© The CradleČini se da je Washingtonova 'zamjenska strategija' za sankcionirani uvoz ruske nafte i plina povoljna njegovim najvećim neprijateljima koji proizvode naftu - Iranu i Venezueli
Službena ruska crna lista neprijateljskih sankcija uključuje SAD, EU, Kanadu i, u Aziji, Japan, Južnu Koreju, Tajvan i Singapur (jedini iz jugoistočne Azije). Primijetite kako se ta 'međunarodna zajednica' smanjuje.
Globalni Jug bi trebao biti svjestan da se nijedna nacija iz zapadne Azije, Latinske Amerike i Afrike nije pridružila Washingtonovom vagonu sankcija .
Moskva još nije ni objavila vlastiti paket protusankcija. Pa ipak, službena uredba "O privremenom redu obveza prema određenim inozemnim vjerovnicima", koja omogućuje ruskim tvrtkama da podmire svoje dugove u rubljama, daje nagovještaj onoga što dolazi.
Sve se ruske protumjere vrte oko ovog novog predsjedničkog dekreta, potpisanog prošle subote, koji ekonomist Jevgenij Juščuk definira kao "nuklearnu uzvratnu nagaznu minu".
To funkcionira ovako: da bi platila zajmove dobivene od zemlje koja je sankcionirala, a iznose više od 10 milijuna rubalja mjesečno, ruska tvrtka ne mora izvršiti prijenos. Traže da ruska banka otvori korespondentni račun u rubljama na ime vjerovnika. Zatim tvrtka prenosi rublje na ovaj račun po trenutnom tečaju i sve je savršeno legalno.
Plaćanja u stranoj valuti idu od slučaja do slučaja samo preko Centralne banke. Moraju dobiti posebno dopuštenje Vladinog povjerenstva za kontrolu stranih ulaganja.
Ono što to u praksi znači je da bi najveći dio od oko 478 milijardi dolara ruskog inozemnog duga mogao "nestati" iz bilance zapadnih banaka. Protuvrijednost u rubljama bit će položena negdje, u ruskim bankama, gdje zapadne banke, kako stvari stoje, nemaju pristup.
Diskutabilno je je li ova jednostavna strategija bila proizvod onih nesuverenističkih mozgova okupljenih u Ruskoj središnjoj banci. Vjerojatnije je to da je utjecajni ekonomist Sergej Glazjev, također vrhunski bivši savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina za regionalnu integraciju, dao svoj savjet: ovdje je revidirano izdanje, na engleskom, njegovog revolucionarnog eseja Sankcije i suverenitet, koji sam prethodno sažeo.
U međuvremenu, Sberbank je potvrdila da će izdati ruske debitne/kreditne kartice Mir pod zajedničkim oznakama s kineskim UnionPay-om. Alfa-Bank - najveća privatna banka u Rusiji - također će izdavati UnionPay kreditne i debitne kartice. Iako je uvedena tek prije pet godina, 40 posto Rusa već ima Mir karticu za domaću upotrebu. Sada će je moći koristiti i internacionalno, putem ogromne mreže UnionPay-a. A bez provizija Visa-e i Mastercard-a, sve će transakcije ostati u rusko-kineskoj sferi. To je de-dolarizacija na snazi.
G. Maduro, dajte nam malo nafte
Pregovori o sankcijama protiv Irana u Beču možda su u posljednjoj fazi - što je priznao čak i kineski diplomat Wang Qun. No, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov uveo je novu, ključnu varijablu u završnim raspravama Beča.
Lavrov je svoj zahtjev, u posljednjem trenutku, iznio prilično eksplicitno: "Tražili smo pismeno jamstvo... da trenutni proces [ruskih sankcija] koji su pokrenule Sjedinjene Države ni na koji način ne šteti našem pravu na slobodnu i punu trgovinu, ekonomiju, te investicijsku i vojno-tehničku suradnju s Islamskom Republikom".
Prema sporazumu o Zajedničkom sveobuhvatnom planu akcije (JCPOA) iz 2015., Rusija prima obogaćeni uran iz Irana i mijenja ga za 'žuti kolač' (pročišćeni koncentrat uranijeve rude, koji sadrži uglavnom uranijev oksid, op.prev.), a paralelno s tim preuređuje iransku nuklearnu elektranu Fordow u istraživački centar. Bez iranskog izvoza obogaćenog urana jednostavno nema JCPOA sporazuma. Čini se da to američki državni tajnik Blinken ne razumije.
Svi u Beču, uključujući i margine, znaju da, kako bi svi akteri potpisali oživljavanje JCPOA, niti jedna nacija ne smije biti pojedinačno ciljana u smislu trgovine s Iranom. Teheran to također zna.
Dakle, ono što se sada događa je razrađena igra perzijskih ogledala, koordinirana između ruske i iranske diplomacije. Veleposlanik Moskve u Teheranu, Levan Jagaryan, je žestoku reakciju na Lavrova u nekim iranskim krugovima pripisao "nesporazumu". Sve će se to odigrati u sjeni.
Dodatni element je to što prema izvoru obavještajnih podataka iz Perzijskog zaljeva koji ima privilegirani pristup Iranu, Teheran možda već prodaje čak tri milijuna barela nafte dnevno, "pa ako potpišu ugovor, to uopće neće utjecati na opskrbu, samo će biti više plaćeni."
Administracija američkog predsjednika Joea Bidena sada je potpuno očajna: danas je zabranila sav uvoz nafte i plina iz Rusije, koja je drugi najveći izvoznik nafte u SAD, iza Kanade i ispred Meksika. Velika američka ruska energetska 'strategija zamjene' je moliti za naftu iz Irana i Venezuele.
Dakle, Bijela kuća je poslala izaslanstvo na razgovor s venezuelanskim predsjednikom Nicolásom Madurom, na čelu s Juanom Gonzalezom, glavnim savjetnikom Bijele kuće za Latinsku Ameriku. Ponuda SAD-a je "ublažiti" sankcije Caracasu u zamjenu za naftu.
Vlada Sjedinjenih Država provela je godine - ako ne i desetljeća - spaljujući sve mostove s Venezuelom i Iranom. Američka vlada je uništila Irak i Libiju, te je izolirala Venezuelu i Iran u svom pokušaju da preuzme globalna tržišta nafte - samo da bi na kraju jadno pokušala otkupiti i jedno i drugo i pobjeći od gospodarskog sloma koji je sama uzrokovala. To još jednom dokazuje da su imperijalni 'kreatori politike' potpuno neupućeni.
Caracas će zatražiti ukidanje svih sankcija Venezueli i povrat svog zaplijenjenog zlata. I čini se da ništa od toga nije razjašnjeno s 'predsjednikom' Juanom Guaidom, koji je od 2019. bio jedini venezuelanski čelnik kojeg je Washington "priznao".
Razbijena društvena kohezija
U međuvremenu su tržišta nafte i plina u potpunoj panici. Nijedan zapadni trgovac ne želi kupovati ruski plin i to nema nikakve veze s ruskim državnim energetskim gigantom Gazpromom, koji nastavlja uredno opskrbljivati kupce koji su potpisali ugovore s fiksnim tarifama, od 100 do 300 dolara (dok drugi plaćaju preko 3000 dolara na spot tržištu).
Europske banke su sve manje spremne davati kredite za trgovinu energentima s Rusijom zbog histerije sankcija. Snažan nagovještaj da bi plinovod Rusija-Njemačka Sjeverni tok 2 mogao biti doslovno mrtav i pokopan jest taj da je uvoznik Wintershall-Dea otpisao svoj udio u financiranju, de facto pod pretpostavkom da plinovod neće biti pušten.
Svatko s malo mozga u Njemačkoj zna da dva dodatna (LNG) terminala ukapljenog prirodnog plina - koji se tek trebaju izgraditi - neće biti dovoljni za potrebe Berlina. Jednostavno nema dovoljno LNG-a za njihovu opskrbu. Europa će se morati boriti s Azijom tko može platiti više. Azija pobjeđuje.
Europa uvozi otprilike 400 milijardi kubnih metara plina godišnje, a Rusija je odgovorna za 200 milijardi od toga. Nema šanse da Europa negdje drugdje pronađe 200 milijardi dolara kako bi zamijenila Rusiju - bilo u Alžiru, Kataru ili Turkmenistanu. Da ne spominjemo nedostatak potrebnih LNG terminala.
Dakle, očito će najveću korist od cijelog ovog nereda imati SAD - koji će moći nametnuti ne samo svoje terminale i kontrolne sustave, već i profitirati od zajmova EU-u, prodaje opreme i potpunog pristupa cijeloj energetskoj infrastrukturi EU-a. Sve LNG instalacije, cjevovodi i skladišta bit će spojeni na jedinstvenu mrežu s jednom kontrolnom sobom: američkim poslovnim snom.
Europa će ostati sa smanjenom proizvodnjom plina za svoju - sve manju - industriju; gubitak posla; smanjenje kvalitete života; povećan pritisak na sustav socijalne sigurnosti; i, na kraju, ali ne i najmanje važno, nužnost apliciranja za dodatne američke zajmove. Neke nacije će se vratiti na ugljen za grijanje. Zelena parada će biti bijesna.
Što je s Rusijom? Hipotetski, čak i kad bi se sav njezin izvoz energije smanjio - a neće, njezini su glavni klijenti u Aziji - Rusija ne bi morala koristiti svoje inozemne rezerve.
Rusofobni sveopći napad na ruski izvoz također je usmjeren na metale paladija - vitalne za elektroniku, od prijenosnih računala do zrakoplovnih sustava. Cijene vrtoglavo rastu. Rusija kontrolira 50% svjetskog tržišta. Zatim su tu plemeniti plinovi - neon, helij, argon, ksenon - neophodni za proizvodnju mikročipova. Titanij je porastao za četvrtinu, a i Boeing - za trećinu - i Airbus - za dvije trećine - oslanjaju se na titanij iz Rusije.
Nafta, hrana, gnojiva, strateški metali, neonski plin za poluvodiče: sve gori na lomači, pod nogama Vještice Rusije.
Neki zapadnjaci, koji još uvijek cijene Bismarckovu realpolitiku, počeli su se pitati ima li zaštita energije (u slučaju Europe) i odabranih robnih tokova od sankcija možda čvrstu vezu sa zaštitom golemog reketa: sustava robnih derivata.
Uostalom, ako to implodira, zbog nestašice robe, cijeli će zapadni financijski sustav eksplodirati. Upravo je to pravi kvar sustava.
Ključno pitanje koje globalni jug treba probaviti jest da "zapad" ne čini samoubojstvo. Ono što ovdje, u biti, imamo su Sjedinjene Države koje namjerno uništavaju njemačku industriju i europsku ekonomiju - bizarno, s njihovim prećutnim pristajanjem.
Uništiti europsko gospodarstvo znači da se ne smije dopustiti dodatni tržišni prostor za Kinu, i blokirati neizbježnu dodatnu trgovinu koja će biti izravna posljedica bliže razmjene između EU-a i Regionalnog sveobuhvatnog gospodarskog partnerstva (RCEP), najvećeg svjetskog trgovinskog sporazuma.
Konačni rezultat bit će taj da će SAD pojesti europsku ušteđevinu za ručak, dok će Kina širiti svoju srednju klasu na preko 500 milijuna ljudi. Rusija će proći sasvim dobro, kao što Glazjev ističe: ostati će suverena - i samodostatna.
Američki ekonomist Michael Hudson sažeto je skicirao obrise imperijalne samoimplozije. Ipak, mnogo je dramatičnije, kao i svaka druga strateška katastrofa, kako će parada gluhih, nijemih i slijepih koja hoda prema dubokoj recesiji i skoro pa hiperinflaciji razdvojiti ono što je preostalo od društvene kohezije zapada. Misija izvršena.
Komentari čitatelja
na naše novosti