"Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vjere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svjetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve pred sobom, imali smo ništa pred sobom, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu...." - Charles Dikens, Priča o dva grada
Global Reset
© Corbett Report
S vremena na vrijeme svijet se resetira.

Ponekad je to kataklizma ili prirodna katastrofa koja pritiska tipku za resetiranje. Ponekad je to politička revolucija. Ponekad je to rat. Ponekad je to tehnološka inovacija.

Dickensova besmrtna formulacija "najboljih vremena/najgorih vremena" potječe iz njegova romana o jednom takvom resetiranju: Francuskoj revoluciji. Dikensove riječi zahvaćaju dvostruku prirodu tih prijeloma u povijesti. Poput starog (i lažnog) tripa o kineskoj riječi za "krizu", resetiranje predstavlja i opasnost i priliku.

Sada je svima očigledno da smo stigli do ponovnog resetiranja svijeta. Ovog puta od nas se traži da vjerujemo da je virusna pandemija pritisnula gumb za resetiranje. Drugi bi zagovarali da je zapravo panika zbog (pretpostavljene) pandemije ta koja je odgovorna za ovu krizu. Drugi pak inzistiraju na tome da p(l)andemija nije ništa drugo nego odvraćanje pažnje od globalnog financijskog resetiranja koje će se bez obzira dogoditi.

Što god da je slučaj, ostaje činjenica da je tipka za resetiranje pritisnuta. Nitko ne zna sigurno što se nalazi s druge strane ove provalije, ali - kao što su nam posljednjih tjedana beskrajno govorili - život nikada neće biti isti.

Pa, prateći Dikensa, istražimo dvojnu prirodu ovog globalnog resetiranja i ocrtajmo opasnosti i mogućnosti koje ta kriza predstavlja.

To su najgora vremena.

Mislim da ne moram objašnjavati kako su ovo najgora vremena. Ali svejedno hoću.

To su najgora ekonomska vremena. Apsolutno bez presedana 10 milijuna Amerikanaca samo je u posljednja dva tjedna podnijelo zahtjeve za nezaposlene, a očekuje se da će se u sljedećim tjednima pridružiti još mnogo milijuna. Brojevi su na sličan način apokaliptični u Kanadi, Europi, Južnoj Koreji i mnogim drugim dijelovima svijeta. Riječ godine je "lanac opskrbe", jer ljudi počinju otkrivati ​​koliko su slabe veze koje obezbjeđuju pravodobnu isporuku hrane i medicinskih potrepština, automobila i visokotehnoloških proizvoda i u osnovi svega ostalog tijekom velikog svjetskog poremećaja. Fed izravno unovčava dug i baca novac helikopterom na Wall Street što ga je brže mogao ispisati, ali tržišta su i dalje u padu. Formiraju se suvremene linije kruha i više nema nikakve sumnje da smo ušli u horizont događaja Najveće depresije.

Ovo je ujedno i najgore vrijeme ljudske slobode. Polovica čovječanstva sada je na zapovijedima o zaključavanju ili se od njih traži da se "samoizoliraju". Granice se brzo zatvaraju i unutarnje kontrolne točke pojavljuju u državi za državom kako je putovanje dalje i dalje ograničeno. Policijski dronovi sve se više koriste za provođenje "društvenog distanciranja" a izravne telefonske linije omogućavaju građanima međusobno prijavljivanje. Vlade sada otvoreno prate pametne telefone kako bi u svakom trenutku nadzirali kretanja svih građana. Izvanredno stanje je ovdje i samo se pogoršava.

A ovo su najgora vremena za naše zdravlje. Sasvim je moguće da se biološko oružje svjesno ili nenamjerno oslobodilo u svijet. U međuvremenu, instalacija 5G tornjeva ubrzano napreduje, što prijeti da dalje kompromituje naš imunološki sustav i na neki drugi način štetiti našem zdravlju usred ovog zastrašivanja. Potencijalni lijekovi za ono što se trenutno događa aktivno se suzbijaju od farmaceutske industrije i njihovih prijatelja mafije. I posve novo mRna cjepivo razvija se da bi "izliječilo" bolest Covid-19. Jednom kada je cjepivo spremno, trebat će vam dokaz cijepljenja da biste se uključili u većinu svakodnevnih aktivnosti jer se Nacionalni plan cijepljenja svakog Amerikanca odvija pred našim očima.

To su najbolja vremena.

S obzirom na to koliko su "najgora" izgledala "najgora vremena", moglo bi se činiti da nema "najboljih vremena" koja bi se dogodila od ovog resetiranja. Ali važno je zapamtiti da resetiranje uključuje novi početak i, kao što sam već napomenuo, samo u ovim trenucima kaosa postoji prilika za istinsku promjenu.

Ako sada čitate ovaj stupac, vjerojatno ste već svjesni potrebe za promjenom statusa quo. Buđenje na činjenici da je svijet u kojem živimo izgrađen na lažima političara, neplativom dugu, operacijama pod lažnom zastavom i kakistokratskoj vladavini, u najmanju ruku je neprijatno. Ali, to sa sobom nosi sekundarno opterećenje: Donkihotovski zadatak je uvjeriti ljude oko sebe da postoji problem i da stvari treba da se promjene.


Komentar: Iz Wikipedie: Kakistrokratija je sustav vlasti kojom upravljaju najgori, najmanje kvalificirani i/ili većina beskrupuloznih građana. Riječ je skovana već u sedamnaestom stoljeću.


To ne bi trebalo biti teško; uostalom, svi znaju da je sustav pokvaren. Ali propaganda kojom se javnost hrani bila je toliko djelotvorna, njihova indoktrinacija toliko temeljita, da najviše što većina može pokrenuti je neispunjeni bijes koji se očituje u svađama među susjedima, a ne u pokušajima svrgavanja psihopata koji pokušavaju porobiti čovječanstvo.

Ali sada je pritisnuta tipka za resetiranje.

Tek u ovakvim trenucima, kada se sve naglo i dramatično mijenja, imamo nadu da ćemo uvjeriti mase da nešto nije u redu i da treba poduzeti nešto. Trebao bih znati. Dramatični i spektakularni događaji napada pod lažnom zastavom 11. septembra ključni su dio razloga zašto sam uopće počeo ispitivati ​​Matricu u kojoj živimo. Ako je ova koronavirusna kriza uistinu globalni, usporeni 9/11, kao što neki sugeriraju, tada će se mnogo, mnogo više novih nezaposlenih i nedavno "radikaliziranih" ljudi koji nemaju šta raditi vrlo brzo probuditi u našoj gruboj stvarnosti.

To veliko buđenje se ne može dogoditi dovoljno brzo. Zasigurno je plemeniti povod da se suprotstave globalističkoj agendi, ali u ovo doba tehnokratske tiranije mali i izolirani džepovi otpora mogu se brzo iskorijeniti i ukinuti. Trebat će nam masovne akcije da učinimo to istinskim preusmjeravanjem ove krize s trenutnog puta. I sada imamo realnu priliku (možda i jedinu priliku u našem životu) da istrgnemo mase iz sna i motiviramo ih za djelovanje.

Ako bi vlasti - koje ne bi trebale vladati - jednostavno nastavile polako zagrijavati, žaba koja je slobodno čovječanstvo kuhala bi se desetljećima. Pokušavajući pojačati toplinu i ubrzati postupak, oni mogu samo potaknuti žabu da iskoči iz lonca.

To je ono što mi možemo napraviti od toga... ali ne zadugo.


Neću vam prodavati lažnu nadu ovdje. Stvari su doista tmurne. Globalna mreža porobljavanja koju globalisti stvaraju desetljećima - od bezgotovinskog društva do ukupnog stanja nadzora dolazi u vidokrug. U javnosti je još uvijek mnogo ljudi koji za sve to navijaju sa svojih balkona, uvjereni da su "društveno odgovorni" i pomažu u spašavanju života.

U ovom trenutku, motiviranje javnosti da se pobuni protiv sustava bit će teško. Oni koji se još nisu probudili zbog laži 11. septembra ili obmana središnjeg bankarstva ili korupcije medicinsko-industrijsko-obrambeno-obavještajno-medijskog kompleksa vjerojatno se neće probuditi.

Što je još gore, nitko od nas nema moć mijenjati tijek tih globalnih događaja. Nitko sam ne može zaustaviti globalnu ekonomiju od rušenja. Niti jedna osoba ne može spriječiti da se društvo uruši. I, koliko god bili spremni da mislimo da jesmo, možda nećemo moći zaštititi ni sebe ni svoje najdraže od posljedica tog kolapsa.

No, postoje neke stvari koje još uvijek kontroliramo: Našu sposobnost da kažemo "ne". Našu sposobnost da odbijemo pristanak. Našu sposobnost da se odupremo.

Neće biti lako. Nikad nije. Pobjeda nije sigurna. I koliko god to zvučalo slavno, mučenička smrt je ipak smrt.

Ne, ne mogu obećati da ćemo pobijediti u ovoj bitci. Skoro da vas mogu uvjeriti da će od sada pa nadalje biti mnogo tuge i boli. Ali možda, kako započinje resetiranje i biramo kako ćemo reagirati na te događaje, mi - poput Sydney Carton na kraju Priče o dva grada - možemo utvrditi da postoje sudbine gore od smrti.
"To je daleko, daleko bolja stvar koju radim, nego što sam ikada radio, to je daleko, mnogo bolji odmor u koji idem nego što sam ikada znao."