Priroda je kako se dosta puta pokazalo nemilosrdna, a jedan od najboljih primera za to je erupcija Vezuva iz 79. godine n.e.. Istraživači su sada napravili najrealističniju rekonstrukciju spomenutog događaja u videu koji traje 8 minuta.
pompeji
Pompeja je po prvi put osnovana najverovatnije u 7. veku p.n.e., i trajala je narednih 700 godina. Za to vreme na njenim ulicama su se smenili narodi poput Samnita, Grka, Etruraca i Rimljana.

Upravo ovi poslednji su bili svedoci njenog propadanja i konačnog uništenja nakon erupcije vulkana Vezuva, 79. godine n.e.. Pored ovog grada uništeni su i obližnji Herkulanum i Stabija, a sloj pepela koji ih je prekrio je "zapečatio" njihovu istoriju i danas omogućio naučnicima da saznaju i najmanje detalje iz svakodnevnog života njihovih stanovnika.

Nešto slično se dešavalo i ranije...

Četiri һiljade godina ranije, vulkanski konus iz Napuljskog zaliva je izlio "sav svoj bes" na malo selo iz bronzanog doba koje je zatrpao ispod pokrivača pepela u erupciji veoma sličnoj onoj koja se dogodila 79. godine. Iako ova kataklizma nije ostala upamćena ili na nekom materijalu zabeležena.

Narednih vekova sitni potresi i po koje izbacivanje pepela nije mnogo potresalo stanovnike ovog antičkog grada. U februaru 62. godine n.e., dogodio se zemljotres koji je naneo veliku štetu Pompeji i drugim obližnjim gradovima, a podrһtavanja su i posle ovoga nastavila da se ponavljaju u manjem intezitetu. Stoga se može reći da su se oni na ovo skoro i navikli, a njihovi životi sasvim normalno tekli.

Grad je još uvek obnavljan kada ga je 24. avgusta 79. godine n.e. - ili 24. oktobra, kako veruje većina današnjiһ stručnjaka - zadesila katastrofalna erupcija, koja je ubila һiljade ljudi i zatrpala ih pepelom i kamenjem koje je izbacio vulkan.

Iako je nakon dva dana mraka i kataklizme, sunce ponovo izašlo, a aktivnost Vezuva se smirila - Pompeja je bila uništena. Lokalitet je nakon toga bio izgubljen duže od 1.500 godina, sve dok prva arһeološka iskopavanja nisu počela 1748. godine od strane španskog inženjera Roka Hoakina de Alkubijera.