Prošla godina je, bez sumnje, označila početak kraja imperijalnog sustava. Brexit, Trump, “turski preustroj”, naftni rat između Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, uspon “populizma” u Europi, gubitak ili izdaja saveznika, de-dolarizacija, ukrajinski fijasko, diskreditirani mainstream mediji...
Sve što se strpljivo gradilo desetljećima se raspalo u jednom trenutku.Istina,
za globalističku elitu još nije sve izgubljeno i primjetan je žestok otpor novom svijetu u nastajanju. Međutim, snaga bilo kojeg sustava može očuvati ponešto od do sada izgrađenog, ali više ništa neće biti kao prije. Globalističko carstvo već sada pokazuje očigledna proturječja i inherentne nedostatke, a njegova jezgra propada i prijeti velikom eksplozijom.
Neki primjeri to savršeno ilustriraju. U tursko-njemačkom ratu, u kojem je sultan Erdogan uobičajenom arogancijom Berlin nazvao “nacističkim reliktom”, slijedila je nizozemsko-turska kriza. No, treba podsjetiti da su ove tri zemlje teoretski još uvijek saveznici u NATO paktu, “dinosauru Hladnog rata”, kako je nazvan nakon izbora Donalda Trumpa.
U slučaju prekida diplomatskih odnosa, za koga će navijati ostali članovi Sjevernoatlantskog saveza? Aktualnom francuskom predsjedniku su puna usta Europe, ali se ovaj put odlučio izdati “europsku solidarnost” i prilično neodlučno ugostiti turski skup u Metzu. Veliki zagovornik Europske unije i europske solidarnosti,
François Hollande, utopio se u čaši vode. Ali je li moglo biti drugačije, budući da je i to jedan od simptoma proturječja sustava kojem pripada.
Početkom ’90-ih su
“sile dobra” pobijedile. SSSR se raspao i otvorio put postmodernom zapadnom Globalistanu u kojem su se ukinule granice, slobodno se kretala roba i ljudi, ali sve u korist
Wall Streeta i onih poznatih “1%”. Naravno, cijeli se proces odvijao
pod budnim okom elite iz Sjedinjenih Država.
Komentar:
Klanje u izvedbi NATO-a: James i Joanne Moriarty razotkrivaju istinu o tome što se dogodilo u Libiji
Libija nakon NATO-ove intervencije: Zemlja paravojnih skupina i ISIS-a