U jednoj od naših analiza detaljno smo izvijestili o pogoršanju američko-pakistanskih odnosa i početku gradnje dviju kineskih vojnih baza - pomorske i zrakoplovne - na strateški važnom dijelu pakistanske obale na Indijskom oceanu, nedaleko od granice s Iranom.
Američki predsjednik Donald Trump je odmah po dolasku na vlast pokušao popraviti odnose s Islamabadom, pogoršane u vrijeme posljednje godine vladavine administracije Baraka Obame, ali očito bezuspješno. Pakistan ne pristaje na riješavanje afganistanskog problema bez svog aktivnog sudjelovanja u pregovaračkom procesu, iz kojeg su ga, najprije Obamina a sada i Trumpova administracija izgurale, a na njegovo mjesto postavile njegovog glavnog suparnika - Indiju, koja, zapravo, stvarnog utjecaja na afganistanskom terenu gotovo i nema. Taj je potez puno više izraz američkog nezadovoljstva ulogom Pakistana u Afganistanu, izraženu kroz koketiranje s islamističkim snagama, prije svega sebi odanim krilom talibanskog pokreta. Međutim,
taj korak Washingtona u stvarnosti je "kažnjavanje" Islamabada zbog sve čvršćih strateških partnerskih veza između Pakistana i moćne, i u toj regiji sve prisutnije Kine.Učvršćenje američkih nacoionalnih interesa na azijskom i širem tihooceanskom prostoru bio je cilj i nedavne dalekoistočne turneje američkog predsjednika Trumpa, u kojoj se on, između ostalog, pokušao prometnuti i u posrednika između pojedinih tamošnjih država i Kine glede njihovih teritorijalnih sporova, uglavnom u akvatoriju Južno-kineskog mora, ponudivši im svoje poslovno pregovaračko iskustvo. Trump će teško uspjeti u svom naumu, ne toliko zbog njegove eventualne politčke nesposobnosti da se tim problemima pozabavi, koliko zbog činjenice da američkim geopolitičkim i geostrateškim interesima teritorijalni sporovi pojedinih država s Kinom itekako odgovaraju. Bilo da se radi o tradicionalnim američkim saveznicima, poput Japana, Južne Koreje, pa i Tajvana (iako po pitanju potonje države Washington djeluje kudikamo opreznije zbog njezine specifičnosti), bilo o starim i novim partnerima, poput Filipina i Vijetnama, Sjedinjenim Državama, zapravo, njihovi napeti odnosi s Pekingom osiguravaju permanentnu vojnu i diplomatsku nazočnost u propulzivnoj i, uz Bliski istok najvažnijoj regiji svijeta, kroz koju prolaze ključni pomorski putovi iz Tihog u Indijski ocean i dalje prema zapadu i obratno. A SAD u toj regiji, osim tradicionalnih partnera,
u obuzdavanju širenja utjecaja Kine sada ozbiljno računa i na Australiju i Indiju. Nedavno je za novog američkog veleposlanika u Australiji, neuobičajeno, imenovan, ni manje ni više nego donedavni zapovjednik američkog pacifičkog zapovjedništva, admiral Harry Harris, što dovoljno govori o američkim namjerama. Neposredno po stupanju na novu dužnost, Harris je u Kongresu pozvao SAD na
"pripremu za rat s Kinom"Međutim, svoje posredništvo u rješavanju jednog teritorijalnog spora Donald Trump na spomenutoj turneji ipak nije ponudio, iako bi ono bilo potrebnije nego za sva ostala zajedno, zbog goleme količine destruktivnog, razarajućeg pa i kataklizmičkog potencijala koje u sebi nosi. Radi se, naravno, o kinesko-indijskim teritorijalnim sporovima na pojedinim dijelovima granične crte između dviju mega-država na Himalajskom gorju. Dvije, po broju stanovnika najveće zemlje svijeta, prošlog su ljeta bile na rubu izbijanja novog velikog rata, kojeg su već vodile u nekoliko navrata sredinom XX. stoljeća. Geopolitika.News je o prošloljetnim dramatičnim trenutcima tada sačinila opširniju
analizu , a o tadašnjim napetim scenama na liniji razgraničenja mogu posvjedočiti i kadrovi iz videa kojeg dostavljamo ispod teksta. Spomenuti događaj, vojne čarke i oštra politička retorika između Pekinga i New Delhija tada su itekako zabrinuli svjetsku stručnu javnost, ali je ta prijeteća kriza ipak posve neopravdano ostala u sjeni onih "tradicionalnih" - poput sirijske ili afganistanske krize.
Komentar: Povezano: EEU i sankcije pomažu Rusiji da se riješi dolara