Može li masovno izumiranje izazvano kometom također "poboljšati" postojeće oblike života? Na kraju krajeva, možda su Tunguska i Karolinski zaljevi izolirani slučajevi, a to nisu događaji masovnog izumiranja per se.

Dakle, pogledajmo najnovije dokumentirano masovno izumiranje izazvano kometom, K/T granicu^[1] kada je prije 66 milijuna godina udar Chicxulub izbrisao dinosaure zajedno sa 75%^[2] svih vrsta na planeti kao što je prikazano crnom strelicom u gornjem dijagramu cikličkog kometnog izumiranja^[3].

K/T granica je geološki termin koji se odnosi na vrlo tanak sloj^[4] od gline, što ukazuje na kratak, ali značajan poremećaj. To je prikazano bijelom strelicom na slici ispod. K /T granica je stisnuta točno ispod sedimenata krede, a ona iz tercijara je točno iznad^[5]:

Dio II: Eksplozije života


Logično je da se isključivo kometni događaj smatra uzročnikom masovnog uništenja kao što je predočeno brojnim masovnim izumiranjima ili izazvanim katastrofama poput vulkanizma ili seizmike opisane u prvom dijelu. Ali dok sam pisao knjigu "Susreti s kometima", naletio sam na neke osobitosti u vezi s Tunguska događajem^[1] i njegovim učincima na lokalne oblike života:

Utvrđeno je da se genotipska disperzija naglo povećala u stablima Tunguske. Učinak je istaknut, ima nejednak karakter i koncentrira se prema području epicentra, kao i prema projekciji putanje TST-a [Tunguska svemirsko tijelo] (Vasilyev 1999., 2000., 1998.). Na maksimumima, genotipska disperzija pokazuje oko 12-struki porast (Vasilyev 2000.). Jedan od maksimuma ponovno se poklapa s brdom Chirvinskii, drugi - s izračunatim središtem svjetlosnog bljeska.^[2]

Pojam "genotipska disperzija" koji se koristi iznad, odnosi se na povećanje genetskih mutacija. Mutacije, posebno one štetne, kompatibilne su s time da su susreti s kometima isključivo uzroci razaranja budući da je poznato da radioaktivne padavine i ionizirajuće zračenje^[3] oštećuju genetski materijal^[4] i da su se dogodile tijekom Tunguska eksplozije^[5]. Ali stabla Tunguske otkrila su još jednu značajku koja je još neobičnija:

Uzrok neuobičajenog rasta godova nakon 1909. godine još je kontroverzniji. Prikupili smo podatke o godovima za 9 smreka, 1 ariša i 1 sibirskog bora. Usporedba prosječne širine godova tijekom 30-ak godina prije 1907. i točno istog razdoblja nakon 1909. potvrdila je povećanje širine za svih 11 ispitanih stabala. Iz ovih podataka nije pronađena korelacija s položajem stabla. Stabla su podijeljena u dvije skupine: 5 stabala s prosječnom širinom godova prije 1907. od oko 0,4 mm i druga skupina s širinom godova od oko 1 mm. Nakon 1909. obje skupine postižu približno istu širinu prstena od oko 1,2-1,5 mm s povećanjem za prvu skupinu za faktor 3-4, u odnosu na faktor 1,2-1,5 za drugu skupinu.^[6]

Primijetite da je ovaj poticaj rasta utjecao i na nova stabla i na mlada stabla i na stara stabla. Ovaj ubrzani rast tek je oslabio 1990-ih^[7]. Održivi i ubrzani rast ne zvuči kao nasumična mutacija, koja je u više od 99,99%^[8] slučajeva štetna ili neutralna. Zvuči kao da je poprilično korisna. Mogu li kometni događaji, osim svojih očitih destruktivnih učinaka, nekako poboljšati oblike života?

Pri razmišljanju o tome zašto je Zapadna kultura izgubila osjećaj smisla, razlog za vlastitu svrhu i postojanje, priču koja je pokreće, pronašao sam zanimljiv citat iz romana Na zapadu ništa novo, izdanom 1929., autora Ericha Marie Remarquea s tematikom Prvog svjetskog rata:

Kako besmislene moraju biti sve ljudske misli, riječi i djela, ako su ovakve stvari moguće! Mora da je sve bilo lažno i besmisleno ako tisuće godina civilizacije nisu uspjele spriječiti ovu rijeku krvi, nisu mogle zaustaviti ove komore za mučenje...

To je napisano prije ostalih strahota 20. i 21. stoljeća. I stvarno, tko nakon svega toga ne bi dignuo ruke u zrak i odustao od stvari kako su se do sada odvijale, izmišljajući nešto drugo i po mogućnosti bolje. Ali to bi bilo pod pretpostavkom da napadanjem uobičajenih načina življenja i spoznavanja dolazimo do nekakve objektive istine koja će nas dovesti na bolje mjesto. Razni prethodni utopijski projekti su pokazali da je to san koji se ubrzo pretvara u noćnu moru.

Ratovi očito nisu zaobišli ni prethodne civilizacije, od kojih su neke pronašle snagu da nastave bez da uništavaju vlastite temelje, barem na neko vrijeme. Naravno, ti prehodni ratovi nisu bili istih razmjera zbog raznih čimbenika poput razvoja modernog naoružanja i tehnologije.

Sve do 1980-ih, udari kometa kao glavni uzrok masovnih izumiranja bili su još kontroverzni. Unatoč razumljivom^[1] nedostatku datiranih udarnih kratera, scenarij masovnog izumiranja izazvanog kometom dobio je veliku popularnost s otkrićem vrlo jasnog ciklusa koji ističe većinu masovnih izumiranja koja su doživjela naš planet. Ali prije nego što se pozabavimo ovom točkom i ovim sve većim dokazima o udarima kometa, pogledajmo naš Sunčev sustav.

Kao što svi znaju, naš sunčev sustav pokreće jedna zvijezda, Sunce. Pa, pretpostavlja se da naš solarni sustav ima jednu zvijezdu, jer svakog jutra vidimo samo jedan izlazak sunca. Međutim, ovo je zapravo prilično neobična konfiguracija, budući da većina zvijezda koje su astronomi uočili pripadaju skupovima od više zvjezdanih sustava (najčešće binarnih).

Na temelju podataka iz NASA-inog rendgenskog opservatorija Chandra, procjenjuje se da bi više od 80% svih zvijezda moglo biti u binarnim ili višestrukim zvjezdanim sustavima^[2]. Grazia i Milton, koji su proučavali 60 zvjezdanih sustava najbližih našem, došli su do sličnog zaključka:

61% od 60 najbližih zvijezda komponente su dvostrukog (binarnog) ili trostrukog zvjezdanog sustava.^[3]

Brzina promjene dotadašnjeg načina života i poimanja svijeta uopće, od ožujka 2020. godine zatekla je mnoge ljude, ostavljajući ih na milost i nemilost procesa "buđenja". Ljudska prava su odjednom bila ugušena, čak i ona vjerska, a rečeno nam je da svaki aspekt našeg života uskladimo s prioritetima fašističke države (biomedicinske sigurnosti) u usponu.

Sada je to izvjesno, ali gotovo nitko nije očekivao tako šokantan razvoj događaja, koji je samo bio početak novog rata kojeg su države pokrenule protiv svojih naroda. Rijetko tko je dotad sumnjao u sveprisutnost potencijalno opasnih patogena, što su vlasti iskoristile da utvrde nova pravila za uvođenje "novog normalnog". Postavke "novog normalnog" uključivale su život u skladu s "propovijedi" da je život moguć isključivo kao procedura kojom se tobože osigurava izbjegavanje tih patogena, što je pomoglo u ustoličenju javnog zdravstva kao vlasti.

I zaista, sve se promijenilo, više ništa nije bilo isto, a trauma je i dalje stvarna i trajna. Pokazalo se da je tvrdnja o "dva tjedna za ispravljanje krivulje" bila neviđena varka, koja je uspostavila izvanredno stanje koje je zapravo trajalo pune tri godine. Ono što je bitno je da se ne zaboravi kako su ljudi i mašinerija koji su to učinili još uvijek na vlasti...

Korišteni su različiti međusobno ne isključujći uzroci kako bi se objasnila masovna izumiranja koja je naš planet doživio tijekom proteklih stotina milijuna godina. Udari kometa sve se više prepoznaju kao prevladavajući uzrok, ali vodeća znanost još uvijek oklijeva napustiti gradualističku dogmu. Stoga, ona obično proziva manje sporedne pojave kako bi objasnila brojna masovna izumiranja koja je doživio naš planet. Zanimljivo, susreti s kometima mogu uzrokovati svaki od ovih fenomena:​

Lobaczewski je na to pozvao još 1984. Pisao sam ovdje o tome prije nešto više od godinu dana. John Carter dao mu je zgodno ime: Marksicizam. [od riječi "marksizam" spojeno sa "narcicizam"; op.prev.] Sada istraživački psiholozi hvataju korak: " Antagonistički narcizam i psihopatske tendencije predviđaju ljevičarsku antihijerarhijsku agresiju, otkriva studija."

Evo što autori, Ann Krispenz i Alex Bertrams, pišu u sažetku svog novog rada, "Razumijevanje lijevog autoritarizma: Odnosi s mračnim crtama ličnosti, altruizmom i predanošću socijalnoj pravdi":

... budući da se za pojedince s ljevičarskim političkim stavovima može pretpostaviti da teže društvenoj jednakosti, očekivali smo da će ljevičarski autoritarizam također biti pozitivno povezan s prosocijalnim osobinama, ali da će narcizam ostati značajan predkazatelj ljevičarskog autoritarizma iznad i izvan onih prosocijalne dispozicije . ... Rezultati višestrukih regresijskih analiza pokazali su da je snažno ideološko stajalište, prema kojemu je nasilna revolucija protiv postojećih društvenih struktura legitimna (tj. antihijerarhijska agresija), povezano s antagonističkim narcizmom (Studija 1) i psihopatijom (Studija 2). Međutim, niti dispozicijski altruizam niti predanost socijalnoj pravdi nisu bili povezani s ljevičarskom antihijerarhijskom agresijom. Uzimajući u obzir ove rezultate, pretpostavljamo da neki ljevičarski politički aktivisti zapravo ne teže socijalnoj pravdi i jednakosti, već se političkim aktivizmom radije služe za podržavanje ili vršenje nasilja nad drugima kako bi zadovoljili vlastite potrebe usmjerene na ego . ...

Započeo sam ovaj Substack još jednom potvrdom rada Lobaczewskog: člankom Harea i njegovih suradnika o političkoj psihopatiji i kršenju ljudskih prava. Lijepo je imati još jedan, trinaest mjeseci kasnije. Dakle, zaronimo u temu.

"Nikad ne pripisuj zlobi ono što se može objasniti glupošću." To je važna fraza - i neophodna; ona sprječava ljude da budu paranoični. Međutim, postoji posljedica koju većina ljudi ne zna: "Zlobi se MOŽE pripisati ono što glupost ne može objasniti."
- Robert Canup

Kako nastavljaju pristizati emailovi o problemu COINTELPRO-a, postavila su se brojna pitanja - uglavnom o tome kako razlikovati istinu od laži - i mislila sam jutros da ću odvojiti malo vremena da pokušam pokriti nekoliko aspekata ovog problema.

Pokrila sam mnoge aspekte ovog problema tu i tamo na našim web stranicama, ali budući da google uspijeva osigurati da budemo potisnuti u rezultatima pretraživanja, mnogi ljudi još nisu otkrili te zbirke zapažanja, dokaza i popratnog materijala. (Što se tiče googlea, prikupljamo podatke i radimo eksperimente više od godinu dana i uskoro ćemo objaviti neke od rezultata, ali ne očekujte da će ih google objaviti!)

U sljedećim poglavljima susrest ćemo se s nekoliko taksonomskih pojmova kao što su vrsta, rod ili red. Pojasnimo ovo s dva primjera klasifikacije, čovjeka i ljutića:

Dakle, bilo koji životni oblik može se kategorizirati u taksonomskom stablu prema sedam taksona kojima pripada: vrsta, rod, obitelj, red, razred, klasa i kraljevstvo. Zapravo, to je i malo više kompliciranije od onog s brojnim potkategorijama kao što su potfilum ili potporodica, ali za našu svrhu ta je razina detalja beskorisna.

Nakon ovog kratkog uvoda, pozabavimo se glavnom temom: masovnim izumiranjem. Daleko od gradualističke uniformističke paradigme koju drži glavna znanost, povijest našeg planeta pokazuje ponavljajući obrazac katastrofalnog uništenja.

Uloga svetske rezervne valute je nešto čega se nijedan finansijski hegemon u istoriji nije dobrovoljno odrekao. Bila su potrebna dva svetska rata da Londonski Siti i Banka Engleske nevoljno priznaju hegemoniju funte dolaru. Kako se kaže da je Henri Kisindžer primetio pre nekoliko decenija: "Ako kontrolišete novac, možete kontrolisati ceo svet". Bez obzira da li je Kisindžer to ikada javno rekao ili ne, on i njegov pokrovitelj Dejvid Rokfeler su sigurno u to verovali. Sada, kada je dug američke vlade premašio 19 biliona dolara, a pravo stanje američke ekonomije i njene infrastrukture je u najgorem stanju od Velike depresije, dok većina Amerikanaca živi na ivici finansijske katastrofe, briljantni finansijski inženjeri Volstrita i Vašingtona su još jednom smislili šemu da produže ulogu dolara kao kralja u svetskoj ekonomiji.

Nedavna otkrića Panamskih papira odabrane grupe zapadnih mejnstrim medija, uključujući Njujork tajms, Bi-Bi-Si i Zidojče cajtung, bila su primećena kao drski pokušaj napada na strane lidere kao što su ruski Vladimir Putin i kineski Si Đinping zbog navodne korupcije. Naime, procureli dosijei panamske advokatske firme Mossack Fonseca do sada nisu otkrili ni jedno značajno ime američkog državljanina koji krije novac na ofšor računima panamskih posrednika.

Dok su oči sveta bile uprte u identitete navodnih vlasnika ofšor novca, nisu uzete u obzir dugoročne posledice ogromnih otkrića. Jedina zemlja koja je do sada imala koristi od otkrića Panamskih papira je zemlja koja ubrzano postaje nova "Panama" ili još bolje, nova Švajcarska, odnosno Sjedinjene Američke Države, inicijator napada na druga utočišta vrućeg novca u ofšoru protekle dve decenije.