Zapadni korporativni mediji odredili su
Vladimira Putina kao glavnog negativca današnje geopolitike. Ako bi njihovo izvještavanje o predsjedniku Rusije bilo istinito i objektivno, morali bi zaključiti da Putin nema nikakve pozitivne kvalitete, da je on najpohlepniji i najokrutniji tiranin od
Džingis-kana i da je svoju vladu pretvorio u bezakonsku mafijsku državu. Doista, neprijateljska, negativna pokrivenost Vladimira Putina je sveprisutna, ali gdje bi se trebali predočiti konkretni dokazi, neprekidno ponavljanje optužbi uzima se kao dovoljan dokaz.
Joseph Goebbelsova tehnika velike laži uključuje obmanjivanje ljudi s velikim, bestidnim lažima neumoljivo ih ponavljajući. Ako nas istina oslobađa, moramo je onda širiti s odvažnošću i odlučnošću. Moramo odgurnuti i otkriti laži. Onih koji traže ratove je malo, a nas koji želimo mir mnogo je. Čak i ako netko može ušutkati neke od nas, ne mogu nas sve ušutkati. Učinite svoj dio,
odbacite strah i laži, i zajedno možemo okončati današnje distopijsko stanje stalnog rata.
Dobar primjer velike laži je način na koji je
Bill Browder "dokazao" Putinovu korupciju. Njegov dokaz je smiješan, no korporativni mediji tretiraju Browdera kao stručnjaka o tom pitanju i ponavljaju njegove navode kao da su neupitne činjenice. Mada je sumnjiva, kao što bi trebala biti takva izražena pristranost, čini se da tehnika velikih laži djeluje. Danas, većina zapadnjaka izgleda sklona vjerovati da Putin rutinski ubija kritičare i političke suparnike, da je skupio ogromno osobno bogatstvo i da Rusijom upravlja kao osobnim teritorijem.
Demonizacija koja je potaknula ova uvjerenja nije slučajni događaj. Kao što smo već vidjeli kroz primjere
Slobodana Miloševića (Srbija),
Saddama Husseina (Irak),
Moammara Gaddafija (Libija) i
Bashara Al Assada (Sirija), klevetanje stranog lidera redovito se koristi za dobivanje javnog pristanka za rat. Negativna percepcija lidera ciljanih nacija predisponira javnost, osobito onih koji sebe smatraju pravednim i progresivnim, da prihvate rat ili operacije promjene režima kao način da "pomognu" da se ta nacija oslobodi političkog ugnjetavanja i stekne veću slobodu i demokraciju.
Ratovi za resurse ili hegemoniju možda nisu prihvatljivi za javnost, ali borba u ratovima radi zaštite ljudskih prava druga je stvar. Tijekom godina čuo sam mnoge dobronamjerne i učene intelektualce da opravdavaju čak i očigledne ilegalne ratove, sve dok oni vjeruju da su motivisani pitanjima ljudskih prava.
Komentar: Povezano: