U svibnju 1883., kapetan na njemačkom brodu Elizabeth promatrao je pepeo koji se dizao iznad Karakatoa, otoka u Sundskom tjesnacu između otoka Jave i Sumatre u Indoneziji. U sljedećim tjednima druga su plovila izvijestila da čuju grmljavinu i vide užarene oblake. Mještani su također izvijestili o potresima dok su male vulkanske erupcije odjekivale po otoku.

Nisu znali da su to prvi znakovi onoga što će postati jedna od najvećih vulkanskih erupcija u zabilježenoj povijesti. Krakatau je eruptirao u nedjelju, 26. kolovoza 1883. godine, otpuštajući u atmosferu vulkansku prašinu do čak 24 km. Sljedećeg dana, 27. kolovoza, čule su se dvije ogromne eksplozije čak i na udaljenim mjestima poput Australije, a konačna erupcija je uništila dvije trećine otoka i pokrenula snažni cunami koji je izbrisao čitava naselja i osjetio se čak i preko Indijskog oceana u Južnoj Africi. Procjenjuje se da je u ovoj prirodnoj katastrofi poginulo 36.000 ljudi.

Erupcija je imala i značajan utjecaj na globalnu klimu, slanjem vrlo velike količine sumpornog dioksida (SO2) u stratosferu, što je dovelo do globalnog povećanja koncentracije sumporne kiseline. To je zauzvrat povećalo naoblaku koja je zatamnila sunčevu svjetlost, smanjujući globalne temperature sljedeće godine za najmanje 0,4 °C. Kako su telegrafski kablovi u podmornicama već bili u uporabi, vijesti o erupciji brzo su prenijete širom svijeta, do 28. kolovoza vijest je pogodila novine u New Yorku, Londonu i Parizu.

"Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vjere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve pred sobom, imali smo ništa pred sobom, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu...." - Charles Dikens, Priča o dva grada

S vremena na vrijeme svijet se resetira.

Ponekad je to kataklizma ili prirodna katastrofa koja pritiska tipku za resetiranje. Ponekad je to politička revolucija. Ponekad je to rat. Ponekad je to tehnološka inovacija.

Dickensova besmrtna formulacija "najboljih vremena/najgorih vremena" potječe iz njegova romana o jednom takvom resetiranju: Francuskoj revoluciji. Dikensove riječi zahvaćaju dvostruku prirodu tih prijeloma u povijesti. Poput starog (i lažnog) tripa o kineskoj riječi za "krizu", resetiranje predstavlja i opasnost i priliku.

Sada je svima očigledno da smo stigli do ponovnog resetiranja svijeta. Ovog puta od nas se traži da vjerujemo da je virusna pandemija pritisnula gumb za resetiranje. Drugi bi zagovarali da je zapravo panika zbog (pretpostavljene) pandemije ta koja je odgovorna za ovu krizu. Drugi pak inzistiraju na tome da p(l)andemija nije ništa drugo nego odvraćanje pažnje od globalnog financijskog resetiranja koje će se bez obzira dogoditi.

Što god da je slučaj, ostaje činjenica da je tipka za resetiranje pritisnuta. Nitko ne zna sigurno što se nalazi s druge strane ove provalije, ali - kao što su nam posljednjih tjedana beskrajno govorili - život nikada neće biti isti.

Pa, prateći Dikensa, istražimo dvojnu prirodu ovog globalnog resetiranja i ocrtajmo opasnosti i mogućnosti koje ta kriza predstavlja.

Prošlo je 75 godina od završetka Drugog svetskog rata. Za te godine stasalo je nekoliko generacija. Promenila se politička karta planete. Nema Sovjetskog Saveza, koji je izvojevao grandioznu, rušilačku pobedu nad nacizmom, spasio ceo svet. Pa i sami događaji tog rata, čak i za njegove učesnike, predstavlјaju daleku prošlost. Ali zašto se u Rusiji 9. maj slavi kao najvažniji praznik, a 22. juna život praktično zamire i stoji knedla u grlu?

Obično se kaže da je rat ostavio dubok trag u istoriji svake porodice. Iza ovih reči stoji sudbina miliona lјudi, njihova patnja i bol od gubitka. Ponos, istina i sećanje.

Za moje roditelјe, rat su užasne muke opkolјenog Lenjingrada gde je umro moj dvogodišnji brat Vitja, gde je moja majka čudom preživela. Otac, iako oslobođen vojske, dobrovolјno se javio da brani rodni grad - učinio je isto kao i milioni sovjetskih građana. Borio se na mestu "Nevski pjatačok" i bio teško ranjen. I što više prolaze godine, veća je potreba da se porazgovara sa roditelјima i više sazna o ratnom periodu njihovog života. Ali već je nemoguće pitati, zato u svom srcu čuvam razgovore sa ocem i majkom o ovoj temi, njihove škrte emocije.

Za mene i moje vršnjake važno je da naša deca, unuci, praunuci shvataju kroz kakve su iskušenja i muke prolazili njihovi preci. Kako, zašto su uspeli da prežive i pobede? Odakle potiče njihova istinska gvozdena snaga volјe koja je čudila i oduševlјavala ceo svet? Da, oni su branili svoj dom, decu, porodicu. Ali sve ih je objedinjavala lјubav prema domovini, prema otadžbini. Ovaj duboki, lični osećaj u potpunosti se ogleda u samoj suštini našeg naroda i postao je jedan od najvažnijih u svojoj herojskoj, žrtvenoj borbi protiv nacista.

Ljudi se često pitaju: kako će se ponašati sadašnja generacija, šta će raditi u kritičnoj situaciji? Pred mojim očima su mladi lekari, medicinske sestre, ponekad i jučerašnji studenti, koji danas odlaze u "crvenu zonu" da bi spasavali lјude. Naši vojnici, u borbi protiv međunarodnog terorizma na Severnom Kavkazu, u Siriji, koji se borili do samog kraja, sasvim su mladi lјudi! Mnogi borci legendarne, besmrtne šeste desantne čete imali su 19-20 godina. Ali svi su pokazali da su dostojni podviga vojnika naše otadžbine, koji su je branili u Drugom svetskom ratu.

Dok Sunce ulazi u period duboke neaktivnosti, Zemlja se elektrizira i reagira sukladno tome. Ovoga puta, čak i mainstream znanost kaže kako bi ovaj solarni minimum mogao donijeti smrzavajuće vremenske uvjete, glad, veći broj potresa, te katastrofalne vulkanske erupcije... - najnoviji sažetak Zemaljskih promjena i ukazuje na to.

No smanjena aktivnost nije jedini aspekt za istaknuti, jer Sunce je otpustilo najveću solarnu baklju još od 29. svibnja 2017, a one su nešto što može postati opasno za satelite i druge tehnološke uređaje ako naša magnetosfera nastavi slabiti.

Zanimljivo, prosvjedi oko Georgea Floyda i prateći neredi poklopili su se s ovom solarnom bakljom - ljudsko-kozmička veza?

Neki dijelovi sjeverne hemisfere iskusili su povratak zimskih uvjeta... samo mjesec dana prije ljeta, dok su rani snijeg i rekordne hladnoće pogodile južnu hemisferu dok zima još nije "službeno" ni započela.

Rijetka svibanjska snježna oluja izazvana polarnim vrtlogom prohujala je kroz sjeveroistok SAD-a, pri čemu su dijelovi Mainea i New Hampshirea primili skoro 25 cm snijega, dok se u gornjem New Yorku skoro nije vidio "prst pred nosom".

Grčka, Njemačka, Turska i Rusija također su dobile svoj dio nesezonskog snijega, no Nacionalni park Ayubia u Pakistanu bio je prekriven snijegom po prvi put u 100 godina, a Australija je završila sa skoro metar snijega tijekom njezinog najhladnijeg ikada zabilježenog početka svibnja .

Apsurdna količina vode pljuštila je diljem svijeta u svibnju, uzrokujući razorne poplave i klizišta. Kenija, Indija, Oman i Središnja Amerika bili su najpogođeniji, sa stotinama mrtvih i tisućama raseljenih.

Ciklon Amphan ostavio je trag uništenja u Odishi i Zapadnom Bengalu (Indija), ostavljajući stotine obitelji bez domova i tisuće bez električne energije.

Neuobičajeno snažna i višestruka istovremena tornada - tamo gdje nisu uobičajena, te velika tuča također su ostavili trag uništenja u SAD-u, Meksiku i dijelovima Europe i Azije.

Indija, Pakistan i istočna Afrika pretrpjeli su svoje najgore napade skakavaca u 27 godina, pri čemu su nastali milijunski gubici na usjevima i rasprostranjena šteta na vegetaciji. U kombinaciji s nepotrebnim gubicima hrane uzrokovanim zatvaranjem "svega" uslijed lažne pandemije, možda ćemo gledati u još više milijuna gladnih u bliskoj budućnosti.

Električna aktivnost u atmosferi također se povećala ovoga mjeseca. Munje su ubijale ljude i stoku, te pružale spektakl milijunima. Samo savezna država Washington (SAD) zabilježila je više od 87,000 munja u jednom danu... što je skoro 62% cjelogodišnjeg prosjeka - u jednom danu!

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Croatian među ponuđenim titlovima):

"Nitko nije opasniji od onog koji za sebe smatra da je čistog srca", napisao je James Baldwin, "jer je njegova čistoća, po definiciji, nepobitna". To je opažanje tijekom povijesti mnogo puta potvrđeno. Kineska kulturna revolucija nudi možda najcrnjiju ilustraciju koliko opasna može biti osoba "čista srca". Ideološko opravdanje revolucije bilo je pročišćavanje Kineske komunističke partije (KPK) i nacije u širem smislu od nečistih elemenata skrivenih u njenoj sredini: kapitalista, kontrarevolucionara i "predstavnika buržoazije". S tim ciljem u vidu, Mao Zedong je aktivirao kinesku mladež - neokaljanu i neiskvarenu i u srcu i umu - da vodi borbu za čistoću. Prozvani su "Crvena garda", i bili su postavljeni na čelo revolucije koja je, zapravo, bila ciničan napor Maoa da povrati svoju jenjavajuću moć u Partiji. Unatoč tome, pokrenula je samouništavajuću silu gotovo nezamislive izopačenosti.

Kulturna revolucija započela je u duhu kada je Mao 16. svibnja 1966. objavio pismo u kojem je naznačio brojne partijske vođe. No, naizgled neznatni događaj devet dana kasnije je taj koji je zapalio revoluciju: mlada profesorica filozofije na Pekinškom sveučilištu Nie Yuanzi postavila je "veliki plakat" (rukom pisani propagandni list s velikim kineskim znakovima) na javnu oglasnu ploču denuncirajući predsjednika sveučilišta i ostale u upravi kao buržoazijske revizioniste. Mao je odmah odobrio njezin prosvjed, koji je pokrenuo lančanu reakciju studentskog bunta koji je prostrujao Kinom.

Medicina se promijenila. Nekada smo bili zanimanje koje se brinulo za dobrobit javnosti, a od prvenstvene važnosti nam je bio pacijent. Sada smo biznis, a neki od nas prakticiraju kao bezlične korporacije, bitna stvar nam je profit, a ne blagostanja pacijenta".

— Iz knjige The Doctor, Dr. Edward E. Rosenbaum, 1991

Najšokantnije u neoliberalnom modelu zdravstvene zaštite nije to što bankrotira i ubija stotine tisuća Amerikanaca svake godine, već da ga ogroman broj liječnika i dalje podržava. Nezasitna izopačenost virusa koji se protivi vrsti univerzalne zdravstvene skrbi metastazirala je po svim organima američke sveučilišne bolnice, ustanovi koja je iznevjerila svoju najsvetiju svrhu i koja sve više usađuje u umove polaznika štetnu ideju da je dobra zdravstvena zaštita privilegija, a ne pravo.

Sveučilišna bolnica postala je opasno mjesto, ne samo za pacijente, već i za polaznike, koje se pretvara u liječnike, bez da im se usade vrijednosti poštivanja osnovnih načela medicinske etike. Na taj su način američki liječnici uglavnom svedeni na vojsku automata obučenih u svrhu zarađivanja za medicinski industrijski kompleks. Zapravo, ne bi trebalo biti iznenađenje da se mnogi izgube u bezobzirnom moru bezdušnog karijerizma, jer su godinama uronjeni u okruženje u kojem su privrženi i stavljeni na milost i nemilost interesa koji stavljaju profit iznad svih ostalih razmatranja.

Kako ljevica sada kontrolira svaku polugu moći, suočavamo se s promjenom režima

Sada se suočavamo s promjenom režima. Zato su se ove neobične skupine počele okupljati oko drevnih i zaboravljenih spomenika, zahtijevajući njihovo uklanjanje i uništenje.

Oni ne znaju što žele, niti razumiju što uništavaju. Ali to više nije važno. Misle da je došao njihov trenutak i možda su u pravu.

Zbog toga je u četvrtak navečer sramotno obložen spomenik Winstonu Churchillu i Cenotaph - što je čin udovoljavanja.

Zato šefovi policije kleče kao osvojeni robovi novim "woke" bogovima, a vođe Laburističke stranke čine isto. Već sam vidio da se to događa, ali samo kad su se stvari kretale u suprotnom smjeru.

U posljednjih nekoliko desetljeća Amerikanci su redovito gledali dramatične epizode političkog teatra na televiziji. Upotreba riječi "epizoda" posebno je prikladna jer su dramatične scene uzastopne i neprekidno emitirane na elektronskim ekranima. Drama je dizajnirana da izazove emocije, potakne ljutnju i ujedini ili podijeli naciju kako bi, u konačnici, izazvala promjenu.

Društvene kataklizme kakve sada doživljavamo mogu se prirodno pojaviti - kao rezultat određenih trendova poput demografije, tehnologije, modernizacije, obrazovanja, centralizacije, ekonomske nejednakosti, političkih platformi ili čak sistemske korupcije i civilizacijskog propadanja. S druge strane, moglo bi biti da se nemirima upravlja u skladu sa scenarijima koje je napisao unutarnji krug moćnih ljudi; i u skladu s hegelijanskom dijalektikom. Kako će građani gledati na promjene koje su Sjedinjene Države ostvarile u posljednjih nekoliko desetljeća, ovisit će, posebno, o njihovim interpretacijama vjerojatnosti i ishoda; ili, bolje rečeno, u mjeri u kojoj vjeruju u slučajnost ili zavjeru.

Mnogi vjeruju da su velike zavjere nevjerodostojne, jer ambiciozne šeme tako često propadaju i nezamislivo je da bi oprezni zviždači odbili izložiti planove moćnih zavjerenika. A ti prigovori imaju privid istine... osim ako je, naravno, moćna nekolicina obavijestila samo one koji su pokazali odanost dok su odbijali, protjerali, zatvorili ili "istrijebili" one koji im se ne žele pridružiti. Možda bi ovo objasnilo zašto oni poput Brennena, Clapera, Comeya i McCabea nastavljaju sa svojim književnim turnejama dok Assange, Manafort i Stone, ostaju u pritvoru.

Unatoč tvrdnjama državnih i zdravstvenih uprava o tome da je suprotno, nagomilani dokazi o "epidemiji SARS-CoV-2" početkom ove godine ukazuju na to da on nije značajniji od sezonskog "virusa nalik gripu" u smislu zaraze i stope smrtnosti, i da je značajan broj smrtnih slučajeva 'od Covid-19' prvenstveno posljedica efekta zaključavanja.

Uobičajeni stavovi prozapadnih liberala su sledeći: Zapad ih asocira na demokratiju, slobodu govora i ljudska prava. Istok na diktaturu i represiju. Sopstvene predrasude formiraju na osnovu medijskih izveštaja i propagande koja se već decenijama vodi u svetskim medijima. Ako ih pitate šta misle da li demokratija treba da se uvodi bombama, neće imati odgovor na to pitanje.

Omiljene teme su im sovjetski gulazi, iako i o njima malo znaju. Simbol komunističke diktature im je Staljin, a ako ih pitate za krvavog Lenjina, čućete sve najlepše o njemu.

Putina organski ne podnose i dobijaju momentalno nervni slom pri pomenu njegovog imena. Sa njima je jako teško razgovarati, naročito ako su ostrašćeni, a u većini slučajeva jesu.

Posebno su netrpeljivi prema jasnim argumentima. Američka demokratija im je neprikosnoveni uzor i nju bi trebalo uvesti svuda. Ali evo, da stvari budu gore, u Americi je upravo eksplodirala demokratija. U bukvalnom smislu te reči. Mene uopšte ne raduje takva činjenica. Svesna sam da je američki establišment, pored toga što je zasuo bombama pola planete - uključujući i moju zemlju, uništio sopstvenu državu. I sve to pod parolom tobožnje borbe za ljudska prava.