Znanost i tehnologijaS


Beaker

Istraživači sintetiziraju supeprovodljivi materijal sobne temperature, "Sveti gral" tražen više od jednog stoljeća

superprovodljivost
© Fotografija Sveučilišta u Rochesteru / J. Adam FensterZa postizanje supeprovodljivosti potrebna je ekstremna hladnoća, što je prikazano na ovoj fotografiji iz Diasova laboratorija, u kojem magnet pluta iznad supervodiča hlađenog tekućim dušikom
Fizičari su postigli veliku prekretnicu, postižući super-provodljivost na sobnoj temperaturi, približavajući time čovječanstvo jedan veliki korak bliže prema nekoliko revolucionarnih tehnologija, koje će promijeniti život kakvog sada poznajemo.

Super-provodljivost je pojava u kojoj se električni naboj kreće kroz materijal bez otpora, drugim riječima, savršenom učinkovitošću.

Prethodni rekord u super-provodljivosti postignut je na -23 stupnja Celzijusa, ali sada su znanstvenici sa Sveučilišta Rochester uspjeli postići isti podvig na relativno visokih 15 stupnjeva Celzijusa (59 stupnjeva Fahrenheita).

Ovo označava jedan od glavnih koraka prema funkcionalnoj super-provodljivosti, koja bi promijenila načine na koji koristimo svakodnevne tehnologije na više načina, od električnih mreža do računala i elektroničkih uređaja do interkontinentalnog masovnog tranzita.

"Naše će otkriće srušiti ove prepreke i otvoriti vrata mnogim potencijalnim primjenama", rekao je fizičar Ranga Dias sa Sveučilišta Rochester u izjavi za novinare.

Do ovog trenutka u povijesti, super-vodljivost je uglavnom bila ograničena na laboratorijske postavke, u izuzetno hladnim mikro-okruženjima, obično daleko ispod onih kakve postoje u prirodi, zbog korištenih materijala.

Međutim, nedavni napredak u znanosti o materijalima pružio je fizičarima mogućnost stvaranja super-provodljivih materijala, koji funkcioniraju na sobnoj temperaturi.

Galaxy

Zabilježen trenutak kada je ogromna crna rupa pojela cijelu zvijezdu

crna rupa zvijezda
Uumjetnički dojam zvijezde koja je plimno poremećena snažnom gravitacijom supermasivne crne rupe
Zahvaljujući stalnoj budnosti i uz malo sreće, astronomi su uspjeli snimiti trenutak kada je ogromna crna rupa, u galaksiji udaljenoj 215 milijuna svjetlosnih godina, doslovno "pojela" zvijezdu.

Takozvani "događaj plime i oseke" (TDE) najbliži je događaj koji podsjeća na smrt zvijezde koje je čovječanstvo ikada vidjelo.

Astronomima je pažnju privukao snažan bljesak intenzivne svjetlosti, koji je bio vidljiv stotinama milijuna svjetlosnih godina, koji se dogodio neposredno prije nego što su dijelovi zvijezde nestali u horizontu crne rupe, koja je prožela zvijezdu.

TDE, nazvan AT2019qiz, primijećen je u rujnu 2019. godine. Astronom Matt Nicholl sa Sveučilišta u Birminghamu i njegov tim promatrali su ga tijekom sljedećih šest mjeseci.

Takve zvjezdane TDE-ove gotovo je nemoguće predvidjeti, može ih se primijetiti samo stalnim nadzorom neba, u kombinaciji s malo sreće. Kad je masovna baklja eruptirala tijekom ovog određenog TDE-a, astronomi su nevjerojatno brzo reagirali tako što su usmjerili cijeli niz teleskopa prema sazviježđu Eridanus, gdje se erupcija dogodila.

"Odmah smo usmjerili skup zemaljskih i svemirskih teleskopa u tom smjeru kako bismo vidjeli točno svjetlost", rekao je astronom Thomas Wevers, koji se nalazio na Sveučilištu Cambridge tijekom istraživanja.

Gear

Dodatna arterija u podlaktici i bebe bez umnjaka: Australsko istraživanje sugerira da ljudi prolaze "mikroevoluciju"

umnjaci
Novo znanstveno istraživanje sugerira da ljudi prolaze "mikroevoluciju" tako da se neke bebe sada rađaju bez umnjaka, a sve više ljudi ima prethodno rijetku dodatnu arteriju u podlaktici. Naime, znanstvenici u Australiji otkrili su nekoliko promjena na ljudima koje se pojavljuju u kratkom vremenskom razdoblju, javlja Independent.

Dr. Teghan Lucas sa Sveučilišta Flinders u Adelaideu rekla je da lica također postaju kraća zbog promjena u našoj prehrani, a naše manje čeljusti znače da ima manje mjesta za zube. "To se događa tijekom vremena kako smo sve više naučili koristiti vatru i prerađivati hranu. Mnogi se ljudi jednostavno rađaju bez umnjaka ", rekla je.

Istraživački tim također je otkrio sve veću učestalost ljudi koji se rađaju s dodatnim kostima na rukama i nogama, kao i kraćim licima ili s abnormalnim vezama dviju ili više kostiju u stopalima. Uz to, istraživanje Lucasa, zajedno s profesorima sa Sveučilišta Adelaide Maciejem Hennebergom i Jaliyjom Kumaratilakeom, pokazalo je "značajan porast" učestalosti središnje arterije od kraja 19. stoljeća.

Comet 2

Mogao bi da "sije život po svemiru": Asteroid Bennu nosi na sebi organske materijale

bennu
Tokom Nasine misije "Oziris Reks" otkriveno je da asteroid Benu na sebi nosi vodu i tragove organskog materijala i mogao bi da "sije život po svemiru".

Organski materijal zasnovan na ugljeniku raspršen je po površini Benua, kaže Ejmi Simon iz NASA. To znači da bi taj organski materijal mogao da bude nađen i kada uzorci uzeti sa asteroida slete na Zemlju, piše Raša tudej.

Naučnici NASA pretpostavljaju da uzorci sa Benua možda nose materiju koja do sada nije zabilježena ni na jednom meteoritu i da bi organski materijal nađen na njemu mogao da ukaže na primitivnu biologiju u univerzumu, prenosi Sputnjik.

Kada uzorci stignu na Zemlju, naučnici planiraju da ih prouče kako bi našlo odgovore o porijeklu vode i organske materije na Benuu.

Prisustvo ugljenikovih minerala u asteroidu sugeriše na postojanje širokog hidrotermalnog sistema, koji sadrži i vodu i ugljen dioksid, i u Benuu, ali i u asteroidu od kog je nastao.

NASA je napravila i 3D model terena Benua, koji je opisan kao "gomila krša u obliku dijamanta koja pluta svemirom".

To je omogućilo letjelici u misiji "Oziris Reks" da uoči seriju grebena širom Benua, uz detaljno preglednu izbočinu na njegovoj sredini, otkrivajući detalje o sastavu asterioida i njegovoj burnoj prošlosti.

Naučnici sada vjeruju da je Benu gušćeg sastava bliže površini, a poroznijeg u središtu, što može da objasni povremene erupcije materijala.

"Oziris Reks" treba da poleti sa Benua 2021. godine i da donese uzorke na Zemlju do septembra 2023. godine. Letjelica je u orbitu asteroida stigla još prije dvije godine.

Komentar: NASA-in OSIRIS-REx pronašao znakove vode na asteroidu Bennu


Attention

Znanstveni pregled znanosti, koja stoji iza zaključavanja, zaključuje da je politika bila GREŠKA i da će prouzročiti VIŠE smrtnih slučajeva od Covid-19

prosvjedi
© REUTERS / Henry NichollsProsvjed protiv zaključavanja u Londonu, Britanija, 29. kolovoza 2020
Izvještaj, koji analizira informacije koje su u martu bile dostupne kreatorima politike iz Velike Britanije, kaže da škole nisu smjele da se zatvore, da su samo ranjive grupe poput starih trebalo da budu izolovane i da je imunitet stada možda bolji put.

Novi rad istraživača sa Univerziteta u Edinburgu sugeriše da zaključavanje ne pomažu u smanjenju broja umrlih od Covida-19, već može jednostavno odložiti te smrti. To je još jedan dokaz koji sugeriše da je potrebna drugačija strategija za borbu protiv pandemije - ona koja ne nameće opšta ograničenja u čitavom društvu.

Istraživanje je uradio tim iz Edinburške škole za fiziku i astronomiju. Ako to zvuči čudno, profesor Graeme Ackland, jedan od autora, ima dobro objašnjenje. Rekao je: "Od marta je svaki ozbiljni epidemiolog upućen u SPI-M (Naučnu grupu za pandemijsku gripu za modeliranje) i SAGE (glavnu naučnu savjetodavnu grupu za hitne slučajeve), da provode nova istraživanja u vremenskom rasponu jednog dana. Jednostavno ih nema dovoljno za replikaciju ili čak pažljivu recenziju. Ali bilo je na hiljade ljudi koji su mogli da izvrše čišćenje podataka, provjeru koda, validaciju i replikaciju."

Ackland i njegove kolege su, kako kaže, "SPI-M i SAGE zadužili da istraže bilo kakve "rezerve". SPI-M je dobro razumio problem grupnog razmišljanja u zatvorenoj zajednici i tražio je od nas da "ubrzamo" sve. Još jedna stvar koju bi pravi epidemiolozi uradili i sami s obzirom na dovoljno vremena".

Njihov rad zapravo nije kritika originalnog modeliranja urađenog prije zaključavanja. U stvari, koristi model koji koristi Imperial College za procjenu šireg spektra scenarija nego što je to urađeno u to vrijeme. "Moje ukupno mišljenje je", kaže Ackland, "da su vladini stručnjaci pouzdano iznijeli bolja predviđanja od novinskih stručnjaka."

Komentar: Vladina logika: Dobro, ali hajde da napravimo još jedno zaključavanje zbog Covida.


Galaxy

Istraživanje: Jupiter je odgovoran za to što je Venera danas uzavreli planet - Da li je Jupiter neopravdano okrivljen?

sunčev sustav
Prema najnovijem istraživanju, Jupiter je odgovoran za to što je Venera danas uzavreli i negostoljubivi planet s oblacima punima kiseline.

Da nije bilo uplitanja ovog plinovitog diva, Venera je mogla imati sasvim ugodnu klimu koja je mogla podržavati razvoj života. Naime, nova studija sugerira da je gravitacijsko polje Jupitera gurnulo Veneru bliže Suncu, pri čemu je došlo do efekta staklenika nakon čega su isparili svi oceani.

Sada je na Veneri dnevna temperatura toliko visoka da bi se moglo rastopiti olovo, a atmosfera je gusta i otrovna, ispunjena ugljikovim dioksidom. Planet je pun žućkastih oblaka punih sumporne kiseline.

Radi se o najtoplijem planetu u našem Sunčevom sustavu, iako je Merkur bliži Suncu. Temperature na Veneri se kreću oko 465 stupnjeva Celzijevih.

Čudna orbita Venere

Znanstvenici su putem računalnog modela koji je pratio razne položaje planeta u Sunčevom sustavu otkrili kako bi Venera imala točno takvu orbitu kakvu ima danas da ju je u nju "gurnuo" Jupiter kada se odmaknuo od Sunca prije otprilike milijardu godina, piše Science Alert.

"U skladu s migracijama Jupitera, Venera je prolazila kroz dramatične klimatske promjene. Prvo se sve više zagrijavala, a zatim hladila i izgubila oceane", objasnio je astrobiolog Stephen Kane sa Sveučilišta Kalifornija.

Venera, naime, ima vrlo jednoličnu i kružnu orbitu oko Sunca, što je neobično jer većina planeta ima eliptičnu orbitu pri kojoj udaljenost od Sunca varira tijekom godine. Znanstvenici smatraju da je Venera imala mnogo gostoljubiviju klimu kada joj je orbita bila više eliptična.

Komentar: Istraživanja Sott-a govore o tome da je Venera vrući planet jer je bila komet prije nego je postala planeta. Koliko je vremena trebalo da Venera stekne svoju trenutnu kružnu, planetarnu orbitu? Je li kometarna Venera imala druge interakcije s planetom Zemljom? Koliko je prolaza Venera napravila prije nego što je stekla stabilnu orbitu? Kakvi su bili njihovi učinci?

Ukoliko ste zainteresovani za odgovore naši članci mogu vam ih ponuditi:


Gold Bar

U svemiru ima mnogo zlata, a nitko ne zna odakle je to poteklo

neutronske zvijezde
© NASA / Swift / Dana BerryIlustracija prikazuje sudar dviju neutronskih zvijezda. Znanstvenici su pretpostavili da su takvi sudari mogli ispuniti naš Sunčev sustav zlatom, ali nova istraživanja bacaju sumnju u tu tvrdnju
Nešto rasipa zlato po svemiru, ali niko nema odgovor šta je to. Naučnici su sada doveli u pitanje čak i postojeće teorije koje su govorile o porijeklu zlata u kosmosu, i kažu da one ne mogu da objasne odakle dolazi toliko dragocjenog metala.

Zlato je element koji se ne može dobiti jednostavnom hemijskom reakcijom. Da bi se ono dobilo, potrebno je da se spoji 79 protona i 118 neutrona kako bi formirali atomsko jezgro. A za to je potrebna intenzivna nuklearna fuziona reakcija.

Međutim, takve fuzione reakcije ne događaju se tako često da bi mogle da budu objašnjene velike količine zlata nađene na Zemlji, ali i drugdje u svemiru, piše "Lajvsajens".

Nova naučna studija pokazala je da uobičajena teorija o porijeklu zlata, sudar neutronskih zvijezda, takođe ne može da objasni toliku količinu zlata.

Naučnici se zbog toga pitaju odakle zlato dolazi. Postoji nekoliko mogućnosti, uključujući izuzetno snažne supernove koje svoju unutrašnjost "izvrnu" napolje. Međutim, prema novim nalazima naučnika, ni to nije dovoljno kao objašnjenje zašto je zlato tako rasprostranjeno.

"Sudar neutronskih zvijezda, prema dosadašnjim teorijama, stvara zlato tako što dovodi do sudaranja neutrona i protona koji se "sljepljuju" i formiraju atomsko jezgro. Ta jezgra potom "lebde" po svemiru. Međutim, naučnici sada tvrde da to nije izgledno, jer supernove koje su toliko masivne da izazovu ovakvu fuzionu reakciju ne samo što su rijetke, već se pretvaraju i u crne rupe kada eksplodiraju, pa bi trebalo da progutaju oslobođena atomska jezgra", kaže Čijaki Kobajaši, astrofizičarka sa Univerziteta u Hertfordširu u Velikoj Britaniji.

Fire

Eksplozija u Bejrutu bila je jedna od najvećih nenuklearnih eksplozija u povijesti, kažu znanstvenici

bejrut
Eksplozija koja je u kolovozu uništila velik dio Bejruta bila je jedna od najvećih nenuklearnih eksplozija u povijesti, prenosi BBC riječi stručnjaka.

Tim Sveučilišta Sheffield iz Velike Britanije kaže kako je najpribližnija procjena da je eksplozija bila ekvivalentna snazi eksplozije od 500 tona do čak 1,1 kilotona TNT-a.

Ti bi značilo da je eksplozija bila snage jednu dvadesetinu snage atomske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine.

Znanstvenici su mapirali i kako se udarni val širio gradom te se nadaju da će njihov rad pomoći pripremiti se za neke eventualne buduće katastrofe.

'Ako znamo kakva je posljedica ovakvih događaja, možemo ustanoviti i kolika šteta iz toga proizlazi, a zatim i kako konstruirati građevine koje će biti otpornije', kaže doktor Sam Rigby iz grupe znanstvenika koja istražuje eksplozije i njihove posljedice.

'Istražujemo i oštećenja staklenih površina do kojih je došlo i do deset kilometra od centra eksplozije, jer znamo da slomljeno staklo može nanijeti mnogo ozljeda.'

Eksplozija do koje je došlo 4. kolovoza rezultat je slučajne detonacije otprilike 2.750 tona nepravilno uskladištenog amonijevog nitrata. U nesreći je poguinulo 190 ljudi, a još 6.000 ih je ozlijeđeno.


Komentar: Zar je istraga o eksploziji u Bejrutu gotova?


Tim iz Sheffiealda do ovih je procjena došao proučavajući snimke događaja objavljenih na društvenim mrežama.

Kad je tim iznio svoju prvu procjenu nedugo nakon same eksplozije, kazali su da se radi o eksploziji ekvivalentnoj količini od 1 do 1,5 kilotona TNT-a.

Komentar: Libanon se priprema za veliki broj žrtava nakon što je ogromna eksplozija uništila lučko područje u Bejrutu - AŽURIRANJE


Brain

"Savršeno očuvani" neuroni pronađeni u mozgu jedne od žrtava erupcije Vezuva

neuroni
© Pier Paolo PetroneStrukture identificirane kao neuroni i aksoni središnjeg živčanog sustava
Talijanski su arheolozi, 2000 godina nakon erupcije Vezuva koja se dogodila 79. godine nove ere, otkrili "savršeno očuvane neurone" jedne od žrtava erupcije, piše portal Live Science.

"Naše je otkriće bez presedana. Erupcija kao da je 'zamrznula' moždane stanice žrtve te su one ostale očuvane i nakon 2000 godina", izjavio je forenzički antropolog sa Sveučilišta Federico II. iz Napulja Pier Paolo Petrone.

"Rezultati studije pokazuju da je postupak vitrifikacije (postakljivanja) koji se dogodio u Herkulaneju, drevnome gradu u podnožju Vezuva, vrlo jedinstven jer je zamrznuo neuronske strukture mozga žrtve, dvadesetogodišnjeg mladića, zbog čega su one ostale do danas netaknute", pojasnio je Petrone.

Struktura moždanih stanica još je uvijek vidljiva u crnome, staklastom materijalu pronađenom u lubanji žrtve. Znanstvenici su o tomu izvijestili u časopisu PLOS ONE, pojasnivši da se postakljivanje dogodilo kao rezultat ekstremnog zagrijavanja i brzog hlađenja.

Ovo spektakularno otkriće vrijedno je ne samo zbog toga što je arheološka rijetkost nego i zbog toga što omogućuje da se do detalja utvrde sve faze erupcije vulkana te da se, uspoređujući ih s pisanim dokumentima i svjedočenjima suvremenika, utvrdi što se i na koji način ondje uistinu događalo sa žrtvama erupcije vulkana.

"Na temelju ovog otkrića i na temelju rekonstrukcije prošlosti možemo predvidjeti i utvrditi mjere zaštite od budućih erupcija bilo kojeg vulkana na svijetu", rekao je prof. Petrone.

Galaxy

Znanstvenici otkrili džinovsku crnu rupu sa 6 cijelih galaksija zarobljenih u njenom gravitacionom bunaru

crna rupa
Otkriveno je da je šest galaksija zarobljeno u supermasivnoj crnoj rupi koja se formirala nepunih milijardu godina nakon Velikog praska, rasvjetljavajući kako nastaju neke od najvećih struktura u svemiru.

U istraživanju objavljenom u četvrtak, Evropska južna opservatorija (ESO) detaljno je objasnila istinski ogromnu crnu rupu, otprilike milijardu puta veću od mase našeg sunca, i kako je uspjela da zarobi čitave galaksije planeta i zvijezda.

Crna rupa i disk materije oko nje zajednički su poznati kao kvazar SDSS J103027.09 + 052455.0.

Marko Mignoli, astronom iz Nacionalnog instituta za astrofiziku (INAF) u Bolonji koji je vodio istraživanje, uporedio je način na koji je crna rupa uspjela da zaplete ovih šest galaksija u paukovu mrežu, sačinjenu od "kosmičkih filamenata" gasa i Tamnu materiju.

"Kosmički mrežni filamenti su poput paukovih niti... Galaksije stoje i rastu tamo gdje filamenti prolaze, a potoci gasa - dostupni za napajanje i galaksija i centralne supermasivne crne rupe - mogu teći duž filamenata."

Smatra se da su najranije crne rupe u Univerzumu nastale raspadom prvih zvijezda, ali ostaje sumnja u to kako su na kraju narasle do tako zaista neshvatljivo velikih obima.