Američki diplomati i političari su poput papagaja ponavljali kako su sankcije nametnute Venezueli usmjerene ka smjenjivanju Madurove vlade, a ne protiv nevinih ljudi. Da je u pitanju obična priča s kojom se pokušavaju zamaskirati zločini protiv čovječnosti, najbolje možemo vidjeti na podacima iz studije u kojoj stoji kako je u periodu od 2017. do kraja 2018. u Venezueli umrlo 40 tisuća ljudi zbog užasavajućih američkih sankcija, a milijuni su raseljeni.

Venezuela ima najveće prirodne rezerve nafte, treće najveće rezerve zemnog plina, a njezini depoziti zlata i srebra su jedni od najvećih na svijetu, i sve to je, po socijalističkom ustavu, u rukama Venezuelanaca, a to Americi i njenoj psihopatskoj eliti ne odgovara. Uz sve napomenuto, Venezuela je "bezobrazno" bliska s Kubom, Kinom i Rusijom, sasvim dovoljno da Ameri pokrenu njenu "demokratizaciju" u obliku potpune kolonijalne ovisnosti, krađe prirodnog bogatstva, uništavanja domaće proizvodnje i otimačine zlatnih i deviznih rezervi. Takva demokratizacija se isprva trebala pretvoriti u "blitz krieg" s kojim bi se ponosio sam Adolf Hitler, no brzom ruskom intervencijom, kauboji su ostali ukopani na mjestu. Pokušali su i s namještaljkom zvanom "prijelazni predsjednik" točnije potrčkom sumnjivog karaktera pod imenom Juan Guaido, pokušali su i s još jednom "obojanom revolucijom" no i to im se izjalovilo. Amerima su ostale jedino neljudske sankcije koje su usmrtile preko 40.000 ljudi.

Studiju je objavio Center for Economic and Policy Research (CEPR), na čelu s glasovitim ekonomistima Mark Weisbrotom i Jeffrey Sachsom u čijU objektivnost ne bismo trebali sumnjati, najviše zbog činjenice kako je CEPR do sada ukazao na brojne nepravde u društvu, od demokratskih malverzacija prije i tijekom izbora u SAD-u do otvorenog protivljenja zdravstvenom i mirovinskom sustavu u SAD-u s dosadašnjim oporezivanjem iz kojeg su u potpunosti izostavljeni najbogatiji pojedinci i kompanije.

Studija nosi naziv: Economic Sanctions as Collective Punishment: The Case of Venezuela tj. Ekonomske sankcije kao kolektivna kazna - slučaj Venezuele, a u njoj se iznosi kako su sankcije drastično smanjile unos kalorija po glavi stanovnika Venezuele, te da se zbog istih povećao broj oboljelih i umrlih, kako djece, tako odraslih. Autori navode kako se direktnom predsjedničkom odlukom gotovo u potpunosti zaustavila venezuelanska ekonomija, te da je zbog toga nastala vrtoglava hiperinflacija i užasavajuća depresija. Autori su osudili uvođenje sankcija, a naročito rigoroznih sankcijskih mjera koje je Donald Trump nametnuo 28.01.2019. uz priznanje paralelne vlade koja nema nikava uporišta u zakonima Venezuele i međunarodnom pravu.

Autori smatraju da su sankcije kolektivna kazna Venezuelancima te da je 40.000 mrtvih jasna poruka što će se događati u budućnosti ako građani Venzuele ne zbace legalnu vladu predsjednika Madura i ne prihvate američku marionetu.

Weisbrot i Sachs su u zaključku studije naveli kako su Sjedinjene Američke Države sankcijama direktno nanijele štetu svakom građanu Venezuele te da je kolektivno kažnjavanje ljudi protivno Ženevskoj konvenciji i konvencijama Haškog međunarodnog suda, uz napomenu kako je SAD potpisnica istih te da su takve mjere protivne međunarodnim zakonima u okviru UN-a koje je SAD također potpisala i s time ih je dužna poštivati.

Bivši direktor CIA i državni sekretar Majk Pompeo priznao je da CIA trenira zaposlene da "lažu, varaju i kradu". I dok je njemu to bilo smešno, drugima nije.

"Bio sam direktor CIA, mi smo lagali, varali, krali.... imali smo ceo kurs posvećen tome. To te podseti na slavu američkog eksperimenta", kazao je Pompeo studentima u Teksasu kroz smeh.

Iako je njegova izjava bila smešna i studentima, ubrzo su planule društvene mreže.

"Pompeo je zaboravio da pomene sva ubistva koje je izvršila CIA u Centralnoj i Južnoj Americi i ostatku sveta. Američki režim je zlo", jedan je od komentara.

Amerika ima više krvi na svojim rukama od bilo koje druge države na svetu, napisao je drugi korisnik društvenih mreža, piše RT.

"Njegova izjava ne čudi u državi koju su stvorili lažovi, varalice, lopovi i masovne ubice", kazao je jedan od komentatora.

Pričom o navodnom ruskom mešanju u američke izbore demokrate su uspele da poseju strah i razdor, ali posle objavljivanja izveštaja specijalnog tužioca Roberta Milera koji je dokazao da toga nije bilo igra je završena.

U Milerovom izveštaju, objavljenom ove nedelje, dokazuje se da nije bilo nikakvog tajnog dogovora između Donalda Trampa i Rusije tokom predizborne kampanje 2016. godine u SAD. Istovremeno, nema nedvosmislenog zaključka da li je Tramp ometao rad pravosudnih organa.

Međutim, Demokratska stranka je nezadovoljna zaključkom glavnog tužioca Bara, koji je donet na osnovu Milerovog izveštaja, zbog čega ga optužuju za partijsku pristrasnost i izmene u tekstu izveštaja. Pored toga, četiri komiteta u Kongresu SAD nastavljaju sa istragom koja je povezana sa Trampom, a većina njih se nalazi u Predstavničkom domu SAD, koji kontrolišu demokrate.

"Ministarstvo istine" više nije književna fikcija, sada ga vidimo kako hapsi, osuđuje i kažnjava, a možda i ubija po kratkom postupku
"Ruka demokratije steže grlo slobode", konstatovala je, lakonski, Marija Zaharova, portparol ruske diplomatije, reagujući na protivpravno hapšenje Džulijana Asanža u ambasadi Ekvadora u Londonu. Asanž je uhapšen, a sada mu predstoji izručenje i suđenje u SAD, možda i smrtna kazna, ili će u zatvoru - što je veoma verovatno - biti ubijen; ali on će ostati upamćen kao neko ko je razotkrio stvarno lice "još globalno dominirajućeg Zapada". Još i više: on je sopstvenim primerom "potvrdio vrednosti slobodne ličnosti i lične akcije" (Vladimir Kolarić), i u isto vreme pokazao da su te vrednosti na Zapadu konačno i neopozivo mrtve.

Time je Asanž pretvoren u veliki simbol našeg doba. Fotografije na kojima je ovekovečen ambasador Ekvadora kako poziva agente britanske tajne policije da uhapse Asanža "završiće u istorijskim udžbenicima", primetio je iz svog ruskog egzila Edvard Snouden, još jedan slavni uzbunjivač: "Asanžovi kritičari sada mogu da slave, ali ovo je mračan trenutak za slobodu štampe". Progonjeni Asanž, zaključuje proslavljeni australijski novinar Džon Pildžer, jeste "znak vremena" i "upozorenje koje upućuje istorija".

Zapad je ignorisao ili direktno doprineo uništavanju bisera drugih civilizacija, poput Palmire, Vavilona ili Budinih statua
Budine statue u Bamijanu uništila je netolerantna sekta koja se pretvarala da sledi islam. Budisti širom Azije bili su ožalošćeni. Zapad jedva da je obraćao pažnju na to.

Preostale ruševine Vavilona i prateći muzej bili su okupirani, opljačkani i uništeni od strane američke mornaričke baze tokom operacije "Šok i strahopoštovanje" 2003. godine (vojna doktrina korišćena tokom američke invazije na Irak 2003. godine; prim. prev.). Zapad nije obraćao pažnju.

Ogromna prostranstva Palmire - legendarne oaze na Putu svile - uništila je druga netolerantna sekta koja se pretvarala da sledi islam, uz podršku određenih slojeva zapadne obaveštajne zajednice. Zapad nije obraćao pažnju.

Brojne katoličke i pravoslavne crkve u Siriji su spaljene do temelja od strane iste netolerantne sekte koja se pretvarala da sledi islam, a koju su sponzorisali i naoružavli, između ostalih, Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska. Zapad i dalje nije obraćao pažnju.

Libijska narodna armija (LNA) generala Haftara, koju Zapad zove "pobunjeničkom", a islamističke milicije koje brane Tripoli i fantomsku vladu Fayeza Al-Sarraja "vladinim snagama", se oglušila na apele Europske unije i Washingtona i nastavlja ofenzivu za oslobođenje glavnog grada Libije.

Da je ofenziva dobro pripremljena se vidjelo iz odluka koje je na bojnom polju proteklih dva dana donio Haftar, koji je 11. travnja naredio da se vrši veći pritisak na najjače i najborbenije snage islamista iz Misrate koje su se ukopale u južnim predgrađima Tripolija, Ain Zara i Khallet Furjan. Nakon teških borbi tog dana, odjednom mijenja smjer i iz kreće zapadno od područja Međunarodne zračne luke Tripoli i istočno prema linijama obrane islamista u mjestu Tughar.

Probija neprijateljsku obranu i dodatne snage šalje iz južnog pravca i oslobađa naselje Al-Sawani, prometno raskrižje jugozapadno od Libije, Tripolija. Ovim napretkom i nedavnim uspjehom u području Međunarodne zračne luke Tripoli, Libijska narodna armija je de facto preotela sva područja koja su nedavno u protunapadu 10. travnja zauzele snage odane Vladi nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Sarraja i pomjerila front u predgrađa Tripolija na sjeveru.

Ožujak 2019. bio je još jedan mjesec značajnih ekstremnih vremenskih događaja, s rekordnim poplavama, olujnim tučama, snježnim padalinama i divljim požarima - na svakom kontinentu, neovisno o sezoni.

Dok mediji preuveličavaju pseudo-znanstvene tvrdnje da čovjek uzrokuje promjenu u klimi i da će posljedice stići tek buduće generacije, istina je ta da se klima mijenja upravo ovdje i sada i posljedice se mogu ublažiti samo djelomično - ne postoji ništa što vlasti diljem svijeta mogu učiniti kako bi spriječile ovu promjenu.

Među najupečatljivijim događajima u ožujku bile su katastrofalne poplave na američkom Srednjem zapadu nakon što je "zimski uragan" natopio velik dio SAD-a s kišom i snijegom. Naročito je pogođena Nebraska, dvije trećine ove savezne države postale su "unutarnje more". Od višestrukih snažnih ciklona na južnoj hemisferi prošloga mjeseca jedan je izazvao nezabilježene poplave u jugoistočnoj Africi i ubio 1000 ljudi.

Ogromni "pješčani vragovi", snježni vrtlozi, grmljavinske snježne oluje, te potopi kiše i tuče događaju se toliko redovito sada da su praktički postali 'normalni'. Isto vrijedi i za spektakularne meteorske vatrene kugle koje čak i mainstream mediji ne mogu više ignorirati.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik dostupan je klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru pokrenutog video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

NATO agresija na SR Jugoslaviju promijenila je svijet. Prošlo stoljeće je okončano protivprirodnim i protivpravnim bombardovanjem male evropske države koja nije ugrožavala mir i teritoriju nijedne druge zemlje. Stvarni zločin je, srećom, bio mnogo manji od planiranog.

Nakon dvadeset godina od takvog i tolikog zločina, NATO zvaničnici nisu priznali svoje nezakonito ponašanje, bahatost u primjeni nesrazmjerne vojne sile i ubistvo nedužnih građana.

Hiljade ljudskih života su za njih bile i ostale - kolateralna šteta.

Ni nakon dvije decenije nismo dočekali izvinjenje. Čulo se tek nekoliko tihih diplomatskih glasova žaljenja zbog civilnih žrtava. Ličnosti koje svijetu govore u ime NATO-a su se mijenjale, ali sam NATO je ostao isti u svojoj ubilačkoj ideologiji. Ili, možda je ovo tačnije, dalje je evoluirao u pravcu univerzalnog zla.

Hapšenje Džulijana Asanža je poruka svim budućim "zviždačima" da će proći na ovaj način ako se usude da obelodane neko od nepočinstava koje čine vlade zapadnih zemalja", kaže novinar Nikola Vrzić, autor knjige o "Vikiliksu".


Povodom hapšenja osnivača "Vikiliksa" Džulijana Asanža, koji se od 2012. nalazio u zgradi Ambasade Ekvadora u Londonu, a kojeg je ambasador te zemlje praktično "predao" britanskoj policiji, Vrzić kaže da je još od promene vlasti u Ekvadoru pretila opasnost da će Asanž biti izbačen iz ambasade, odnosno da će mu biti uskraćen azil.

"Ako se ne varam, njemu je već godinu dana uskraćena svaka komunikacija sa spoljnim svetom i pristup internetu. Naravno da su ove optužbe zbog kojih ga traži britanska policija prosto jedna smejurija, s obzirom na to da ga traže jer se nije odazvao sudu u slučaju lažnih optužbi za silovanje koje su u Švedskoj već odbačene. Naravno da je u pozadini svega toga američki pritisak i američka želja da Džulijan Asanž bude izručen i da mu se sudi u SAD", kategoričan je Vrzić.

Utočište Juliana Assangea u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu pretvoreno je u malu trgovinu užasa. U posljednjih sedam mjeseci bio je uglavnom odsječen od komunikacije s vanjskim svijetom. Njegovo ekvadorsko državljanstvo, koje mu je dodijeljeno kao tražitelju azila, u postupku je opoziva. Njegovo zdravlje je narušeno. Uskraćena mu je medicinska skrb. Njegovi napori za pravnu naknadu paralizirani su obuzdavajućim odredbama, uključujući ekvadorske naredbe da ne može javno objaviti svoje stanje unutar veleposlanstva u borbi protiv ukidanja njegovog ekvadorskog državljanstva.

Australski premijer Scott Morrison odbio je posredovati u ime Assangea, australskog državljanina, iako nova vlada u Ekvadoru, koju vodi Lenín Moreno - koji naziva Assangea "naslijeđenim problemom" i preprekom za bolje odnose s Washingtonom, čini život osnivača WikiLeaksa u veleposlanstvu nepodnošljivim. Gotovo svakodnevno, veleposlanstvo uvodi oštrije mjere za Assangea, uključujući i to ga da tjeraju da plaća medicinske račune, postavljajući nejasna pravila o tome kako se treba brinuti za svoju mačku i zahtijevajući da izvršava niz ponižavajućih kućanskih poslova.

Ekvadorci, neskloni tome da izbace ​​Assangea nakon što su mu dodjelili politički azil i državljanstvo, namjeravaju učiniti njegovu egzisteniciju tako neugodnom da on pristane da napusti veleposlanstva i bude uhićen od Britanaca i izručen Sjedinjenim Državama. Bivši predsjednik Ekvadora, Rafael Correa, čija je vlada odobrila izdavanje političkog azila, opisuje trenutne životne uvjete Assangea kao "mučenje".