Znanost i tehnologijaS


Galaxy

Milijarde nebeskih tijela otkrivene u opsežnom istraživanju Mliječne staze

mliječna staza
© DECaPS2, DOE, FNAL, DECam, CTIO, NOIRLab, NSF, AURA, E. Slawik, M. Zamani, D. de MartinOva slika, koja je prepuna zvijezda i tamnih oblaka prašine, tek je mali isječak novog istraživanja Mliječne staze
Nova opširna studija Mliječne staze snimila je nevjerojatnih 3.32 milijarde nebeskih objekata, postajući tako najopsežniji katalog te vrste do sada.

Novo istraživanje

Astronomi su dovršili kozmičko istraživanje golemih razmjera koje je ponudilo uvide bez presedana! Naime, u sklopu studije - fokusirane na našu galaksiju Mliječnu stazu - a otkriven je i zapanjujući broj nikad prije viđenih objekata. Novo istraživanje, koje je detaljno opisano na web stranici Harvard and Smithsonian Center for Astrophysics, otkriva dijelove galaksije (južnu galaktičku ravninu) koje astronomi nikad prije nisu istraživali.

Među fotografijama vidimo središte naše galaksije koje odudara izbočinom sjajnih plavkastih zvijezda. Istraživanje je bilo moguće zahvaljujući kameri za tamnu energiju - jedinstvenom instrumentu priključenom na 4-metarski teleskop Víctor M. Blanco na Međuameričkom opservatoriju Cerro Tololo (Cerro Tololo Inter-American Observatory ili CTIO), programu NSF-ovog NOIRLaba. Jedinstveni položaj zvjezdarnice, na nadmorskoj visini od 2200 metara, pruža joj neusporediv pogled na južnu polutku.

Cloud Lightning

Znanstvenicima prvi puta uspjelo laserom preusmjeriti udar munje

munja
Fotografski dokaz skretanja naboja s puta
U časopisu Nature Photonics objavljen je rad skupine znanstvenika kojim je opisan prvi u povijesti dokazano uspješni slučaj skretanja munje, tj. pražnjenja atmosferskog električnog naboja, uz pomoć lasera. Znanstvenici, koji su na ovome radili, na vrh švicarske planine Säntis, na visini od 2.500 metara nadmorske visine, postavili su snažan laserski sklop, tik uz tamo smješten telekomunikacijski toranj. Očekivano, taj je toranj česta meta udara munje, pa je i dobro mjesto za proučavanje učinkovitosti lasera u njegovoj obrani.

Povijesno lasersko vođenje munje

Eksperiment je trajao od srpnja do rujna 2021. godine, a u svrhe vođenja putanje munje korišten je pikosekundni laser, onaj koji je u stanju nabijene svjetlosne pulsove izbacivati do tisuću puta u sekundi. Taj je laser uključivan isključivo tijekom grmljavinskog nevremena, a zabilježio je oko šest sati eksperimentalnog rada. Za vrijeme znanstvenog promatranja, telekomunikacijski toranj bio je pogođen munjom najmanje 16 puta, od čega 4 puta za vrijeme rada lasera.

Galaxy

Je li teorija ‘Velikog praska’ pogrešna?

svemir
© NR Fuller, Nacionalna zaklada za znanost
Što ako je sve što znamo o svemiru pogrešno? Što ako 'Veliki prasak' nije početak svemira i što ako živimo unutar crne rupe?

Teorija 'Velikog praska'

Opće prihvaćena ideja u znanstvenim krugovima jest da je naš svemir nastao prije oko 13.8 milijardi godina i da je sve počelo Velikim praskom. S ovim 'praskom' svemir se počeo širiti, atomi i molekule stvarati, formirale su se galaksije okupljanjem novorođenih zvijezde i planeta u nastajanju. U barem jednoj od tih galaksija - našoj Mliječnoj stazi - nastao je život (iako je, gledajući brojke, izgledno da svemir vrvi životom). Ovaj život - tj. mi, ljudi - do danas je evoluirao toliko daleko da smo se počeli pitati koje je podrijetlo našeg postojanja i koje je naše mjesto u svemiru kakvog poznajemo?

Komentar: Pogledajte: Veliki prasak nije bio početak
Huova analogija ima više nego što se čini na prvi pogled. U proteklih nekoliko godina, fizičari su napravili modele iskrivljenih područja prostora-vremena od tekućina i otkrili da su to dvoje sablasno slični. Uzimajući to zajedno sa sličnostima u osnovnoj matematici, Hu sumnja da prostor-vrijeme nije samo kao tekućina - ono je tekućina (pogledajte "Hladno, tamno i... mokro?").

[...]

U tako ekstremnim uvjetima, kaže on, prostor-vrijeme se moglo promijeniti iz jedne faze u drugu, što znači da uopće nije imalo određeni početak. Ono što mi smatramo Velikim praskom bio je samo trenutak kondenzacije. Velika kondenzacija, moglo bi se reći. Ili, ako smo još u premotavanju, veliko kuhanje.
Pogledajte također:


Newspaper

Švedska otkrila najveće nalazište rijetkih minerala u Europi

rijetki metali
© Jonas Ekstromer/ TT News Agency via AFPPogled na rudnik željeza državne švedske rudarske tvrtke LKAB u Kiruni. EU traži druge izvore osim Kine za ove ključne minerale, ali trebat će najmanje desetljeće prije nego što švedski budu dostupni industriji
Rijetki zemni metali su toliko kemijski slični da ih je jako teško razdvojiti, a uz to neki od minerala u kojima se javljaju mogu sadržavati radioaktivne elemente poput uranija i torija.

Švedska državna rudarska tvrtka LKAB u četvrtak je objavila da je otkrilla mineralne izvore s više od milijun tona rijetkih oksidiranih minerala u području Kirune, s najvećim poznatim naslagama u Europi.

Rijetki minerali su neizostavni za brojne visokotehnološke proizvodne procese i koriste se u električnim automobilima, vjetroturbinama, prenosivoj elektronici te mikrofonima i zvučnicima.

Ovo je dobra vijest, ne samo za LKAB, Kirunu i švedski narod, već i za Europu i klimu, rekao je izvršni direktor tvrtke Jan Mostrom.

Po njegovim riječima, te bi se naslage mogle pokazati kao "iznimno važna sastavnica za proizvodnju ključnih sirovina koje su apsolutno neophodne za zelenu tranziciju".

Blue Planet

Nova stanka se produljuje: 100 mjeseci bez ikakvog zagrijavanja

slika
Revolucionarni novi podaci potvrdili su ono što su mnogi cijelo vrijeme sumnjali - klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek potpuna su prijevara.

Podaci koje je prikupio britanski novinar Christopher Monckton ispitali su temperature iz prošlog desetljeća i otkrili da nije bilo globalnog zatopljenja u proteklih 8 godina i 4 mjeseca.

Čini se da je hladno vrijeme s obje strane Atlantika prošlog mjeseca utjecalo na temperaturu, koja je naglo pala u usporedbi sa studenim, produžujući Novu stanku na osam godina i četiri mjeseca, prema mjerenjima kojima su upravljali dr. Roy Spencer i dr. John Christy na Sveučilištu Alabama u Huntsvilleu.

Brain

Kako muški DNA dospijeva u ženski mozak

dnk mozak
Jedna studija objavljena na PlosOne otkriva nam da popriličan broj ženskih mozgova sadrži muški DNA. Ovaj genetski materijal najvjerojatnije prelazi u tijelo majke za vrijeme trudnoće u kojoj nosi muški fetus. Iako je već poznato da fetalne stanice mogu prijeći u tijelo majke, dosad je bilo nepoznato da te stanice mogu dospjeti i do mozga, jer krv u mozgu obično blokira velike molekule i strane supstance i onemogućuje njihov prodor u mozak.

Kako bi istražili mikrokimerizam - prisutnost stanica genetski različitih od onih u tijelu domaćina - istraživači su ispitali uzorke iz obdukcija 59 pacijentica među kojima je bilo onih bez neuroloških poremećaja, kao i onih koje su patile od Alzheimerove bolesti.

Znanstvenici su ustanovili da kod 63% žena mozak sadrži muške stanice raspoređene po čitavom organu. Taj mikrokimerizam ne blijedi vremenom: u mozgu 94-godišnje žene još uvijek su se nalazile muške stanice. Zanimljivo je da su mozgovi ispitanica s Alzheimerovom bolesti u bitno manjoj mjeri sadržavali muške stanice. Neke ih uopće nisu imale, a one koje jesu, imale su ih u manjem broju nego zdrave ispitanice.

Komentar: Studija iz 2017. navodi da žene zadržavaju i nose žive DNK ćelije od svakog muškarca sa kojim su imale seksualni odnos.


Comet 2

Uskoro će nas posjetiti komet koji su posljednji put vidjeli neandertalci prije 50.000 godina

Astronomi ističu kako će komet, kad bude prolazio pored Zemlje, biti vidljiv i golim okom, pod uvjetom da to vremenski uvjeti 1. veljače dopuste.

Comet C/2022 E3 (ZTF)
© Hisayoshi Sato via NASA/JPL-CaltechSlika kometa C/2022 E3 (ZTF) koju je snimio astrofotograf Hisayoshi Sato kako se vidi na fotografiji iz NASA-inog videa.
Komet, koji je u blizini Zemlje bio posljednji put kad su neandertalci šetali ovim prostorima, ponovno se vraća. Radi se o kometu C/2022 E3 (ZTF) koji je u našem susjedstvu bio prije 50 tisuća godina, a početkom veljače 2023. godine proći će pored Zemlje na udaljenosti od 41,8 milijuna kilometara. Trenutno je komet udaljen od Zemlje oko 178 milijuna kilometara.

Iako je prilično star, komet je službeno otkriven tek u ožujku 2022. godine, a znanstvenici su nedavno objavili i prvu fotografiju koja otkriva njegovu zelenu boju i žuti rep sastavljen od prašine.

Astronomi ističu kako će komet, kad bude prolazio pored Zemlje, biti vidljiv i golim okom, pod uvjetom da to vremenski uvjeti 1. veljače dopuste.

Komentar: Kometi koji će biti vidljivi na nebu u 2023.


Jupiter

40-godišnja studija otkriva misteriozne obrasce u temperaturama na Jupiteru

Za neka od najkorisnijih otkrića o udaljenim objektima potrebno je vrijeme. Na primjer, nekoliko generacija planetarnih znanstvenika proučavaju oblake Jupitera od kasnih 1970-ih. Njihova zapažanja su se fokusirala na gornju troposferu planete. Rezultati pokazuju neočekivane obrasce u tome kako se temperatura Jupiterovih pojaseva i zona mijenjaju tijekom vremena.
jupiter
© ESO / LN Fletcher, NAOJSlika 1: (lijevo) kompozitne slike Jupitera u boji na valnim duljinama od 8,6 i 10,7 mikrona, dobivene VLT-om u veljači, odnosno ožujku 2016. Boje predstavljaju temperature i naoblaku: tamnija područja su hladna i oblačna, a svjetlija područja su toplija i bez oblaka. (Desno) Jupiter na valnoj duljini od 18 mikrona dobiven u svibnju 2019. s COMICS-om na Subaru teleskopu.
Te temperature rastu i padaju u ciklusima koji nisu vezani za godišnja doba. To je neobično jer znanstvenici nisu očekivali da će pronaći tako redovite varijacije. To bi moglo biti zbog Jupiterovog vrlo blagog nagiba oko svoje ose. Četiri decenije promatranja također su otkrile vezu između temperaturnih pomeranja u regijama udaljenim nekoliko tisuća kilometara. Kako su se temperature rasle na određenim geografskim širinama u dijelovima sjeverne hemisfere Jovijana, one su padale na istim geografskim širinama na južnoj hemisferi. Postoji li veza?

"To je bilo najviše iznenađujuće od svega", rekao je Glenn Orton, viši znanstvenik u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon i glavni autor studije zasnovane na zapažanjima. "Pronašli smo vezu između toga kako su temperature varirale na vrlo udaljenim geografskim širinama. To je sličan fenomen koji vidimo na Zemlji, gdje vremenski i klimatski obrasci u jednoj regiji mogu imati primjetan utjecaj na vrijeme na drugim mjestima, s obrascima varijabilnosti koji su naizgled 'telekonektovani' na ogromnim udaljenostima kroz atmosferu."

Comet

Kometi koji će biti vidljivi na nebu u 2023.

komet
© Jauerling, AustrijaComet C/2022 E3 ZTF Snimio Michael Jaeger 22. prosinca 2022.
Kroz unutrašnjost Sunčevog sustava u 2023. godini proći će čak deset kometa koji će doseći magnitudu iznosa 10 ili svjetlije i tako biti vidljivi malim teleskopima, dalekozorima ili čak golim okom.

Glavna značajka koja razlikuje komete od asteroida ta je što su oni periodični — putuju oko Sunca po određenoj putanji i periodički se vraćaju tamo gdje su već bili. Koliko brzo će se vratiti naravno ovisi o veličini njihove putanje i brzini kojom se kreću. Kometima s najdužim periodima može trebati i više od tisuću godina da naprave jedan krug, a s druge strane neki to učine u svega nekoliko godina.

Jednom kad se komet počne približavati Suncu, tj. kad krene dosezati svoj perihel (točku kad je najbliži Suncu), on obično postaje vidljiv i sa Zemlje, pogotovo ako se radi o većem kometu. Dolazak nekih od kometa, zapravo, iznimno je spektakularan astronomski događaj koji se iščekuje godinama, kao što je slučaj primjerice s Halleyjevim kometom (povratak 2061.), Swift-Tuttleom (2126.) ili Hale-Boppom (4385. ± dvije godine).

Komentar: Pogledajte također:


Galaxy

Zašto je apsurdno misliti da smo sami u svemiru

svemir
Samo u našoj galaksiji postoji preko 300 milijuna svjetova s uvjetima pogodnim za život, a u vidljivom svemiru skriva se oko 2 bilijuna galaksija!

Život u svemiru

Zašto je apsurdno misliti da samo na Zemlji postoji život? Pa, najjednostavnije rečeno, zbog matematičke vjerojatnosti. No, dopustite mi da elaboriram i prezentiram konkretne brojeve.

Jesmo li sami u svemiru? Ima li života negdje drugdje? Ovo su vjerojatno dva najtraženija odgovora u povijesti čovječanstva. Ako pogledamo koliko smo naučili o svemiru u posljednjih nekoliko desetljeća onda bismo vjerojatno trebali znati odgovor. Naime, istraživanjima smo stekli mnoga nova znanja o našem kozmičkom susjedstvu, a i dalje nastavljamo s istraživanjem. S novom tehnologijom kao što je svemirski teleskop James Webb, naše je razumijevanje svemira jasnije nego ikada prije.