Već je poznata činjenica da zlostavljanje ostavlja posljedice u ponašanju, uzrokovane traumom, međutim, pronađeni su dokazi da se osobe koje su zlostavljane u djetinjstvu mogu prepoznati po DNK kodu, prenosi The Independent.

U novom Harvardskom istraživanju se navodi kako bi zlostavljanje djece moglo ostavljati dublje tragove od traume. Naime, sve posljedice traume bi se mogle trajno urezivati u DNK djeteta.

Istraživanje se baziralo na malom broju muškaraca te su kod onih koji su doživjeli zlostavljanje pronađene drugačije oznake u genetskom kodu.

Pri kraju istraživanja su prema genetskom kodu mogli razdvojiti one koji su zlostavljani i one koji nisu.

Ovo otkriće ukazuje na to da bi se trauma mogla genetski prenositi kroz generacije u porodici, tako da bi članovi koji naslijede te gene mogli imati problema s depresijom i PTSP-om.

Svakako, ovi rezultati nisu definitivni i za kristaliziranje slike o vezi DNK i zlostavljanja potrebna su dodatna istraživanja.

Dugačka svemirska putovanja bi mogla da unište tkivo stomaka eventualnih kosmonauta, navodi se u novom istraživanju koje je finansirala NASA.

To istraživanje dovodi u ozbiljnu sumnju mogućnost ljudskog odlaska na Mars ili dalje, piše britanski Independent.

Prema tvrdnjama iz ranijih studija, takva putovanja bi mogla prilično da oštete ljudski mozak i dovedu do ubrzanog starenja.

U okviru istraživanja, miševi su bili izloženi istoj vrsti svemirske radijacije koja bi očekivala ljude na dugim svemirskim putovanjima.

Takva radijacija bi na tkivu u stomaku načinila štetu koja bi dovela do dugoročnih funkcionalnih promjena. Navedena je i zabrinutost da bi kosmonauti imali veliki rizik od dobijanja raka stomaka i debelog crijeva.

"Teški joni, poput jona gvožđa ili silicijuma, štetni su zbog svoje veće mase u odnosu na fotone bez mase koji su najčešći na Zemlji, kao i protone male mase u svemiru. S trenutnom zaštitnom tehnologijom teško je zaštititi kosmonaute od štetnih efekata radijacije teških jona. Iako se lijekovima možda može djelovati protiv takvih efekata, takav lijek još nije pronađen", rekao je jedan od naučnika koji su radili na istraživanju Kamal Data.

On je rekao da kratka svemirska putovanja, poput odlaska na Mjesec, ne izlažu ljude prevelikim oštećenjima, ali i da je prava briga "trajna povreda sa dugačkog puta na Mars ili drugih misija u svemiru koje bi trajale još duže".

Naveo je da je potrebno u potpunosti razumjeti sve eventualne efekte svemirskih putovanja da bi se budući putnici mogli adekvatno zaštititi.

Na samom rubu Sunčevog sustava otkriven je vrlo udaljeni patuljasti planet, nazvan Goblin, koji bi mogao redefinirati naše shvaćanje Sunčevog sustava, piše Guardian.

Astronomi su uočili maleni planet dok su tragali za hipotetskim velikim planetom poznatim kao Deveti planet, koji bi se mogao nalaziti negdje u orbiti iza Plutona, u tajanstvenoj regiji zvanoj Oortov oblak.

Deveti planet još nikad nije izravno viđen, no maleni Goblin je očito pod gravitacijskim utjecajem nekog velikog, zasad neviđenog objekta, što je učvrstilo znanstvenike u njihovu uvjerenju da je i misteriozni Deveti planet tamo negdje.

Tek otkriveni planet prekriven je ledom, promjera je tek 300 km, a kreće se iznimno izduženom orbitom. U najbližoj točki orbite, udaljenost od Sunca mu je dva i pol puta veća od udaljenosti Plutona od Sunca.

U najdaljoj točki orbite, od Sunca je udaljen čak 60 puta udaljenosti Plutona. Jedna godina na Goblinu traje nevjerojatnih 40.000 zemaljskih godina tako da je 99 posto vremena dok kruži svojom orbitom jednostavno predalek da bi ga se uočilo.

Ovaj objekt je ukupno treći maleni objekt otkriven u udaljenim dijelovima Sunčeva sustava, nakon što su otkriveni Sedna i objekt nazvan 2012 VP113. Čini se da u tom području, koje se prije smatralo hladnim, mračnim i praznim, postoji bogata kolekcija egzotičnih i ekstremnih objekata.

- Tek sad otkrivamo kako zapravo izgleda vanjski rub Sunčeva sustava i što se sve ondje nalazi, kaže Scott Sheppard s Carnegiejevog instituta za znanost u Washingtonu i jedan od članova istraživačkog tima.

- Vjerujemo da se ondje nalaze tisuće patuljastih planeta. Ovo što vidimo tek je vrh ledenog brijega, izjavio je.

Nešto misteriozno dolazi iz smrznutog tla na Antarktici i to bi moglo promijeniti fiziku kakvu znamo. Fizičari ne znaju što je točno, no znaju da je neka vrsta kozmičkih zraka - visokoenergetskih čestica koje kroz svemir dolaze do Zemlju i vraćaju se, piše Live science.

No, čestice koje fizičari poznaju, koje čine ono što se zove Standardni model fizike elementarnih čestica, tako se ne ponašaju. Postoje i niskoenergetski neutrini koji se mogu nepromijenjeni probiti kroz stijene. Visokoenergetski neutrini imaju 'velike presjeke', što znači da će udariti u nešto prilikom prolaska u Zemlju i nikada neće izići na drugu stranu.

No, istraživači su ostali zbunjeni nakon dva događaja 2016. godine na Antarktici, gdje su kozmičke zrake izletjele iz Zemlje, što je detektirala NASA-ina antena ANITA koja leti iznad kontinenta.

ANIT-a je dizajnirana za lov kozmičkih zraka iz svemira te ih je iznenadio visokoenergetski neutron koji je došao iz Zemlje umjesto iz svemira. Znanstvenici su se zapitali jesu li te tajanstvene zrake sastavljene od čestica koje prije nisu viđene?

Fizičari su iznijeli niz različitih objašnjenja, no nijedno od njih nije dokazalo da nešto prizemnije nije moglo prouzročiti misteriozni signal antene. Nova studija astrofizičara objavljena u srijedu pokazala je da je bilo više slučajeva od dva koja je detektirala ANITA.

Opservatorij IceCube također je tri puta detektirao slične čestice iako nitko do sada nije povezao te događaje s misterijom ANITA-e.

Samo par dana nakon Halloweena, 11. studenog, asteroid 2015 TB145 projurit će na sigurnoj udaljenosti pokraj Zemlje. Iako su astronomi iz NASA-e prvobitno asteroidu dali nadimak 'Velika bundeva', mnogi su ukazali na činjenicu da jako liči na divovsku lubanju, piše IFLScience.

Ponovni posjet nakon tri godine

Znanstvenici sa Sveučilišta na Havajima prvi su otkrili asteroid 15. listopada 2015., samo par tjedana prije no što je projurio blizu Zemlje 31.10. Tijekom tog susreta 2015 TB 145 bio je samo 1,3 lunarne udaljenosti od Zemlje, dok će ovaj put prolaz biti puno sigurniji, na 105 lunarnih udaljenosti.

"Putanja 2015 TB145 dobro nam je poznata", rekao je Paul Chodas, uporavitelj Centra za proučavanje objekata u zemljinoj blizini još 2015. Procjenjuje se da je asteroid promjera 700 metara, iako možda djeluje veliko, asteroid je u stvari toliko malen da nema nikakvog gravitacijskog utjecaja na Mjesec ili Zemlju.

Visinski balon Američke svemirske agencija - NASA snimio je milione fotografija rijetko viđenih "električnih plavih oblaka" 80 kilometara iznad Zemljine površine.

Ovi oblaci nazivaju se polarni mezosferični oblaci i sačinjeni su od ledenih kristala.

Naučnici NASA-e napravili su animacije od fotografija kako bi istražili valove koji se formiraju u visokoj atmosferi.

Tako žele "bolje razumjeti turbulencije koje se dešavaju u atmosferi, kao i okeane, jezera i druge planetarne atmosfere," navodeći kako bi se tako mogle dobiti bolje vremenske prognoze u budućnosti.

Dva mala rovera iz japanske svemirske letjelica Hayabusa 2 spustila su se na asteroid Ryugu koji se nalazi 300 milijuna kilometara od Zemlje, javlja Japan Times.

Naučnici su potvrdili da je neobičan fosil ovalnog oblika koji su pronašli prije nekoliko godina, zapravo najstariji poznati životinjski fosil. Ovo otkriće je pravi "Sveti gral" u paleontologiji, piše Independent.

Naime, decenijama je među naučnicima vladala debata o porijeklu Dikinsonije, koja je na Zemlji bila prije 558 miliona godina, tokom perioda Ediakaran.

Smatra se da su ovi fosili iz ovog perioda prva ikada velika, višećelijska bića, ali su toliko različiti od bilo čega živog danas, zbog čega je njihovo tačno porijeklo ostalo misterija sve do sada.

Naučnici su ranije smatrali da je Dikinsonija možda bila gljiva ili velika ameba. Međutim, nova istraživanja ruskih naučnika otkrila su njeno pravo porijeklo i označili je kao jednu od prvih životinja, prenosi B92.

Fosil je bio toliko očuvan da kada su ga istraživači probušili, u njemu su pronašli tragove holesterola, vrstu masti koja je jasan pokazatelj životinjskog porijekla.

"Molekuli fosilnih masti koje smo pronašli dokazuju da su životinje bile velike i bogate prije 558 miliona godina, milionima godina ranije nego što se mislilo", rekao je profesor Džoken Broks sa Australijskog nacionalnog univerziteta.

Do sada je u paleontologiji važilo da su velike životinje počele da dominiraju zemljom u Kambrijumu prije oko 541 milion godina.

Tada se naime, pojavljuju stvorenja koja su načnici prepoznali kao crve i mekušce. Novo otkriće, međutim, sugeriše da im je prethodio talas životinja koje su izgledale kao Dikinsonija.

Tim mornarskih biologa sa Sveučilišta u Southamptonu (UK) objavilo je zanimljivo otkriće. Naime, četiri kilometra ispod površine mora, pronašli su tajanstvene tragove na oceanskom podu. Iako još nisu potvrdili, te otiske su mogli napraviti kitovi. Ako se to potvrdi od strane znanstvenika, onda je to rekord, piše TheTalkingDemocrat.

Odakle dolaze ovi tajanstveni tragove u regiji Tihog oceana? U 2015. godini RRS James Cook, morski istraživački brod, posjetio je područje prije moguće ekstrakcije, kako bi zabilježio vrste koje se razvijaju u vodi ispod. Analizom morskog dna istraživači su naišli na niz tragova dužih od dva metra. To se nije moglo pripisati ljudima, i činilo se previše dubokim da su ih stvorili ribe.

"Daljnja analiza pokazala je da depresije nisu slučajno raspoređene ili izolirane, već su stvarale krivulje ili tragove", navodi dr. Leigh Marsh, glavni istraživač. Slični tragovi pronađene su i drugdje drugdje u svijetu, a pripisuju se kitovima. Ako je to slučaj, to bi bio rekord za morskog sisavca. Postojeći rekord su dva Cuvierova kljunata kita, promatrana na gotovo 3000 metara ispod površine 2014. godine.

Poznati kitovi ili spermija znaju loviti vrlo duboko ispod površine oceana ili izbjeći određene grabežljivce poput kitova ubojica. Ali mogu li učiniti nešto drugo? U plićim vodama, poznato je da neke vrste kitova utrljaju na dnu oceana, na primjer kako bi uklonili mrtvu kožu. Može li se to ponašanje promatrati iu dubokim vodama i objasniti ove tajanstvene tragove?

"Poput mnogih otkrića u istraživanju oceana, ovi su rezultati potpuno neplanirani i rezultat su primjene novih tehnologija. Sljedeći korak će biti pružiti još uvjerljivije dokaze da su ti kitovi temelj tih tragova, kaže istraživač. Nadamo se da ćemo u budućnosti moći uzimati uzorke sedimenata na stazama kako bismo vidjeli jesu li stanice kože kože prisutne ili ne".

Nedavno je na Saturnovom sjevernom polu otkrivena tajanstvena promjena. Čudna struktura koja se pruža visoko iznad oblaka moguć je dokaz da je Saturnov šesterokut zapravo mnogo, mnogo veći nego što se isprva mislilo, piše Science Alert.

Formacija čudne strukture iznad šesterokuta

Taj podatak zabilježila je NASA-ina svemirska letjelica Cassini koja, čak i godinu dana nakon svog uništenja, znanstvenike dovodi do novih otkrića. Kad je sonda 2004. godine započela svoja promatranja, iznad Saturnove južne hemisfere pojavio se visok toplinski vrtlog.

U isto vrijeme na Saturnovoj sjevernoj hemisferi nalazila se poznata šesterokutna formacija oblaka, no dosad se nije znalo nalazi li se ondje neki vrtlog.

Dugotrajno istraživanje pokazalo je da se i iznad Saturnovog sjevernog pola počeo formirati bizaran vrtlog, visoko u stratosferi.

"Rubovi novootkrivenog vrtloga čine se šesterokutnim i imaju gotovo identičan šesterokutni uzorak oblaka koji vidimo dublje u Saturnovoj atmosferi", rekao je astronom Leigh Fletcher sa Sveučilišta u Leicesteru.

"Očekivali smo da će se nekakav vrtlog pojaviti i na Saturnovoj sjevernoj hemisferi, no oblik mu je uistinu iznenađujuć. Šesterokut se vjerojatno spontano i identično proširio na dvije različite razine, jednoj nisko u oblacima, a drugoj visoko u stratosferi. Moguće je i da je on zapravo golema struktura koja se okomito proteže nekoliko stotina kilometara", dodaje.