Profesor biokemije i farmakologije Rene Anand sa sveučilišta Ohio State University, uz pomoć svojih kolega, u laboratoriju je uzgojio gotovo kompletan ljudski mozak koji predstavlja ekvivalent mozga fetusa starog 5 tjedana.

Mozak veličine gumice za brisanje, uzgojen je od stanica kože, te posjeduje prepoznatljivu strukturu i sadrži 99 posto gena koji se nalaze u ljudskom fetalnom mozgu. Stanice kože su prvo preoblikovane u nedozrjele (plurimpotentne) matične stanice, a potom programirane da izrastu u stanice mozga.

Anand kaže da se plurimpotentne matične stanice mogu programirati da postanu bilo koji organ, pod uvjetom da znate što učiniti da izrastu u ono što želite.

Kako bi stanice formirale mozak, znanstvenici su se poslužili svojevrsnim trikom, izloživši ih uvjetima koji su slični onima u kojima se nalaze prirodni fetusi u tijelu majke, a laboratoriju je trebalo 12 tjedana da izrastu u anatomski oblik koji imitira mozak fetusa starog 5 tjedana.

Anand i njegovi kolege smatraju da bi u slučaju da su zakonski smjeli produžiti razvoj ovog mozga na još nekoliko tjedana, uspjeli postići da se ispuni i onih 1 posto gena koji nedostaje.

Testovi su ukazali da svi neuroni rade ispravno, uključujući aksone i dendrite, te da ovaj "organoid" iskazuje sve osnovne i inhibitorne funkcije, što su dokazali kemijski signali.

Ako se pitate zbog čega su znanstvenici uopće krenuli u uzgoj ljudskog mozga, znajte da to nije neki bolesni eksperiment iz horror filmova, već je ideja da se takvi organoidi koriste za proučavanje bolesti poput Alzheimera, Parkinsona i autizma, te da se na njima jednog dana testiraju razni lijekovi.

Kontroverzno istraživanje potvrdilo je da su potomci imali izmijenjene gene koji su povezani s kontrolom i razinom stresa

Djeca osoba koje su preživjela holokaust izložena su većem riziku od stresnih poremećaja, tvrdi dr. Rachel Yehuda, neuroznanstvenica i psihijatrica iz bolnice Mount Sinay u New Yorku. Rachel Yehuda posljednjih godina objavila je nekoliko studija u kojima je ustvrdila da su genetske promjene proizašle iz trauma preživjelih žrtava holokausta mogu prenijeti i na njihove potomke.

Jedino objašnjenje

U posljednjoj studiji Yehudin tim proučavao je 32 Židova koji su tijekom Drugog svjetskog rata preživjeli mučenja nacističkih logora ili su se morali skrivati. Analizirani su i geni njihove djece, za koju se već znalo da češće pate od stresnih poremećaja, te ih usporedili sa židovskim obiteljima koje su za vrijeme rata živjeli izvan Europe.

- Genetska promjena kod djece mogu se pripisati jedino izloženosti njihovih roditelja holokaustu - izjavila je za britanski dnevnik Guardian dr. Rachel Yehuda. Njezin tim bio je fokusiran na istraživanje gena povezanih s regulacijom hormona stresa.

- Ako postoji preneseni učinak traume, on bi se trebao nalaziti na genu povezanom sa stresom koji oblikuje način na koji svladavamo teškoće u okolišu - dodala je Rachel Yehuda.

Prema fascinantnom izvješću Collina Barrasa s BBC-a, arheolozi su u Africi, Južnoj Americi i SI Aziji otkrili grubo izrađene alate od kamena koje su prije nekoliko tisuća godina, otprilike u vrijeme izgradnje egipatskih piramida, izradile neke nevješte ruke - ali ne ljudske, pa se pretpostavlja da se radi o čimpanzama ili nekim drugim primatima. Otkriće je dovelo do iznenađujućeg zaključka:

'Alati su grubi, sirovi i ne mogu se mjeriti s ljepotom i pravilnošću izrade drevnih ljudskih kamenih sjekira, ali to i nije važno. Važno je da su ti primati razvili kulturu u kojoj je uobičajena upotreba kamenih alata. To zapravo znači da su ušli u kameno doba.'

Za usporedbu, vještine kojima su ljudi baratali u kamenom dobu (a ne zaboravimo da se radi o razdoblju od 2,5 milijuna godina) su, osim izrade kamenih alata, još i kontroliranje vatre, pripitomljavanje pasa, izrađivanje lončarije i izrada i vožnja kanuom.

Iako čimpanze još ni izdaleka nisu ovladale svim ovim vještinama, čini se da su na dobrom putu i da su nam sličnije nego smo pretpostavljali. Uostalom, tko zna što se sve može dogoditi za nekoliko tisuća godina.

Leteći preko Centralne Amerike ovog meseca, astronaut je napravio divnu fotografiju večernjeg neba iznad Zemlje osvetljene ogromnim crvenim mlazevima elektromagnetnih pražnjenja poznatih kao „vilenjak“.

Na fotografiji, nastaloj 10. avgusta u Međunarodnoj svemirskoj stanici, mogu se videti mesec i masivna oluja, a iznad olujnog oblaka je crvenkasta pojava, koja je slična sevanju.

Stiv Kamer, sa univerziteta Djuk, za Nacionalnu Geografiju je pojasnio kako ova pojava nastaje:

„To su varnice nastale u gornjim slojevima atmosfere, iznad olujnih oblaka, koji su praćeni sevanjem munja ispod njih. Jake munje stvaraju električno polje, a kada je ono dovoljno veliko, javlja se varnica koja se odbija na gore“.

Zračna luka Cochin postavila je više od 46.000 panela kako bi proizvodili energiju za svoje potrebe, a ovime kroz 25 godina neće izbaciti 300.000 tona štetnog CO2.

Brojne najveće kompanije okreću se obnovljivim izvorima energije kako bi jeftino zadovoljili dio potreba, no indijski grad Cochinsada je vrlo visoko podigao ljestvicu za sve njih. Grad u državi Kerala prvi je na svijetu koji zračnu luku napaja isključivo solarnom energijom. Za svoje potrebe su postavili 46.150 panela na 18 hektara površine.

Iz kompanije navode kako se očekuje da će ovime Zemlju spasiti emisije 300.000 tona CO2 kroz sljedećih 25 godina, odnosno to bi bilo jednako kao da su posadili tri milijuna stabala.

Ovo je inače jedna od najvećih zračnih luka u Indiji s ukupnom površinom terminala od 140.000 kvadratnih metara. Višak energije koji će proizvesti planiraju prodati nazad u državni sustav, a u budućnosti planiraju iskoristiti i druge obnovljive izvore energije.

U ovaj su projekt krenuli prije dvije godine kad su instalirali solarni sustav na krov terminala, da bi došli do trenutne razine u kojoj su neovisni o klasičnoj električnoj mreži.

Ovo je prvi put u 40 godina da je mapiran sastav morskog dna koji čini 70 posto Zemljine površine. Posljednja je karta iscrtana rukom 1970.-ih godina.

Pomoć u razumijevanju reakcije oceana na ekološke promjene

Karta, koja je objavljena u najnovijem izdanju časopisa Geology, pomoći će znanstvenicima kako bi bolje razumjeli kako su naši oceani reagirali, i kako će reagirati, na ekološke promjene. Također je otkrila da su duboki oceanski bazeni puno složeniji nego što se ranije mislilo.

"Kako bismo razumjeli ekološke promjene u oceanima moramo bolje razumjeti ono što je očuvano u geološkoj evidenciji na morskom dnu" tvrdi glavna istraživačica Dr. Adriana Dutkiewicz sa Sveučilišta u Sydneyju.

"Duboko morsko dno je groblje koje se velikim djelom sastoji od ostataka mikroskopskih morskih stvorenja zvanih fitoplankton koja žive u osunčanim površinskim vodama. Sastav ovih ostataka može pomoći odgonetnuti kako su u prošlosti oceani reagirali na ekološke promjene".

Važna uloga algi kremenjašica

Posebna skupina fitoplanktona zvana alge kremenjašice ili dijatomeje proizvodi otprilike četvrtinu kisika koji udišemo i ima veći udio u borbi protiv globalnog zatopljenja od većine kopnenih biljaka. Njihovi mrtvi ostaci tonu na dno oceana, očuvajući ugljik.


Nova karta geologije morskog dna pokazuje da su nakupine algi kremenjašica na morskom dnu gotovo u potpunosti neovisne o bujanjima algi kremenjašica u površinskim vodama Južnog oceana.

"Ova nepovezanost pokazuje da razumijemo izvor ugljika, ali ne i tonjenje" kaže suautor profesor Dietmar Muller sa Sveučilišta u Sydneyju. Potrebna su daljnja istraživanja kako bismo bolje razumjeli ovu vezu.

Dr. Dutkiewicz kaže "Naše istraživanje otvara vrata budućim istraživanjima mora s ciljem boljeg razumijevanja funkcioniranja i povijesti ciklusa ugljika u moru. Novo australsko plovilo za istraživanje Investigator idealno je smješteno za daljnje istraživanje utjecaja ekoloških promjena na produktivnost algi kremenjašica. Hitno trebamo shvatiti kako ocean reagira na ekološke promjene".

Ažuriran izgled morskog dna oko Australije

Neke su od najznačajnijih promjena na karti morskog dna one u oceanima oko Australije.

"Prema staroj karti, velik je dio Južnog oceana oko Australije većinom pokriven glinom koja je otpuhana s kontinenta. Međutim, naša karta pokazuje kako je ovo područje zapravo složeni kolaž mikrofosilnih ostataka" rekla je Dr. Dutkiewicz. "Život u Južnom oceanu puno je bogatiji nego što se ranije mislilo".

Na izradi karte sudjelovala NICTA

Dr. Dutkiewicz i suradnici analizirali su i kategorizirali oko 15.000 uzoraka morskog dna koje su tijekom pola stoljeća uzimali istraživački brodovi za krstarenje kako bi dobili podatke za izradu karte. Dr. Dutkiewicz je surađivala sa stručnjacima za Big data s australskog istraživačkog centra za informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (NICTA) kako bi pronašla najbolji način korištenja algoritama koji bi ovo mnoštvo pojedinačnih opažanja pretvorili u cjelovitu digitalnu kartu.

"Nedavni prikazi Plutonovih ledenih planina su spektakularni, ali postupak otkrivanja skrivenih geoloških tajni bezdanih ravnica našeg vlastitog planeta također je bio prepun iznenađenja!" rekao je suautor Dr. Simon O'Callaghan iz centra NICTA.

Ako se kojim slučajem nađete u Zemljinoj orbiti i odozgo bacite pogled na naš planet, moglo bi vam se učiniti da odozdo u vas gleda jedno divovsko oko.

To oko ili “Zemljina očna jabučica” kako su je nazvali u članku objavljenom u američkom časopisu New Science, zapravo je neobična geološka formacija u Sahari koja već dugo zbunjuje znanstvenike.

Zemaljski orijentir svemirskim putnicima

Preciznije, riječ je o području nadomak grada Ouadana u Mauritaniji koje se na satelitskim snimkama doista doima kao divovsko oko koje sa Zemlje motri na Svemir.

To “Oko Sahare” znano i kao Richat Struktura još je otprije jedan od orijentira svemirskim putnicima, odnosno astronautima.

Neobična formacija promjera je četrdesetak kilometara i svojim koncentričnim krugovima, koji čine stijene raznovrsnog porijekla i sastava, izdvaja se u inače bezličnom prostoru goleme pustinje.

Novi planet kojeg su otkrili astronomi izgleda kao Jupiterov mlađi brat, a od Zemlje je udaljen 100 svjetlosnih godina. Već je dobio i ime 51 Eridani b, a star je tek 20 milijuna godina te se astronomski smatra pravom bebom.

No, ovaj bi nam svijet mogao dati puno informacija o formiranju našeg sustava. Znanstvenici su ga otkrili uz pomoć Gemini Planet Imagera (GPI), sustava koji otkriva mlade planete analizirajući svjetlost koju emitiraju. Za razliku od Keplera koji planete otkriva tako što analizira sjenu koju bacaju na vlastite zvijezde, GPI promatra planet i može detektirati svjetove koji se nalaze i puno dalje od vlastitih zvijezda. Taj je sustav znanstvenicima otkrio i da "beba Jupiter" ima najsnažniji trag metana na nekom novootkrivenom planetu, a na plinovitom divu su detektirali i vodu. Upravo ovo otkriće metana, koji dominira i na Jupiteru, pomoći će astronomima kako bi otkrili kako se razvijaju ovakvi plinoviti divovi.

Masa planeta dvostruko je veća od našeg Jupitera, a oko svoje zvijezde orbitira na udaljenosti na kojoj je Saturn u našem sustavu.

Prema istraživanju objavljenom u naučnom časopisu PLOS One, roboti mogu dizajnirati, napraviti i testirati svoju "djecu".

Rezultati istraživanja koje su proveli naučnici sa Odsjeka za inženjering u Cambridgeu i Instituta za robotiku u Cirihu pokazali su da roboti ustvari mogu dizajnirati i testirati svoje buduće generacije.

Istraživači su programirali robotsku ruku, odnosno robota majku, koja samostalno, bez ljudske pomoći, kreira svoje dijete, odnosno blokove sa ugrađenim motorom.

"Genetsko programiranje"

Nakon toga robot testira njegove mogućnosti, primjećuje moguće nedostatke i radi prepravke na sljedećoj generaciji.

Na taj način genetskim programiranjem poželjne i kvalitetne osobine prenosi na iduće generacije.

U pet pokušaja, majka robot je dizajnirala, napravila i testirala generacije koje čini desetoro djece, a za svaku novu generaciju koristila je informacije prikupljene iz ranijih pokušaja.

Razvoj biometrijskog softvera koji je u stanju sa snimki sigurnosnih kamera prepoznavati lica, trebao bi nam donijeti veću sigurnost od kriminalnih i terorističkih prijetnji, no istovremeno stvara veliku zabrinutost u vezi narušavanje privatnosti.

Dr. Isao Echizen s Japanskog nacionalnog instituta za informatiku NII, u ovome vidi veliki problem, pa već nekoliko godina razvija sustav koji će onemogućiti pametne algoritme u prepoznavanju naših faca.

Ovih dana, Isao i njegovi kolege predstavili su Privacy Visor, naočale koje posjeduju posebne leće sa svojstvima reflektiranja, odbijanja i apsorbiranja svjetla na različite načine, čime onemogućuju senzore kamera u fokusiranju, pa je softveru za prepoznavanje nemoguće iskopati vašu facu iz baze Remetinca, jer ne može dobiti dovoljno čistu sliku. Također navode da naočale pritom ne utječu nimalo na vid korisnika.

Naočale će se u lipnju 2016. godine početi prodavati po cijeni od nekih 1.661 kn, a Isao i ekipa tvrde da su se pokazale učinkovitim za zbunjivanje nadzornih kamera, kao i onih koje koriste naši pametni telefoni i tableti. Kolika je stvarna korist od ovog gadgeta, vjerojatno znaju samo Japanci.