To je klasični spor između konzervativaca i liberala: pitanje uloge morala i reguliranja ljudskog ponašanja, bilo putem sekularnog zakona, vjerskog zakona ili društvene prisile. Rekao bih da je to depresivno pitanje jer se čini da nema rješenja.
Simone Weil opisuje dva kraja spektra između laissez-faire liberalizma i prisilne moralne kohezije kao "Rim" i "Izrael", gdje Rim predstavlja potpuno materijalističko propadanje - poslovičnu močvaru dekadentnog i bezbožnog kasnog carstva — dok se Izrael zalaže za autoritarnu teokraciju koja mikroupravlja svakim pokretom ljudi.1
Oba se scenarija čine vrlo odbojnima.
I postavljaju nam zagonetku koja nas vraća na ozloglašenu ulogu Zakona u Pavlovim poslanicama: moralni kodeks, kojeg provodi društvo, djeluje kao neka vrsta dadilje i sprječava nas od pada u grijeh i zlo. Weil izražava istu ideju:
Na nenadnaravnoj razini, društvo je ono što zlo (određene njegove oblike) drži podalje stvarajući takoreći barijeru. ... Jedino nas društvo sprječava da prirodno padnemo u najstrašniji porok i zločin.2Bez sumnje: odbacite nametnute društvene konvencije ili ih preko noći promijenite u njihovu suprotnost i vidite koliko će se ljudi opirati promjeni i odbijati (često svim srcem) slijediti novi svijet. Vrlo malo.
Komentar: Čitajte i ostale članke autora na njegovom Substacku LucTalks.
Pojedini članci su i prevedeni na hrvatski jezik: