kasnije i kao predsjednik.

Julian je bio radišan čovjek, koji je zajedno sa svojim bratom Aldousom naporno radio kako bi slijedio stope njihovog djeda Thomasa (također oznatog kao Darwinov buldog). Dok je istovremeno upravljao eugeničkim pokretom nakon Drugog svjetskog rata, Julian je pokrenuo moderni ekološki pokret kao osnivač Međunarodne unije za očuvanje prirode 1948., suosnivač je Svjetskog fonda za divlje životinje 1961., stvorio je pojam "transhumanizam", a također je osnovao iznimno utjecajno tijelo Ujedinjenih naroda pod nazivom UNESCO (skraćeno za Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) 1946. godine koje je vodio kao glavni direktor od 1946.-1948.

Mandat nove organizacije jasno je određen u Huxleyevom tekstu iz 1946., UNESCO: Njegova svrha i njegova filozofija:
"Moral UNESCO-a je jasan. Zadaća koja mu je zadana za promicanje mira i sigurnosti nikada se ne može u potpunosti ostvariti sredstvima koja su mu dodijeljena - obrazovanjem, znanosti i kulturom. On mora zamisliti neki oblik svjetskog političkog jedinstva, bilo kroz jedinstvenu svjetsku vladu ili na neki drugi način, kao jedino sigurno sredstvo za izbjegavanje rata... u svom obrazovnom programu može naglasiti krajnju potrebu za svjetskim političkim jedinstvom i upoznati sve narode s implikacijama prijenosa punog suvereniteta od odvojenih naroda prema svjetskoj organizaciji".
U koju svrhu bi to "svjetsko političko jedinstvo" bilo usmjereno? Nekoliko stranica kasnije, Huxleyeva je vizija izložena u svim svojim uvrnutim detaljima:
"U ovom trenutku je vjerojatno da je neizravni učinak civilizacije disgeničan umjesto eugeničan, i u svakom slučaju vrlo vjerojatno će se pokazati da je mrtvi teret genetske gluposti, fizičke slabosti, mentalne nestabilnosti i sklonosti bolestima, koji već postoje u čovječanstvu, prevelik teret za ostvarenje stvarnog napretka. Stoga, iako je sasvim točno da će bilo kakva radikalna eugenička politika biti dugi niz godina politički i psihološki nemoguća, za UNESCO će biti važno da se pobrine da se eugenički problem ispita s najvećom pažnjom i da javnost bude informirana o tim pitanjima kako bi mnogo toga što je sada nezamislivo moglo barem postati zamislivo".
Nakon što je svijet dobio priliku vidjeti kako je izgledao eugenički program uz punu podršku fašističkog društvenog inženjera, ne bi bilo pretjerano reći da je izgubio dobar dio popularnosti u očima svjetske populacije koja je još uvijek jako povezana tradicionalnim kulturnim institucijama poput kršćanstva, domoljublja i poštivanja svetosti života.

Iako je trideset američkih država i dvije kanadske provincije legaliziralo eugeničku politiku (uključujući prisilnu sterilizaciju nepodobnih) između 1907.-1945., statistička znanost i politička primjena eugenike su se u potpunosti zaustavile do kraja Drugog svjetskog rata i kako je Huxley ponovio u njegovom manifestu - trebalo je učiniti nešto novo.

Par riječi o Tavistocku

Huxley je također blisko surađivao s londonskom klinikom Tavistock koja je tijekom 1930-ih do 1950-ih dobivala sredstva od Rockefellerove i Macy zaklade. Predvođen psihijatrom po imenu brigadni general John Rawlings Rees, Tavistock se može najbolje opisati kao "psihijatrijska grana Britanskog Carstva" osnovana 1921., a koja je inovirala psihijatrijske tehnike koristeći mješavinu Pavlovog biheviorizma i frojdovskih teorija kako bi utjecala na grupno ponašanje na različite načine.

Na samom početku, klinika je istraživala ekstremna mentalna stanja žrtava šoka, koji su pretrpjeli slučajeve psihološke dekonstrukcije tijekom terora rovovskog ratovanja, i tako su prepoznali visok stupanj podložnosti ovih subjekata. Kao što je istaknuto u briljantnom EIR izvještaju L. Wolfea iz 1996., ideja iza Tavistocka uvijek je bila vođena ciljem da se otkrije kako bi se mozak mogao "dešablonirati" i dekonstruirati u svrhu ponovne rekonstrukcije, poput prazne ploče, s nadom da bi se ovaj uvid u pojedince kasnije mogao replicirati među širim društvenim skupinama, pa čak i cijelim nacijama. Mnoga od ovih istraživanja primijenjena su u obliku MK Ultra programa u SAD-u i bit će predmet budućeg izvješća.

G. Brock Chrisholm: Tavistockianski car svjetskog zdravlja

Jedan istaknuti psihijatar koji je godinama radio s Reesom u Tavistocku bio je Kanađanin G. Brock Chrisolm.

G. Brock Chrisolm.
Godine 1948., Christolm je osnovao tijelo pridruženo UN-u pod nazivom Svjetska zdravstvena organizacija (WHO - World Health Organization) s ciljem promicanja mentalnog i fizičkog zdravlja svijeta. Plemeniti pothvat koji nosi veliku odgovornost i moć, te zahtijeva vođu s iznimnim uvidom u prirodu bolesti i zdravlja. Nažalost, na temelju vlastitih bolesnih pogleda na prirodu čovječanstva i društva, Chrisholm je zasigurno bio pogrešan čovjek za taj posao.

Među najvećim uzrocima rata i duševnih bolesti, u Chrisholmovom umu, nisu se našli imperijalizam ili ekonomska nepravda, već u vjera društva u ispravno i pogrešno. Pišući 1946., Chrisholm je izložio svrhu "dobre" psihoterapije i obrazovanja govoreći:
"reinterpretacija i konačno iskorjenjivanje koncepta ispravnog i pogrešnog koji je bio temelj odgoja djece, zamjena inteligentnog i racionalnog razmišljanja za vjeru u sigurnost starih ljudi - to su zakašnjeli ciljevi praktički sve učinkovite psihoterapije".
Ali nije samo trebalo iskorijeniti "koncept ispravnog i krivog" ili "vjeru u sigurnost starih ljudi", već i monoteističku religiju, obitelj i domoljublje. Govoreći osam godina kasnije, Chrisholm je rekao:
"Da bi se postigla svjetska vlada, potrebno je iz svijesti ljudi ukloniti njihov individualizam, odanost obiteljskoj tradiciji, nacionalni patriotizam i vjerske dogme".
Mentalni svijet

Nakon što su UNESCO i WHO bili čvrsto utemeljeni, stvorena je treća organizacija za usmjeravanje financiranja i prakse globalnog mentalnog zdravlja.

Kao što je istaknuo povjesničar Anton Chaitkin, financirana prvenstveno od strane zaklade Macy, Svjetska federacija za mentalno zdravlje (WFMH) osnovana je 1948. Sama zaklada Macy je nastala 1930. u obliku "Crne komore", pod vodstvom generala Marlborougha Churchilla (rođaka Winstona), koji je bio zadužen za tajnu vojnu obavještajnu djelatnost od 1919.-1929. Njegova nova zaklada bila je dio Rockefellerovog stroja i korištena je kao kanal za ulijevanje novca u "zdravstvene znanosti" s naglaskom na eugeniku.

Američki tehnički koordinator na konferenciji koja je stvorila WFMH jasno je dao do znanja podrijetlo nove organizacije. Nina Ridnour je napisala
"Svjetska federacija za mentalno zdravlje... stvorena je na preporuku Svjetske zdravstvene organizacije Ujedinjenih naroda i UNESCO-a jer im je bila potrebna nevladina organizacija za mentalno zdravlje s kojom bi mogli surađivati".
A tko je ta osoba koja je postala prvi generalni direktor WFMH-a?

Dok je još uvijek bio šef londonske klinike Tavistock, brigadnog generala Johna Rawlingsa Reesa na čelo novog tijela postavio je nitko drugi nego glavni rasist Montagu Norman (šef Banke Engleske), koji je pokrenuo tu operaciju iz svog nacionalnog Udruženje za mentalno zdravlje kojim je upravljano iz njegovog doma u London Thorpe Lodgeu.

Opisujući ovaj strateški plan borbe za reformu društva, Rees je rekao:
"Ako se spremamo izaći na vidjelo i napadati društvene i nacionalne probleme današnjice, onda moramo imati šok trupe, a to ne može osigurati psihijatrija koja je u potpunosti smještena u institucijama. Moramo imati mobilne timove psihijatara koji se mogu slobodno kretati i uspostavljati kontakte s lokalnim područjem".
Ideja o mobilnim timovima psihijatrijskih šok trupa bila je ideja koju je iznio vodeći veliki strateg Lord Bertrand Russell, koji je 1952. napisao: "Utjecaj znanosti na društvo":
"Mislim da je psihologija mase tema koja će politički biti od najveće važnosti .... Njena važnost je enormno povećana razvojem modernih metoda propagande. Od tih metoda je najutjecajnije ono što se naziva "obrazovanje". Religija igra ulogu, iako sve manju; tisak, kino i radio igraju sve veću ulogu... Možemo se nadati da će s vremenom bilo tko moći nekoga uvjeriti u bilo što ako može uhvatiti pacijenta dok je još mlad i ako mu se pruži novac i oprema od strane države".
Bi-polarni hladni rat i nova globalna paradigma

Tijekom godina koje su uslijedile, UNESCO, WHO i WFMH su radili u tandemu na koordinaciji stotina utjecajnih podorganizacija, sveučilišta, istraživačkih laboratorija i tajne znanosti, uključujući CIA-in MK Ultra, kako bi stvorili željeno "mentalno zdravo" društvo, očišćeno od veza s kršćanstvom i od vjere u istinitost, nacionalno domoljublje ili obitelj.

Do 1971. svijet je bio zreo za veliku promjenu.

Žrve "baby-boom" generacije ovog golemog eksperimenta društvenog inženjeringa bile su preplavljene ogromnim arsenalom kulturnog ratovanja na svim razinama. Dok je LSD bio raširen po kampusima Amerike, a ubojstva zapadnih čelnika koji su se odupirali novom dobu ratova u jugozapadnoj Aziji postala su norma, baby boomeri su gledali kako se njihovi voljeni vraćaju iz Vijetnama u mrtvačkim vrećama. "Ne vjerovati nikome starijem od 30" postalo je nova mudrost jer je ljubav prema domovini bila ugušena neprirodnim širenjem anglo-američkog imperijalizma u inozemstvu i operacijama u stilu COINTEL PRO unutar države.

Kada su CFR i Trilateralna komisija odvojili američki dolar od zlatnih rezervi, započelo je novo doba deregulacije, konzumerizma i radikalnog materijalizma uzrokujući da se generacija baby boomera brzo transformira u hiper-materijalističku "ja" generaciju 1980-ih.

Na ekološkoj razini, nova etika "konzervacionizma" počela se pomicati sa ruba u mainstream, zamijenivši prijašnju pro-industrijsku etiku društva proizvođača-kreatora koja je povijesno upravljala najboljima od zapadne civilizacije.

Glavni među kreatorima ove nove etike očuvanja koja je ideju "zaštite čovječanstva od carstva" zamijenila "zaštitom prirode od čovječanstva", bio je nitko drugi do sam Julian Huxley. Iste godine kada je suosnovao World Wildlife Foundation, Huxley je izradio Morgesov manifest (1961.) kao organizacijski manifest za moderni ekološki pokret koji ljudsku civilizaciju stavlja u potpunu suprotnost s navodno zatvorenom, matematičkom ravnotežom prirode. Huxley je suosnovao WWF s velikim maltuzijancima, princom Filipom "želim se reinkarnirati kao smrtonosni virus" Mountbattenom i princom Bernhardom iz Nizozemske.

Holdrenov planetarni režim

Sredinom 1970-ih, jedan od vodećih neo-maltuzijanaca tog doba, Paul Ehrlich bio je mentor mladog štićenika po imenu John Holdren i zajedno su 1977. izradili priručnik koji okreće želudac pod nazivom Ekoznanost, gdje je par napisao:
"Možda bi se te agencije, u kombinaciji s UNEP-om i populacijskim agencijama Ujedinjenih naroda, s vremenom mogle razviti u Planetarni režim - neku vrstu međunarodne super-agencije za stanovništvo, resurse i okoliš. Takav bi sveobuhvatni planetarni režim mogao kontrolirati razvoj, administraciju, očuvanje, i distribuciju potpuno prirodnih resursa, obnovljivih ili neobnovljivih, barem u onoj mjeri u kojoj postoje međunarodne implikacije. Dakle, Režim bi mogao imati moć kontrolirati onečišćenje ne samo u atmosferi i oceanima, već i u takvim slatkovodnim tijelima kao što su rijeke i jezera koja prelaze međunarodne granice ili koja se ispuštaju u oceane. Režim bi također mogao biti logična središnja agencija za regulaciju cjelokupne međunarodne trgovine, možda uključujući pomoć od DC-a do LDC-a za najmanje razvijene zemlje, i uključujući svu hranu na međunarodnom tržištu. Planetarni režim bi mogao dobiti odgovornost za određivanje optimalne populacije za svijet i za svaku regiju i za arbitražu udjela različitih zemalja unutar njihovih regionalnih granica. Kontrola veličine stanovništva mogla bi ostati u nadležnosti svake vlade, ali režim bi imao određenu moć provođenja dogovorenih ograničenja."
Uzimajući u obzir da su ove riječi napisane samo tri godine nakon izvješća Henryja Kissingera NSSM-200 koje je preobrazilo doktrinu vanjske politike SAD-a s pro-razvojne na smanjenje broja stanovnika, Holdrenove riječi iz 1977. ne treba shvaćati olako.

Projekt ljudskog genoma oživljava usnula čudovišta

Tijekom sljedećih desetljeća, Holdren je postao blizak prijatelj s Rhodesovim znanstvenikom sa Harvarda i matematičarem Ericom Landerom koji je vodio Projekt ljudskog genoma od 1995. do 2002. godine. Lander je 2003. najavio uspješno otkrivanje potpuno sekvencioniranog ljudskog genoma rekavši:
"Projekt ljudskog genoma predstavlja jedno od izvanrednih dostignuća u povijesti znanosti. Njegova kulminacija ovog mjeseca označava početak nove ere u biomedicinskim istraživanjima. Biologija se pretvara u informacijsku znanost".
Komentirajući potencijal za usmjeravanje ljudske evolucije koji je omogućio Landerov Projekt ljudskog genoma i novi razvoji mRNA CRISPR tehnologije koji su se tada odvijali, Sir Richard Dawkins napisao je 2006.:
"U 1920-ima i 1930-ima, znanstvenici i sa političke ljevice i sa desnice ne bi smatrali ideju dizajnerskih beba posebno opasnom - iako, naravno, ne bi upotrijebili tu frazu. Mislim da je danas ta ideja previše opasna za udobnu raspravu, a moja pretpostavka je da je Adolf Hitler odgovoran za tu promjenu... Pitam se hoćemo li se, nekih 60 godina nakon Hitlerove smrti, barem usuditi pitati koja je moralna razlika između uzgoja za glazbenu sposobnost i prisiljavanja djeteta da ide na satove glazbe. Ili zašto je prihvatljivo trenirati brze trkače i skakače u vis, a ne uzgajati ih. Mogu smisliti par odgovora, i oni su solidni, što bi me vjerojatno na kraju uvjerilo. Ali zar nije došlo vrijeme kada bismo se trebali prestati bojati toga da samo postavimo pitanje?"
Nije prošlo dugo prije nego što je Holdren uživao veću moć nego što je ikada zamišljao kao car znanosti i arhitekt Obamina programa upravljanja koji se "temelji na dokazima" i koji je uključivao maksimiziranje financiranja zelene tehnologije kako bi se dekarboniziralo čovječanstvo pod novim sustavima globalnog upravljanja. Lander je blisko surađivao s Holdrenom kao supredsjedavajući Obaminog znanstvenog vijeća, a i također, s predsjednikom Instituta Whitehead Davidom Baltimoreom, na stvaranju Broad instituta MIT-a i Harvarda.

Zajedno su Lander i Baltimore nadzirali veliku konferenciju 2015. o "novoj eri biomedicinskih istraživanja" koja je predstavila novu tehnologiju modifikacije gena poznatu kao CRISPR koja uključuje korištenje enzima i RNA pronađenih u Escherichia coli za koje je otkriveno da imaju sposobnost ciljanja na sekvence DNK i da izazivaju razne mutacije. Iako je očito da ova moćna tehnologija može potencijalno biti dobra čovječanstvu kao alat za uklanjanje nasljednih bolesti kod ljudi i usjeva, CRISPR-ova nevjerojatna moć da zauvijek promijeni ljudsku DNK može učiniti nezamislivu štetu ako se stavi u pogrešne ruke.

Na "povijesnom" međunarodnom summitu o uređivanju ljudskih gena u prosincu 2015., predsjedavajući konferencije David Baltimore ponovio je jezive riječi Juliana Huxleyja tijekom njegovog glavnog govora: "tokom godina, nezamislivo je postalo zamislivo. Na pragu smo nove ere u ljudskoj povijesti".

U siječnju 2021., John Holdren je čestitao Eriku Landeru na imenovanju za znanstvenog cara Joea Bidena (direktor politike za znanost i tehnologiju Bijele kuće) - poziciju koju je prethodno obnašao Holdren. Na ovoj poziciji, Lander je nadzirao ponovno aktiviranje svake znanstvene politike iz Obamine ere kao dio tehnokratskog preustroja američke vlade u skladu s planom Velikog reseta Svjetskog ekonomskog foruma. Koristeći ogromnu moć Zakona o odobrenju za hitne slučajeve da zaobiđe FDA i da progura tehnologije genske terapije, koje se promoviraju kao "cjepiva", započeo je novi društveni eksperiment. Tehnologija CRISPR već se slavi kao ključ za rješavanje novih mutirajućih sojeva COVID-19 i koristi se kao "cjepivo" za određene tropske bolesti. Također treba imati na umu očitu vezu između jučerašnjih eugeničkih organizacija i uspona modernih mRNA operacija povezanih s GAVI-om i Oxfordovom Astrom Zenecom koju je otkrila istraživačka novinarka Whitney Webb ranije ove godine.

Hoće li ovu tehnologiju koristiti suvremeni nasljednici eugeničara koji su sponzorirali naciste u nastojanju da nastave gdje je dr. Mengele stao ILI ćemo vidjeti to da ova biotehnologija služi interesima čovječanstva pod multipolarnom paradigmom koja njeguje nacionalni suverenitet, ljudski život, obitelj i vjeru?

Budući nastavci u ovoj seriji istraživat će eugeničke korijene transhumanizma, umjetne inteligencije i Velikog reseta. Također ćemo se pozabaviti Frankfurtskom školom, usponom Wienerove kibernetike i programom koji su iznijeli Bertrand Russell i David Hilbert 1900. godine da se cijeli svemir strpa u ustajali mrtvi kavez.
O autoru

Matthew Ehret je glavni urednik Canadian Patriot Review, viši suradnik na Američkom sveučilištu u Moskvi, BRI stručnjak za Tactical Talk, i autor je 3 sveska serije knjiga "Untold History of Canada". Godine 2019. suosnovao je Rising Tide Foundation sa sjedištem u Montrealu. Može ga se kontaktirati na matt.ehret@tutamail.com