Znanost i tehnologijaS


Galaxy

Svemir bi mogao biti zasut neobičnim prozirnim zvijezdama napravljenim u potpunosti od bozona


index.hr
Sre, 09 Ruj 2020 00:00 UTC
bozonske zvijezde
Bozonske zvijezde
Kao što je postojanje crnih rupa prije njihovog otkrića predvidjela opća teorija relativnosti, tako je predvidjela i formiranje bozonskih zvijezda.

"Opća teorija relativnosti predviđa postojanje bozonskih zvijezda koje mogu imati i više milijuna Sunčevih masa. S obzirom na to da imaju neke sličnosti s crnim rupama, određena grupa znanstvenika smatra da bi se u središtu galaksija mogle nalaziti bozonske zvijezde, a ne supermasivne crne rupe", rekao je astrofizičar Hector Olivares sa sveučilišta Radboud u Nizozemskoj i sveučilišta Goethe u Njemačkoj.

Najčudniji teorijski objekti u svemiru

U svom najnovijem radu Olivares i njegovi kolege izračunali su kako bi bozonska zvijezda mogla izgledati kada je promatramo putem teleskopa i kako bi se razlikovala od slike horizonta crne rupe. Naime, ovakve zvijezde su po izgledu slične crnim rupama jer su prozirne, odnosno skoro nevidljive, piše Science Alert.

Bozonske zvijezde spadaju među najčudnije teorijske objekte u svemiru. Osim što su okrugle, ne nalikuju puno na konvencionalne zvijezde poput našeg Sunca. Zvijezde se uobičajeno sastoje od subatomskih čestica koje se nazivaju fermioni. To su primjerice protoni, neutroni, elektroni, odnosno tvari koje čine veći dio svemira.
Više...
Mars

Neobičan signali registriran na Marsu tijekom pomrčine Sunca


index.hr
Sre, 09 Ruj 2020 09:58 UTC
mars
Mjeseci koji se vrte oko Marsa podosta su različiti od našeg.

Oko Crvenog planeta orbitiraju dva satelita - Fobos i Deimos. Fobos, veći i bliži Marsov satelit, obilazi Mars svakih sedam sati i 40 minuta, što je kraće od Marsova dana (sola) koji traje 24 sata i 37 minuta. Površina mu je stjenovita i prekrivena debelim slojem sitnih čestica regolita. Izbrazdana je kanjonima širokim do 200 m i dubokim do 30 m.

Pomrčine Sunca se, dakle, zbivaju mnogo češće nego na Zemlji. Fobos prolazi ispred Sunca u većini solova, ali ga nikad u potpunosti ne pokriva, odnosno uvijek stvara djelomičnu pomrčinu. Budući da se Fobos kreće vrlo brzo, pomrčina nikada ne traje dulje od 30 sekundi, piše Science Alert.

Neobično naginjanje na stranu

Unatoč tome što pomrčine na Marsu traju vrlo kratko, lander Mars InSight uspio je zabilježiti nešto neobično.

Naime, tijekom pomrčina koje izaziva Fobos, seizmograf koji se nalazi na landeru, a koji prati kretanja tla i potrese na Marsu, naginje se na jednu stranu.

InSight je opremljen senzorima za mjerenje temperature i vjetra, ali oni nisu zabilježili nikakve promjene u atmosferi tijekom tranzita Fobosa ispred Sunca. Atmosferske turbulencije, temperatura i tlak zraka bili su isti kao tijekom bilo kojeg drugog sola. Promjene su, međutim, zabilježile solarne ćelije na landeru; što nije ni čudo jer Fobos zna blokirati i do 40% Sunčeve svjetlosti.

"Kada se Fobos nalazi ispred Sunca, do fotonaponskih ćelija dopire manje Sunčeve svjetlosti zbog čega one proizvode manje električne energije", rekao je seizmolog Simon Stähler iz ETH Zürich.

Znanstvenici su očekivali da će solarne ćelije zabilježiti pomrčine koje uzrokuje Fobos, ali nisu očekivali da će se seizmograf nagnuti na jednu stranu. S time da je potrebno spomenuti kako se radi o vrlo, vrlo malom nagibu.
Više...
Moon

Mjesec hrđa, a znanstvenici pokušavaju shvatiti zašto


index.hr
Pon, 07 Ruj 2020 00:00 UTC
Mjesec
© NASANa površini Mjeseca na različitim su mjestima otkrivene male količine vode i hidroksila (plavo). Ova slika ilustrira njihovu distribuciju na visokim geografskim širinama prema polovima. Plava pokazuje potpis molekula vode i hidroksila što se vidi visoko dijagnostičkom apsorpcijom infracrvene svjetlosti s valnom duljinom od tri mikrometra. Zelena pokazuje svjetlinu površine izmjerenu reflektiranim infracrvenim zračenjem sunca s valnom duljinom od 2,4 mikrometara, a crvena mineral koji sadrži željezo, nazvan piroksen, otkriven apsorpcijom infracrvene svjetlosti od 2,0 mikrometara.
Mjesec hrđa, a znanstvenici su tim zaključkom vjerojatno bili jednako zbunjeni kao i vi kad ste pročitali ovu rečenicu, piše CNN. Naime, hrđa na Mjesecu ne bi smjela biti moguća jer ondje nema kisika, što je jedna od dviju temeljnih stvari koje je uzrokuju. Druga je voda.

No dokaza za to ima. Indijska lunarna sonda Chandrayaan-1 kružila je oko Mjeseca 2008. godine i prikupila podatke koji su do danas pridonijeli mnogim otkrićima, uključujući i postojanje molekula vode na njegovoj površini. Sonda je bila opremljena i instrumentom koji je proizvela NASA s ciljem analize mineralnog sastava Mjeseca.

Istražitelji NASA-e i havajskog Instituta za geofiziku i planetologiju nedavno su analizirali još neke podatke i našli se u čudu kad su pronašli tragove hematita, oblika željezova oksida, odnosno hrđe. Na Mjesecu ima mnogo stijena bogatih željezom, ali hrđa se stvara jedino kad je željezo izloženo kisiku i vodi.

"Isprva nisam mogla vjerovati, jer, s obzirom na uvjete na Mjesecu, hrđe ondje ne bi trebalo biti", kazala je Abigail Fraeman, znanstvenica NASA-e.

Ne samo da na Mjesecu nema kisika nego je preplavljen vodikom, koji ondje struji sa Sunca nošen solarnim vjetrom. Hrđa nastaje kad kisik ukloni elektrone iz željeza, a vodik radi upravo suprotno, dodaje mu elektrone. Zato se na područjima bogatim vodikom hrđa teško stvara.

Komentar: Pogledajte i:

Više...
Doberman

Drevna vrsta pjevajućeg psa, za koju se smatra da je izumrla prije 50 godina, pojavljuje se u brdima Papue Nove Gvineje


vecernji.hr
Sre, 02 Ruj 2020 18:57 UTC
pjevajući psi
© Anang Dianto
Novogvinejski pjevajući pas, drevna vrsta psa čije glasanje opisuju kao "mješavinu zavijanja vuka i kitove pjesme", ponovo je otkriven u divljini, pola stoljeća nakon viđenja zadnjeg primjerka. Naime, dosad se vjerovalo da ta vrsta psa postoji samo u zatočeništvu. No, znanstvenici su sada spazili čopor brdskih divljih pasa, jedne druge tajanstvene vrste pasa, i analizom njihova genoma utvrdili da su to u biti iste životinje.

Pronašli su ih kako lutaju brdima Papue Nove Gvineje, i to nakon što se vjerovalo da su pjevajući psi u divljini izumrli prije 50 godina. Znanstvenici još točno ne znaju kada je ta vrsta psa, srodnika australskog dinga, stigla na otok Novu Gvineju, no predviđaju da je to bilo prije 3500 godina.

Uspoređivali DNK drugih pasa

Danas u zoološkim vrtovima i utočištima diljem svijeta živi između 200 i 300 novogvinejskih pjevajućih pasa, ali u divljini nije bilo potvrđenog viđenja od 1970-ih, kada su se ljudi brzo proširili u njihovo stanište. Ipak, mještani godinama tvrde da su povremeno čuli njihovo karakteristično glasanje.

Do otkrića čopora u divljini došlo je pri potrazi za jednako tajanstvenim brdskim divljim psom, poznatom samo iz anegdotalnih promatranja i dviju fotografija snimljenih 1989. i 2012. Da bi saznao više o tim psima, zoolog James McIntyre vodio je ekspediciju u gorje Papue na zapadnoj polovici otoka blizu jednog od najvećih rudnika zlata i bakra na svijetu, rudnika Grasberge.
Više...
Galaxy

Gravitacijski udar: Zemlju ‘zatresao‘ kozmički signal spajanja dvije masivne crne rupe nakon 7 milijardi godina


nezavisne.com
Čet, 03 Ruj 2020 08:19 UTC
Umjetnički dojam o posljednjim trenucima prije spajanja dviju crnih rupa
© Image copyrightLIGO-VIRGO COLLABORATION
Signal spajanja dvije masivne crne rupe putovao je sedam milijardi godina do Zemlje i u maju prošle godine aktivirao detektore.

Zamislite energiju osam sunca otpuštenu u isti čas.

Takav je gravitacioni "šok-talas" koji se proširio od najvećeg zasad primijećenog spajanja dvije crne rupe, piše BBC.

Signal od tog svemirskog događaja putovao je sedam milijardi godina da stigne do Zemlje ali i dalje je bio dovoljno jak da u maju prošle godine aktivira laserske detektore u SAD-u i u Italiji.

Naučnici kažu da je sudar dvije crne rupe proizveo jedno jedinstveno tijelo mase 142 puta veće od našeg Sunca.

A to je zaista vijest! Nauka već dugo zna za postojanje i manjih i puno većih crnih rupa. Ali ova opservacija predstavlja novu klasu tzv. crnih rupa srednje veličine koje imaju masu od 100 do 1.000 naših Sunca.

Analiza posljednje od njih stiže kao rezultat međunarodne LIGO-VIRGO saradnje koja upravlja sa tri sistema za otkrivanje gravitacijskih talasa u Americi i Evropi.

Laserski interferometrijski instrumenti 'slušaju' vibracije u prostor-vremenu koje stvaraju zaista kataklizmički kozmički događaji - a od 21. svibnja 2019. sve je njih pokrenuo oštar signal u trajanju od svega jedne desetine sekunde.

Kompjuterski algoritam izračunao je da su izvor posljednji momenti dviju spiralnih crnih rupa - jedne mase 66 puta veće od našeg Sunca, a druge 85 puta veće.
Više...
Galaxy

Čini se da Zemlja putuje kroz ostatke drevnih supernova


index.hr
Sre, 02 Ruj 2020 00:00 UTC
zemlja
Nalazi radioaktivne prašine duboko ispod površine oceana sugeriraju da se Zemlja kreće kroz masivan oblak čestica i plina nastao nakon snažne eksplozije zvijezde.

U posljednjih 33.000 godina svemir kontinuirano zasipa Zemlju rijetkim izotopom željeza koji nastaje u supernovama. Ovo nije prvi put da je izotop željeza-60 nađen na našem planetu te to pridonosi sve većem broju dokaza da se Zemlja već neko vrijeme kreće kroz međuzvjezdani oblak prašine koji je vjerojatno nastao nakon supernove koja se dogodila prije više milijuna godina.

Naime, nuklearni fizičar Anton Wallner s Australskog nacionalnog sveučilišta je prije nekog vremena datirao naslage tog izotopa u morskom dnu na prije 2,6 milijuna i 6 milijuna godina, što sugerira da je u tome periodu na Zemlju padala prašina supernove. No sada su nađeni dokazi da je željezo-60 palo na naš planet u zadnjih 20 godina, piše Science Alert.

Pronađen u antarktičkom snijegu

Prije nekoliko godina znanstvenici su objavili da je u svemirskom prostoru oko zemlje otkriveno željezo-60, a sada je Wallner pronašao taj izotop u pet uzoraka uzetih s morskih dubina, s time da su neki bili stari i 33.000 godina. Otkrio je da je količina željeza-60 u uzorcima bila prilično jednaka tijekom cijelog vremenskog razdoblja.

No postoji jedan problem. Naš planet se trenutno kreće kroz područje koja se naziva Lokalni međuzvjezdani oblak, a koji se sastoji od plina, prašine i plazme. Ako je ovaj oblak nastao nakon eksplozija zvijezda, odnosno supernova, onda je razumno očekivati ​​da na Zemlju već neko vrijeme pada prašina sa željezom-60; što je išao dokazivati i Wallner.

No ako je Lokalni međuzvjezdani oblak uistinu izvor željeza-60, njegova razina je trebala naglo porasti kada je Sunčev sustav ušao u oblak, što se dogodilo u zadnjih 33.000 godina. Najstariji uzorak s ovim izotopom je u tom slučaju trebao imati najmanje razine željeza-60 - što nije bio slučaj.
Više...
Star

Čudan oblik života mogao bi živjeti duboko u zvijezdama, kažu fizičari


nezavisne.com
Sre, 02 Ruj 2020 11:13 UTC
zvijezde
© 1 NASA / ESA / Tim za baštinu Hubblea / AURA / STSci
Potraga za vanzemaljskim životom u svemiru obično se fokusira na egzoplanete koje kruže oko udaljenih sunca, ali nova teorija istraživača iz Njujorka sugeriše da ekstremni oblik "nuklearnog života" možda živi unutar zvijezda.

Dok su neprestano skenirali nebo u potrazi za planetama sličnim Zemlji koje naseljavaju "Zlatokosinu zonu" svojih zvijezda, naučnici koji love vanzemaljce možda su previdjeli izvor potencijalnih ekstremofilnih stvorenja: same zvijezde.

Kao što samo ime govori, ekstremofili su organizmi koji žive u ekstremnim okruženjima, kao što je život zasnovan na ugljeniku, i koji uključuje razne oblike bakterija koje uspijevaju u izuzetno vrućim, hladnim, kiselim, bazičnim ili ozračenim dijelovima univerzuma.

Novo istraživanje fizičara Luisa Anhordokija i Eugena Čudnovskog sa Gradskog univerziteta u Njujorku sugeriše postojanje takozvanog "nuklearnog života".

Njihova teorija predlaže da se hipotetičke čestice formiraju zajedno da bi stvorile kosmičke žice ili "ogrlice", koje bi same mogle da se pokažu kao gradivni element ovog nuklearnog života unutar istih zvijezda koje osvjetljavaju univerzum.
Više...
Telescope

Hubble snimio "narandžastu svemirsku vrpcu" koja je zapravo ostatak eksplozije zvijezde


klix.ba
Uto, 01 Ruj 2020 00:00 UTC
eksplozija zvijezde
© ESA/HUBBLE & NASA, W. BLAIR ACKN
Svemirskim teleskopom Hubble uočeni su ostaci zvijezde za koju se pretpostavlja da je eksplodirala prije 10.000 do 20.000 godina. Prizor koji asocira na narandžastu vrpcu je mnoge impresionirao.

Iz perspektive planete Zemlje ova zvijezda je bila u sazviježđu Labuda na sjevernoj hemisferi, piše portal Mashable. Snimljeni ostaci zvijezde udaljeni su blizu 2.400 svjetlosnih godina.

Eksplodirala zvijezda bila je znatno veća od Sunca, otprilike 20 puta. Nakon što eksplodira ostaju njeni ostaci, a u ovom slučaju oni su se emitovali na udaljenost 60 svjetlosnih godina.

Po eksplodiranju zvijezde njeni ostaci se miješaju sa plinovima i prašinom u svemiru kojim plutaju. Time se stvara prekrasni prizor poput navedenog.
Više...
Galaxy

NASA mapirala oreol galaksije Andromeda koji je već presjekao oreol naše sopstvene galaksije Mliječni put

Z.Milić
logicno.com
Pon, 31 Kol 2020 00:00 UTC
andromeda
© NASA, ESA, J. DePasquale i E. Wheatley (STScI) i Z. Levay (pozadinska slika)Ova ilustracija prikazuje plinoviti oreol galaksije Andromeda ako bi se mogla vidjeti golim okom. Na udaljenosti od 2,5 milijuna svjetlosnih godina, veličanstvena spiralna galaksija Andromeda toliko nam je blizu da se pojavljuje kao mrlja svjetlosti u obliku cigare visoko na jesenjem nebu. Kad bi se njegov plinoviti oreol mogao vidjeti golim okom, to bi bila otprilike tri puta veća širina od širine Velikog medvjeda - vjerojatno najveće značajke na noćnom nebu
Studija obilježavanja omogućila je naučnicima da koriste NASA svemirski teleskop Hubble kako bi mapirali oreol galaksije Andromeda koji je već presjekao oreol naše sopstvene galaksije Mliječni put.

NASA je u saopštenju za javnost u četvrtak otkrila da su naučnici koji rade sa svemirskim teleskopom Hubble mapirali masivni oreol iliti plinski omotač koji pripada galaksiji Andromeda, najvećem i najbližem susjedu naše galaksije Mliječni put.

Tim, na čelu sa Nicolasom Lehnerom, istraživačkim profesorom na odjeljenju za fiziku na Univerzitetu Notre Dame, otkrio je da se "skoro nevidljivi oreol" proteže 1,3 miliona svjetlosnih godina od Andromede i na polovini puta do Mliječnog puta.

"Razumijevanje ogromnih gasnih oreola koji okružuju galaksije izuzetno je važno", izjavila je Samantha Berek, suistraživačica studije i studentkinja univerziteta Yale, u NASA saopštenju.

"Ovaj rezervoar gasa sadrži gorivo za buduće stvaranje zvijezda u galaksiji, kao i blijeskove događanja poput supernove. Pun je tragova o prošloj i budućoj evoluciji galaksije i konačno smo u mogućnosti da detaljno proučimo našeg najbližeg galaktičkog susjeda. "

Kompletna studija pod nazivom "Projekt AMIGA: Cirkumulaktički medijum Andromede" objavljena je u četvrtak u časopisu Astrophisical Journal.

Lehner je naglasio da je mapiranje haloa galaksije Andromeda "revolucionarno", jer je to prvi galaktički halo koji je mapiran pomoću teleskopa Hubble.

"Ovo je zaista jedinstven eksperiment, jer za samu Andromedu imamo informacije o njenom oreolu uz ne samo jednu ili dvije crte gledanja, već njih preko 40", dodao je.

"Dakle, projekat AMIGA takođe nam je omogućio pogled u budućnost."
Više...
Comet 2

Dugin meteorit otkriven u Kostariki može sadržavati gradivne blokove života

Zoran Vitas
vecernji.hr
Čet, 27 Kol 2020 07:45 UTC
meteor
© LAURENCE GARVIE / CENTAR ZA METEORITSKE STUDIJE / DRŽAVNO SVEUČILIŠTE U ARIZONIPresjek malog fragmenta Aguas Zarcas prikazuje šarenu glinu koja može sadržavati složene organske spojeve
Lani, negdje krajem travnja, na malo kostarikansko mjesto Aguas Zarcas sručila se mješavina narančastog i zelenog stijenja. Odnosno tako je izgledalo to što je palo u seoce smješteno unutar prašume. Bili su to ostaci stijene veličine perilice rublja koja se raspala prolazeći kroz Zemljinu atmosferu.

Ništa čudno, do sada je znanost pronašla i klasificirala nekih 60.000 ostataka meteorita koji su uspjeli nekako preživjeti prolazak do Zemljina tla. Bitno su rjeđe meteorske kiše, poput ove u Kostariki, kada neka točka na zemaljskoj kugli bude zasuta ostacima asteroida koji se raspadne pri ulasku u atmosferu. Ovaj lanjski pljusak bio je posebno neobičan. Jer njegovi su komadi zapravo bili - živi. Komadi koji su se stuštili na naselje u Kostariki su, naime, ugljični kondriti.

Otvorili novu znanstvenu disciplinu.

Ti kondriti su nepatvorene tvari koje se nisu mijenjale od početka, od nastanka Sunca prije 4,56 milijardi godina. Kako im ime kaže, riječ je o kondritima bogatim ugljikom, i to organskim molekulama kompleksnim poput aminokiselina od kojih se sastoje bjelančevine. Takvi su meteoriti ilustracija kako u svemiru nastaje temelj života. Ima i onih znanstvenika koji tvrde kako je upravo ovakvo stijenje i donijelo život na Zemlju, odnosno njegov temelj u obliku najsitnijih njegovih djelića.

U kondritu iz Aguas Zarcasa prepoznata je sličnost s jednom ranijom meteorskom kišom koja se dogodila iznad mjesta Murchison u Australiji 1969. godine. U stotinu kilograma ostataka ugljičnog kondrita iz Murchisona do danas je prepoznato oko stotinu različitih aminokiselina. Neke od njih znanost poznaje, mnoge ne, a ostalo je još na stotine aminokiselina koje tek treba pokušati identificirati. U ostacima iz Murchisona pronađene su i dušikove baze koje su osnove RNK. Prošle je godine u njima prepoznata i riboza koja je sastavni dio RNK.
Više...