Onur Sinan Güzaltan za turski list Aydinlik piše kako se Rusija ranije suzdržavala od davanja oštrih izjava o Kurdima, ali proteklih tjedana redovito kritizira pokušaje stvaranja kurdske kvazidržave u Siriji. Zašto baš sada? S jedne strane želi li dati signal Sjedinjenim Državama i Izraelu, čijom je krivnjom poginulo 15 ruskih vojnika u oborenom zrakoplovu Il-20, a s druge izražava potporu Turskoj. Ne čudi da će uskoro Rusija i više kritizirati projekt "Velikog Kurdistana" u regiji, vjeruje u autor, koji ovaj projekt vidi kao projekt "Velikog Izraela" čije granice ne prelaze teritorij ovog maksimalističkog projekta Kurdistana i obratno.

"Sjedinjene Države, zajedno s iračkim Kurdistanom, nastavljaju najopasniju igru usmjerenu na stvaranje Velikog Kurdistana", riječi su ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, podsjeća Onur Sinan Güzaltan.

Dosad se Rusija u svojoj politici suzdržavala od davanja izjava protiv kurdskih skupina u regiji, a ova izjava Lavrova je sušta suprotnost te politike. Što govori ova izjava najistaknutije osoba ruske diplomacije? Hoće li Rusija promijeniti svoju kurdsku politiku? Ako takve promjene bude, koji su razlozi za to ili je izjava Lavrova puki diplomatski potez?

Samo vrijeme će dati jasne odgovore na sva ova pitanja, ali kako je istaknuo ugledni turski stručnjak Soner Polat u članku "Rusija i istočno od Eufrata", "prateći slijed događaja možemo analizirati smjer u kojem se ovaj proces može razvijati".

U tom smislu je navedeno više izjava ruskog Ministarstva vanjskih poslova o sjeveru Sirije i važnim događajima koji su se dogodili u regiji. 17. rujna je potpisan je sporazum između Turske i Rusije u Sočiju, prema kojem treba likvidirati radikalne skupine u Idlibu.

Istoga dana je ruski vojni zrakoplov, koji se nalazio u zračnom prostoru Sirije, zbog provokacije izraelskog zrakoplova pogođen projektilom sirijske protuzračne obrane.

Neposredno nakon ovog incidenta je uslijedila izjava Lavrova, koji je 22. rujna rekao "kako je glavni problem u Siriji istočno od Eufrata". Ova je izjava bila temelj za kolumnu Sonera Polata i bila prvi signal promjene ruske politike prema Kurdima.

Situacija koju je Lavrov opisao kao "problem", a glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, 10. listopada je posebno kritizirala "američku potporu kurdskim skupinama u Siriji na njihovom putu ka državnosti".

U vrijeme intenzivnih pregovora između Moskve i Minska u kojima Bjelorusija pokušava očuvati pogodnosti od kupnje ruskih energenata, posebice nafte, koju plaća 18 dolara manje po barelu od tržišne cijene, a derivate kasnije trećim zemljama prodaje upravo po tržišnim cijenama u inozemstvu, oglasio se američki State Department.

"Naftni rat" je nastao kada su u Moskvi upozorili da Minsk kupuje rusku naftu po subvencioniranim cijenama, rafinira je i preprodaje je u obliku naftnih derivata po višim tržišnim cijenama, a zaradu stavlja u svoj proračun, čime Rusija praktično subvencionira bjelorusko gospodarstvo i naftnu industriju. Ranije je Lukašenko slične prakse provodio u plinskom sektoru, ali su u Moskvi odlučili stati na kraj toj praksi. Kako bi funkcionirao model integriranog gospodarstva i Bjelorusija imala povlaštene cijene energenata, Rusija je za očuvanje ovog modela gospodarstva ponudila političke integracijske projekte, najprije jedan carinski prostor, a onda i Euroazijsku ekonomsku uniju. No, Minsk je to vidio kao dobru priliku za punjenje proračuna, dok je "politički savez" uvijek bio u drugom planu. Sve to prati i uspon novog "bjeloruskog nacionalizma", kojeg ni Lukašenko ne odbacuje i kojeg koristi kao adut u pregovorima i vršenju pritiska na Moskvu.

SAD ovu situaciju vide kao dobru priliku za riječi hvale na račun Bjelorusije, koja je od "diktature" postala "bastion u obrani od ruskog neoimperijalizma". U Moskvi dobro paze da i u Bjelorusiji, kako tamo kažu, "ne nagaze na ukrajinske grablje", ali je Putin u nekoliko pregovora ovih mjeseci s Lukašenkom jasno rekao koje su granice do kojih je Rusija spremna na kompromise.

SAD: "Bjelorusija je bastion protiv ruskog neoimperijalizma"

Iako su se "na kraju dana" Putin i Lukašenko uvijek uspjeli složiti oko ključnih pitanja, što će vjerojatno biti slučaj i u "naftnom ratu", američki State Department je Bjelorusiju, uz Ukrajinu i Gruziju, proglasio "pouzdanim bastionom protiv ruskog neoimperijalizma", što je 19. listopada rekao pomoćnik državnog tajnika za europske i euroazijske poslove, Wess Mitchell, tijekom rasprave pod naslovom "Zaštita granica slobode -Uklanjanje sive zone", izvještava bjeloruska agencija BelaPAN.

"Danas su nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet graničnih država, poput Ukrajine, Gruzije, pa čak i Bjelorusije, pouzdani bastion koji nas štiti od ruskog neoimperijalizma", rekao je Mitchell, predstavivši glavne smjernice američke strategije u Srednjoj i Istočnoj Europi.

Predstavnik State Departmenta je također istaknuo "kako Washington želi vidjeti zemlje Srednje i Istočne Europe kao snažne saveznike i partnere, te da će se za utjecaj u regiji boriti diplomatskim i gospodarskim metodama".

Na tradicionalnom "Valdajskom forumu" o međunarodnim odnosima i politici, koji se održava u ruskom Sočiju i privlači veliki broj stručnjaka i novinara iz cijeloga svijeta, jučer je ruski predsjednik Vladimir Putin, između ostalog, izjavio, kako ruska vojska, u slučaju nuklearnog napada na Rusiju, može izvršiti identičan odgovor. Putin je takav scenarij i sarkastično opisao, kazavši: "Mi ćemo otići u raj, a oni će jednostavno izgorjeti." Upravo se ta fraza na društvenim mrežama i od strane ruske liberalne oporbe smatra kao Putinov "istup agresije", dok su Zapadni mediji pozornost ipak usmjerili na nešto drugo, pri čemu je zanimljivo kako je njihov zaključak potpuno suprotan zaključku ruskih liberala.

Tako Financial Times navodi, kako Putin u svom govoru najavljuje kraj hegemonije Sjedinjenih Američkih Država i da se "okreće od loših odnosa sa Zapadom i naglašava rastuće istočne veze".

Također se citira druga Putinova fraza: "Stanje napetosti i histerije nije naš put... Mi nikome ne radimo problem. Nadam se kako mi možemo uspostaviti dijalog." Financial Times dalje ukazuje na energetske projekte između Rusije i Egipta i proširenje suradnje između Rusije i Kine, a također se apostrofira Putinova izjava, kako će novo oružje, koje je bilo predstavljeno u ožujku ove godine, tijekom idućih mjeseci biti u sastavu ruske vojske. Ruski čelnik je kazao kako Rusija priprema svoj odgovor na globalni razmještaj američkog PRO sustava i usavršava svoje ofanzivne sustave, poput sustava "Avangard", u čemu je Rusija "preskočila sve svoje partnere i konkurente u toj sferi".

Američki Huffington Post također piše kako Putin "pozdravlja zalaz američkog svjetskog gospodstva" i također obraća pozornost na njegove riječi o novom oružju. HP tako piše: "Što se tiče SAD-a, on je (Putin) rekao, kako "carstva često misle da mogu činiti nevelike greške... zato što su ona toliko jaka. Ali kada broj tih grešaka nastavlja rasti, on dolazi do razine koju ona više ne mogu izdržati. On je dodao: "Država može imati osjećaj nekažnjivosti, da vi možete bilo što učiniti. To je posljedica monopola jednopolarnog svijeta... Taj monopol nestaje", piše američki medij.
Pišući o ruskom nuklearnom odgovoru, HP dalje navodi, kako Rusija ne namjerava prva primjeniti atomsko oružje, već da je Putin rekao kako će ga "Rusija upotrijebiti samo kao odmazdu protiv udara protivnika".

Britanski Sky News također interpretira Putinove jučerašnje riječi i smatra ih izjavom o nenapadanju: "Agresor mora znati, kako je odgovor neizbježan." Jasno je kako je riječ o uzročno-posljedičnoj vezi tj, ukoliko se Rusija napadne, uslijedit će njezin odgovor, i obratno, ukoliko do tog napada ne dođe, nema niti ruskog napada.

U cjelosti, Putinov govor, iako nedvojbeno snažan, ipak je u okvirima normalnog političkog dijaloga i zapadni ga mediji u većini ne doživljavaju agresivnim.

Američka vanjska politika sve je više liči nogometnoj utakmici NFL lige ili prijenosu Super Bowla. Onima od vas koji prave grimase pri pomisli na bivšeg predsjednika Baracka Obamu, treba reći da je trenutni predsjednik još gori. Stvar je ozbiljna, prije svega zbog američke vojne moći i pohlepe, za New Eastern Outlook piše Phil Butler.

Kad sam pročitao naslov "Zrakoplovi F-22 su odbili 587 neprijateljskih zrakoplova i vratili iz prvog borbenog vala nad Sirijom", članka kojeg je objavio Insider, odmah sam provjerio najnovije vijesti da Sirija možda nije nestala u Trećem svjetskom ratu. Hvala Bogu i svima sretnim zvijezdama, ipak nismo u ratu s Rusijom, Iranom i Sirijom, iako su ih Jeff Bezos i tvrtke koje upravljaju američkom nacijom proglasili našim "neprijateljima", piše Phil Butler.

Kada čitate spomenuti članak, većina vas neće vjerovati u ono što piše. Nevjerojatno, ali Bezos je objavio ovu "lažnu vijest" pozivajući se na Pentagon, gdje autor Alex Lockie drsko objavljuje otvoreni rat. Da, shvatili ste, Trump i Pentagon su otvoreno klasificirali Rusiju kao "neprijatelja".

U izvješću Službe za distribuciju vizualnih informacija Pentagona (DVIDS) stoji: "94. ekspedicijski borbeni korpus zaštitio je koalicijske snage koje djeluju u Siriji, provodeći obrambene misije protiv neprijateljskih zrakoplova. Također se letjelo duboko u sirijskom teritoriju, suočavajući se s neprijateljskim borcima i sustavima projektila kopno-zrak, budući da su snage Sjedinjenih Država i koalicije pokrenule namjerne napade kao odgovor na ilegalno korištenje kemijskog oružja sirijskog režima."

U priopćenju se jasno koristi riječ "neprijatelj", a po definiciji rječnika kojeg je objavio Cambridge "neprijatelj je osoba koja mrzi ili se suprotstavlja drugoj osobi i pokuša joj nauditi ili je spriječiti da nešto učini". Pojam se također može upotrijebiti za označavanje "zemlje ili oružanih snaga neke zemlje koja je u ratu s drugom zemljom".

I to nas dovodi do kritične točke, razloga za nevjericu u retoriku Pentagona. Proglašavanjem Rusije, Irana i Sirije našim "neprijateljima", zapravo smo objavili rat za sva ova tri naroda.

S druge strane, Vladimir Putin u Rusiji još nije Amerikance proglasio "neprijateljem". Izravno citiram ruskog predsjednika: "Pogrešno je bilo koga pretvoriti u neprijatelja i pogrešno je plašiti ljude svoje zemlje s tim neprijateljem i na toj osnovi pokušati okupiti neke saveznike.", nastavlja Butler.

Ruska Federacija može biti zadovoljna efektima postignutim u Siriji. Od septembra 2015, kada je počela vojnu intervenciju u toj zemlji, Moskva je imala nekoliko osnovnih ciljeva, od kojih su svi u velikoj meri ispunjeni, ocenio je istoričar Nemanja Starović komentarišući trenutnu situaciju u Siriji.

Kako je za Sputnjik objasnio, upravo je ruska intervencija sprečila pad legitimne vlasti u Damasku, koja se u tom trenutku nalazila u teškoj poziciji.

"Međutim, tada nije bila reč samo o padu jednog čoveka, već o onome što bi usledilo da je zaista došlo do sloma Asadovog režima. Naime, tada bi došlo do jednog mračnog ciklusa osvete prema alavitima, hrišćanima, svima onima koji su podržavali taj režim i koji bi verovatno poprimio razmere genocida. To je nešto što je Rusija zaista uspela da spreči", napominje Starović.

Moskva je takođe, dodaje Starović, kada je reč o situaciji vezanoj za Ukrajinu, uspela da odbaci taj konflikt daleko od svojih granica, ali i da pritom pokaže svoje kapacitete i vojnu silu u Siriji. Konačno, uspela je da u isto vreme odbaci i borbu protiv islamističkog, džihadističkog terorizma sa kojim je, nažalost, imala problem i unutar svojih granica.

Rusija je, kako navodi, postigla i jedan veliki diplomatski cilj, koji možda tada uopšte nije ni imala u planu.

"Nesumnjivo je da se zaista nametnula kao ona sila, možemo reći čak i kao sila-arbitar na području Bliskog istoka, bez koje nijednu krupno političko pitanje ne može da se reši. U tom smislu je Ruska Federacija zauzela poziciju koju su decenijama imale Sjedinjene Američke Države, a koju su, na njihovu žalost, izgubile. Zato mislim da Moskvi više nije u interesu da se dugoročno zadržava u Siriji, sa velikim vojnim efektivima i velikim diplomatskim angažmanom, jer tako nešto košta, i u novcu i na druge načine", ukazuje Starović i dodaje da bi Rusija najviše volela da dođe do nekakvog dezangažmana na tom području, uz, naravno, zadržavanje političkog uticaja koji je zaslužila.

Islamski propovednik Andžem Čudari, koji je bio osuđen na pet i po godina robije zbog regrutovanja članova DAEŠ-a, pušten je iz zatvora Belmarš u južnom Londonu u petak.

Čudari je pušten uz kauciju i prebačen u konvoju u hostel u severnom Londonu, navodi "Telegraf". Za njega će važiti 25 strogih uslova za kauciju, koja uključuje zabranu slobodnog korišćenja interneta, razgovore sa decom, posetu određenim džamijama i napuštanje Velike Britanije bez dozvole. Čudarijevi uslovi za kauciju su najstrože izrečeni uslovi nekom britanskom državljaninu.

Prema britanskim medijima, Čudari (51) je bio povezan sa oko 500 britanskih državljana koji su otišli u Siriju i Irak i priključili se teroristima DAEŠ-a. On je bio optužen za pokušaj regrutovanja novih pristalica DAEŠ-a preko društvenih mreža od 29. juna 2014. do 6. marta 2015. godine.

Čudari je osuđen 2016. godine, a automatski je pušten na slobodu posle polovine odslužene kazne, u koju je uračunato i vreme provedeno u pritvoru.

Jučer je ruski predsjednik Vladimir Putin sudjelovao na plenarnom skupu 15. godišnjeg foruma "Kluba Valdai" u Sočiju. Ovogodišnja tema je bila "Svijet će u XXI stoljeću živjeti u stabilnosti i razvoju". Voditelj plenarnog zasjedanja je bio Fjodor Lukjanov, istraživač Zaklade za razvoj i podršku raspravnog "Kluba Valdai".

Fjodor Lukjanov je pozdravio okupljene i najavio da će, po tradiciji, kao gosta imati predsjednika Rusije Vladimira Putina.

Fjodor Lukjanov: Gospodine predsjedniče, u slučaju da ste zaboravili, vi ste ovdje već 15. put. Kako ste?

Vladimir Putin: Prvo, želim razgovarati sa stalnim sudionicima našeg sastanka. Istina je, 15 godina je ipak nešto. Vjerujem da je Klub Valdai, kako smo ga nazvali u Novgorodu, tijekom ovih godina postao dobra međunarodna platforma, platforma za profesionalce koji su zainteresirani za globalnu politiku, gospodarstvo, kulturu, kao i poslove medija. Naravno, u odnosu prema Rusiju.

U pravilu su to stručnjaci za Rusiju. I jako bismo željeli da ljudi koji rade s Rusijom imaju platformu na kojoj ćemo se moći upoznati i da bi mogli čuti naše stavove o svim pitanjima od interesa za vas, vaše zemlje, ali i za nas, za Rusiju, a ne da nekoga ponavljaju, nego iz prve ruke. Od mene i mojih kolega.

Ove su rasprave uvijek predstavljale različita, ponekad čak i suprotna gledišta. Mislim da je to prednost ovog raspravnog kluba, a on je raspravni jer gdje postoji samo jedna točka gledišta, tamo nema mjesta za raspravu.

Istina se rađa usporedbom različitih pristupa istim pojavama i različitim procjenama istih. Zahvaljujući vašem sudjelovanju, možemo postići taj rezultat.

Vidim mnoge svjetski poznate političare u ovoj dvorani. Ovdje, zdesna. I želio bih ih sve pozdraviti, uključujući predsjednika Afganistana i naše kolege iz Euroazijske ekonomske unije. Također vidim znanstvenike, osobe iz kulture i novinare. Nadam se da će i današnji sastanak biti ne samo koristan nego i zanimljiv.

Međutim, malo sam zbunjen o formatu danas. Obično imamo nekoliko ljudi na ovoj pozornici, a rasprava traje dosta dugo. Naravno, trebam letjeti, kako kažu organizatori, ali se nadam da neće trajati četiri ili pet puta dulje nego obično.

Hvala i dozvolite da preskočimo dugačke pozdravne primjedbe i krenemo ravno u razgovor, na naš rad i našu raspravu.

Našem portalu, sa željom za suradnju, obratio se slobodni novinar Bassim Al-Khalili - Sirijac, s novinarskom diplomom ženevskog sveučilišta. Al-Khalil piše i za kanadski Global Research, kao i pojedine europske i američke medije, a želja mu je i do naših čitateljia donositi realne vijesti o zbivanjima u Siriji, koju je napustio tijekom tamošnjeg ratnog sukoba.

Za danas nam je pripremio vijest, koja se odnosi na, kako navodi, američku ilegalnu nazočnost u Siriji i njihovu lažnu borbu protiv ISIL-a, "podršku" Kurdima, kao i otimici ljudi od strane džihadista.u regiji Deir ez-Zour.

Khalili tako navodi, kako, trenutačno, kurdske milicije, potpomognute međunarodnom koalicijom na čelu sa SAD-om, nastavljaju neuspješnu ofanzivu protiv ISIL-ovih utvrda u zoni Hajin, na istoku Sirije. Washington već duže od šest mjeseci oponaša borbu protiv ISIL-a u Siriji, kako bi opravdao svoju nezakonitu vojnu nazočnost u toj zemlji.


13. listopada ISIL-ovi teroristi izvršili su napad na izbjeglički kamp u području Al-Bahra, koji je rezultirao otmicom 130 arapskih obitelji, nakon čega su prebačeni u područje Hajin. Među 700 zatočenika je i nekoliko europljana, kao i građana drugih zemalja.


Džihadisti sada nastoje uspostaviti vlastite zakone na području istočno od Eufrata. Tako su već predali i ultimatum kurdskim postrojbama iz snaga SDF za žurnim oslobađanjem uhićenih džihadista iz njihovih logora. Također zahtijevaju povrat teritorija istočno od Eufrata, koji su pod nadzorom kurdskih snaga. Ukoliko do toga ne dođe, kao sredstvo pritiska na Kurde ISIL-ovci će svaki dan ubijati zatočene osobe.

Na žalost, brojne greške američkih vojnika dovele su do takvog scenarija, o čemu svjedoči i slijedeći incident: zbog neselektivnih zračnih napada dvaju američkih zrakoplova F-15 na ISIL-ove snage, ubijeno je šest kurdskih boraca, a 15 ih je ranjeno. Nedostatak koordinacije između vojnog zapovjedništva američkih snaga i SDF-a urušio je kurdsku ofanzivu i doveo do eskalacije dezorijentiranosti u zoni Hajin, koja je sada opet pod nadzorom ISIL-a.


Sve ove činjenice svjedoče o propasti američke politike u Siriji i Iraku, što predstavlja problem za cijeli Bliski istok, zaključuje Al-Khalil.

Rusija i Kina pripremaju potpuno izbacivanje američkog dolara, kao sredstva plaćanja. Sada se priprema međuvladina suglasnost o prijelazu na trgovinu u nacionalnim valutama.

To je danas novinarima priopćio zamjenik ruskog ministra gospodarstva Sergey Gorkov, kazavši slijedeće: "Dokument je u fazi razrade, proces nije jednostavan. U nas nije malo naplata u nacionalnim valutama i dinamika je dobra. Imamo i swap na razini središnjih banaka." (bankovni swap je operacija kupovine i prodaje koja se odvija između komercijalnih i poslovnih banaka, njome se zaobilazi devizno tržište i izbjegavaju troškovi konverzije, a obje strane dobivaju valutu koja im treba). Gorkov je također naglasio, kako globalnih ili strukturnih problema po pitanju povećanja naplate u nacionalnim valutama između dviju država nema, a Kina već sada u tom segmentu zauzima drugo mjesto u odnosu prema Rusiji, odmah nakon zemalja članica Euroazijskog ekonomskog saveza.

Posljednjih godina tržišna razmjena između dviju zemalja značajno je povećana, dijelom i zbog ruske orijentacije na Istok nakon uvođenja zapadnih sankcija s početkom ukrajinskog sukoba 2014.g. Robna razmjena porasla je za 30% i dosegnula 77 milijardi dolara (podaci kineske Carinske uprave), čime je Kina postala najveći ruski trgovinski partner, preskočivši Njemačku.

Rusija i Kina sada gotovo da imaju trgovinski paritet, za razliku od ranije, kada je Rusija uvijek imala negativni saldo u međusobnoj trgovini, kazao je zamjenik ruskog ministra gospodarstva.

Prema službenim podacima, u 2017.g. 9% plaćanja za ruske isporuke Kini izvršeno je u rubljima, a ruske tvrtke su platile uvoz kineskih roba u juanima u iznosu od 15% ukupne količine. Iako se te brojke čine skromnima, dovoljno je podsjetiti kako su prije samo tri godine one izgledale 2% i 9%, što govori o visokoj dinamici rasta plaćanja u nacionalnim valutama dviju zemalja.

Zato ne bi trebalo čuditi, a i s priličnom uvjerenošću se može kazati, kako će, u slučaju nastavka američkog pritiska na Kinu i Rusiju (u što ne treba sumnjati), do kraja predsjedničkog mandata Donalda Trumpa plaćanje u nacionalnim valutama dosegnuti i polovicu ukupne robne razmjene između Kine i Rusije.

Američki predsjednik Donald Trump nikako ne može predahnuti od problema s kojima je suočen od samog početka svoje vladavine najmoćnijom zemljom svijeta. Štoviše, stječe se dojam kako se oni samo gomilaju, a da problemi povezani s njegovom "suradnjom" s Rusijom (iako odnosi dviju zemalja nikada nisu bili gori nego što su u dvije godine trajanja Trumpovog mandata!) izgledaju posve benigno u usporedbi s onima koji tek nailaze.

Ovih dana SAD i svijet "trese groznica" povezana s nestankom (čitaj ubojstvom) saudijskog disidenta, američkog državljanina i novinara Washington Posta Jamala Khashaggija u saudijskom konzulatu u Turskoj, koja može imati vrlo ozbiljne političke posljedice po Trumpa, a na pomolu su i novi problemi s ogromnom Kinom, ali, kako se čini, i s prevažnom Indijom, koju američka strategija namjerava staviti pod svoju sferu utjecaja (u priješnjim analizama često sam upozoravao na "sizifov posao" kada su u pitanju takve namjere u odnosu na New Delhi, s bilo koje strane one dolazile).

Podsjetimo, još je Obamina administracija pred kraj svoga mandata odbacila Pakistan, kao višedesetljetnog američkog strateškog partnera u srednjoazijskoj regiji poglavito po pitanju Afganistana, a na njegovo mjesto željela instalirati vojno i gospodarski sve snažniju i samouvjereniju Indiju. Tu je Obaminu politiku, kao jednu od rijetkih, nastavila slijediti i Trumpova administracija, neovisno o tome što je indijski utjecaj u Afganistanu minoran u odnosu na pakistanski. Međutim, Pakistan je u međuvremenu postao veliki kineski regionalni saveznik pa je ta činjenica, vjerojatno, bila i ključna za takvu Obaminu i Trumpovu odluku.

Ali posljednjih dana New Delhi je pred Trumpa bacio novi ozbiljan izazov. Naime, Indija je, usprkos američkom protivljenju i upozorenjima o mogućim sankcijama (u sklopu američkog zakona CAATSA, o suprostavljanju protivnicima Amerike posredstvom sankcija, u što se uključuju i države koje s Rusijom surađuju u vojno-tehničkoj sferi), od Rusije kupila protuzračne raketne sustave S-400 "Triumf". To je učinila i neovisno o činjenici da je Washington, želeći demonstrirati svoju odlučnost, svega nekoliko dana prije toga Kini uveo nove sankcije upravo zbog tog istog posla s Rusijom, sklopljenog još prije nekoliko godina(!), što je izazvalo oštre reakcije Pekinga i Moskve.

Ubrzo nakon saznanja o potpisivanju ugovora o kupnji S-400 (potpisan u indijskoj prijestolnici, u nazočnosti premijera Narendre Modija i predsjednika Vladimira Putina), predsjednik Trump, najavljujući američki protuodgovor, izjavio je slijedeće: "Indija će saznati ... Vi ćete vidjeti. Brže nego što mislite." (info: 10. listopada "India Times"). Ovdje bih se suglasio s ocjenama brojnih analitičara kako Amerikanci s tim u svezi ništa ne mogu učiniti, ukoliko ne žele potpuno izgubiti indijsko tržište naoružanja za svoje tvrtke. Ali prije svega, razdraženost Bijele kuće izazvala je činjenica, ne toliko o kupnji S-400 koliko o tome da je New Delhi proignorirao američke protuiranske sankcije i nastavio kupovati iransku naftu.