Znanost i tehnologijaS


Fish

Znanstvenici identificiraju najmanje 11 vrsta riba koje bi mogle hodati kopnom


index.hr
Čet, 24 Ruj 2020 00:00 UTC
riba
© Florida muzej / Zachary Randall
Mada mnogima ideja hodajuće ribe zvuči komično, takva hibridna bića igrala su ključnu ulogu u evoluciji životinjskog carstva na Zemlji. Sada su nova istraživanja pokazala da bi još mnogo vrsta riba moglo razviti sposobnost hodanja kopnom.

Prema najnovijoj studiji, najmanje 11 vrsta riba moglo bi razviti tu sposobnost, a među njima se nalazi azijska vrsta za koju je već poznato da donekle može hodati, odnosno da se zna penjati po stijenama - špiljska riba anđeo (Cryptotora thamicola).

Stručnjaci su shvatili da je ključan faktor za razvoj sposobnosti hodanja kod riba njihov zdjelični pojas, odnosno veza između kralježnice i trbušne peraje. Proučili su strukturu kostiju 29 različitih vrsta iz reda šaranki te identificirali tri različite vrste oblika zdjelice. Shvatili su da još 10 drugih vrsta dijeli istu strukturu kostiju kao i Cryptotora thamicola.

Specijalna veza između trbušne peraje i kralježnice

"Ribe obično nemaju nikakvu vezu između kralježnice i trbušne peraje", rekao je biolog Zachary Randall iz Prirodoslovnog muzeja na Floridi.

"Prije smo smatrali da je špiljska riba anđeo potpuno jedinstvena. Sada smo shvatili da je kod Balitoridae, porodice riba iz reda šaranki, robusni zdjelični pojasi češći nego što smo mislili", dodao je.

Cryptotora thamicola koristi povećana rebra i mišiće kako bi se kretala putem uvijanja, piše Science Alert.
Više...
Comet 2

Čudna, svijetla ultraljubičasta polarna svjetlost otkrivena oko komete

Tihana Jarić Dauenhauer
index.hr
Sre, 23 Ruj 2020 00:00 UTC
kometa polarna svijetlost
© ESA / Rosetta / NAVCAMKomet 67P / Čurjumov-Gerasimenko
Polarna svjetlost ili aurora, odnosno plesni sjaj ioniziranih čestica u gornjim dijelovima atmosfere, ne pojavljuje se samo na Zemlji.

Znanstvenici su ovaj fenomen uočili u atmosferi svih ostalih planeta Sunčeva sustava, osim Merkura. Polarna svjetlost zna krasiti čak i Jupiterove Mjesece, poput Ganimeda i Europe.

No nikada prije aurora nije primijećena na nekom kometu, sve do sada.

Polarna svjetlost oko kometa

Svemirska letjelica Rosetta, koju je lansirala Europska svemirska agencija (ESA) kako bi istraživala komet 67P Čurjumov-Gerasimenko (67P/C-G), uočila je nedavno kako prostor oko tog kometa svijetli, odnosno kako se oko njega stvara ultraljubičasto polarno zračenje.

Rosetta je lansirana 2. ožujka 2004., a sastoji se iz dva dijela: letjelice Rosette i sonde Philae. Stigla je do kometa 67P/C-G u kolovozu 2014., a u studenom iste godine spustila je sondu na komet, čime je izvela prvo uspješno spuštanje na takvo svemirsko tijelo u povijesti, iako se, na žalost, baterija sonde ispraznila dva dana kasnije te je prestala slati podatke.

"Već pedeset godina proučavam polarnu svjetlost na Zemlji, stoga me fascinirao i iznenadio pronalazak aurore oko kometa kojima nedostaje magnetsko polje", rekao je fizičar Jim Burch s instituta Southwest Research Institute.
Više...
Question

Cijanobakterija kriva za uginuće 330 slonova u Bocvani - Da li je zaista?


jutarnji.hr
Pon, 21 Ruj 2020 01:38 UTC
slonovi bocvana
© ReutersStotine slonova pronađene su mrtvi u Bocvani u svibnju i lipnju
Otrovi koje u vodi proizvode mikroskopske alge uzrokovali su neobjašnjiva uginuća stotina slonova u Bocvani, gdje inače živi trećina populacije svih afričkih slonova, izvijestili su dužnosnici za zaštitu divljih životinja.

Situacija je postala alarmantna nakon što su u razdoblju između svibnja i lipnja u delti rijeke Okavango uočene lešine uginulih životinja, piše BBC.

Dužnosnici su, nakon višemjesečnih ispitivanja provedenih u specijalnim laboratorijima u Južnoj Africi, Kanadi, Zimbabveu i SAD-u, priopćili kako je dosad od gutanja cijanobakterija uginulo čak 330 slonova. Krivolov je definitivno isključen kao uzrok smrti.

Spomenute otrovne bakterije mogu se prirodno pojaviti u stajaćoj vodi, no ponekad prerastaju i u tzv. divljerastuće plavozelene alge.

Mnogi uginuli slonovi pronađeni su u blizini pojilišta, ali stručnjaci dosad nisu bili sigurni da su za masovni pomor krive upravo cijanobakterije, jer se one uglavnom pojavljuju na rubovima, tj. na obali, a slonovi obično piju vodu iz sredine jezera/rijeke.

- Ugibanja su prestala krajem lipnja 2020., što se podudara s procesom isušivanja (delte) - izjavio je u ponedjeljak na konferenciji za novinare glavni veterinar Odjela za divlje životinje i nacionalne parkove Mmadi Reuben.

S obzirom da slonovima nisu bile uklonjene kljove, krivolov je još u lipnju isključen kao uzrok smrti, kao i trovanje antraksom, rekao je visoki dužnosnik odjela za divlje životinje Cyril Taolo.

- No i dalje tražimo odgovore na mnoga pitanja - zašto su ugibali samo slonovi i zašto samo na tom području. Istražujemo brojne hipoteze - dodao je Reuben.

Komentar: Istraživači ne samo da nemaju čvrstih dokaza, već ni ne zvuče baš sigurno u svoje zaključke. To ima smisla jer su se slonovi vjerojatno već ranije susretali s cijanobakterijama - voda bi vjerojatno smrdjela i bakterije bi stvorile procvat, upozoravajući slonove na svoju prisutnost - pa je malo vjerojatno da bi svi oni napravili istu grešku pijući obilne količine onečišćena voda; štoviše, ovo ne objašnjava one koji su, također masovno, umrli u susjednom Zimbabveu. Dakle, i dalje ostaje pitanje, što je dovelo do masovne smrti ovih slonova?

Vidi također: Burundi president Pierre Nkurunziza, who refused to follow Corona World Order diktats, 'dies unexpectedly of heart attack'

AŽURIRANJE: 23. rujna 2020.:

RT izvještava da istraga nije uvjerila sve i da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdio uzrok smrti:
Konzervatori poput dr. Nialla McCanna, direktora zaštite u dobrotvornom udruženju National Park Rescue sa sjedištem u Velikoj Britaniji, zatražili su pojačano istraživanje cvjetanja algi za koje se vjeruje da su odgovorne kako bi zajednica divljih životinja mogla bolje zaštititi.

McCann je također osudio nedostatak temeljitijih ispitivanja leševa slonova, koja se moraju obaviti na vrlo specifičan i pravovremen način, kako bi se smanjio broj mogućnosti i objasnilo izumiranje.

"Samo zato što su u vodi pronađene cijanobakterije to ne dokazuje da su slonovi umrli od izloženosti tim toksinima. Bez dobrih uzoraka mrtvih slonova, sve su hipoteze samo to: hipoteze ", rekao je McCann, ističući da korelacija nije jednaka uzročno-posljedičnoj, posebno ako postoji stvarna nada u zaštitu životinja u budućnosti.


Više...
Galaxy

Znanstvenici pronalaze plin povezan sa životom u atmosferi Venere


jutarnji.hr
Pon, 14 Ruj 2020 17:36 UTC
venera
© ISAS/JAXAŽivot koji postoji u Venerinoj atmosferi nije vjerojatan jer uključuje oblake od 90% sumporne kiseline
Tragovi plina koji "pluta" kroz oblake Venere mogli bi potjecati od živih organizama, neke vrste mikroba različitih od onih koje poznajemo na Zemlji, piše Guardian.

Do ovog senzacionalnog otkrića astronomi su došli tako što su u atmosferi Venere, na visini od 50-ak kilometara, detektirali fosfane. Istovremeno, nisu uspjeli otkriti niti jedan drugi proces kojim bi ovaj spoj mogao nastati, osim kao produkt nekog organizma.

Ova spoznaja također je otvorila vrata mogućnosti da je na ultravrućoj Veneri (s prosječnom temperaturom većom od 460 stupnjeva Celzijevih) opstao neki oblik života koji rapidno zagrijavanje tog planeta nije uništilo.

Naime, Venera je tijekom dvije milijarde godina imala umjerenu temperaturu i ocean, ali danas je planet prekriven gustim slojem ugljičnog dioksida. Oblaci u atmosferi planeta pak sadrže čestice čiji sastav uglavnom čini sumporna kiselina.

Uvjeti na Veneri toliko su neugodni da su mnogi znanstvenici vjerovali da je planet zapravo mrtav. Neki stoga smatraju da fosfani nisu nusproizvod "plutajućih" stanovnika Venere. No, organizmi se još uvijek čine kao najlogičnija pretpostavka.

- Nevjerojatno je i pomisliti da bi nešto moglo živjeti okruženo s toliko sumporne kiseline. No, svi geološki i fotokemijski procesi koje poznajemo su suviše neprikladni da bi mogli proizvesti fosfane kakve smo vidjeli - smatra profesorica Jane Greaves sa Sveučilišta u Cardiffu.

Komentar: Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje

Više...
Galaxy

Svemir bi mogao biti zasut neobičnim prozirnim zvijezdama napravljenim u potpunosti od bozona


index.hr
Sre, 09 Ruj 2020 00:00 UTC
bozonske zvijezde
Bozonske zvijezde
Kao što je postojanje crnih rupa prije njihovog otkrića predvidjela opća teorija relativnosti, tako je predvidjela i formiranje bozonskih zvijezda.

"Opća teorija relativnosti predviđa postojanje bozonskih zvijezda koje mogu imati i više milijuna Sunčevih masa. S obzirom na to da imaju neke sličnosti s crnim rupama, određena grupa znanstvenika smatra da bi se u središtu galaksija mogle nalaziti bozonske zvijezde, a ne supermasivne crne rupe", rekao je astrofizičar Hector Olivares sa sveučilišta Radboud u Nizozemskoj i sveučilišta Goethe u Njemačkoj.

Najčudniji teorijski objekti u svemiru

U svom najnovijem radu Olivares i njegovi kolege izračunali su kako bi bozonska zvijezda mogla izgledati kada je promatramo putem teleskopa i kako bi se razlikovala od slike horizonta crne rupe. Naime, ovakve zvijezde su po izgledu slične crnim rupama jer su prozirne, odnosno skoro nevidljive, piše Science Alert.

Bozonske zvijezde spadaju među najčudnije teorijske objekte u svemiru. Osim što su okrugle, ne nalikuju puno na konvencionalne zvijezde poput našeg Sunca. Zvijezde se uobičajeno sastoje od subatomskih čestica koje se nazivaju fermioni. To su primjerice protoni, neutroni, elektroni, odnosno tvari koje čine veći dio svemira.
Više...
Mars

Neobičan signali registriran na Marsu tijekom pomrčine Sunca


index.hr
Sre, 09 Ruj 2020 09:58 UTC
mars
Mjeseci koji se vrte oko Marsa podosta su različiti od našeg.

Oko Crvenog planeta orbitiraju dva satelita - Fobos i Deimos. Fobos, veći i bliži Marsov satelit, obilazi Mars svakih sedam sati i 40 minuta, što je kraće od Marsova dana (sola) koji traje 24 sata i 37 minuta. Površina mu je stjenovita i prekrivena debelim slojem sitnih čestica regolita. Izbrazdana je kanjonima širokim do 200 m i dubokim do 30 m.

Pomrčine Sunca se, dakle, zbivaju mnogo češće nego na Zemlji. Fobos prolazi ispred Sunca u većini solova, ali ga nikad u potpunosti ne pokriva, odnosno uvijek stvara djelomičnu pomrčinu. Budući da se Fobos kreće vrlo brzo, pomrčina nikada ne traje dulje od 30 sekundi, piše Science Alert.

Neobično naginjanje na stranu

Unatoč tome što pomrčine na Marsu traju vrlo kratko, lander Mars InSight uspio je zabilježiti nešto neobično.

Naime, tijekom pomrčina koje izaziva Fobos, seizmograf koji se nalazi na landeru, a koji prati kretanja tla i potrese na Marsu, naginje se na jednu stranu.

InSight je opremljen senzorima za mjerenje temperature i vjetra, ali oni nisu zabilježili nikakve promjene u atmosferi tijekom tranzita Fobosa ispred Sunca. Atmosferske turbulencije, temperatura i tlak zraka bili su isti kao tijekom bilo kojeg drugog sola. Promjene su, međutim, zabilježile solarne ćelije na landeru; što nije ni čudo jer Fobos zna blokirati i do 40% Sunčeve svjetlosti.

"Kada se Fobos nalazi ispred Sunca, do fotonaponskih ćelija dopire manje Sunčeve svjetlosti zbog čega one proizvode manje električne energije", rekao je seizmolog Simon Stähler iz ETH Zürich.

Znanstvenici su očekivali da će solarne ćelije zabilježiti pomrčine koje uzrokuje Fobos, ali nisu očekivali da će se seizmograf nagnuti na jednu stranu. S time da je potrebno spomenuti kako se radi o vrlo, vrlo malom nagibu.
Više...
Moon

Mjesec hrđa, a znanstvenici pokušavaju shvatiti zašto


index.hr
Pon, 07 Ruj 2020 00:00 UTC
Mjesec
© NASANa površini Mjeseca na različitim su mjestima otkrivene male količine vode i hidroksila (plavo). Ova slika ilustrira njihovu distribuciju na visokim geografskim širinama prema polovima. Plava pokazuje potpis molekula vode i hidroksila što se vidi visoko dijagnostičkom apsorpcijom infracrvene svjetlosti s valnom duljinom od tri mikrometra. Zelena pokazuje svjetlinu površine izmjerenu reflektiranim infracrvenim zračenjem sunca s valnom duljinom od 2,4 mikrometara, a crvena mineral koji sadrži željezo, nazvan piroksen, otkriven apsorpcijom infracrvene svjetlosti od 2,0 mikrometara.
Mjesec hrđa, a znanstvenici su tim zaključkom vjerojatno bili jednako zbunjeni kao i vi kad ste pročitali ovu rečenicu, piše CNN. Naime, hrđa na Mjesecu ne bi smjela biti moguća jer ondje nema kisika, što je jedna od dviju temeljnih stvari koje je uzrokuju. Druga je voda.

No dokaza za to ima. Indijska lunarna sonda Chandrayaan-1 kružila je oko Mjeseca 2008. godine i prikupila podatke koji su do danas pridonijeli mnogim otkrićima, uključujući i postojanje molekula vode na njegovoj površini. Sonda je bila opremljena i instrumentom koji je proizvela NASA s ciljem analize mineralnog sastava Mjeseca.

Istražitelji NASA-e i havajskog Instituta za geofiziku i planetologiju nedavno su analizirali još neke podatke i našli se u čudu kad su pronašli tragove hematita, oblika željezova oksida, odnosno hrđe. Na Mjesecu ima mnogo stijena bogatih željezom, ali hrđa se stvara jedino kad je željezo izloženo kisiku i vodi.

"Isprva nisam mogla vjerovati, jer, s obzirom na uvjete na Mjesecu, hrđe ondje ne bi trebalo biti", kazala je Abigail Fraeman, znanstvenica NASA-e.

Ne samo da na Mjesecu nema kisika nego je preplavljen vodikom, koji ondje struji sa Sunca nošen solarnim vjetrom. Hrđa nastaje kad kisik ukloni elektrone iz željeza, a vodik radi upravo suprotno, dodaje mu elektrone. Zato se na područjima bogatim vodikom hrđa teško stvara.

Komentar: Pogledajte i:

Više...
Doberman

Drevna vrsta pjevajućeg psa, za koju se smatra da je izumrla prije 50 godina, pojavljuje se u brdima Papue Nove Gvineje


vecernji.hr
Sre, 02 Ruj 2020 18:57 UTC
pjevajući psi
© Anang Dianto
Novogvinejski pjevajući pas, drevna vrsta psa čije glasanje opisuju kao "mješavinu zavijanja vuka i kitove pjesme", ponovo je otkriven u divljini, pola stoljeća nakon viđenja zadnjeg primjerka. Naime, dosad se vjerovalo da ta vrsta psa postoji samo u zatočeništvu. No, znanstvenici su sada spazili čopor brdskih divljih pasa, jedne druge tajanstvene vrste pasa, i analizom njihova genoma utvrdili da su to u biti iste životinje.

Pronašli su ih kako lutaju brdima Papue Nove Gvineje, i to nakon što se vjerovalo da su pjevajući psi u divljini izumrli prije 50 godina. Znanstvenici još točno ne znaju kada je ta vrsta psa, srodnika australskog dinga, stigla na otok Novu Gvineju, no predviđaju da je to bilo prije 3500 godina.

Uspoređivali DNK drugih pasa

Danas u zoološkim vrtovima i utočištima diljem svijeta živi između 200 i 300 novogvinejskih pjevajućih pasa, ali u divljini nije bilo potvrđenog viđenja od 1970-ih, kada su se ljudi brzo proširili u njihovo stanište. Ipak, mještani godinama tvrde da su povremeno čuli njihovo karakteristično glasanje.

Do otkrića čopora u divljini došlo je pri potrazi za jednako tajanstvenim brdskim divljim psom, poznatom samo iz anegdotalnih promatranja i dviju fotografija snimljenih 1989. i 2012. Da bi saznao više o tim psima, zoolog James McIntyre vodio je ekspediciju u gorje Papue na zapadnoj polovici otoka blizu jednog od najvećih rudnika zlata i bakra na svijetu, rudnika Grasberge.
Više...
Galaxy

Gravitacijski udar: Zemlju ‘zatresao‘ kozmički signal spajanja dvije masivne crne rupe nakon 7 milijardi godina


nezavisne.com
Čet, 03 Ruj 2020 08:19 UTC
Umjetnički dojam o posljednjim trenucima prije spajanja dviju crnih rupa
© Image copyrightLIGO-VIRGO COLLABORATION
Signal spajanja dvije masivne crne rupe putovao je sedam milijardi godina do Zemlje i u maju prošle godine aktivirao detektore.

Zamislite energiju osam sunca otpuštenu u isti čas.

Takav je gravitacioni "šok-talas" koji se proširio od najvećeg zasad primijećenog spajanja dvije crne rupe, piše BBC.

Signal od tog svemirskog događaja putovao je sedam milijardi godina da stigne do Zemlje ali i dalje je bio dovoljno jak da u maju prošle godine aktivira laserske detektore u SAD-u i u Italiji.

Naučnici kažu da je sudar dvije crne rupe proizveo jedno jedinstveno tijelo mase 142 puta veće od našeg Sunca.

A to je zaista vijest! Nauka već dugo zna za postojanje i manjih i puno većih crnih rupa. Ali ova opservacija predstavlja novu klasu tzv. crnih rupa srednje veličine koje imaju masu od 100 do 1.000 naših Sunca.

Analiza posljednje od njih stiže kao rezultat međunarodne LIGO-VIRGO saradnje koja upravlja sa tri sistema za otkrivanje gravitacijskih talasa u Americi i Evropi.

Laserski interferometrijski instrumenti 'slušaju' vibracije u prostor-vremenu koje stvaraju zaista kataklizmički kozmički događaji - a od 21. svibnja 2019. sve je njih pokrenuo oštar signal u trajanju od svega jedne desetine sekunde.

Kompjuterski algoritam izračunao je da su izvor posljednji momenti dviju spiralnih crnih rupa - jedne mase 66 puta veće od našeg Sunca, a druge 85 puta veće.
Više...
Galaxy

Čini se da Zemlja putuje kroz ostatke drevnih supernova


index.hr
Sre, 02 Ruj 2020 00:00 UTC
zemlja
Nalazi radioaktivne prašine duboko ispod površine oceana sugeriraju da se Zemlja kreće kroz masivan oblak čestica i plina nastao nakon snažne eksplozije zvijezde.

U posljednjih 33.000 godina svemir kontinuirano zasipa Zemlju rijetkim izotopom željeza koji nastaje u supernovama. Ovo nije prvi put da je izotop željeza-60 nađen na našem planetu te to pridonosi sve većem broju dokaza da se Zemlja već neko vrijeme kreće kroz međuzvjezdani oblak prašine koji je vjerojatno nastao nakon supernove koja se dogodila prije više milijuna godina.

Naime, nuklearni fizičar Anton Wallner s Australskog nacionalnog sveučilišta je prije nekog vremena datirao naslage tog izotopa u morskom dnu na prije 2,6 milijuna i 6 milijuna godina, što sugerira da je u tome periodu na Zemlju padala prašina supernove. No sada su nađeni dokazi da je željezo-60 palo na naš planet u zadnjih 20 godina, piše Science Alert.

Pronađen u antarktičkom snijegu

Prije nekoliko godina znanstvenici su objavili da je u svemirskom prostoru oko zemlje otkriveno željezo-60, a sada je Wallner pronašao taj izotop u pet uzoraka uzetih s morskih dubina, s time da su neki bili stari i 33.000 godina. Otkrio je da je količina željeza-60 u uzorcima bila prilično jednaka tijekom cijelog vremenskog razdoblja.

No postoji jedan problem. Naš planet se trenutno kreće kroz područje koja se naziva Lokalni međuzvjezdani oblak, a koji se sastoji od plina, prašine i plazme. Ako je ovaj oblak nastao nakon eksplozija zvijezda, odnosno supernova, onda je razumno očekivati ​​da na Zemlju već neko vrijeme pada prašina sa željezom-60; što je išao dokazivati i Wallner.

No ako je Lokalni međuzvjezdani oblak uistinu izvor željeza-60, njegova razina je trebala naglo porasti kada je Sunčev sustav ušao u oblak, što se dogodilo u zadnjih 33.000 godina. Najstariji uzorak s ovim izotopom je u tom slučaju trebao imati najmanje razine željeza-60 - što nije bio slučaj.
Više...