SOTT Fokus:


USA

SOTT Fokus: Amerika nije tako moćna kao što misli da je

Stephen M. Walt
standard.rs
Sre, 15 Svi 2019 14:13 UTC
Siledžijsko ponašanje SAD podstiče protivnike da se udruže iz sopstvenog interesa, dok saveznicima daje razloga da se drže na distanci
Sarah Elizabeth Robles
© LAURENCE GRIFFITHS/GETTY IMAGES
Koliko su zaista moćne Sjedinjene Američke Države? Da li su još uvek unipolarna sila, sposobna da nameće svoju volju protivnicima, saveznicima i neutralnima i primorava ih da je prate u politikama koje sami smatraju suludim, opasnim ili jednostavno suprotnim svojim interesima? Ili postoje jasni i ozbiljni limiti američke snage, što sugeriše da bi ova zemlja trebalo da bude selektivnija i više strateški orijentisana kada formuliše svoje ciljeve i nastoji da ih ostvari?

Trampova administracija je usvojila prvu poziciju, naročito otkako je Džon Bolton postao savetnik za nacionalnu bezbednost u Beloj kući a Majk Pompeo preuzeo Stejt department. Kakvi god da su bili početni instinkti Donalda Trampa, povratak ovih ljudi je označio i povratak na unilateralistički i maksimalistički pristup spoljnoj politici, koji je obeležio i prvi mandat Džordža Buša mlađeg u kojem su potpredsednik Dik Čejni i neokonzervativci držali sve konce. Ključna odlika tog ranijeg perioda bila je pretpostavka da su Sjedinjene Države toliko moćne da mogu same da rešavaju mnoga pitanja, dok će druge države, kroz demonstraciju sile i odlučnosti SAD, strah naterati na pokornost. Kako je viši Bušov savetnik (navodno Karl Rouv) rekao novinaru Ronu Zuskindu: "Mi smo sada imperija, i kada delamo mi stvaramo svoju sopstvenu realnost". Kompromisi i izgradnja koalicija su bili za mlakonje i snishodljivce, kako je i sam Čejni rekao 2003: "Mi ne pregovaramo sa zlom, mi ga pobeđujemo".
Više...
Info

SOTT Fokus: Neumanjiva složenost: Koncept koji pobija Darvinovu teoriju evolucije


kristofori.hr
Ned, 12 Svi 2019 06:06 UTC
darwinism
Charles Darwin je 1859. godine napisao: "Ako bi se moglo dokazati da postoji nekakav složeni organ koji se nikako nije mogao razviti kroz brojne, uzastopne, male promjene, moja bi se teorija potpuno raspala." (Charles Darwin: O podrijetlu vrsta) Danas znamo da postoji mnogo organa, sustava i bioloških procesa koji odgovaraju tomu opisu.

Jedan od njih je stanica. U Darwinovo vrijeme stanica je bila poput "crne kutije" - tajanstveni djelić života u koji nitko nije mogao pogledati. No danas, kada možemo zaviriti u stanicu, vidimo da je život na molekularnoj razini neizmjerno složeniji nego što je Darwin uopće mogao zamisliti. On je zapravo neumanjivo složen. Neumanjivo se složen sustav "sastoji od nekoliko dobro usklađenih dijelova, koji uzajamno djelujući pridonose osnovnoj funkciji, a uklanjanje bilo kojeg dijela uzrokuje da sustav prestane funkcionirati". (Michael Behe: Darwinova crna kutija: biokemijski izazov teoriji evolucije.)
"Zbog neumanjive složenosti novi život ne može nastati metodom polaganih, uzastopnih promjena tijekom dugotrajna vremenskog razdoblja, kako to opisuje darvinizam."

Komentar: Pogledajte odlični video o Michael Beheu i teoriji inteligentnog dizajna:


Za više o temi inteligentnog dizajna pogledajte:
  1. Kako prepoznati kada znanstvenici koji zagovaraju neodarvinizam preuveličavaju
  2. Istraživanje u kemiji za koje je dodijeljena Nobelova nagrada potvrđuje koncept nesvodive složenosti inteligentnog dizajna
  3. Nova knjiga zagovaratelja inteligentnog dizajna Behea, "Darwin Devolves", je zapanjujuća i apsolutno uvjerljiva
  4. Izolacija i kleveta: posljedica drugačijeg razmišljanja - Razgovor s Michaelom Beheom o inteligentnom dizajnu
Odlična knjiga dr. Michaela Behea, koja ide dublje u temu nesvodive složenosti i inteligentnog dizajna, je prevedena na srpski jezik i može se pronaći ovdje.

Više...
Alarm Clock

SOTT Fokus: Trideset godina nakon pada Berlinskog zida: Živimo li obećani san?

Boris Nad
standard.rs
Pet, 10 Svi 2019 21:34 UTC
Padom Berlinskog zida, san "boraca za demokratiju" pretvorio se u realnost. Osvrnimo se oko sebe. Imamo li razloga za slavlje?
Berlinski zid
Devetog novembra godine 1989, građani Nemačke Demokratske Republike su iz Istočnog Berlina pohrlili u Zapadni. Tamo su ih dočekali šampanjcem i cvećem. Prizore ekstatične radosti Nemaca u bratskom zagrljaju prenosile su sve televizijske stanice, ne samo u Nemačkoj. Rušenjem Berlinskog zida završila se jedna i mogla je da počne nova epoha. Jezikom propagande i politički korektnih fraza: "Rušenje Berlinskog zida označilo je početak oslobađanja od komunističke ideologije i struktura ne samo u Istočnoj Nemačkoj, nego u većini do tada socijalističkih država u Evropi". Zid, veliki simbol blokovski podeljenog sveta, prestao je da postoji: "Njegov pad trebalo je da označi pad komunizma i stvaranje liberalnih demokratija, od Vankuvera do Vladivostoka. Pad zida zadao je najveći udarac tiraniji zla i komunističkim diktaturama i označio početak ubrzanog ujedinjenja Nemačke koje je nastupilo 3. oktobra 1990. godine."

Od tog događaja deli nas okruglo trideset godina. Nekadašnje socijalističke zemlje krenule su putem "tranzicije" - iz socijalizma nazad u kapitalizam, iz "komunističke diktature" i "tiranije zla" pravo u slobodnu i prosperitetnu budućnost. Da li ćemo ove godine proslaviti veliki jubilej kao što dolikuje, uz prigodne govore i šampanjac? San komunističkih disidenata, "boraca za demokratiju", pretvorio se u realnost. Osvrnimo se oko sebe. Imamo li uopšte nekog - bilo kakvog - razloga za slavlje?
Više...
Bulb

SOTT Fokus: Komunikacijske vještine: Ne dižite glas, postanite rječitiji

Sara Fabian [Prijevod: Sott.net]
upliftconnect.com
Sre, 27 Ožu 2019 13:52 UTC
quite
Ne dižite glas, postanite rječitiji. Kiša je ta koja pomaže cvijeću da raste, a ne grmljavina. - Rumi
Jedan od najčešćih izvora sukoba među ljudima je zbog načina na koji komuniciramo. Često se sukobi ne javljaju zbog različitosti mišljenja i uvjerenja. Raznolikost je potrebna za razmjenu misli i ultimativni rast.

Pravi izvor sukoba je, naime, način na koji izražavamo naše mišljenje i komuniciramo neslaganje. Okrivljujući, ponekad čak i agresivni ton glasa može prodrijeti u naš jezik, koji poziva na sučeljavanje umjesto na suradnju, i prenosi zatvoreni 'moj način ili nikakav' pristup.

Ako se osvrnem na svoju prošlost, sjećam se da mi se tijekom mog djetinjstva sve činilo moguće. U mom svijetu, punom razigranosti, kreativnosti i zabave, stvari su bile izravne i jasne. Kad god sam bila gladna, pobrinula sam se da moja majka zna za to. Kad sam se bojala, bila tužna ili uzrujana, to sam i izgovorila. Kad god sam htjela nešto, tražila sam to.

Komentar: The practice of listening
Dakle, što se onda smatra DOBRIM slušanjem? Pa, aktivno slušanje se definira kao: specifična komunikacijska tehnika koja zahtijeva od slušatelja da pruži povratne informacije na temelju onoga što čuje. Slušanje je aktivan proces kojim razumijevamo i reagiramo na ono što čujemo.

Je li moguće da je tijekom naše evolucije, dok žurimo i trčimo svoj put kroz život, to je prodrlo u način na koji razgovaramo s drugima? Hoćemo li u to uskočiti odmah i to potvrđivati jer smo uvijek kratki s vremenom kao i zahtijevati razinu hitnosti sa svime što radimo? Ima li naš ego goruću želju da ga se čuje, ili postoji strah da se naš glas neće uopće čuti? Jesmo li samo predvidjeli naš red da govorimo i stvaramo u svojim umovima točno ono što ćemo reći?
Pogledajte također: Hearing from the heart: The power of deep listening

Više...
Bad Guys

SOTT Fokus: Craig Murray: Pokušaj nasilnog udara u Venezueli izaziva binarni izbor


webtribune.rs
Uto, 07 Svi 2019 00:00 UTC
naftne rezerve
Kada je vojni udar, podržan od strane CIA-a, pokušala dugogodišnja marioneta CIA-e, o kom je na sva usta urlao Džon Bolton uz pomoć privatne vojske Blekvoter, u zemlji sa najvećim svetskim rezervama nafte, nemam nikakvih poteškoća da se odlučim na kojoj sam strani.

Huan Gvaido je već 15 godina negovan kao dugoročni CIA-in projekat. Njegov jučerašnji pokušaj prevrata, koji je do sada delovao da stagnira, bio je kulminacija napora da se venecuelanske rezerve nafte vrate američkoj hegemoniji.

Čudno je kako je hitno uspostavljanje liberalne demokratije na silu tako često u korelaciji sa naftnim rezervama koje nisu pod kontrolom SAD-a, kao u Libiji, Iraku ili Venecueli, dok zemlje sa masivnim rezervama nafte koje dozvoljavaju američku vojnu dominaciju i usklađivanje sa Zapadom i Izraelom mogu biti nedemokratske koliko žele, npr. Saudijska Arabija. Venecuela je nesavršena demokratija, ali je daleko, daleko više demokratska nego Saudijska Arabija i sa mnogo bolje uspostavljenim ljudskim pravima.

Licemerje zapadnih medija i političara oduzima dah.

Licemerje i ironija su srodne duše, a postoji i više nivoa ironije u viđenju "liberalnih" komentatora koji su navijali za neprikosnoveni vojni puč, a onda se glasno žalili da su ljudi povređeni ili ubijeni sada kada njihova strana gubi. Juče mejnstrim mediji (MSM) nisu imali poteškoća da nazovu pokušaj državnog udara, što je svako sa očima i ušima mogao jasno da vidi šta je, pokušaj vojnog puča.
guaido
Više...
Bad Guys

SOTT Fokus: Izvješće: SAD je sankcijama usmrtila preko 40.000 građana Venezuele

Ljubica Šaran
Matrix World
Pon, 29 Tra 2019 00:00 UTC
američke sankcije venezuela
© Reuters / Carlos Garcia Rawlins
Američki diplomati i političari su poput papagaja ponavljali kako su sankcije nametnute Venezueli usmjerene ka smjenjivanju Madurove vlade, a ne protiv nevinih ljudi. Da je u pitanju obična priča s kojom se pokušavaju zamaskirati zločini protiv čovječnosti, najbolje možemo vidjeti na podacima iz studije u kojoj stoji kako je u periodu od 2017. do kraja 2018. u Venezueli umrlo 40 tisuća ljudi zbog užasavajućih američkih sankcija, a milijuni su raseljeni.

Venezuela ima najveće prirodne rezerve nafte, treće najveće rezerve zemnog plina, a njezini depoziti zlata i srebra su jedni od najvećih na svijetu, i sve to je, po socijalističkom ustavu, u rukama Venezuelanaca, a to Americi i njenoj psihopatskoj eliti ne odgovara. Uz sve napomenuto, Venezuela je "bezobrazno" bliska s Kubom, Kinom i Rusijom, sasvim dovoljno da Ameri pokrenu njenu "demokratizaciju" u obliku potpune kolonijalne ovisnosti, krađe prirodnog bogatstva, uništavanja domaće proizvodnje i otimačine zlatnih i deviznih rezervi. Takva demokratizacija se isprva trebala pretvoriti u "blitz krieg" s kojim bi se ponosio sam Adolf Hitler, no brzom ruskom intervencijom, kauboji su ostali ukopani na mjestu. Pokušali su i s namještaljkom zvanom "prijelazni predsjednik" točnije potrčkom sumnjivog karaktera pod imenom Juan Guaido, pokušali su i s još jednom "obojanom revolucijom" no i to im se izjalovilo. Amerima su ostale jedino neljudske sankcije koje su usmrtile preko 40.000 ljudi.

Studiju je objavio Center for Economic and Policy Research (CEPR), na čelu s glasovitim ekonomistima Mark Weisbrotom i Jeffrey Sachsom u čijU objektivnost ne bismo trebali sumnjati, najviše zbog činjenice kako je CEPR do sada ukazao na brojne nepravde u društvu, od demokratskih malverzacija prije i tijekom izbora u SAD-u do otvorenog protivljenja zdravstvenom i mirovinskom sustavu u SAD-u s dosadašnjim oporezivanjem iz kojeg su u potpunosti izostavljeni najbogatiji pojedinci i kompanije.

Studija nosi naziv: Economic Sanctions as Collective Punishment: The Case of Venezuela tj. Ekonomske sankcije kao kolektivna kazna - slučaj Venezuele, a u njoj se iznosi kako su sankcije drastično smanjile unos kalorija po glavi stanovnika Venezuele, te da se zbog istih povećao broj oboljelih i umrlih, kako djece, tako odraslih. Autori navode kako se direktnom predsjedničkom odlukom gotovo u potpunosti zaustavila venezuelanska ekonomija, te da je zbog toga nastala vrtoglava hiperinflacija i užasavajuća depresija. Autori su osudili uvođenje sankcija, a naročito rigoroznih sankcijskih mjera koje je Donald Trump nametnuo 28.01.2019. uz priznanje paralelne vlade koja nema nikava uporišta u zakonima Venezuele i međunarodnom pravu.

Autori smatraju da su sankcije kolektivna kazna Venezuelancima te da je 40.000 mrtvih jasna poruka što će se događati u budućnosti ako građani Venzuele ne zbace legalnu vladu predsjednika Madura i ne prihvate američku marionetu.

Weisbrot i Sachs su u zaključku studije naveli kako su Sjedinjene Američke Države sankcijama direktno nanijele štetu svakom građanu Venezuele te da je kolektivno kažnjavanje ljudi protivno Ženevskoj konvenciji i konvencijama Haškog međunarodnog suda, uz napomenu kako je SAD potpisnica istih te da su takve mjere protivne međunarodnim zakonima u okviru UN-a koje je SAD također potpisala i s time ih je dužna poštivati.

Komentar: Pogledajte: Na snazi embargo SAD-a na naftu iz Venezuele: Okrutna i nezakonita politika osuđena na neuspjeh i ozbiljno šteti venezuelskom narodu, kaže Sachs

Više...
Pirates

SOTT Fokus: Pompeovo priznanje: CIA trenira zaposlene da "lažu, varaju i kradu"


Sputnik
Čet, 25 Tra 2019 20:54 UTC
Pompeo
© AP Photo / Manuel Balce Ceneta
Bivši direktor CIA i državni sekretar Majk Pompeo priznao je da CIA trenira zaposlene da "lažu, varaju i kradu". I dok je njemu to bilo smešno, drugima nije.

"Bio sam direktor CIA, mi smo lagali, varali, krali.... imali smo ceo kurs posvećen tome. To te podseti na slavu američkog eksperimenta", kazao je Pompeo studentima u Teksasu kroz smeh.

Iako je njegova izjava bila smešna i studentima, ubrzo su planule društvene mreže.
"Pompeo je zaboravio da pomene sva ubistva koje je izvršila CIA u Centralnoj i Južnoj Americi i ostatku sveta. Američki režim je zlo", jedan je od komentara.
Amerika ima više krvi na svojim rukama od bilo koje druge države na svetu, napisao je drugi korisnik društvenih mreža, piše RT.

"Njegova izjava ne čudi u državi koju su stvorili lažovi, varalice, lopovi i masovne ubice", kazao je jedan od komentatora.

Komentar: Pogledajte također: The Truth Perspective: Interview with Douglas Valentine: The CIA As Organized Crime

Više...
USA

SOTT Fokus: Nije bilo zavjere između Trumpa i Rusije, demokrati su nezadovoljni istinom


Sputnik
Ned, 21 Tra 2019 18:47 UTC
Trump
© AP Photo / Andrew Harnik
Pričom o navodnom ruskom mešanju u američke izbore demokrate su uspele da poseju strah i razdor, ali posle objavljivanja izveštaja specijalnog tužioca Roberta Milera koji je dokazao da toga nije bilo igra je završena.

U Milerovom izveštaju, objavljenom ove nedelje, dokazuje se da nije bilo nikakvog tajnog dogovora između Donalda Trampa i Rusije tokom predizborne kampanje 2016. godine u SAD. Istovremeno, nema nedvosmislenog zaključka da li je Tramp ometao rad pravosudnih organa.

Međutim, Demokratska stranka je nezadovoljna zaključkom glavnog tužioca Bara, koji je donet na osnovu Milerovog izveštaja, zbog čega ga optužuju za partijsku pristrasnost i izmene u tekstu izveštaja. Pored toga, četiri komiteta u Kongresu SAD nastavljaju sa istragom koja je povezana sa Trampom, a većina njih se nalazi u Predstavničkom domu SAD, koji kontrolišu demokrate.


Komentar: Oni su zapravo nezadovoljni istinom i stvarnošću. "Russiagate" je potpuna izmišljotina.

Pogledajte: "Russiagate": Sve je to jedna čista, blješteća laž

Muellerovo izvješće: Pravda za Trumpa ali proturuska kampanja će biti nastavljena

Više...
Bad Guys

SOTT Fokus: Dobrodošli u sistem korporativnog totalitarizma

Boris Nad
standard.rs
Sub, 20 Tra 2019 13:38 UTC
"Ministarstvo istine" više nije književna fikcija, sada ga vidimo kako hapsi, osuđuje i kažnjava, a možda i ubija po kratkom postupku
Zuckerberg
"Ruka demokratije steže grlo slobode", konstatovala je, lakonski, Marija Zaharova, portparol ruske diplomatije, reagujući na protivpravno hapšenje Džulijana Asanža u ambasadi Ekvadora u Londonu. Asanž je uhapšen, a sada mu predstoji izručenje i suđenje u SAD, možda i smrtna kazna, ili će u zatvoru - što je veoma verovatno - biti ubijen; ali on će ostati upamćen kao neko ko je razotkrio stvarno lice "još globalno dominirajućeg Zapada". Još i više: on je sopstvenim primerom "potvrdio vrednosti slobodne ličnosti i lične akcije" (Vladimir Kolarić), i u isto vreme pokazao da su te vrednosti na Zapadu konačno i neopozivo mrtve.

Time je Asanž pretvoren u veliki simbol našeg doba. Fotografije na kojima je ovekovečen ambasador Ekvadora kako poziva agente britanske tajne policije da uhapse Asanža "završiće u istorijskim udžbenicima", primetio je iz svog ruskog egzila Edvard Snouden, još jedan slavni uzbunjivač: "Asanžovi kritičari sada mogu da slave, ali ovo je mračan trenutak za slobodu štampe". Progonjeni Asanž, zaključuje proslavljeni australijski novinar Džon Pildžer, jeste "znak vremena" i "upozorenje koje upućuje istorija".
Više...
Alarm Clock

SOTT Fokus: Bamiyan, Babilon, Palmira, Notre Dame

Pepe Escobar
standard.rs
Sre, 17 Tra 2019 15:19 UTC
Zapad je ignorisao ili direktno doprineo uništavanju bisera drugih civilizacija, poput Palmire, Vavilona ili Budinih statua
firfighters notre dame
© Twitter / Pompiers de Paris
Budine statue u Bamijanu uništila je netolerantna sekta koja se pretvarala da sledi islam. Budisti širom Azije bili su ožalošćeni. Zapad jedva da je obraćao pažnju na to.

Preostale ruševine Vavilona i prateći muzej bili su okupirani, opljačkani i uništeni od strane američke mornaričke baze tokom operacije "Šok i strahopoštovanje" 2003. godine (vojna doktrina korišćena tokom američke invazije na Irak 2003. godine; prim. prev.). Zapad nije obraćao pažnju.

Ogromna prostranstva Palmire - legendarne oaze na Putu svile - uništila je druga netolerantna sekta koja se pretvarala da sledi islam, uz podršku određenih slojeva zapadne obaveštajne zajednice. Zapad nije obraćao pažnju.

Brojne katoličke i pravoslavne crkve u Siriji su spaljene do temelja od strane iste netolerantne sekte koja se pretvarala da sledi islam, a koju su sponzorisali i naoružavli, između ostalih, Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska. Zapad i dalje nije obraćao pažnju.

Komentar: Vedrana Rudan dijeli sljedeći misli o požaru u Notre-Dameu:
Notre-Dame

U Parizu je u plamenu nestao toranj Notre-Dame. Gorjela je Notre-Dame, čitav je svijet gledao visoki plamen, svatko tko u svijetu danas nešto znači pustio je suzu. Čak i Trump.

Bila bih se kladila da nikad nije čuo za Katedralu. Što je Notre-Dame? To je fenomenalna gotička, to je bila fenomenalna gotička katedrala. Dragulj u kruni koja krasi glavu Zapada.

Civilizirani ljudi su izvan sebe. Jedna je novinarka izjavila: "Činilo mi se kao da je pokraj mene pala bomba." Kako ona zna kakav je osjećaj kad pokraj tebe padne bomba?

Neka otputuje u Libiju, Afganistan, Irak, Palestinu, Siriju, tamo ljudi znaju kako je to kad pokraj tebe padne bomba. Sve te bombe koje desetljećima padaju diljem Kugle baca Zapad.

Pritom se Francuskoj, Americi, Engleskoj, Italiji i ostalima živo jebe kako će se osjećati oni dole. Djeca će umirati u najstrašnijim mukama, ostajati bez ruku, nogu, očiju, njihovi roditelji izgubit će i kuće i kućišta. Gorjet će minareti, nestajat će gradovi stari tisuće godina.

ZAŠTO? U ime demokracije, naravno. Tko plače nad Libijom i ostalim spaljenim zemljama? Jebe mi se što se u Parizu srušio toranj.

Da su radnike koji su obnavljali Katedralu bolje plaćali, možda bi još stajao na mjestu? Da Zapad troši onoliko para na gradnju koliko troši na razaranje, Notre-Dame ne bi ostala bez tornja.

Za mene je mokro pariško zgarište simbol trulog Zapada. U jednom danu može tuđe zemlje pretvoriti u prah i pepeo, uništiti sudbine milijuna ljudi, a nije u stanju ugasiti toranj u plamenu.

Svi smo čuli kako će jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, težak je nekoliko milijardi nečega, donirati 100 milijuna eura da bi Notre-Dame postala još starija i ljepša. Pridružit će mu se mnogi njemu slični.

Odakle pare, gospodo? Koliko je ljudi pobijeno, koliko je zemalja razvaljeno da bi JEDAN čovjek mogao imati milijarde dolara? Jebeni licemjeri.


Više...