SAD unilateralno izlaze iz Sporazuma o eliminaciji raketa kratkog i srednjeg dometa, što je drugi radikalni potez Vašingtona u rušenju celokupne arhitekture nuklearnih sporazuma. Prvi je bio američko jednostrano napuštanje Sporazuma o antibalističkoj odbrani iz 1972. godine.


Sporazum Moskve i Vašingtona o eliminaciji raketa kratkog i srednjeg dometa u Evropi, ili "evroraketni Sporazum" između Mihaila Gorbačova i Ronalda Regana od 8. decembra 1987. godine, jeste bilateralni Sporazum Sovjetskog Saveza i SAD koji je obavezao dve strane da eliminišu rakete kratkog dometa, od 500 km do 1000 km, i srednjeg dometa, od 1000 km do 5.500 km, koje se lansiraju sa zemlje, lansere takvih projektila, kao i sva sredstva podrške. Rakete srednjeg dometa morale su da budu uništene najkasnije za tri godine pošto Sporazum stupi na snagu, a projektili kratkog dometa u roku od 18 meseci. Kada je reč o Sovjetskom Savezu, Sporazumom su bile obuhvaćene sve rakete srednjeg dometa SS-20, 270 raketa sa po tri bojeve glave, SS-4, 112 raketa i projektili SS-5, sve rakete kraćeg dometa "skad", SS-12, SS-21 i SS-23, sve zajedno oko 620 projektila kraćeg dometa. Amerikanci su morali da se odreknu svojih raketa "peršing-1" i "peršing-2", kao i 208 krstarećih raketa kopnenog baziranja. Za Sovjete su tada američke rakete "peršing-2" bile posebno opasne, jer one su mogle za samo osam minuta da pogode strateške ciljeve u SSSR-u.

Na globalnoj šahovskoj tabli u toku je velika igra bez pravila, u kojoj SAD vuku svet ka novoj globalnoj krizi sličnoj Karipskoj i neko mora da to suzbije, a izgleda da je istorijska sudbina Rusije da to treba da radi.

Ovako ruski senator Aleksej Puškov opisuje osnovnu tezu svoje najnovije knjige "Globalni šah. Ruska partija", koja je predstavljena na Sajmu knjiga u Beogradu. Prema rečima autora, u svetu postoji grupa država na čelu sa SAD koja želi da nametne pravila svima ostalima: počelo je sa širenjem NATO-a, usledio je rat u Jugoslaviji, a onda drugi talas širenja Alijanse, ratovi u Libiji, Iraku i faktički rat u Siriji.

"Mi smo u Moskvi došli do zaključka da je svet koji pokušavaju da stvore SAD i njihovi saveznici svet u kome nema mesta za Rusiju. Tada smo počeli da igramo svoju, rusku partiju, i to je politika vezana pre svega za Vladimira Putina", kaže senator, objašnjavajući naziv.

Paradoks Hladnog rata, navodi dalje ruski političar, sastojao se u tome što je svet tada bio bezbedniji nego danas, jer je SSSR bio protivteža SAD, istočna alijansa zapadnoj, a zahvaljujući tome postignut je čitav sistem sporazuma, pa i u nuklearnoj sferi, čime je bila osigurana bezbednost.

Međutim, kaže Puškov, posle raspada SSSR-a SAD su počele da stvaraju svoj bezbednosni sistem, a da stalno ruše globalni, pa su 2001. izašle iz sporazuma o protivraketnoj odbrani, 2008. pokušale da prime u NATO Ukrajinu i Gruziju, 2014. su pomogle državni prevrat u Ukrajini, a predsednik Donald Tramp sad je najavio i da će izaći iz Sporazuma o likvidaciji raketa srednjeg i kratkog dometa.

Rusko Ministarstvo obrane provelo je analizu ruske protuterorističke operacije u Siriji pokrenutoj 2015. godine, s detaljnim brojem uklonjenih džihadista, oslobođenim teritorijima i drugim strateškim informacijama.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu razgovarao je u Singapuru na 5. sastanku ministara obrane Udruženja zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) o doprinosu ruske vojske pri oslobođenju Sirije od terorističkog Daesha.

"Ukupno je ubijeno više od 87.500 terorista tijekom vojnih operacija, a 1.411 mjesta i više od 95% teritorija Sirije je oslobođeno", izjavio je ruski ministar obrane.

Ruski ministar obrane također je naglasio da su "ključni lokaliteti oslobođeni, kao i glavni kanali komunikacije u Siriji. Trenutno, sirijske snage nadziru teritorij gdje živi više od 90% stanovništva", nastavio je ministar.

Za vrijeme vojne operacije u Siriji, ruske zrakoplovne snage izvršile su više od 40.000 borbenih misija, dok je 21.000 borbenih misija izvedeno tijekom noći, dodao je Sergej Šojgu.

"Tijekom borbi pogođeno je oko 122.000 terorističkih ciljeva. Većina terorista je ubijena. Osim toga, ruski stručnjaci deminirali su 6.500 hektara zemlje, 1.500 kilometara cesta i 19.000 građevina. Ruska vojska je u Siriji stekla bogato borbeno iskustvo koje je spremna podijeliti".

Prema Sergeju Šojgu, svi uvjeti za oživljavanje Sirije kao jedinstvene države su ispunjeni. "Ali kako bi se postigao ovaj cilj, još uvijek su potrebni napori, ne samo Rusije, već i drugih članica međunarodne zajednice", zaključio je ruski ministar obrane Sergej Šojgu.

Iako se nekome to može činiti kao unutarnja stvar crkve, nedavna odluka Carigradske patrijaršije i ekumenskog patrijarha Bartolomeja da prizna autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve - Kijevske patrijaršije i manje Ukrajinske autohtone pravoslavne crkve je događaj po važnosti ravan Crkvenom raskolu iz 1054. i objavi 95 teza Martina Luthera 1517. nakon čega su se protestantske crkve počele odvajati od Vatikana.

Kao što smo rekli, za sve je zaslužan patrijarh Bartolomej iz Carigradske patrijaršije, s kojom je nakon ovog čina Ruska pravoslavna crkva prekinula sve veze. Patrijarh Bartolomej zaslužuje posebnu pozornost, ne samo zato što je u izvid situacije u Ukrajinu i sastavljanje izvješća poslao američkog pravoslavnog mitropolita Daniela, koji je i prije objave patrijarha Bartolomeja rekao da je već donesena odluka o osnivanju autokefalne Ukrajinske pravoslavne crkve, bez obzira na žestoko protivljenje Moskve.

Patrijarh Bartolomej i intrige Carigradske patrijaršije

Nekoliko sati prije pokušaja vojnog udara u Turskoj 2016. na rezidenciju ekumenskog patrijarha Bartolomeja u Carigradskoj patrijaršiji nepoznate osobe bacile su improvizirane bombe sa zapaljivom mješavinom, nakon čega je Bartolomej hitno napustio Tursku. Vratio se u zemlju tek kada je pokušaj vojnog udara bio spriječen. Bartolomej tvrdi da su bombe na njegovu rezidenciju bacali pučisti, članovi "terorističke organizacije FETÖ" predvođeni Fethullahom Gülenom koji živi u Sjedinjenim Državama.

Međutim, objašnjenja pravoslavnog patrijarha nisu bila uvjerljiva za Nacionalnu obavještajnu organizaciju Turske (MIT).

Prema nekoliko turskih medija i grčkom časopisu Epikaira, turske obavještajne službe su pratile Bartolomeja više od godinu i pol dana, otkrivajući njegovu pravu ulogu u puču. MIT je djelovao izravno i Bartolomeju poslao poziv za saslušanje. Naime, tursko pravosuđe je preskočeno, jer bi takav potez zakomplicirao odnose Ankare sa Sjedinjenim Državama.

Jordanski kralj Abdullah II. je najavio da neće obnoviti ugovor o ustupanju Izraelu dvaju pograničnih područja nakon isteka mirovnog sporazuma iz 1994., no Izrael je najavio da je spreman pregovarati.

"Obavijestili smo Izrael da želimo prekinuti primjenu aneksa mirovnog sporazuma koji se odnosi na Baqouru i Ghoumar", rekao je Abdulah, a prenijela službena novinska agencija Petra. Istaknuo je da "Baqoura i Ghoumar pripadaju Jordanu" te da će i ostati jordanski.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu odgovorio je u nedjelju da će pregovarati s Jordancima o pitanju uprave nad spomenutim područjima u idućem 25-godišnjem razdoblju.

Izrael će pokušati razgovarati o mogućnosti produljenja aktualnog sporazuma, rekao je Netanyahu.

Izrael ima pravo na eksploataciju spomenutih područja tijekom 25-godišnjeg razdoblja

Valjanost sporazuma istječe 2019. godine.

"Baqoura i Ghoumar oduvijek su bili na vrhu popisa naših prioriteta. Zato smo odlučili prekinuti s primjenom aneksa mirovnog sporazuma koji se odnose na ta dva područja", rekao je.

U skladu s aneksom mirovnog sporazuma koji su 26. listopada 1994. potpisali Izrael i susjedni Jordan, Jordan je ustupio oko 405 hektara poljoprivrednog zemljišta na jugu zemlje Izraelu, kao i manje područje pod nazivom 'Otok mira' blizu Galilejskog jezera.

Izrael ima pravo na eksploataciju spomenutih područja tijekom 25-godišnjeg razdoblja, a sporazum se automatski obnavlja ako nijedna od dviju strana godinu dana ranije ne upozori da se pravila o Baqouri i Ghoumaru više ne primjenjuju.

Izraelski dnevni list Haaretz otkriva da je Izrael postao najveći izvoznik uređaja za špijuniranje, koje prodaje diktatorima koji ih koriste za praćenje svojih disidenata.

Prema istrazi Haaretza, na temelju 100 izvora iz 15 zemalja, izraelska industrijska špijunaža je prodala uređaje mnogim zemljama diljem svijeta, čak i ako je bilo poznato da će oprema biti korištena za zlonamjerne operacije i "kršenja prava civila", što za izraelski režim i kompanije nije neka novost.

"Diktatori diljem svijeta, čak zemlje koje nemaju diplomatske veze s Izraelom, pomoću tih uređaja prisluškuju njihove protivnike i aktiviste za ljudska prava, špijuniraju njihovu elektroničku poštu, hakiraju njihove aplikacije i snimaju razgovore", piše Haaretz.

"Danas je svaka vladina agencija koja ne poštuje privatnost svojih građana opremljena uređajima za špijuniranje koji su proizvedeni u Herzliya Pituahu, prosperitetnom predgrađu Tel Aviva koje je jedno od glavnih središta izraelske high-tech industrije", otkriva Haaretz.

Izraelski list navodi kako se izraelska tehnologija za špijuniranje koristi za lociranje i hapšenje aktivista za ljudska prava, za ušutkavanje građana koji kritiziraju svoje vlade, a znakovito je da se oprema vrlo dobro prodaje u muslimanskim zemljama koje nemaju službene bilateralne odnose s Izraelom.

Izrael je svoju opremu i programe za špijuniranje, među ostalima, prodao Bahreinu, Indoneziji, Angoli, Mozambiku, Dominikanskoj Republici, Azerbejdžanu, Swazilandu, Bocvani, Bangladešu, El Salvadoru, Panami, Nikaragvi, Maleziji, Vijetnamu, Meksiku, Uzbekistanu, Kazahstanu, Etiopiji, Južnom Sudanu, Hondurasu, Trinidadu i Tobagu, Peruu, Kolumbiji, Ugandi, Nigeriji, Ekvadoru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Američki predsjednik Donald Trump objavio je 20. listopada namjeru SAD-a za povlačenje iz Sporazuma o uništenju raketa malog i srednjeg dometa, potpisanog 1987.g. s tadašnjim SSSR-om.

Trump je izjavio kako je Rusija prekršila Sporazum i da SAD to ne mogu prihvatiti i da će zbog toga izići iz nefunkcionalnog sporazuma. "Rusija krši sporazum. Ona ga krši već puno godina. Ja ne znam zašto predsjednik Obama nije vodio (nove) pregovore ili se nije povukao (iz Sporazuma)", kazao je čelnik Bijele kuće.

Američki predsjednik pri tom je kazao, kako će se SAD vratiti proizvodnji raketa malog i srednjeg dometa, "dok Rusija ne dođe k nama, dok Kina ne dođe k nama, svi oni ne dođu k nama i ne kažu: "Dajte da se napokon opametimo, i nitko od nas više ne bude proizvodio ta oružja". Dok netko krši taj sporazum, SAD neće biti jedini koji ga se pridržavaju, naglasio je Trump.

Rusku reakciju nije trebalo dugo čekati. Moskva osuđuje nove američke poteze, koji ucjenom nastoje polučiti ruske ustupke u sferi strateške stabilnosti, izjavio je zamjenik ministra vanjskih poslova Sergey Ryabkov, komentirajući riječi američkog predsjednika. Ruska je strana puno puta govorila kako nema nikakvog temelja za optužbe Rusije da ona krši taj sporazum, kazao je Ryabkov i dodao, kako Washington godinama ne može potkrijepiti svoje izmišljene optužbe na adresu Moskve.


Ukoliko SAD nastave jednostrano izlaziti iz međunarodnih sporazuma, Rusija će primjeniti mjere odgovora, između ostalog i one vojnog karaktera, iako to ne bi htjela, kazao je ruski zamjenik ministra vanjskih poslova. Također je naglasio kako je pitanje povlačenja iz Sporazuma o uništenju raketa malog i srednjeg dometa previše ozbiljno da bi ga se riješavalo pomoću javne polemike, a "gruba američka politika izaziva sve više neprijatnosti u mnogim državama i širokim krugovima međunarodne zajednice. Washington ne smije potcjenjivati takve pomake i tendencije", kazao je drugi po snazi ruski diplomat.

Netko je nešto ili nekoga pustio s lanca sa, za sada, nesagledivim učincima. Ili je u tijeku uistinu "pobuna masa", kako je je davno opisao španjolski filozof Jose Ortega y Gasset ... Čovjek iz pobunjene mase je čovjek u čijem životu više nema projekata niti vidi budućnost... Njemu je društvo, gospodarski i socijalni sustav oduzeo budućnost i više nema što izgubiti jer su mu izgledi da u životu nešto postigne potpuno uništeni. ... pobuna masa nastaje kada građani počnu odbacivati svaki autoritet i prestanu se pokoravati svim višim institucijama, i kada mase, kao većina, prestanu slušati manjine koje su ih do tada vodile i usmjeravale. ... Oni jednostavno ne žive dobro i čak nemaju više što izgubiti - zar će ih otpustiti s posla koji nemaju ili će im ovršiti prihode koje nemaju, ili pak,neće moći platiti anuitet kredita za kupnju stana koji im banka nije htjela odobriti jer ne rade, volontiraju ili rade na određeno vrijeme na pola ili trećinu radnog vremena i nemaju nikakvu kreditnu sposobnost. Što im više mogu oduzeti da bi ta ogromna kategorija ljudi, koja nema veze s tradicionalnim klasnim podjelama i podjelama na ljevicu i desnicu, bila prisiljena i dalje trpjeti sve eksperimente koje na njima provodi europska liberalna vladajuća politička elita.

Prerano je za procjenu svih aspekata i dosega onoga šta se događa. A da se nešto veliko događa na društvenoj i političkoj sceni zapadnog svijeta i Europe više je nego jasno.

Na američkoj strani euroatlantske integracije vodi se nesmiljeni totalni rat protiv američkog predsjednika Donalda Trumpa, a na europskom kraku pred izbore za Europski parlament u svibnju slijedeće godine plamti sukob vladajuće strukture Europske unije predvođene njemačkom i politikom namoćnijih država članica protiv nastupajućih snaga nacionalnih suverenosti, koje se protive pretvaranju Europske unije u nadnacionalnu federalnu tvorevinu. Francuski predsjednik Macron, ovih dana, u dramatičnom istupu poziva na sastavljanje najšire moguće liste liberalnih snaga pred predstojeće izbore za Europski parlament, kako bi zaustavili političko napredovanje antiestablišment snaga ili populističkih stranaka, kako ih on naziva, a zapravo snaga nacionalnih suverenosti država članica.

S druge strane čelnica francuske stranke Nacionalno okupljanje (Rassemblement national) Marine Le Pen poziva europske države na ujedinjenje u borbi protiv diktature današnje Europske unije, da se na širokom frontu ujedine u borbi za stvaranje nove Europe, nove zajednice suverenih europskih država koju ona naziva Unijom europskih naroda. Le Pen drži da sadašnja i ovakva Europska unija ne može zaštiti Europu nego uništava europsku ideju i svjesno organizira njezino uništenje u korist uskog kruga najmoćnijih država članica, na čelu s Njemačkom.

Istovremeno između Washingtona i Berlina vodi se bitka za kontrolu europskog dijela transatlantskog kompleksa, odnosno za podjelu udjela utjecaja na europskim prostorima.

Komšić nije nacionalistima oduzeo ništa nego privukao one koji nisu nacionalisti. HDZ je jak koliko je i bio, a ako budu mudri - mogu biti i jači bez Čovića koji je mnogim svojim dubiozama i apetitima postao uteg i kod kuće, pa i vani, ponajprije u Zagrebu

Povodom onoga što se minule nedjelje u Bosni i Hercegovini zvalo izborima, a pravog »izbora« između jučer i sutra zapravo i nije bilo, slobodno se može kazati: očekivano, pobijedio je poraz. Na svim frontovima, od tzv. države do naroda i njegovih interesa. Pobijedile su niske strasti, apatija, nacionalistička klaustrofobija, ali već i mržnja koje je dan uoči »izbora« bilo ipak manje nego nakon izbora. Opet isplivava i strah čija je proizvodnja odavno rutinska taktika vladajućih. Pobjedničko je i uplitanje izvana, posebno samoproglašenih matica što uporno učestvuju u ovdašnjem haosu u ime zaštite »svojih«.

Takozvana međunarodna zajednica, prije svega ona iz zemalja »zapadne demokracije«, europske, pravi se da je sve uglavnom ok i pod kontrolom što je, zapravo, skandalozno. Istinski interes za »Bosnu« igubljen što je pobjeda domaćih vlastodržaca. Eto terena za »permanentnu krizu niskog intenziteta«, kako to zove nauka. Akcija se zatvara na otporu spram domaće građanske pameti i modernosti, te na panici od »migranata«, Rusa i islama...

Jasnijim jezikom kazano, poraženo je u ime navodnog »identiteta« ono što je vazda bila supstanca BiH - društvo. Uz dobru namjeru i pametne ljude i propala država bi se čak i mogla popraviti, ali ne i razvaljeni odnosi »u narodu«. Za taj posao osnovni uslov su ljudi bitno drugačiji od onih što, evo, tri decenije demontiraju čak i uspomenu na uspjeh. Pokretač im je samo vlastiti interes, od sitnog piljarskog, do najkrupnijeg mafijaškog. Puno takvih je opet pobijedilo kiteći ispočetka tu pobjedu kao nacional-patriotizam. Biračima je to nametnuto kao njihovo dobro. Ko je mislio drugačije i tragom toga glasao, poražen je ili javno sataniziran.

Pobjednici su otvoreno pomagani neviđenim mahinacijama, prevarama i falsifikatima. Prethodno su »legalno« onemogućene kontrole biračkih mjesta. Na glasačke spiskove upisano je ili nije ispisano na stotine hiljada onih koji su otišli, ali su im listići ostali tu na raspolaganju lopovima. Tako je sa onima što su se odrekli državljanstva, oni što ne glasaju jer neće i oni što ne mogu glasati jer su mrtvi...Sarajevom kruže vicevi o »zahvali pobjednika mrtvima što su glasali, u situaciji kada su živi masovno već otišli«. Iz Centralne izborne komisije kažu da oko pet stotina hiljada nevažećih glasačkih listića »ne utiču bitno na rezultate izbora ?!«

Prvog dana sjednice je izgledalo kako vladajuća koalicija koju čine takozvani "socijaldemokrati" i koalicija albanskih stranaka, poznata kao "Platforma iz Tirane", neće uspjeti prikupiti dovoljan broj glasova, odnosno dvotrećinsku većinu od 120 zastupnika Sobranja Makedonije. Naime, SDSM i albanske stranke su imali 72 glasa i nedostajalo im je još 8 glasova iz redova oporbenog VMRO-DPMNE njihovih koalicijskih partnera, koji su kategorički odbacili bilo kakvu mogućnost promjene Ustava i imena zemlje.

No, sinoć kasno dolazi do obrata i osam zastupnika iz VMRO-DPMNE i njihove koalicije su glasali za početak procesa izmjene Ustava, čime se postigla nužna dvotrećinska većina.

S 80 glasova "za" Sobranje je sinoć donjelo odluku da se promijeni Ustav.

Na zahtjev koordinatora parlamentarne grupe VMRO-DPMNE Dragana Daneva je nakon elektroničkog glasovanja provedeno i individualno glasanje, koji je dalo isti rezultat.

Glavni tajnik bloka kojeg vodi VMRO, Igor Janušev, rekao je da se u Sobranju odigrala prava drama. Potvrdio je da su strukture vlasti i inozemne strukture koje su dovele na vlast ovu vladu činile "brutalne ucjene, prijetnje i pritiske" na zastupnika iz VMRO-DPMNE i njihovih partnera iz Koalicije za bolju Makedoniju.

"Jedan zastupnik mi je ponudio milijun eura da glasam za sporazumu, ali sam odbio. Drugom su ponudili dva milijuna eura i još 250 tisuća eura. Sve je to odbijeno jer dostojanstvo nema cijenu", rekao je Janušev.

SDSM Zorana Zaeva odbija ove optužbe i tvrdi "kako je osam oporbenih zastupnika podržalo Prespanski sporazum dragovoljno, bez prijetnji i ucjena, a da će VMRO-DPMNE svoje optužbe morati dokazati na sudu".