Znanost i tehnologijaS


Brain

BrainNet: Mozak-na-mozak mreža omogućuje da tri osobe mislima igraju istu partiju Tetrisa

BrainNet: Povezivanje mozgova u igranju tetrisa
Znanstvenici računalnih i neuralnih znanosti, psihologije i strojnog učenja na Sveučilištu u Washingtonu i njihovi kolege sa Sveučilišta Carnegie Melon, razvili su višestruko mozak-na-mozak sučelje pod nazivom BrainNet, koje omogućuje direktnu suradnju između više ljudskih mozgova istovremeno.

Njihova mreža mozgova omogućuje istovremeno igranje specijalne inačice Tetrisa trojici ljudi.

Mreža se temelji na kombiniranju EEG-a kojima se snimaju električne aktivnosti mozga i transkranijalnoj magnetskoj stimulaciji (TMS) koja šalje informacije. Samo jedna osoba može slati i primati podatke putem bidirekcijskog linka, dok ih druge dvije mogu samo slati. Kada primatelj svjesno procesira dva inputa od pošiljatelja, koristi mozak-računalo sučelje koje se temelji na EEG-u kako bi sproveo akciju.

Bizarro Earth

Snimak "jezive" melodije dolazi s antarktičke ledene ploče

Zvukovi Arktik
© Rick Aster/American Geophysical Union
Koristeći posebne instrumente, znanstvenici su na Antarktici snimili jezivu melodiju koja bi nekome mogla poslužiti kao savršena glazbena pratnja za plašenje ljudi u Noći vještica.

Ovu bizarnu melodiju snimili su na ogromnoj Rossovoj ledenoj ploči, navodi se u studiji Američkog geofizičkog instituta, a radi se zapravo o vjetru koji puše preko ledenih dina i izaziva vibriranje leda.

Znanstvenici su prije četiri godine zakopali 34 iznimno osjetljiva seizmička senzora ispod ledene površine Rossove ledene ploče kako bi pratili njene vibracije. Senzorima su htjeli analizirati strukturu i pokrete ploče, a podaci su im pokazali i da su jaki vjetrovi izazvali vibracije.

Te su vibracije gotovo stalna zvučna kulisa Antarktike, a znanstvenici kažu kako bi to potencijalno moglo pomoći znanstvenicima u praćenju promjena na velikoj ledenoj površini. Dok se taj zvuk zbog iznimno niske frekvencije ne može čuti, promjene na koje utječe vrijeme mogle bi znanstvenicima biti znak da se negdje pojavila pukotina ili da se led otopio.

- Ledena ploča pokazuje nam da možemo pratiti iznimno osjetljive detalje koji se tiču nje - rekao je glavni autor studije Julien Chaput, geofizičar sa Sveučilišta Kolorado. Dodaje kako u rukama sada imaju alat za praćenje okoliša.


Bulb

Kina će lansirati umjetni, ekstra svijetli mjesec kako bi smanjila troškove gradske rasvjete

Umjetni mjesec
© NASA / Joel KowskyLažni mjesec će biti osam puta svjetliji od Zemljinog mjeseca
Mada šetnja po mjesečini može biti romantična, sama svjetlost Mjeseca ponekad nije dovoljna da nam po noći na zadovoljavajući način osvijetli ulice; pogotovo ako Mjesec nije pun ili se nalazi ispod horizonta.

Kineski znanstvenici su stoga došli na ideju lansiranja umjetnog mjeseca. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, ne radi se o šali, a ideju je prošlog tjedna javnosti predstavio Wu Chunfeng, direktor instituta Aerospace Science and Technology Microelectronics System Research Institute, piše Business Insider.

Wu Chunfeng smatra kako bi se projekt stvaranja ''drugog mjeseca'' mogao realizirati već 2020. godine.

Osam puta sjajniji od pravog Mjeseca

Umjetni mjesec ili, preciznije rečeno, rasvjetni satelit služio bi gradu Chengduu umjesto ulične rasvjete. Prema Chunfengu, svjetlo koje će proizvoditi taj satelit trebalo bi biti osam puta sjajnije od pravog Mjeseca. Stručnjaci će moći upravljati satelitom i prilagođavati njegov sjaj potrebama građana. Satelit bi trebao osvjetljavati područje veličine oko 80 četvornih kilometara.

Wu Chunfeng napominje da funkcija umjetnog mjeseca nije zamijeniti pravi Mjesec nego ''upotpuniti njegovu svjetlost''. Stanovnici tog područja efekt sjaja umjetnog satelita percipirat će kao razinu osvjetljenja prilikom sumraka.

Utjecaj na životinjski svijet

Nakon što se u kineskim medijima iskazala zabrinutost zbog toga kako će takva vrsta osvjetljenja utjecati na divlje životinje osvijetljenog područja, direktor instituta za optiku na Harbin Institute of Technology, Kang Weimin, javnosti je objasnio kako će umjetna svjetlost biti jednaka onoj pri sumraku i da ni na koji način neće naškoditi biološkom sustavu.

Rose

Aktivnost pčela je dramatično padala tijekom potpunog pomračenja sunca

Pčele
© Susan Ellis, Bugwood.org
Znanstvenici već neko vrijeme proučavaju kako se ponašaju razne životinje tijekom pomrčine Sunca. Tako se otkrilo da se tijekom tog spektakla ptice često vraćaju u svoja gnijezda, neke vrste paukova skidaju svoje mreže, čimpanze se okupljaju u grupe i promatraju taj prirodni fenomen, a krave, recimo, nastavljaju s ispašom.

No, do sada nismo imali puno informacija o tome kako na pomrčinu reagiraju pčele. Iz tog su razloga znanstvenici sa Sveučilišta University of Missouri odlučili iskoristiti pomrčinu Sunca u SAD-u 2017. godine i pratiti ponašanje pčela, piše Science Alert.

Više od 400 znanstvenika, građana i učenika postavilo je 16 akustičkih stanica na području Oregona, Idaha i Missourija, gdje se zbivala pomrčina. Pomoću tih stanica, koje su se sastojale od malih USB mikrofona, pratili su i bilježili promjene u zujanju pčela. Prikupljene podatke kasnije su poslali na analizu u laboratorij sveučilišta.

"Pretpostavljali smo da će se aktivnost pčela početi smanjivati s jačanjem pomrčine i potpuno prestati kada pomrčina bude potpuna", rekla je biologinja Candace Galen.

"No, nismo očekivali da će promjena biti tako nagla. Pčele su normalno letjele tijekom razvoja pomrčine, no onda su odjednom, kada je pomrčina bila potpuna, sasvim prestale letjeti", objasnila je. Na svih 16 lokacija zabilježeno je samo jedno jedino osamljeno zujanje pčele tijekom potpune pomrčine.

Također, netom prije i poslije potpune prekrivenosti Sunca, let pčela trajao je duže i sporije nego prije početka pomrčine. Stručnjaci vjeruju da je to zato što su pčele zamijenile pomrčinu za sumrak te su se počele ponašati kao i inače pri kraju dana; kada se laganim letom vraćaju u košnice.

"Istraživanje nam je odgovorilo na pitanje hoće li pčele drugačije reagirati na slabo svjetlo ili tamu u različitim okolnostima ili će reakcija biti ista neovisno o tome lete li npr. pod otvorenim nebom ili ne", rekla je Galen.

"Sada znamo da potpuna tama potiče kod pčela uvijek isto ponašanje, bez obzira na vrijeme ili kontekst", dodala je.

Sherlock

Predstavljamo Dinamoterora, skoro otkrivenog srodnika T-rexa

Dinamoteror
© iflscience.comUmjetnički dojam Dinamoterora
Otkriven je drevni predak strašnog T. Rexa čije ime nije ništa manje zastrašujuće

Tyrannosaurus rex se smatra, kako po imenu tako i njegovoj prirodi, kraljem dinosaura. No milijune godina prije no što je ovaj 'kralj tiranin guštera' koračao Zamljom, vladao je drugi član tiranosaurida, a on isto ima sjajno ime: Dynamoterror dynastes.

Nova je studija opisala ovu novootkrivenu zvijer koristeći fosilizirane ostatke koje je u kotlini San Juan u Novom Meksiku pronašla ekipa paleontologa pod vodstvom Andrewa McDonalda i Douglasa Wolfea. Procjenjuje se da je Dinamoteror bio dug oko 9,1 metar od njuške do repa, oko 80% veličine T. rexa, piše IFLScience.

Vladao otočnim kontinentom

Isto tako, radi se o jednom od najmlađih tiranosauroida otkrivenih u Sjevernoj Americi. T-rex je živio prije nekih 68 do 66 milijuna godina, dok drugi Tiranosauri datiraju i do prije 77 milijuna godina. No ovi ostaci stari su oko 80 milijuna godina. U vrijeme kada je Dinamoteror hodao Zemljom taj je dio Novog Meksika bio dio Laramidije, otočnog kontinenta koji je postojao tijekom perioda kasne krede, a na kojem su živjeli brojni veliki grabežljivci iz porodica Tiranosaura i Albertosaura.

"Iako izuzetno bogat, zapis tiranosaurida s Larmidije vremenski je ograničen na između oko 77 milijuna godina i 66 milijuna godina, te ranija evolucija skupine nije vidljiva", napisali su autori studije. Stoga se nadaju kako bi Dinamoteror mogao razjasniti kako su tiranosauri razvili svoja ozloglašeno velika tijela te postali vrhunski grabežljivci svog vremena.

Microscope 2

Znanstvenici uspješno razvijaju miševe s istospolnim roditeljima koristeći matične stanice i uređivanjem gena

Miševi
© LEYUN WANG / KINESKA AKADEMIJA ZNANOSTI
Istraživači s kineske akademije znanosti uzgojili su 29 zdravih miševa s dvije majke sposobne za proizvodnju vlastitih potomaka. Majke su se nakon toga bile sposobne nastaviti reproducirati. Svi su potomci bili normalni, doživjeli su odraslu dob i mogli dobiti svoje vlastite potomke, piše Independent.

Miševi od dva oca su također rođeni tijekom studije, ali nisu dugo preživjeli.

U istraživanju koje je objavljeno u časopisu Cell Stem Cell ispitano je zašto se istospolni sisavci obično ne mogu reproducirati sugerirajući da matične stanice i ciljano mijenjane gena olakšavaju taj proces.

- U prošlosti smo napravili nekoliko otkrića kombinirajući reprodukciju i regeneraciju pa smo pokušali saznati je li moguće proizvesti više normalnih miševa s dva ženska roditelja pa čak i miševa sa dva muška roditelja pomoću haploidnih (spolnih) matičnih stanica s delecijama (manjkom) gena - kazao je jedan od autora studije dr. Qi Zhou.

Potomci istospolnih muških roditelja umrli vrlo brzo

Dok neke vrste gmazova, vodozemaca i riba mogu promijeniti rod kako bi se reproducirale ili postojale istodobno i muškarci i žene, reprodukcija istog spola kod sisavaca je teža - istaknuto je u studiji.

Da bi proizveli zdravi miševi dr. Zhou i njegovi suradnici koristili su haploidne matične stanice (ESC) koje sadrže pola normalnoga broja kromosoma i DNA iz svakog roditelja.

- Otkrili smo da su haploidni ESC bili sličniji primordijalnim zametnim stanicama, prekursorima jaja i sperme. Genomski otisak koji se našao u gamama je izbrisan - navodi dr. Zhou.

Uz 29 zdravih miševa koje su proizveli ženski roditelji, 12 je rođeno od muških roditelja ali oni su umrli nakon manje od 48 sati. Naime, taj proces uključuje izmjenu veće količine gena i umetanje oplođenih zametaka u surogatne majke i puno je složeniji. Znanstvenici ipak vjeruju da mogu poboljšati i taj proces...

Cassiopaea

Australijski teleskopi pokupili ogroman broj neobjašnjivih signala koji dolaze duboko iz svemira

teleskopi radio signali

Kako su objavili australski istraživači, njihovi teleskopi zabilježili su velik broj misterioznih signala koji dolaze duboko iz svemira.


Radioteleskopi zabilježili su gotovo dvostruki broj radioizboja prema Zemlji koji dolaze duboko iz svemira, javlja Independent. Ti signali ujedno predstavljaju najbliže i najsjajnije radioizboje koji su dosad zabilježeni.

Jedan od najmisterioznijih fenomena svemira

Riječ je ujedno o jednom od najmisterioznijih fenomena u svemiru - o bljeskovima energije nevjerojatne snage. Ekvivalentni su količini energije koju Sunce proizvede u 80 godina. Razlikuju se samo po tome što traju tek nekoliko trenutaka i dolaze iz nepoznatog izvora.

Neki sugeriraju da ga emitiraju inteligentna bića, dok znanstvenici s Harvarda smatraju da bi se moglo raditi o curenju iz ogromnih odašiljača sa svemirskih brodova.

Postoje i mišljenja da se radi o manje inteligentnim, ali svejedno spektakularnim slučajevima poput crnih rupa ili gustih zvijezda koje su se sudarile.

Comet

Ključni "građevni blokovi" za život na Zemlji stigli su iz dubokog svemira

Ključni građevni blokovi za život na Zemlji stigli su iz dubokog svemira
Naučnici Univerziteta Havaja, u saradnji s kolegama u Francuskoj i Tajvanu, otkrili su da su fosfati, bez kojih ne bi bilo života, stigli na Zemlju iz svemira!

Fosfati su "građevinski blokovi" ugrađeni u hromozome svake žive ćerlije, bez kojih ne bi bilo reprodukcije, dakle ni života, a na Zemlju su ih doneli meteoriti ili neka kometa i to u prvih milijardu godina Zemljinog postojanja.

Revolucionarnu studiju "Međuzvezdana sinteza fosfornih oksokiselina" potpisuju profesori Endru Tarner i Ralf Kajzer, a objavio ju je naučni časopis Komunikacije prirode (Nature Communications).Do ovog istraživanja naučnici nisu sa sigurnošću mogli da objasne poreklo tih "građevinskih blokovia, to jest fosfata i pirofosforne kiseline, koji su najvažniji sastojak hromozoma i nosioci genetičke informacije.


Komentar: Pogledajte također: Teorija panspermije i širenje života diljem svemira

Mogućnost da se život prenosi širom svemira je zasigurno intrigantna tema, a posebice kad se razmotri mogućnost da i naša vrsta vuče porijeklo izvan ovog planeta.

Iz Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje, autora Laure Knight-Jadczyk:
Napominjemo da Spedicatov uradak, citiran u prethodnom dijelu teksta, pretpostavlja da je posljednja glacijacija započela kometarnim udarom ili eksplozijom iznad tla. Možda tu možemo naći trag iznenadne pojave kromanjonskog čovjeka?

Na mom stolu je esej Rhawna Josepha i Chandre Wickramasinghe pod naslovom: Comets and Contagion: Evolution and Diseases From Space. Oni pišu u svojim zaključcima:
"Korelacija nije uzročnost i zato se ne mogu izvući čvrsti zaključci, unatoč brojnim dokazima, koji bi ukazali na vezu između kometa i bolesti iz svemira. Ipak, komete su idealno vozilo za održavanje i transportiranje raznih mikroba, uključujući i viruse, od planete do planete, ili čak iz jednog Sunčevog sustava do drugog. Posljedica toga je da, kada ti organizmi dospiju na svijet koji već vrvi životom, geni se mogu razmijeniti, može uslijediti evolucija novih vrsta, ili obrnuto - može se proširiti zaraza, smrt i kuga mogu se proširiti cijelom zemljom."
Nagađajmo malo o tome da su geni koji su stvorili kromanjonskog čovjeka možda bili donijeti na Zemlju kometarnim udarom. Najjednostavniju verziju te panspermijske teorije su predstavili Sir Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe, koji su ukazali na to da i dan danas različite životne forme ulaze u Zemljinu atmosferu, te da one mogu biti uzrok pojave epidemija, novih bolesti i genetičkih noviteta potrebnih za makroevoluciju. Mehanizmi koji se predlažu za međuzvjezdanu panspermiju mogu uključivati pritisak zračenja i litopanspermiju (mikroorganizme u stijenama), te namjerno usmjerenu panspermiju iz svemira da zasije Zemlju. Međuplanetarni prijenos materijala je dobro dokumentiran, o čemu svjedoče meteoriti marsovskog podrijetla pronađeni na Zemlji.



Biohazard

Ruski znanstvenici izolirali su bakterije koje neutraliziraju nuklearni otpad

bakterije nuklearni otpad
© Gualtiero Boffi
Istraživači moskovskog Frumkinovog Instituta za fizičku hemiju i Federalnog istraživačkog centra za biotehnologiju na Ruskoj akademiji nauka uspjeli su da izoluju mikroorganizme koji bi mogli biti upotrijebljeni za zaštitu okoline od radioaktivnog otpada.

Naučnici su došli do otkrića bakterije prilikom mikrobiološkog proučavanja podzemnih voda u Seversku u Tomskoj oblasti, gdje se nalazi skladište radioaktivnog otpada Sibirskog hemijskog kombinata, koji isporučuje i prerađuje obogaćeni uranijom za nuklearno gorivo.

U podacima o istraživanju, koji su nedavno objavljeni u ruskom naučnom žurnalu "Radioaktivni otpad", navodi se da jedinstvena bakterija ima spsobnost mijenjanja jona radioaktivnih izotopa, uključujući one koji se nalaze u uranijumu i plutonijumu, te da time sprečavaju širenje opasne radijacije u okolini.

Naučnici tvrde da je njihovo otkriće prvi korak ka stvaranju biohemijske barijere za radioaktivne izotope, koja bi se koristila na mjestima gdje je duboko zakopan tečni radioaktivni otpad, javio je "Sputnjik".

Istraživanje o ograničavanju efekta nuklearnog otpada sprovodi se od osamdesetih godina 20. vijeka. Naučnici širom svijeta tvrde da mikrobiološke procese treba uzeti u obzir u projektima zakopavanja i skladištenja radioaktivnog otpada, koji može da istruli za nekoliko miliona ili milijardi godina.

Jet5

Savezničkim bombardiranjem u II Svjetskom ratu oštećena je atmosfera i poslani su udarni valovi do ruba svemira

II svjetski rat bombardiranje
© Wikimedia CommonsSnimka Hamburga iz zraka nakon napada
Zračna bombardiranja zapadnih saveznika tijekom Drugog svjetskog rataslala su udarne valove kroz Zemljinu atmosferu sve do samog ruba svemira, otkrili su znanstvenici

Ogromne bombe koje su saveznici bacali iz svojih zrakoplova bile su dovoljno jake da oslabe ionizirani gornji sloj atmosfere, ionosferu, koja se nalazi na visini od 50 do 600km, i to iznad Ujedinjenog Kraljevstva koje je udaljeno 1.000km od nekih napada, piše Daily Mail.

Energija 300 udara munje

Stručnjaci koji su proučavali zapise iz tog doba otkrili su kako je svaki napad oslobađao energiju jačine najmanje 300 udara munje. "Sve do sada nije se znalo kakav je bio učinak tih bombi na zemljinu atmosferu", rekao je Chris Scott, profesor svemirske i i atmosferske fizike na Sveučilištu Reading. "Fascinantno je vidjeti kako su udari eksplozija koje su stvorili ljudi djelovale i na sam rub svemira."

Znanstvenici su došli do ovog otkrića kada su analizirali dnevne zapise postaje za radio istraživanja u Ditton Parku gdje se provodilo rutinsko mjerenje ionosfere od 1933. do 1996. godine, i koje predstavlja najdulji konstantni set mjerenja ionosfere na svijetu. "Svaki bombarderski napad oslobodio je energiju snage najmanje 300 udara munje", rekao je Scott. "Snaga je bila tolika da nam je omogućila odrediti kako događaji na površini Zemlje mogu djelovati i na ionosferu."

Znanstvenici su proučavali zapise reakcija ionosfere u vrijeme 152 velika saveznička zračna napada po Europi te su otkrili kako bi se koncentracija elektrona znatno smanjila zbog udarnih valova prouzročenih detonacijama bombi uz zemljinu površinu. To je zagrijalo gornju atmosferu, te pojačalo gubitak ionizacije.

Komentar: To nije bila jedina ljudska aktivnost koja je izazvala pustošenje u svemiru: High altitude nuclear weapons testing impacted space weather


Pogledajte također: