twitter
Izvorno objavljeno na ZeroHedge

Najveća priča prošlog desetljeća nije pandemija covida, niti prosvjedi 6. siječnja, ni rat u Ukrajini, ni nemiri BLM-a, pa čak ni stagflacijska kriza u SAD-u. Iza ovih velikih događaja krije se druga priča, koja ih sve povezuje na uznemirujući način. Još važniji od učinaka geopolitičkog i ekonomskog kaosa je učinak masovne cenzure; bez slobodne razmjene informacija i rasprava, javnost ostaje u neznanju. A ako javnost ostane u neznanju, krizni događaji imaju sve veći potencijal da eksplodiraju.

Percepcija javnosti o nacionalnim i međunarodnim poslovima je ključna odrednica ishoda katastrofa i sukoba. Zato vlade i elitisti iz cijelog svijeta često nastoje manipulirati načinima na koje ljudi probavljaju informacije. Ideja je prilično jednostavna - oni vjeruju da se 'nama ljudima' ne može dopustiti da sami donosimo zaključke. Oni misle da nam se ne može vjerovati da ćemo razviti "ispravna" stajališta i da nismo dovoljno pametni da bismo razumjeli implikacije vladinih odluka.

Drugim riječima, oni vjeruju u upravo suprotno od onoga što je navedeno u Ustavu SAD-a. Establišment će dati brojne razloge zašto trebaju cenzurirati, potiskivati, izvrtati i lažno predstavljati činjenice bilo koje situacije, ali na kraju je pravo obrazloženje da imaju viziju društva koja je suprotna našim temeljima. Oni su sami sebe imenovali arbitrima stvarnosti kako bi se ta vizija ostvarila. Kao što je Edward Bernays, "otac odnosa s javnošću" jednom izjavio u svojoj knjizi 'Propaganda':
"Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju ovim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća moć naše zemlje.

... Nama upravljaju, naše umove oblikuju, naše ukuse formiraju, naše ideje predlažu uglavnom ljudi za koje nikada nismo čuli. To je logičan rezultat načina na koji je organizirano naše demokratsko društvo. Ogroman broj ljudskih bića mora surađivati ​​na ovaj način ako žele živjeti zajedno kao društvo koje dobro funkcionira.

... U gotovo svakom činu našeg svakodnevnog života, bilo u sferi politike ili poslovanja, u našem društvenom ponašanju ili našem etičkom razmišljanju, nama dominira relativno mali broj osoba ... koje razumiju mentalne procese i društvene obrasce masa. Oni su ti koji povlače žice koje kontroliraju um javnosti."
Ovo je čisti autoritarizam. To je stvar iz noćnih mora i revolucija. Ali već mnogo godina, velik dio svijeta niječe da takva dinamika postoji. Tvrdnja da mali broj elita tajno radi zajedno kako bi kontrolirali javnu percepciju i upravljali našim društvom iz sjene je "teorija zavjere" i "šeširi od folije". Uostalom, gdje je dokaz?

Naravno, ova vrsta argumenta je mehanizam za suočavanje s mentalnim nedostatkom. Dokazi takvog tajnog upravljanja i kontrole su posvuda ovih dana, ali neki ljudi više vole svojevoljno poricanje. Uzmimo za primjer kontinuirani pad podataka za ono što se sada zove "Twitterove datoteke" [eng. "The Twitter Files"].

Mainstream mediji jedva reagiraju na deponiju informacija koju je pokrenuo Elon Musk. Čini se da su daleko više zainteresirani za poreznu evidenciju Donalda Trumpa. Kada su prisiljeni priznati priču, neprijateljski su raspoloženi, nazivajući informaciju "dosadnom" ili nedojmljivom. To je klasična psihološka taktika tipičnih narcisa i kriminalaca - kada ih uhvate, ponašaju se ravnodušno, kao da ni dokazi ni njihovi zločini zapravo nisu važni. Ako im nije važno biti uhvaćen, onda mora da njihovi zločini nisu toliko loši, zar ne?

Sadržaj ovih datoteka je zapanjujuć, ali istodobno istina je ta da zaključci nisu iznenađujući.

Dosjei jednostavno potvrđuju gotovo sve što konzervativni i libertarijanski komentatori govore godinama; sve te "teorije zavjere" o cenzuri konzervativaca od velikih tehnoloških tvrtki pokazale su se točnima. I ne samo to, nego je bila istinita i teorija da su vladine agencije i dužnosnici iz Demokratske stranke radili s velikim tehnološkim tvrtkama kako bi ušutkali i potkopali svoje političke protivnike.

Twitter je dugo negirao da vrši "shadow ban" nad korisnicima, ali to je bila laž. Podaci pokazuju da su male grupe unutar Twittera, nazvane "timovi za strateški odgovor" (eng. "strategic response teams" - SRT), potisnule i do 200 računa dnevno. Obično su to bili nalozi većih i utjecajnijih konzervativnih političara i slavnih osoba. I ti su timovi djelovali u koordinaciji s dužnosnicima demokrata i agencijama poput FBI-a. U nekim slučajevima cilj je bio utišati određenu osobu. U drugim slučajevima cilj je bio usmjeriti nacionalne izbore.

Interna komunikacija na Twitteru pokazuje da su SRT grupe provodile većinu vremena izmišljajući razloge zašto su određene informacije podložne TOS-u [hrv. Uvjeti pružanja usluge; op.prev.]. Drugim riječima, ako se Twitterova pravila nisu kršila, izmislili su nova pravila.

Razotkrivanje Twittera je najveća priča desetljeća jer pruža dokaz skrivene zavjere. Prikazuje ružnu mehaniku iza kulisa i razotkriva mrežu elite i njihovih potrčka koji su bili uključeni u izravne operacije uništavanja 1. amandmana radi ideološke nadmoći.
To je klasična definicija fašizma, definicija koju je Benito Mussolini ponovio kada je tvrdio: "Fašizam bi se ispravnije trebao zvati korporatizmom jer je on spoj državne i korporativne moći."
I, ako se ova vrsta fašizma događala u hodnicima Twittera, onda nema sumnje da se događa i u kompanijama kao što su Google/YouTube, Apple, Facebook, itd. Prije smo imali dokaze, sada imamo i potvrdu.

Korporacijski mediji raspravljaju o relevantnosti umjesto o moralu jer su imali koristi od cenzure. Važno je zapamtiti da je jedna od prvih mjera koju su velike tehnološke tvrtke primijenile nakon suzbijanja alternativnih medija tijekom pandemije bila da pojačaju korporativne medije. Te se tvrtke muče s jadnim brojem publike i sve manjim profitom. Nitko ih više ne sluša. A ipak, sve dok promiču narativ establišmenta, njihova mišljenja i dezinformacije imaju prednost na gotovo svakoj tražilici i platformi društvenih medija.

Naravno da ih ne zanimaju Twitterove datoteke, lažljivcima su često "dosadni" iskreni komentari i činjenične informacije. Također, njihovo daljnje postojanje ovisi o cenzuri njihove konkurencije u alternativnim medijima.

Suština je sljedeća: prema Povelji o pravima, protuzakonito je da agenti američke vlade ometaju slobodu govora američkih građana koji poštuju zakon. Nije bitno ako se takva radnja provodi korištenjem "privatnih tvrtki" kao posrednika. A, ako je privatni posao u dosluhu s vladom za provedbu političke politike, onda to više nije privatni posao. Twitter je sudjelovao u jednom obliku izdaje, zajedno s agencijama s kojima je surađivao. To je ogromna priča koja bi trebala dovesti do kazne za one koji su umiješani.