Znanost i tehnologijaS


Galaxy

Astronomi uočili najmlađi par asteroida ikada otkrivenih u Sunčevom sustavu

Znanstvenici su otkrili par asteroida koji se od 'matice' odvojio prije svega 300-ak godina. Otkriće je otvorilo mnoga pitanja o njihovom podrijetlu.

asteroidi
© UC Berkeley/SETI InstitutUmjetnički dojam o PR2 2019. i QR6 2019.
300 godina 'stari' asteroidi

Međunarodni tim astronoma otkrio je asteroidni par koji su se odvojili od svog matičnog tijela prije samo 300 godina. Ovaj par asteroida nevjerojatno su otkriće jer je riječ o asteroidima koji su barem deset puta mlađi od do sada najmlađih poznatih asteroida. Par također prolazi blizu Zemljine orbite i ima svojstva koja je teško objasniti s obzirom na njegovu mladu dob.

Većina asteroida u našem Sunčevom sustavu nalazi se u području između orbite Marsa i Jupitera poznatom kao asteroidni pojas. Nešto bliže našem planetu znanstvenici su identificirali dodatne asteroide poznate kao Near Earth Asteroids (NEA), značajni jer im orbite prolaze blizu Zemlje.

Jupiter

NASA-in teleskop uočio je svjetlo najveće energije otkrivene ikada s Jupitera

Nova opažanja NASA-inog svemirskog opservatorija NuSTAR otkrila su svjetlost najveće energije koja je ikad stigla s Jupitera. Svjetlost, u obliku rendgenskih zraka, također je i svjetlost najveće energije koja je ikad došla s nekog planeta Sunčevog sustava osim Zemlje.
jupiter
© NASA/JPL-Caltech/SwRI/MSSSJupiterova južna hemisfera prikazana je na ovoj slici iz NASA-ine misije Juno. Nova opažanja NASA-inog NuSTAR-a otkrivaju da aurore u blizini oba pola planeta emitiraju visokoenergetske X-zrake, koje nastaju kada se ubrzane čestice sudare s Jupiterovom atmosferom
Niskoenergetske X-zrake

X-zrake su oblik svjetlosti, ali s mnogo većom energijom i kraćim valnim duljinama od vidljive svjetlosti. NASA-in rendgenski opservatorij Chandra i ESA-in opservatorij XMM-Newton proučavali su niskoenergetske X-zrake iz Jupiterovih aurora - svjetlosne emisije u blizini sjevernog i južnog pola planeta koje nastaju kada vulkani na Jupiterovom mjesecu Io tuširaju planet ionima. Jupiterovo snažno magnetsko polje ubrzava te čestice i vodi ih prema polovima planeta, gdje se sudaraju s njegovom atmosferom i oslobađaju energiju u obliku svjetlosti.

Galaxy

Znanstvenici uočili prvi ‘četverostruki’ asteroid: Treći mjesec otkriven u orbiti asteroida 130 Elektra

Elektra, veliki asteroid glavnog pojasa promjera oko 200 kilometara, postao je prvi asteroid pored kojeg su uočena čak tri mini-mjeseca.

130 elektra
Asteroid s tri manja satelita

Asteroid Elektra otkriven je 1873. godine od strane astronoma Christiana Petersa iz zvjezdarnice Litchfield u New Yorku. Ime je dobio po Elektri iz grčke mitologije. Još od ranije poznato je da Elektra ima dva mjeseca, jedan promjera šest (pod nazivom S/2003 (130) 1) i drugi (S/2014 (130) 1) promjera dva kilometra. S obzirom na njihovu sličnost, smatra se da su ovi sateliti fragmenti Elektre koji su nastali uslijed razornog udara.

U novom istraživanju objavljenom u časopisu Astronomy and Astrophysics, otkrivanje trećeg satelita (S/2014 (130) 2) prikazano je na snimkama iz tri različita perioda, dobivenih u prosincu 2014.

Komentar: Pročitajte i:


Galaxy

NASA-ina sonda nazire površinu Venere

NASA-ina solarna sonda Parker poslala je nevjerojatne snimke površine Venere koje će pomoći znanstvenicima bolje razumjeti evoluciju ovog stjenovitog planeta.
venera
© NASA/APL/NRL/Magellan tim/JPL/USGSWISPR slika (lijevo) odgovara radarskim slikama s Magellana (desno)
Parker pružio novi pogled

Venerina površina obično je zaklonjena pogledima gustim oblacima. Međutim u dva nedavna obilaska planeta solarna sonda Parker koristila je svoj Wide-Field Imager, ili WISPR, kako bi snimila cijelu noćnu stranu u valnim duljinama vidljivog spektra - vrsti svjetlosti koju ljudsko oko može vidjeti - i koja se proteže u blisku infracrvenu .

NASA je niz slika spojila u jedinstveni video koji otkriva slab sjaj s površine i pokazuje karakteristične značajke poput kontinentalnih regija, ravnica i visoravni. Oko planeta također se može vidjeti luminiscentna aureola kisika u atmosferi.

Cassiopaea

Manja geomagnetska oluja oštetila je 40 nedavno lansiranih Starlink satelita

slika
Geomagnetska oluja izazvana velikim prodorom Sunčevog zračenja onesposobila je najmanje 40 od 49 satelita koje je nedavno lansirala kompanija SpaceX kao dio komunikacijske mreže Starlink, priopćili su iz kompanije.

U priopćenju, koje je u utorak objavljeno na internetskoj stranici kompanije, stoji da su sateliti oštećeni prošlog petka, dan nakon što su lansirani i postavljeni u orbiti oko 210 kilometara iznad Zemlje.

Sateliti su poslani raketom SpaceX Falcon 9 koja je poletjela iz svemirskog centra Kennedy na Floridi. Do njihovog lansiranja došlo je tijekom geomagnetske oluje prošle srijede i četvrtka na koju je upozorio američki Space Weather Prediction Center.

Upozorenje spominje solarne baklje koje su nastale nakon velike eksplozije solarne plazme i elektromagnetskog zračenja na površini Sunca, a uočene su 29. siječnja ove godine. Pretpostavlja se da su tri dana kasnije, 1.veljače, dohvatile planet Zemlju.

Prema istom upozorenju, uvjeti koji pogoduju geomagnetskim olujama mogli bi potrajati do 3. veljače.

Komentar: S obzirom da se geomagnetsko polje Zemlje koleba zbog nečega što izgleda kao neviđeno slab solarni ciklus, što ga čini još osjetljivijim na sunčevu energiju, to ne sluti dobro za 1700+ zvjezdanih satelita u orbiti. To također dovodi u pitanje druge objekte i krhotine u donjoj Zemljinoj orbiti.

Space Weather je nedavno opisao zašto neki misle da Solarni ciklus 25 pokazuje sve znakove da će biti neobično slab:
SOLARNI CIKLUS 25 - DRUGAČIJE GLEDIŠTE

Veći dio prošle godine Space Weather bruji o snažnoj izvedbi mladog Solarnog ciklusa 25 (SC25). Čini se da svaki mjesec, broj sunčanih pjega premašuje službena predviđanja. To znači da ćemo uskoro imati jak solarni maksimum, zar ne?

"Ne tako brzo", upozorava dr. Ron Turner, analitičar na istraživačkom institutu ANSER u Virginiji. "Možda je prerano za predviđanje snažnog solarnog ciklusa."​

Ovaj grafikon pokazuje zašto je Turner skeptičan:​
solar cycle 25 Feb 2022
Solarni ciklus 25 radi nešto zanimljivo. Imitira stari Solarni ciklus 24 (SC24). "Uzeo sam brojeve sunčevih pjega iz ranih godina SC24 (crvena isprekidana linija) i preklopio ih na SC25", kaže Turner. "Gotovo savršeno odgovaraju."

​Ovo je značajno jer je Solarni ciklus 24 postao najslabiji solarni ciklus u jednom stoljeću. Njegov vrući start nije doveo do jakog maksimuma. Turner ne kaže da će Solarni ciklus 25 također biti loš. Ali, radije, "ovi rani brojevi sunčevih pjega nisu dovoljni da jamče snažan ciklus."​
Pogledajte također:


Sun

Nuklearno-fuzijski reaktor ruši energetski rekord

reaktor
© Christopher Roux (CEA-IRFM)/EUROfusion (CC BY 4.0)
Fuzijski znanstvenici, okupljeni u jednom od najvećih istraživačkih konzorcija -EUROfusion, oborili su novi rekord oslobađanjem trajne fuzijske energije od nevjerojatnih 59 megadžula. Ovo postignuće na JET-u, najvećem i najmoćnijem operativnom tokamaku na svijetu, demonstracija je punog potencijala fuzije u isporuci sigurne, održive i niskougljične energije.

Rekord je ostvario tim od čak 4800 istraživača, stručnjaka, studenata i djelatnika iz cijele Europe u sklopu konzorcija EUROfusion, kojeg financira Europska komisija, a čiji su neizostavni dio eksperimentalni fizičari s Instituta Ruđer Bošković (IRB).

U procesu realizacije fuzije kao izvora energije, ključan korak je naučiti kako stvoriti i kontrolirati visokoenergetske plazme. Za to znanstvenicima služe i eksperimenti koji se provode na uređajima poput Zajedničkog europskog torusa (JET - Joint European Torus), najvećeg operativnog tokamaka koji je smješten u Upravi za nuklearnu energiju Ujedinjenog Kraljevstva (UKAEA).

Riječ je o uređaju na kojem se postižu temperature i do 10 puta veće od onih u središtu Sunca. Ovaj je uređaj ključna ispitna stanica za početak rada Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER), jednog od najvećih kolaborativnih znanstvenih projekata u povijesti, koji se gradi na jugu Francuske, uz potporu sedam članica - Kine, Europske unije, Indije, Japana, Južne Koreje, Rusije i SAD-a.

Blue Planet

‘Superplanine’ koje su se protezale preko 'superkontinenata' su kontrolirale evoluciju života na Zemlji

Nova studija dovodi pojavu superplanina u izravnu korelaciji s dvije ključne faze razvoja života na Zemlji dokazujući važnost planina za razvoj ranih organizama.

himalayan mountain
Brza erozija superplanina oslobodila je velike količine hranjivih tvari koje su na kraju prenijete u oceane.

Utjecaj planina na razvoj života


Prema novoj studiji istraživača s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU), divovski planinski lanci koji se protežu i do 8000 kilometara preko cijelih superkontinenata imali su presudnu ulogu u evoluciji ranog života na Zemlji.

Naime, istraživači su pratili nastanak ovih superplanina kroz povijest Zemlje koristeći tragove cirkona s niskim sadržajem lutecija - tj. kombinaciju minerala i elementa rijetke zemlje koji se nalazi samo u korijenima visokih planina gdje nastaju pod intenzivnim pritiskom.

Istraživači su otkrili da se najveća od ovih superplanina formirala samo dva puta tijekom cijele povijesti Zemlje. Prvi puta između 2.000 i 1800 milijuna godina te ponovno između 650 i 500 milijuna godina. Oba planinska lanca uzdigla su se tijekom razdoblja formiranja tzv. superkontinenata.

Health

Čimpanze su promatrane kako liječe tuđe rane pomoću zgnječenih insekata

čipanze
© Tobias Deschner / AFP / Getty ImagesProjekt je započeo u Gabonu 2019. godine, kada je odrasla ženka čimpanze po imenu Suzee promatrana kako pregledava ranu na stopalu svog sina adolescenta
Znanstvenici su prvi put uočili kako čimpanze love insekte i stavljaju ih na vlastite i tuđe rane, vjerojatno kao oblik lijeka.

Do sada nikada nije zabilježeno da jedna životinja primjenjuje lijek na ranama druge, što može biti pokazatelj razvoja empatijskih sklonosti. Stručnjaci su u više navrata primijetili ovakvu vrstu ponašanja unutar zajednice od oko 45 čimpanza u Nacionalnom parku Loango u Gabonu.

Stavljali kukce na otvorene rane

Do sada je poznato da se medvjedi, slonovi, pa čak i pčele znaju ponekad sami liječiti protiv parazita ili nekih drugih oboljenja.

"Već je od prije poznato da neke životinje znaju koristiti dijelove biljaka ili nekih drugih tvari kako bi same sebe izliječile od patogena ili parazita. To smo primijetili kod više životinjskih vrsta uključujući insekte, gmazove, ptice i sisavce", rekla je kognitivna biologinja Simone Pika Pika sa Sveučilišta Osnabrück u Njemačkoj.

"Naša dva najbliža živa rođaka, čimpanze i bonobo majmuni, na primjer, gutaju lišće biljaka s antiparazitskim svojstvima i žvaču gorko lišće koje ima kemijska svojstva koja ubijaju crijevne parazite. Ali ovo je prvi zabilježeni slučaj da su životinje nanosile drugu životinjsku tvar, kukce, na otvorene rane", dodala je.

Health

Prvi slučaj u svijetu za paralizirane jer izraelska laboratorijska leđna moždina miševima vraća pokretljivost

leđna moždina
© iStockKoncept 3-D ilustracije leđne moždine
Neki pacijenti koji su u invalidskim kolicima mogli bi ponovo da prohodaju "u roku od nekoliko godina", tvrde naučnici, nakon što su 3D kičmene moždine uspešno implantirane paralizovanim miševima.

Istraživači su svoj proboj nazvali prvim u svetu i rekli da su implantati — napravljeni u laboratoriji pomoću ljudskih ćelija — imali 80 odsto uspeha u obnavljanju sposobnosti glodara da hodaju.

U narednih nekoliko godina naučnici se nadaju da će biti u mogućnosti da kreiraju personalizovane implante za popravku tkiva oštećenog povredama, i to bez rizika od odbacivanja od strane tela.

Klinička ispitivanja na ljudima se pripremaju i naučnici se nadaju da će u narednim godinama konstruisana tkiva biti implantirana u paralizovane ljude kako bi im se omogućilo da ustanu i ponovo hodaju, prenosi Dejli mejl.
Proces uključuje uzimanje uzorka masnih ćelija iz pacijentovog stomaka, koje se zatim reprogramiraju da postanu matične ćelije slične embrionima. To su ćelije koje su sposobne da postanu bilo koja vrsta ćelije u telu. Ćelije se zatim transformišu u funkcionalne implantate kičmene moždine kroz proces koji oponaša razvoj kičmene moždine u ljudskim embrionima.

Galaxy

Astronomi otkrili prvu ‘slobodno lutajuću’ crnu rupu u našoj galaksiji

Znanstvenici su na temelju višegodišnjeg promatranja konačno potvrdili otkrića prve slobodno-lutajuće crne rupe, prvi puta snimljene 2011. godine.

microlensing black hole wandering galaxy
© Sahu et al., arXiv, 2022Događaj MOA-11-191/OGLE-11-0462 kako ga je primijetio Hubble.
'Lutajuća' crna rupa

Međunarodni tim istraživača potvrdio je da je mogući događaj tzv. mikrolensinga kojemu smo svjedočili 2011. godine bio posljedica prisutnosti slobodno lutajuće crne rupe koja luta međuzvjezdanim prostorom. Riječ je o prvoj do sada zabilježenoj crnoj rupi te vrste.

Znanstvenici su neko vrijeme pretpostavljali da u međuzvjezdanom prostoru lutaju mnoge crne rupe, ali do sada nisu pronašli nijednu. Problem otkrivanja lutajućih crnih rupa leži u samoj prirodi ovih kozmičkih fenomena. Naime, teško ih je uočiti na crnoj pozadini svemira. Ipak, dokazi za njihovo postojanje bili su jaki. Prethodna istraživanja su pokazala da crne rupe često nastaju kada zvijezde dođu do kraja svog života i njihove jezgre kolabiraju, općenito stvarajući supernovu. Budući da je opaženo mnogo takvih supernova, činilo se jasnim da su mnoge crne rupe morale biti stvorene kao rezultat.

Komentar: Istraživanje crnih rupa donijelo je mnoga uzbudljiva otkrića: