Kakvo je vrijeme na WASP-121b? Ovisi o dobu dana! Znanstvenici iz @MITKavli i @TESSatMIT pogledali u tamu egzoplaneta i vidjeli, između ostalog, kako se molekule vode raspadaju na suncu, a zatim reformiraju u sjeni.

Astronomi MIT-a dobili su najjasniji pogled do sada na egzoplanet WASP-121b, koji ima vječnu tamnu stranu koja je plimno vezana za svoju zvijezdu. Na noćnoj strani najvjerojatnije se nalaze željezni oblaci i kiše od titana s vjetrovima koji premašuju Zemljin mlazni tok.

• Hubble reveals diversity of exoplanet atmosphere
• 'Glowing' water in exoplanet's atmosphere discovered by NASA's Hubble telescope
• At Last! First Real Evidence for a Rocky Exoplanet
• Worldwide observations confirm nearby 'lensing' exoplanet
• Darker than asphalt: Hubble telescope captures images of pitch-black exoplanet
• Violent volcanic exoplanet may undergo TRILLIONS of lightning flashes in just one hour
• Proxima Centauri roasts an exoplanet with a solar flare
• Ultra-dense exoplanet seemingly made of solid iron has been spotted by astronomers orbiting a nearby star

Unatoč prividnoj udaljenosti, kometarni događaji su stvarni i zapravo mogu biti jedan od glavnih pokretača života i smrti na Zemlji. Većina masovnih izumiranja potaknuta su kometarnim događajima i, što je zanimljivo, pratila ih je pojava složenijih životnih oblika.

Ovom fenomenu možemo svjedočiti, na primjer, na granici eoceona i oligocena (EO) gdje su brojne eocenske vrste izumrle i "zamijenjene" složenijom oligocenskom faunom:

Čak i otvoreniji krajolik omogućio je da životinje narastu do većih veličina nego što su bile u paleolcenskoj epohi 30 milijuna godina ranije. Morske faune postale su prilično moderne, kao i faune kopnenih kralježnjaka na sjevernim kontinentima. To je vjerojatno više posljedica umiranja starijih oblika nego posljedica evolucije modernijih oblika.

Izvor

Sličan je obrazac na granici krede-paleogena (K-Pt) (koji se pripisuje udaru Chicxulub) gdje su brojne vrste krede izumrle i "zamijenjene" su složenijom paleogenom faunom:

Paleogen je najistaknutiji po vremenu tijekom kojeg su se sisavci razvili iz relativno malih, jednostavnih oblika u veliku skupinu raznolikih životinja nakon događaja izumiranja krede-paleogena koji je okončao prethodni period krede.

Izvor

© NASA/MSFCCijanobakterijska vlakna u meteoritu Murchison CM2

Ako veliki kometarni udari uzrokuju skokove u složenosti života na našem planetu, pitanje je: kako?

Jedan od mogućih mehanizama je putem virusa koji se prenose kometima. Mainstream znanost sada pretpostavlja prisutnost organskog materijala u kometama. A znamo da virusi mogu prenijeti DNK svojim domaćinima.

Pa, jesu li glavni kometarni događaji povoljna prilika koju 'inteligentni dizajn' koristi za uklanjanje zastarjelih životnih oblika (masovno izumiranje) i uvođenje složenijih životnih oblika (životna eksplozija) putem novih DNK kodova koje nose prateći virusi?

Prema pokojnom Sir Fredu Hoyleu i Chandrai Wickramasingheu sa Velškog Univerziteta u Kardifu, virusi se mogu prenositi svemirom kroz prašinu koja ostaje iza kometa.

Kako Zemlja prolazi kroz putanju kometa, prašina i virusi se talože u našoj atmosferi, gde se mogu zadržati godinama sve dok ih gravitacija ne povuče na dole. Oni su uporedili mnogobrojne slučajeve pojave kuge kroz našu istoriju koji se podudaraju sa pojavama kometarnih tela na našem nebu. Ovi istraživači su sigurni da bacili koji uzrokuju kuge i epidemije dolaze iz svemira.

U pismu koje je Wickramasinghe poslao Lancet-u [1], on objašnjava kako mala količina virusa koja je ušla u stratosferu može prvobitno pasti istočno od planinskog lanca Himalaja, gde je stratosfera najtanja, te nastaviti sa sporadičnim taloženjem na okolna područja. Da li je to razlog zašto nove vrste virusa gripa koje imaju mogućnost da prerastu u epidemije, i koje nastaju radikalnim genetičkim mutacijama, obično potiču iz Azije?

Wickramasinghe tvrdi da ako je virus samo minimalno infektivan, njegov daljnji tok globalnog napretka će zavisiti od transporta kroz stratosferu i mešanje, što će dovesti do sezonskog padanja na tlo tokom nekoliko godina; čak i ako su napravljeni značajni pokušaji da se spreči širenje zaraze, pojava novih žarišta je ipak moguća skoro bilo gde.

Najvažniji alat koji imate da promijenite svoje zdravlje je hrana koju jedete.

Genomi kralježnjaka sadrže brojne kopije retrovirusnih sekvenci, stečenih tijekom evolucije. Donedavno se smatralo da su oni jedina vrsta RNK virusa, zastupljenih na taj način, jer je za njihovu replikaciju potrebna integracija DNK s kopijom njihovog genoma.

U ovoj je studiji provedena opsežna usporedba sekvenci, u kojoj je 5666 virusnih gena iz svih poznatih neretrovirusnih obitelji s jednolančanim RNK genomima uspoređivano s genomima embrionalnih stanica iz 48 vrsta kralježnjaka, kako bi se utvrdilo mogu li takvi virusi također pridonijeti genetskom razvoju baštine kralježnjaka. U 19 testiranih vrsta kralježnjaka otkrili smo čak 80 primjera genomskih DNK sljedova visoke pouzdanosti za koje se čini da su izvedeni još prije 40 milijuna godina od predaka članova 4 trenutno cirkulirajuće obitelji virusa s jednolančanim RNK genima.

Iznenađujuće je da su gotovo sve sekvence povezane sa samo dvije obitelji iz reda Mononegavirales: Bornavirusima i Filovirusima, koji uzrokuju smrtnu neurološku bolest, odnosno hemoragične groznice.

Na temelju orijentira, čini se da su neke, a možda i sve, sekvence DNK slične endogenom virusu integrirane pomoću LINE elemenata izvedene iz virusnih mRNA.

Integracije predstavljaju gene koji kodiraju virusni nukleokapsid, RNA-ovisnu-RNA-polimerazu, matricu a možda i glikoproteine. Integracije su općenito ograničene na jednu ili vrlo malo kopija srodnog virusnog gena po vrsti, što sugerira da su, nakon što se dobije (ili odabere) inicijalna virusna linija, kasnije integracije s zakazale ili dale malu prednost domaćinu. Očuvanje relativno dugih otvorenih linija za čitanje za nekoliko endogenih sekvenci, zastupanih od sličnih virusnih vrsta, i potencijalna korelacija između njihove prisutnosti i otpornosti vrste na bolesti uzrokovane tim patogenima, u skladu je s predodžbom da njihovi proizvodi pružaju važne biološke prednosti vrsti. [cijeli tekst dostupan ovdje]

Naša DNK kod doslovno je napravljen od virusnih nizova. Ova prevalencija virusnih nizova u ljudskoj DNK je zapanjujuća čak i kada se uzmu u obzir samo poznati virusni nizovi. Ovu sveprisutnost potvrđuju brojne kopije istog virusnog niza pronađenog u cijelom ljudskom genomu:

"[...] ljudi, s obzirom na ogromno širenje mjesta umetanja koje uključuju tih 30 do 50 obitelji virusa i 200 ili tako nešto podskupina. Ako, na primjer, pogledamo samo HERV klon 4-1 varijantu porodice HERV-E koju je proučavao Sekigawa u odnosu na SLE, ljudski genom je sadržavao 85 primjeraka virusa na raznim mjestima integracije unutar različitih kromosoma."

- Frank Ryan, Virolution

Pored toga, većina virusnih sekvenci integrirana je u naše nekodirajuće gene. Geni za kodiranje su poput glazbenika, koji umjesto stvaranja zvuka proizvode bjelančevine, koje su temeljni građevni blokovi svih životnih oblika. Geni koji ne kodiraju igraju još temeljniju ulogu, oni su poput redatelja koji kontrolira glazbenike, modulirajući ekspresiju kodirajućih gena.

Mnogobrojne virusne sekvence pronađene u našoj DNK nisu genetski neutralan arhaizam; sada je dokazano da endogeni virusi imaju korisne učinke na domaćina:

"1996. Roy J Britten s Kalifornijskog tehnološkog instituta uspio je nabrojati deset primjera u kojima su endogeni retrovirusni nizovi pomogli regulirati ekspresiju korisnog gena. Sedam od deset primjera bili su ljudi."

- Frank Ryan, Virolucija

Ne samo da endogeni virusi imaju korisne učinke, već se čini da je njihova prisutnost čak neophodna za postojanje životnih oblika:

"[...] kada je Corrado Spadafora, talijanski istraživač koji je proizveo takav pionirski rad na istraživanju raka, primijenio lijek protiv obrnute transkriptaze u ovom vrlo ranom stadiju embriogeneze kod miša, sav razvoj prestao je u 4 - staničnom stupnju. Čini se da endogeni retrovirusi igraju vrlo duboku, ako potpuno nepoznatu ulogu u ovoj ranoj fazi u embriogenezi sisavaca."

- Frank Ryan, Virolution -- Virolucija

Uloga virusa toliko je istaknuta u ljudskoj DNK da se neki istraživači pitaju: "Jesu li virusi naši najstariji preci?"

...Zapravo, virusi izgledaju osnovniji od samog života; oni su nositelji informacija (genetski kodovi) iz kojih proizlazi biološki život. Virusi su više od života: oni su sam izvor života; oni su informativni prekursori, pokretači životnih oblika.

...Mora biti neka informacija i ona mora doći od nekud da objasni kako se iz nikakvog života prelazi u prvi oblik života i iz primitivnog života u nevjerojatno složene oblike života koje danas vidimo.

I kako god to funkcionira, ne može funkcionirati na način kako to darvinizam tvrdi.

To također znači da je materijalizam u ozbiljnom problemu: jer materijalisti na kraju krajeva tvrde da se čitav svemir sastoji samo od mrtve materije koja pluta uokolo, pokoravajući se fizičkim zakonima, ali ništa drugo.

U tom pogledu nema postojećih informacija koje bi mogle spasiti stvar; bez plana, bez svrhe, bez smjernica, bez inteligencije, bez ulijevanja informacija. Zapamtite, obrana ove pozicije bila je cijela poanta darvinizma! Ako darvinizam bacimo kroz prozor, bacamo i materijalizam, osim ako netko ne može objasniti kako svemir mrtve materije koji se pokorava prirodnim zakonima može proizvesti informacije u obliku koda. Do sada to nitko nije uspio, jer je to fizički i matematički nemoguće.

Sada će religiozni ljudi brzo tvrditi da je Bog odgovor. A to može biti slučaj.

Ali postoje i druge mogućnosti, uključujući pogled na Kozmos kao živi sustav u kojem vladaju informacije. Gdje su umovi, a ne materija, pravi "pokretači". Ili čak tamo gdje se od te razlike mora potpuno odustati: tamo gdje je materija aktivni dio većeg uma i sve je povezano i međusobno razmjenjuje informacije.

"Uvijek smo smatrali da je mutacija u osnovi nasumična u cijelom genomu", kaže biljni znanstvenik Grey Monroe sa Sveučilišta u Kaliforniji. "Ispostavilo se da je mutacija vrlo neslučajna i nenasumična na način koji koristi biljci. To je potpuno nov način razmišljanja o mutaciji."

© Facebook / Jain 108 AcademyNaš DNK je zapravo vođen i pod utjecajem SVE prožimajuće SVJETLOSNE Frekvencije Kozmosa i da ima osnovnu frekvenciju od 144 000 c/p/s ili ciklusa u sekundi.

12 x 12 = 144 je Harmonični fraktal kozmičkog FRAKTALNOG SUSTAVA koji uključuje Sve u Živoj matrici međusobno povezane mreže života koja postoji kroz Kozmos.

Istraživači su isprva mislili da je naša uvijena DNK spirala zapravo poput radio odašiljača, ali sada shvaćamo da je to više od ovoga, ima 12 niti i svjetlosna je antena.

Istraživači sa Sveučilišta Zapadnog Ontaria u Kanadi promatrali su električne impulse mozga u odnosu na otkucaje srca nakon što su pacijenti maknuti s aparata koji su ih održavali na životu.

Mozak jednog pacijenta radio je punih 10 minuta nakon što mu je srce prestalo kucati, te su kod njega zabilježili moždane valove koji su normalni tijekom dubokog sna.

Liječnici s odjela intenzivne njege opisali su ovaj slučaj neobičnim i neobjašnjivim.

..usredotočit ćemo se na električna svojstva i ponašanje Sunca. Kao što je prethodno spomenuto, par Sunce-heliopauza se može povezati s divovskom kondenzatorom. Uz stalnu struju curenja, u solarnom kondenzatoru se povremeno događaju izboji koje poznamo pod imenom "Sunčeva aktivnost". Ti izboji su zapravo Birkelandove struje koje probijaju fotosferu (svijetlu i vruću ovojnicu koja okružuje našu zvijezdu), stvaraju Sunčeve pjege koje omogućuju hladnijoj unutarnjoj tamnoj solarnoj materiji da postane vidljiva.

© SSTRub Sunčeve pjege. Ova fotografija je jedan od najoštrijih prikaza Sunca ikad snimljen. Slika je napravljena 2002. godine, pomoću Švedskog solarnog teleskopa.

Kao što se to vidi na gornjoj slici, Sunčeva fotosfera je granulirana. Ove "granule" nazivaju se "anodni lukovi" ili "anodne perjanice". Budući da sve te perjanice imaju isti polaritet, filamenti struje se organiziraju na način da izbjegavaju jedni druge, stoga njihov granulirani izgled.

Solarne baklje i koronini izbačaji mase (eng. Coronal Mass Ejection, CME) povezani su sa Sunčevim pjegama.¹ Uobičajeno, porast u solarnoj aktivnosti rezultira masivnim izbacivanjem čestica iz unutrašnjosti Sunca (donja slika). Te čestice najprije probiju fotosferu (stvarajući Sunčevu pjegu), a zatim slijede svoju putanju izvan Sunca, obično kao baklje,² ili CME-ovi u slučaju kada je izbačaj dovoljno snažan.

© NASASolarna baklja koju je snimio Solar Dynamics Observatory 8. rujna 2010.

Što uzrokuje porast u solarnoj aktivnosti? Što izaziva solarne izboje? Sunčeva heliopauza, vanjska granica heliosfere, udaljena je gotovo 100 astronomskih jedinica (eng. Astronomical Unit, AU), odnosno 100 udaljenosti od Sunca do Zemlje,³ od Sunca. Prisjetite se da se, gledano električki, par Sunce-heliopauza ponaša kao divovski kondenzator u kojem je Sunce pozitivna elektroda (anoda) - relativno govoreći - a najdalji dijelovi heliosfere, također poznati kao "heliopauza", predstavljaju negativnu elektrodu (katodu).

Tijela u Sunčevoj heliosferi, poput kometa i planeta, mogu pokrenuti solarne izboje (Sunčeve baklje, pjege, CME-ove) na isti način kako komarac koji leti između dvije žice uređaja protiv komaraca pokreće električni izboj, kao što je već spomenuto. U oba slučaja, otpor između dvije elektrode kondenzatora se smanji zbog stranog tijela i omogućava se električni izboj.

• Otkrivena izvanredna nova vrsta zvučnog vala
• Rijetko viđen fenomen atmosferskog gravitacijskog vala snimljen satelitom iznad Australije
• 'Nevidljivi' potres magnitude 8,2 bio je izvor misterioznog globalnog tsunamija 2021.