Tajna povijest
Naučnici vjeruju da su pripadale ljudima koji su živjeli prije oko 1.000 godina i koji su bili podvrgnuti procesu promjene oblika lobanje.
Grob je pronađen na antičkom groblju Kiz-Aul. Kako ističu arheolozi, neobičnost je u tome što je "kod pokopanog deteta oblik lobanje značajno deformisan".
Prema mišljenju antropologa, bio je to dečak koji je trenutku smrti imao najviše godinu i po. Stručnjaci tvrde da je njegova glava podvrgnuta deformaciji praktično odmah nakon rođenja. Reč je o procesu izduživanja lobanje posebnim vezivanjem, u skladu sa varvarskom tradicijom.
- Čini se da miješanje među raznim vrstama hominina nije iznimka, već pravilo, rekao je Omer Gocumen, profesor bilogije Sveučilišta u Buffalu, jedan od autora istraživanja.
- Proučavali smo evoluciju važnog proteina MUC7 koji se nalazi u slini. Kada smo pogledali povijest gena odgovornog za taj protein, pronašli smo tragove arhaične mješavine u populaciji današnjih ljudi u supsaharskoj Africi, kazao je Gocumen.
Znanstvenici su istraživali svrhu i povijest MUC7 gena, te su proučili taj gen u više od 2.500 genoma modernih ljudi. Analiza je pokazala kako su genomi žitelja supsaharske Afrike značajno drugačiji od svih ostalih verzija koje se mogu pronaći u ostatku čovječanstva.
- Prema našoj analizi, najvjerojatnije objašnjenje je arhaična introgresija - unos genetskog materijala isčezle vrste praljudi, rekao je Gokcumen.
- Ovi nepoznati srodnici ljudi mogli bi biti neka od vrsta koju smo već otkrili, poput podvrste Homo erectusa, ili neki dosad neotkriveni hominin. Nazivamo je 'vrstom duhova' jer nemamo fosile.
Prema procjeni brzine mutiranja gena, znanstvenici vjeruju kako su se preci naroda koji danas nose supsaharski MUC7 gen miješali s drugom vrstom praljudi prije oko 150.000 godina - relativno nedavno u evolucijskom vremenu - iako su se dvije vrste razišle prije 1,5 do 2 milijuna godina.
Arheolozi su pronašli artefakte koji pokazuju da su Aboridžini u Australiji bili najmanje 65.000 godina.
Ovo otkriće znači da se njihov dolazak na taj kontinent dogodio do 18.000 godina ranije nego što se mislilo.
Arheolozi su došli do tog zaključka nakon što su iskopali neke sofisticirane artefakte na Severnoj teritoriji, piše u žurnalu "Nature".
To otkriće sugeriše i da su ljudi živeli zajedno sa velikim australijskim životinjama kao što su džinovski vombati i valabiji, davno pre nego što su ovi torbari izumrli.
Dve srednjovekovne mumije koje pripadaju misterioznoj arktičkoj civilizaciji, pronađene su na ivici Sibira. Ostaci odrasle osobe i bebe otkriveni su u nekropoli Zelenji jar, u okviru arheološkog kompleksa prvobitno otkopanog 1997. godine.
Mumije su bile prekrivene bakrom, naročito odrasla osoba koja je imala metalni oklop, kako se navodi, "od glave do pete".
Iskopavanja u Zelenjom jaru završena su prošle nedelje nakon godinu dana višestrukih ekspedicija, tokom kojih je pronađeno ukupno 10 novih grobnica, od kojih je 5 netaknuto, odnosno neopljačkano. U njima su pronađeni vredni objekti koji su sahranjeni s telima.
Kralj Solomon, jedan od najbogatijih vladara u istoriji, čije bogatstvo je bilo vredno oko tri milijarde današnjih dolara, proizvod je mita, tvrdi istoričar Ralf Elis. Po njemu, legenadrni izvor Solomonovog bogatstva, rudnici koji se pominju u pričama, nikada nisu postojali.
Prema Starom zavjetu, kralj Solomon je iz svojih rudnika, za koje neki vjeruju da još postoje, sakupio 500 tona čistog zlata, i cijli život je bio okružen velikim bogatstvom.
Britanski istoričar Ralf Elis, međutim, tvrdi da Solomonovi rudnici nikada nisu ni postojali. I ne samo to. Elis kaže da sam Solomon nije bio kralj Izraela, već egipatski faraon, a da je cijela priča o legendanom kralju samo “pogrešno interpretirana”, piše Daily Mail.
Prema njegovim tvrdnjama, u pitanju je faraon Šošenk I, koji je vladao Egiptom i Izraelom krajem 10. vijeka prije naše ere.
Vođen starozavjetnim pričama, Elis se 20 godina bavio istraživanjem kralja Solomona u pokušaju da pronađe legendarne rudnike, da bi na kraju došao do zaključka da priče o nevjerovatnom bogatstvu potiču iz pogrešno protumačenih istorijskih tekstova. U pričama o bogatstvu ima istine, ali je ono bilo mnogo manje nego što se u tim legendama prikazuje.
Džud Sparks i njegov brat su nakon nezgode u novembru prošle godine zaključili da je pao na ostatke "ogromne krave", a njihovi roditelji su zaključili da je pao na "lobanju slona".
Porodica se obratila profesoru biologije na Univerzitetu Novog Meksika Peteru Houdeu, koji je okupio tim za iskopavanje i šest meseci kasnije otkrio da se radi o lobanji stegomastodona staroj 1,2 miliona godina.
Ministarstvo odbrane Rusije je na svom sajtu objavilo jedinstvene dokumente o oslobađanju Poljske tokom Drugog svetskog rata.
„Na zvaničnom sajtu ruskog Ministarstva postavljeni su jedinstveni arhivski dokumenti iz perioda 1944-1945. godine posvećeni crvenoarmejskom oslobađanju Poljske od nacističke okupacije. Istorijski dokumenti deklasifikovani su u julu 2017. Oni nisu ranije bili objavljivani i bili su dostupni samo uskom krugu stručnjaka“, navodi se u saopštenju Ministarstva odbrane.
Ministarstvo ističe da svi dokumenti, uključujući i raporte, beleške, telegrame i ratne izveštaje, pokazuju pozitivan stav prema sovjetskoj vojsci od strane stanovnika Poljske.
Ministarstvo odbrane je naglasilo i poseban značaj i vrednost memoranduma i izveštaja političkih organa Crvene armije, jer odražavaju „brojne slučajeve masovnog uništavanja, pljačke i mučenja poljskog stanovništva od strane nacista, varvarskog uništavanja naselja i objekata kulturne baštine od strane okupatora“.
Kako su drevne kulture koje su naseljavale Zemlju pre nekoliko hiljada godina mogle da pomeraju kamene blokove koji su teški 50, 70 ili 100 tona?
Štaviše, kako su mogli da postave ovo kamenje na svoje pozicije, i dodaju im još veće kamenje sa ekstremnom preciznošću?
Danas, kada inženjeri žele da transportuju supermasivne kamene blokove, potrebne su im super mašine. Da bismo pomerili kamen od 50 tona, mi koristimo brojne različite alate. Kranove, hidraulične dizalice, čelične grede i nosače, i mnoge druge stvari, se danas koriste kada graditelji moraju da pomere teško kamenje.
Pa kako su drevne civilizacije koje su izgradile mesta poput Puma Punku, Olantajtambo, Baalbek, Teotivakan i piramide u Gizi to radile hiljadama godina pre?
Ako pogledamo Baalbek u Libanu, naići ćemo na Jupiterov hram koji sadrži tri najveća kamena na svetu. Svaki od ovih kamenja ima po neverovatnih 1.000 tona. Kako su ih pomerali?
U redu, recimo da su nekako uspeli to urade, ali ako otputujemo u Boliviju, ponovo ćemo naići na istu stvar. Puma Punku sadrži neke blokove od 100 tona za koje se veruje da su napravljeni pre 2.000 godina.
Komentar: Arheolozi su ove skelete sa izduženim lobanjama pronašli 2012 godine. Pitanje je zašto su ti drevni ljudi mijenjali oblik svojih lobanja?