U trodnevnom službenom posjetu Ruskoj Federaciji boravi egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi, koji je, u srijedu, 17. listopada, u Sočiju, s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom nakon razgovora potpisao bilateralni sporazum o svestranom partnerstvu i strateškoj suradnji.

Potpisan je i memorandum o razumijevanju između ministarstava vanjskih poslova dviju zemalja o strateškim političkim konzultacijama, kojeg su potpisali dvojica ministara vanjskih poslova Sergey Lavrov i Sameh Shukri.

Ruski vođa Vladimir Putin naglasio je kako odnosi između dviju zemalja imaju bogatu povijest i prijeteljski karakter. Rusija podupire želju Egipta za sklapanje sporazuma o zoni slobodne trgovine s Euroazijskim ekonomskim savezom, što će pomoći još snažnijem povećanju ekonomske suradnje i trgovine. Detaljno je razmotrena bilateralna suradnja u sferi energetike, a ključni posao je izgradnja egipatske atomske centrale od strane ruskog "Rosatoma", za koju su na terenu već počeli pripremni radovi.

Također je ruski vođa kazao kako jača suradnja i u sferi prerade nafte i plina, kao i to da su već počele službene isporuke ruskog LNG plina na egipatsko tržište. Rusija će sudjelovati i u izgradnji egipatske suvremene industrijske i logističke zone u Sueskom kanalu, gdje Moskva planira investirati 7 milijardi dolara i otvoriti više od 35 tisuća radnih mjesta i odakle će se proizvodi plasirati ne samo na egipatsko, već i na tržišta Bliskog istoka i Afrike.

Putin je posebno naglasio razgovore o vojno-tehničkoj suradnji, i napomenuo, kako ovih dana na egipatskom teritoriju traju zajedničke taktičke vježbe zračno-desantnih snaga.

Također je kazao kako se razmatra ponovna uspostava zračnih veza s najvažnijim egipatskim ljetovalištima i turističkim destinacijama, a od travnja će se obnoviti i zračna linija Moskva-Kairo.

Kako izvještava televizijski kanal NBC News, navodeći svoje izvore, Sjedinjene Države mogu nametnuti nove sankcije ruskim i iranskim kompanijama koje su uključene u obnovu devastiranih i ratom pogođenih sirijskih regija. Uprava predsjednika Donalda Trumpa već radi na izradi plana, prenosi NBC.

Dokument također podrazumijeva i odbijanje pomoći i obnovi onim područjima gdje postoje iranske i ruske snage.

"Sjedinjene Države i saveznici imaju pravu priliku prisiliti iranski režim da plati trajnu okupaciju Sirije", govoreći o planovima američke vlade je izjavio Mark Dubowitz, direktor američke Zaklade za obranu demokracije.

Razlog za nametanje sankcija ruskim tvrtkama nije naveden, a Kina se ne spominje, barem ne za sada, iako je obećala uložiti desetke milijardi dolara u obnovu Sirije.

Sjedinjene Države su upravo nametnule sankcije protiv 20 iranskih tvrtki i banaka koje, prema američkoj upravi, pružaju financijsku potporu Basij miliciji Islamske Republike. Američko Ministarstvo financija je reklo kako suradnja s tvrtkama koje podupiru iransku miliciju "hrani nasilne ambicije iranskog režima na Bliskom istoku".

Kako bi uvođenje sankcija miliciji Basij, posebnoj paravojnoj formaciji Islamske Republike, bilo prihvatljivije za "politički korektnu" javnosti, kao razlog se navelo "da su sankcije uvedene na više milijardi dolara vrijednu financijsku mrežu koja podržava iransku paravojnu silu koja regrutira i obučava djecu vojnike za elitnu Iransku revolucionarnu gardu".

"Ova široka mreža pruža financijsku infrastrukturu Basiju u regrutiranju, obuci i indoktrinaciji djece vojnika, koje se tjera u borbe pod zapovjedništvom Iranske revolucionarne garde", rekao je američki ministar financija Steven Mnuchin, bez ikakvih dokaza da je to stvarno tako.

Iako su vojne vlasti Sjedinjenih Država prije udara uragana "Michael" na područje američke vojne zrakoplovne baze "Tyndall" priopćile da su svi zrakoplovi F-22 i F-35 koji su se tamo nalazili evakuirani u druge baze, na kraju su morali priznati da je 17 zrakoplova F-22 vjerojatno pretrpjelo štetu ili su uništeni tijekom oluje.

Ovi zrakoplovi, od kojih svaki košta 150 milijuna dolara, nisu uspjeli pobjeći s ostatkom flote F-22 flote u zračnu bazu "Wright Patterson" u saveznoj državi Ohio i ostavljeni su parkirani unutar hangara, a osoblje baze se nadalo najboljem mogućem scenariju.

Na zračnim snimkama štete u bazi "Tyndall" se može vidjeti da je većina zrakoplova djelomično ili potpuno uništena, a šteta se procjenjuje na oko 7,5 milijardi dolara.

Prema drugim izvorima, uragan "Michael", koji je prošlog tjedna prošao obalama Floride, najmanje 22 borbenih zrakoplova F-22 je oštećeno u zračnoj luci "Tyndall", a 33 zrakoplova su prebačena u bazu "Wright Patterson" u Ohiju. No, dolazak "Michaela" je bio koban za preostale zrakoplove.

Na kraju je na stranici US Military News navedeno da je barem 17 zrakoplova od onih koji su ostali u bazi toliko oštećeno da je njihov popravak gotovo nemoguć.

Ukupna šteta od uragana može iznositi oko 7,5 milijardi dolara. Trenutno se vojne vlasti dvoume vrijedi li popravljati teško oštećene zrakoplove, ali je problem što su za vraćanje proizvodnje F-22 potrebne investicije od 15 milijardi dolara.

Zapravo je cijela priča s prvim američkim serijskim stealth borbenim zrakoplovom F-22 bila "velika katastrofa".

U listopadu 2018. godine, bez nesreće 11. listopada u zračnoj luci "Tyndall", manje od polovice svih F-22 već su bili "izbačeni iz stroja", odnosno 49% od ukupno 187 zrakoplova.

Dodatni faktor za tešku sudbinu ovih zrakoplova je da su preostali zrakoplovi uglavnom bili lišeni tehničke podrške s proizvodnjom. Naime, proizvodnja F-22 je u potpunosti obustavljena 2011. godine i planiralo se nastaviti proizvodnju, ili barem pristojnu potporu, ali se konačna odluka stalno odgađala zato što su proizvodni pogoni Lockheed Martina usredotočeni na razvoj sljedeće generacije borbenih zrakoplova, obećavajućih F-35.

Sljedeći je članak 4-ti. dio u nizu od šest dijelova o prijelazu Rusije iz komunizma u kapitalizam tijekom devedesetih godina. Linkovi na prethodne postove: uvod, dio 1, dio 2, dio 3. To je izvadak iz poglavlja 3 moje knjige, Velika obmana: Istina o Bill Browderu, Zakonu Magnitsky i anti-ruskim sankcijama. Prethodni primjer knjige bio je zabranjen prošlog ljeta od strane nekih istih glumaca o kojima ćemo raspravljati danas. Ovaj bi se post trebao pokazati relevantnim danas, u svjetlu histeričnih opovrgavanja nedavnog summita predsjednika Trumpa s njegovim ruskim kolegom u Finskoj, osobito u pogledu uloge i pouzdanosti takozvane "obavještajne zajednice".

Sada, zašto zapad aplaudira Gorbačovu i Jeljcinu? Mislite li da Zapad želi da sovjetski narod živi u luksuzu, dobro nahranjen? Ni izdaleka! Zapad želi da se Sovjetski Savez raspadne. Gorbačov i Jeljcin dobivaju pohvale jer Zapad smatra da uništavaju zemlju. - Alexander Zinoviev, ožujak 1990. na francuskom TV kanalu Antena 2 tijekom debate s Borisom Jeljcinom.

Zapadni komentatori obično se usredotočuju na razdoblje od 1991. do 2000. godine i krive administraciju Billa Clintona zbog lošeg upravljanja njihove pomoći Rusiji. Međutim, okrivljavanje Clintonove administracije je nešto poput čitanja knjige iz sredine, a ne od početka. Da bismo shvatili ulogu američke vlade u ruskoj tragediji, moramo ići barem deset godina unatrag, do početka administracije predsjednika Ronalda Reagana. Moramo također razlikovati legitimnu američku vladu i nezakonitu, paralelnu strukturu moći koja djeluje unutar nje. Dugo vremena, ova "tajna vlada" nije mogla biti diskutovana u učtivom društvu jer je njeno postojanje smatralo divljom teorijom zavjere.

Ali sve se to promijenilo u jesen 1986. kada se teretni američki avion srušio iznad Nikaragve, a Reaganova ilegalna prodaja oružja Iranu postala izložena. Ovi događaji doveli su do otkrivanja afere "Iran-Contra". Pokrenuta je puna kongresna istraga, a postupak je otkrio postojanje paralelne strukture moći koja je nezakonito djelovala unutar legitimne strukture vlasti. Po prvi put, akcije ove mreže, koje se nazivaju i vlada iz sjene, duboka država ili Poduzeće, službeno su zabilježene i više se ne mogu odbaciti kao puka teorija zavjere.

U svom posebnom izvješću pod nazivom "Tajna vlada", novinar Bill Moyers opisao je organizaciju kao "povezanu mrežu službenih funkcionera, špijuna, plaćenika, bivših generala, profitera i super-patriota koji za različite motive djeluju izvan legitimnih institucija vlasti. Predsjednici se okreću njima kad ne mogu dobiti potporu Kongresa ili naroda, stvarajući tu moć bez nadzora koja tako plaši tvorce našeg ustava." Pokojni senator Daniel Inouye je to okarakterisao kao "vlast u sjeni sa vlastitim zračnim snagama, vlastitom mornaricom, vlastitim mehanizmima za prikupljanje sredstava i mogućnostima da nastave s vlastitim idejama nacionalnog interesa, slobodna od svih provjera i ravnoteža, slobodna i od samog zakona."¹

U svrhu naše analize važno je imati na umu postojanje ove mreže, kao također i Williama Caseya, najvišeg službenika Reaganove administracije koji je izravno povezan s njom.

Evropa ima ozbiljne gubitke od antiruskih sankcija, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država sa kojima Rusija ima relativno mali trgovinskih obrt, izjavio je premijer Rusije Dmitrij Medvedev.

"Posle objavljivanja sankcija naš trgovinski obrt sa Evropskom unijom smanjio se za skoro polovinu. Bio je 430 milijardi evra, a u jednom trenutku je pao na 220-230. Postavlja se pitanje: šta je ovim izgubila Evropa? A izgubila je radna mesta. Izgubila je profit. Izgubila je samopouzdanje", rekao je Medvedev u intervjuu za "Juronjuz".

On objasnio je da zbog malog obima rusko-američke trgovine američki biznis ne trpi mnogo od aktuelnih sankcija Rusiji.

"Ali evropski biznis veoma trpi, jer imamo ogroman obim trgovinskog obrta. Trgovinski obrt sa Sjedinjenim Američkim Državama sada je otprilike u lošem periodu - oko 20 milijardi dolara. To nije ništa. Trgovinski obrt sa Evropskom unijom je mnogo veći, 45 odsto naše trgovine odlazi na Evropsku uniju. To su stotine milijardi evra", istakao je Medvedev.

Sankcije SAD protiv ruskog bankarskog sektora predstavljaju objavljivanje trgovinskog rata, ali Rusija može da prevaziđe ovaj pritisak, istakao je Medvedev.

"A sankcije bankarskom sektoru su zapravo objavljivanje trgovinskog rata, to su najteže sankcije. Nema sumnje da ćemo moći da prevaziđemo ovakav pritisak", naglasio je Medvedev.

Vrlo dobar poznavatelj tajni Bliskog istoka, Elijah J. Magnier, koji trenutno izvještava za kuvajtsku medijsku kuću Al-Rai, piše kako su se proteklih tjedana vodili tajni pregovori između Ujedinjenih naroda i Hezbollaha, američka vlada je prijetila iračkim čelnicima i Hezbollahu, bilo je oštrih razmjena poruka između iranskog generala Qassema Suleimanija i američkih predstavnika, prije svega Bretta McGurka, stalnih prijetnji ratom i još mnogo toga.

Sve to se, prema izvorima bliskim generalu Suleimaniju, posljednja četiri mjeseca u Iraku događalo između Irana i Sjedinjenih Država, Hezbollaha i američke uprave, te američkih i iračkih čelnika u sklopu borbe za formiranje nove vlade koja će Irak kroz neizbježne izazove voditi sljedeće četiri godine.

Najveći izazov za SAD je tko će vladati zemljom i kako će se Irak ponašati prema Sjedinjenim Državama, kao i hoće li nova iračka vlada poštovati američki embargo na izvoz iranske nafte.

Irak je za Iran značajan izvor prihoda i važan susjed za deviznu razmjenu Islamske Republike, pogotovo sada kada je Iran pod američkim sankcijama. Međutim, kada je predsjednik Donald Trump izašao iz nuklearnog sporazuma i nametnuo sankcije o Iranu, ta odluka nije bila toliko teška za Iran kao prethodne sankcije koje je nametnuo UN, prije svega zbog odbijanja mnogih zemalja da slijede SAD u sukobu protiv Irana.

Američki režim je vjerovao, a možda i dalje vjeruje, da će se Iran vratiti u vrijeme prije ukidanja međunarodnih sankcija. Ovaj naivni stav je bio prenesen iračkim čelnicima. Nekoliko njih je bilo uvjereno da će američka globalna hegemonija značajno rasti i da će Iran biti poražen.

Jučer je makedonska vlada najavila "veliki dan" na kojem bi trebao biti potvrđen Prespanski sporazum premijera Zorana Zaeva i grčkog premijera Alexisa Tsiprasa o promjeni imena zemlje u "Sjeverna Makedonija", kako bi bivša jugoslavenska republika što brže ušla u NATO pakt, a kasnije, kada se ispune svi uvjeti, i u Europsku uniju.

Međutim, prvi dan rasprave o ustavnim promjenama u skladu sa Prespanskim sporazumom o promijeni ime Makedonije je završen raspravom koju su obilježili suprotstavljeni stavovi vlasti i oporbe, među kojima je najutjecajniji VMRO-DPMNE.

Parlament ima rok od 10 dana da potvrdi ili ne potvrdi Prespanski sporazum, a za potvrdu sporazuma za njega treba glasati dvotrećinska većina od ukupno 120 zastupnika.

Zoran Zaev treba dio glasova stranke VMRO-DPMNE, zbog čega je ponudio amnestiju za uhićene oporbene zastupnike i prosvjednike koji su 27. travnja prošle godine izazvali nerede u Sobranju, kada je Albanac Talat Xhaferi izabran za predsjednika parlamenta.

VMRO-DPMNE ne prihvaća ponudu premijera Zaeva o amnestiji i pomirenju političkih stranaka, jer smatra da je "27. travanj" politički izmišljen slučaj, bez dokaza, bez argumenata i cilj cijelog slučaja je vršiti politički pritisak na oporbu. Optužnica za terorizam obuhvaća 50 ljudi, a njihovim oslobađanjem Zaev namjerava kupiti potrebne glasove za dvotrećinsku većinu unutar redova stranke VMRO-DPMNE. Naravno, Zaev ovo opovrgava i tvrdi kako je to stvar pravosuđa i čin pomirenja.


"Pedeset ljudi je mjesecima podvrgnuto političkom progonu, tako da Zoran Zaev može trgovati njihovom slobodom. Mjesecima se ljudi drže u pritvoru. Narodni zastupnici, umjetnici, obični građani su proglašeni teroristima i žrtve su progona Zaeva. Ovo jasno pokazuje da ova vlada, ne samo zbog "27. travnja", već i drugih slučajeva, protiv VMRO-DPMNE vodi politički progon. Ovo je također poruka pravosuđu da sudi nevinim ljudima. Oni nisu teroristi", kaže glavni tajnik VMRO-DPMNE Igor Janušev.

Bivši i budući kandidat za predsjednika Republike Francuske Jean-Luc Mélenchon, jutros je doživio prvi pretres stana, zbog navodnog fiktivnog zapošljavanja u Europskom parlamentu. Vidno potresen, što se vidi na snimci, Mélenchon javno proziva vlast za politički akt, a ne policijski rad.

Prilikom pretresa, oduzeta je sve informatička oprema, pregledana komunikacija na Mélenchonovom telefonu, kao i veliki broj raznih dokumenata. Tijekom pretresa, Jean-Luc Mélenchon je snimao i prenosio uživo. Odmah nakon objave, ispred strane kojoj pripada Jean-Luc Mélenchon, okupio se veliki broj osoba koje se protestirale protiv ovog "političkog čina", jer upravo u ovom momentu mnogi članovi Socijalističke partije, napuštaju svoju stranku i približavaju se stranci Jean-Luc Mélenchona.

Kako se zaoštrava kriza između SAD-a i Saudijske Arabije nakon ubojstva novinara Washington Posta i velikog kritičara saudijskog režima Jamala Khashoggija, rastu i kalkulacije o tome, što koja od zemalja može poduzeti u svoju zaštitu, preciznije, u korist štete one druge strane.

Podsjetimo, američki predsjednik Donald Trump prije dva dana obećao je "oštro kazniti" Rijad ukoliko se utvrdi njegova krivnja za navedeni događaj koji je uznemirio svjetsku javnost i medije.

Međutim, Saudijska Arabija odbacuje svoju umješanost u to nedjelo i otvoreno izražava oštro protivljenje bilo kakvim sankcijama protiv svoje države, a u protivnom, prijeti vlastitim protumjerama. A kakve one mogu biti i je li samo nafta i utjecaj na svjetsko naftno tržište "as" u rukavu Rijada, pokušali smo odgovoriti niže u tekstu:

Analitičari smatraju kako Rijad na raspolaganju ima najmanje dva snažna "oružja". Ali treba ipak početi s naftom, jer, ukoliko žele, Saudijci njezinu cijenu mogu bez teškoća podignuti iznad 100, pa čak i do 200 dolara za barel, što može nanijeti ozbiljan udarac po američkom gospodarstvu (naravno, i ukupnom svjetskom).

Ostale varijante također mogu biti ubojite po SAD. Saudijska Arabija njihov je najveći kupac naoružanja, a ukoliko to poželi, može se bez problema odlučiti za druge izvoznike oružja i vojne opreme, poput EU, Kine i Rusije. Novčani iznosi koji su pri tom u igri su golemi, i zato je teško vjerovati kako će se Washington odlučiti na takav razvoj scenarija.

Gotovo je sigurno zato predsjednik SAD-a Donald Trump na početku izbijanja ove krize i bio tako suzdržan, pa čak, politički gledano, i vrlo netaktičan u svojim izjavama kojima je u ime biznisa izražavao svoju spremnost na suprostavljanje sankcijama protiv režima u Rijadu. On vrlo dobro zna kako bi američku ulogu u Saudijskoj Arabiji rado preuzeli drugi globalni igrači, od EU, preko Rusije do Kine, a to si SAD ne mogu dozvoliti.

Italijanski ministar unutrašnjih poslova Mateo Salvini nazvao je Francusku međunarodnom sramotom, nakon što je francuska policija u Italiju prevezla dvojicu migranata i ostavila ih na italijanskoj strani granice.

Očevici su 12. oktobra prijavili da su videli kombi francuske policije kako prelazi granicu kod italijanskog naselja Klavijere, u blizini Sestrijerea.

Pripadnici policije su, navode očevici, naterali dvojicu crnih migranata da izađu iz vozila u šumskom području, nakon čega su se vozilom vratili u Francusku.

Italija je zahtevala objašnjenje Francuske, a lokalne vlasti u departmanu Gornji Alpi tvrde da je u pitanju "greška".

Salvini je odbacio ovakvo objašnjenje i zatražio podatke o dvojici muškaraca, koje je opisao kao migrante.

"Ono što se dogodilo u Klavijereu predstavlja prekršaj protiv naše zemlje bez presedana. Suočavamo se sa međunarodnom sramotom i predsednik Francuske Emanuel Makron ne može da se pretvara da se ništa nije desilo", napisao je Salvini na svom profilu na Fejsbuku, prenela je Srna.

On je dodao da Pariz smesta mora Italiji da dostavi podatke o identitetu migranata, što podrazumeva njihova imena, prezimena, nacionalnost i datume rođenja.

Uz komentar na Fejsbuku, Salvini je objavio fotografiju Makrona sa svetlocrvenim licem, uz poruku: "Međunarodna sramota. Italija neće prihvatiti izvinjenja".