Velika Britanija i Amerika, dva stuba na kojima počiva čitav zapadni sistem, imaju takve lomove na političkoj sceni, koji ukazuju koliko su zapravo krhke osnove tih društava.

Ovako je Branko Pavlović, politički analitičar, u emisiji "Svet sa Sputnjikom" odgovorio na pitanje mogu li izbori u Velikoj Britaniji 12. decembra i u Americi u novembru naredne godine promeniti zapadnu demokratiju.

Zapadno društvo u ruševinama starog sistema

Novinar Siniša Ljepojević kaže da se i jedni i drugi izbori odvijaju u značajnom istorijskom ambijentu i zbog toga su važni i izdvajaju se od svih prethodnih.

"Zapadno društvo koje simbolizuju Velika Britanija i SAD, prolazi kroz ruševine starog sistema i zato su ti izbori važniji od drugih. Taj ambijent u kojima se izbori održavaju, karakteriše pre svega slom onog što se zvalo demokratski sistem i demokratsko društvo i u Velikoj Britaniji i u Americi", kazao je Ljepojević.

U Hong Kongu i dalje traju prosvjedi, iako manjeg intenziteta, ali su zato popraćeni neviđenom propagandom zapadnih medija o "tinejdžerima i studentima od kojih se neki suočavaju s godinama zatvora zbog optužbi za sudjelovanje u demokratskim protestima posljednjih šest mjeseci". Koliko su ti prosvjedi "demokratski" i "mirni", izvještavali smo od prvih dana pobune i kineskoj autonomnoj regiji. Ovakvih i sličnih dirljivih novinarskih uradaka su puni dnevni listovi zapadnih zemalja, uključujući Australiju, Kanadu, Novi Zeland i nešto manje Japanu i Južnoj Koreji, koji očito preferiraju ne provocirati Peking.

S druge strane, Washington je u Kongresu povećao "pritisak" na Peking usvajanjem rezolucija podrške pobunjenicima u Hong Kongu i separatistima u Xinjiangu.


Istovremeno, senator Marco Rubio je nakon usvajanja rezolucije o Hong Kongu dao halucinantnu izjavu, koja se tek ovih dana većim intenzitetom širi bespućima interneta, gdje izjavljuje "kako se Kina mora prestati miješati u unutarnje poslove Sjedinjenih Država u Hong Kongu".

Ako je i mislio na poslovanje američkih kompanija u kineskoj, regiji, onda je loše informiran, jer sve ekonomske aktivnosti ne bilježe pad poslovanja zbog Pekinga, već pobune na ulicama Hong Konga, koji polako tone u recesiju. Međutim, ne znamo točno što je mislio Rubio, ali je rekao upravo to.

Video - Marco Rubio: Kina se mora prestati miješati u američke unutarnje stvari u Hong Kongu

Nakon što je na NATO summitu u Londonu poljski predsjednik Andrzej Duda izjavio kako Rusija nije neprijatelj NATO pakta, jučer je poljski list Obserwator Polityczny objavio sličnu vijest.

NATO je stvoren da vrši pritisak na SSSR, koji više ne postoji, tako da nema razloga podržavati farsu i graditi jedinstvo na navodnoj ruskoj prijetnji, piše Obserwator Polityczny. Poljski list objašnjava da NATO u stvari služi za održavanje američke hegemonije i plaćanje skupih projekata nabave u američkoj obrambenoj industriji.

"NATO je farsa, pa bismo možda s tim trebali i završiti?", pita se retorički Obserwator Polityczny.

"Ova organizacija je stvorena da vrši pritisak na SSSR, a danas SSSR više ne postoji. Nema razloga podržavati farsu i graditi jedinstvo na navodnoj ruskoj prijetnji. Ovo je čista farsa. Europskim zemljama nije u interesu da djeluju u skladu s retorikom licemjernih sankcija i stalnim pritiskom na Rusiju. Zdrav razum pobjeđuje tamo gdje ima novca i Europi je potrebna stabilnost, a Rusija je najveći i najpouzdaniji dobavljač ovog "proizvoda na svijetu", objašnjava poljski list, koji Rusiji čak pripisuje neizostavnu ulogu "faktora stabilnosti" u svijetu, čime je Obserwator Polityczny otišao korak dalje od predsjednika Andrzeja Dude.

"Svi znaju da Francuzi ne žele umrijeti za Gdanjsk, a nakon Macronovih riječi to možemo dodati i za Vilnius, Rigu ili Tallinn. Zauzvrat, Turska je zemlja koja traži solidarnost u svom sukobu s nacionalnom manjinom u susjednoj zemlji koju bombardira. Štoviše, ona je neprijateljski raspoložena prema drugoj članici saveza i otvoreno prijeti europskim saveznicima upotrebom "humanitarnog oružja", odnosno da će povećati priliv izbjeglica. Osim toga, Turci još uvijek kupuju plin, nuklearne elektrane i oružje od Rusije", navodi Obserwator Polityczny.

Publikacija također skreće pozornost na Njemačku koja je u strateškom partnerstvu s Rusijom i od koje kupuje nevjerojatne količine plina, i ne samo nje. Uz to, Njemačka nema ništa protiv kineske 5G tehnologije, čija se primjena isključuje u skupini američkih saveznika.

"Vanjska politika Njemačke u posljednjih 30 godina značajno je pridonijela ratovima na Balkanu i tragediji u Ukrajini", piše poljski list.

11. studenog na webu je objavljen vrlo uznemirujući, ali jasno istinite "Lekcije za učenje od državnog udara u Boliviji". Taj anonimni autor (njemački obavještajni analitičar) dokumentirao je zloću svrgavanja Evo Moralesa u Boliviji i prijetnju koja je sada očito predstavljala američki režim - rak koji se širi ekspanzionističkim fašizmom, vođenom iz Washingtona.

Ali čak i više od toga, on je rekao da ako pojedinci, koji su odgovorni za napredni fašizam, ne budu pogubljeni, nigdje u svijetu neće biti stvarne nade za demokraciju. Ili će ta nekažnjavanje prestati ili će se širiti američka međunarodna diktatura - ne samo napadima CIA-e poput ove, nego ilegalnim međunarodnim invazijama poput Iraka 2003, Libije 2011, Sirije 2012 i Jemena 2015, - nastavi i zahvatit će bijedu u konačnici cijeli svijet.

Pojašnjava sudioništvo američkih "vijesti" u lažima koje "opravdavaju" ovaj državni udar (i "opravdale" su te invazije). To je, do sada, očito način na koji funkcionira američki režim. Naravno, niti jedan od tih medija neće objaviti takvu istinu; svi oni zataškavaju za režim, jer su zapravo bitan njegov dio. (Sve ove invazije i državni prepadi temelje se samo na lažima, a mediji su nužni dio toga.) Cenzura u Americi je zapravo ekstremna i stalna.

Na primjer: koliko američkih i savezničkih medija je čak izvijestilo da su fašisti preuzeli vlast u Boliviji? Umjesto toga, dobili smo novinske članke, poput New York Timesa: okrivljavajući neobično uspješnog i popularnog demokratski izabranog predsjednika Bolivije za državni udar koji ga je svrgnuo i zamijenio fašistima (i nikada ne upotrebljavajući riječ "državni udar", osim jednom nasmijano, rekavši da je "britanski vođa laburista Jeremy Corbyn vikao" državni udar "- kao da nije državni udar - i da uopće ne spominje da su to počinili fašisti).

Izvještaj ovih "novina" o vijestima iz prethodnog dana naslovljen je smiješno anodičnim "Bolivijski vođa Evo Morales odstupa s vlasti", i tvrdio je da "gosp. Morales je nekad bio široko popularan, "kao da još uvijek nije tako.

Islamski savez Xinjianga, iz sjeverozapadne kineske autonomne regije u kojoj živi muslimanska ujgurska manjina, jučer je izrazilo odlučno protivljenje usvajanju zakona koji se odnosi na Xinjiang, a potvrđen je od strane Zastupničkog doma Sjedinjenih Država.

Kao udruga koja predstavlja više od 10 milijuna muslimana, uključujući etničku skupinu Uygur na sjeverozapadu kineske autonomne regije Xinjiang, Islamski savez Xinjianga izrazio je odlučno protivljenje i oštru osudu takozvanog "Ujgurskog zakona o ljudskim pravima iz 2019.", koji je iskrivio i diskreditirao ljudska prava muslimana u Xinjiangu.

Udruga je upozorila i one koji pod krinkom ljudskih prava i religije bijelo nazivaju crnim.

"Samo mi muslimani Xinjianga imamo pravo govoriti o nama i našim ljudskim pravima", stoji u izjavi Islamskog saveza Xinjianga.

Podsjetimo, mjesecima zapadnim medijima kolaju izmišljene priče o "koncentracijskim logorima za muslimane Xinjianga", iako je riječ i Centrima za edukaciju i resocijalizaciju pripadnika ekstremističkih i separatističkih skupina ETIM i ETESA, kao Islamske stranke Turkestana koja se protiv Kine bori u Siriji.

Optužbe ove vrste dolaze od Svjetskog ujgurskog kongresa koji djeluje iz Münchena i američke savezne države Virginija, koji se poziva na izjave "mreže svojih ljudi na terenu". ETIM i ETESA godinama djeluju iz Turske, ali su u posljednje vrijeme smanjili svoje propagandne i terorističke aktivnosti, što se podudara s okretanjem Ankare Istoku i jačanjem veza Ankare sa službenim Pekingom.

U tom kontekstu vrijedi naglasiti da izvješća, koja kasnije objavljuje The new York Times i njima se služi i američki Kongres, sastavlja nekoliko desetaka disidenata s prebivalištem u Njemačkoj i Sjedinjenim Državama, zemljama koje u pravilu ne žele biti dom ujgurske dijaspore.

S druge strane, zemlje s najvećim brojem Ujgura, kojih najviše ima u Kazahstanu u kojem ih živi 223 000, potom Uzbekistanu (55 000), te Kirgistanu (48 500) ne kritiziraju Kinu zbog ovog pitanja. Ako ćemo i prihvatiti činjenicu da zbog ekonomskih interesa središnje vlasti ovih zemalja ne žele kritizirati Peking, kako je moguće da nikakvih svjedočanstava ili optužbi nema od brojne ujgurske zajednice iz Središnje Azije i da je u sve bolje upućena mala skupina disidenata u Münchenu i Virginiji? Već ovo bi trebali biti dovoljno da se upitamo koliko vrijede njihova "svjedočanstva", prikupljena od anonimnih izvora iz sigurnosnih razloga.

Predugo je trebalo evropskim liderima da shvate i priznaju kako se svet fundamentalno menja. Zbog toga se čini da je EU danas na samrti
Inicijative o transformisanju EU niču kao pečurke posle kiše. Birokratski su naslovljene, imaju različitu sadržinu i pišu ih unajmljeni eksperti ili brižni intelektualci. Nekada su poreklom iz namnoženih briselskih institucija, a sve češće potiču i od najmoćnijih članica - prvenstveno Nemačke i Francuske - koje su same sebe odavno proglasile za "lokomotivu EU". Uzaludan posao!

U njima je obično najvredniji deo analiza stanja i konstatacija o mračnoj budućnosti ako se ne preduzme ovo ili ono. Ali toga su svesni čak i obični građani, suočeni sa sve burnijom svakodnevicom - od invazije imigranata i epidemije terorizma, do Žutih prsluka i "porođajnih muka" britanskog izlaska. Predugo je trebalo evropskoj nomenklaturi da shvati i prizna kako se svet fundamentalno menja, te da oporavak Rusije, uspon Kine i pojava novih sila nisu incidenti posle kojih će se sve vratiti u normalnost beskonačno produžene dominacije Zapada.

Da je NATO summit u Londonu bio sve samo ne sastanak saveznika, pojasnili smo u prethodnim člancima, kao i da su se na njemu događale čudne stvari. Jedna od njih je i izjava poljskog predsjednika Andrzeja Dude, koji je odjednom, kao grom iz vedra neba, izjavio kako Rusiju ne smatra neprijateljem NATO pakta. Duda je to izjavio na konferenciji za novinare nakon rezultata summita Sjevernoatlantskog saveza u Londonu.

Odgovarajući na novinarska pitanja o čemu je o Rusiji razgovarano na sastanku, poljski predsjednik je rekao "kako je Rusija susjed s kojim savez nije uvijek bio suglasan, smatrajući neke akcije Moskve neprihvatljivima".

"Nemamo neprijatelja. Sada nitko ne napada NATO. Neprijateljem možemo nazvati terorističke organizacije koje si dopuste da napadaju naše građane i vojnike", rekao je poljski predsjednik Andrzej Duda.

Prema Dudi, "neprihvatljivo je govoriti o nekom neprijatelju na državnoj razini". Dodao je kako nema "neprijateljstva" prema Rusiji.

Ranije je glavni tajnik NATO pakta Jens Stoltenberg rekao kako taj savez nema popis neprijatelja.

U rujnu je vođa poljske vladajuće stranke Pravo i pravda Jarosław Kaczyński rekao da je širenje prisutnosti američkih trupa u Poljskoj povezano s promjenom geopolitičke situacije i ruskom politikom.

Ipak, završna deklaracija čelnika zemalja NATO pakta, usvojena na summitu u Londonu, ne kao neprijatelje, ali kao glavnu prijetnju spominje Rusiju, Kinu i terorističke organizacije, stoga bi, tumačeći izjavu Andrzeja Dude strogo terminološki, ona bila u skladu s politikom saveza. Međutim, izjave i deklaracija, kao i usvojeni plan za obranu Baltika i Poljske od "ruske agresije" govore da je Ruska Federacije i dalje prva na listi imaginarnih neprijatelja NATO pakta, koji savezu trebaju da opravda svoje postojanje.

Američki State Department objavio je fotografije zapljenjenog iranskog oružja od strane američkih pomorskih snaga u Arapskom moru, za koje se pretpostavlja kako je bilo namjenjeno jemenskim pobunjenicima hutima. Radi se, između ostaloga, i o raketnom naoružanju, preciznije - protubrodskim krstarećim raketama, krstarećim raketama kopnenog baziranja, protutenkovskim raketama i raketama "zemlja-zrak". Kako je priopćeno iz Washingtona, radi se o najsuvremenijem oružju ikada zapljenjenom od strane američkih snaga još od početka jemenskog rata 2015. godine.


Prema navodima State Departmenta oružje je zapljenjeno 25. studenog, kada je američki vojni brod obavio nadzor jednog trgovačkog broda u međunarodnim vodama ispred jemenskih obala.

Podsjećamo: jemenski huti bore se protiv intervencionističkih snaga arapske koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije, a najveću političku i vojnu pomoć dobivaju od Irana. Huti posljednjih mijeseci često vrše raketne napade na saudijski teritorij i infrastrukturne objekte. Većinu tih napada uspješno neutralizira saudijska protuzračna obrana, ali dio njih, ipak, sve češće pronalazi ciljeve.

Najveći raketni napad na Saudijsku Arabiju, za koji su odgovornost odmah preuzeli huti (iako Rijad i Washington smatraju kako iz njega stoji Iran, a ne huti, koji, navodno, za to nemaju dovoljno kapaciteta), bio je onaj ljetošnji, kada su napadnuta najveća saudijska naftna postrojenja, smještena na istoku zemlje. Nakon toga još je više intenzivirana saudijska vojna kampanja na jemenskoj bojišnici, međutim, relevantnih vojnih pomaka na samom terenu nema pa taj sukob, koji će uskoro prijeći u svoju 6. godinu trajanja, nema previše izgleda za skoro okončanje.

Američki predsednik Donald Tramp mogao bi narediti napad dronovima na narko-kartele u Meksiku zato što to od njega traže mormoni, kaže za Sputnjik Borislav Lalić, nekadašnji dopisnik Tanjuga iz Meksika.

Povod za Trampovu reakciju kojom se otvara mogućnost i za napad na Meksiko je ubistvo devetočlane mormonske porodice, tri žene i šestoro dece, koja je živela u toj zemlji, dodaje Lalić i podseća da je Tramp prvo predložio meksičkom kolegi Andresu Manuelu Lopezu Obradoru da pošalje vojsku SAD na teritoriju Meksika da bi se obračunao sa narko-kartelima.

Tramp je otišao i korak dalje, rekavši da će SAD proglasiti narko-kartele terorističkim organizacijama, čime bi se otvorila mogućnost da Amerika protiv njih deluje van svojih granica, dok je Meksiko je zamolio američku administraciju da ne interveniše, dodaje Lalić.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da njegova zemlja ima puno pravo da izvrši aneksiju Jordanske doline.

Rekao je da je o svom prijedlogu za aneksiju strateškog dijela okupirane Zapadne obale razgovarao tokom sastanka u Lisabonu s američkim državnim sekretarom Mikeom Pompeom.

Dodao je da je rekao Pompeu da Izrael ima puno pravo to uraditi, ako se na to odluči, prenosi Tanjug, pozivajući se na AP.

Zajednički dogovor o odbrani

Jordanska dolina je plodna kotlina, koja čini četvrtinu teritorije Zapadne obale i u kojoj živi približno 9.500 jevrejskih doseljenika.

Izrael smatra da je Jordanska dolina važna tampon-zona za ekonomiju i sigurnost te zemlje i zahtijeva da ti prostori budu pod njegovom kontrolom.

Izraelski premijer je kazao kako se dogovorio s Mikeom Pompeom da rade na planovima za postizanje zajedničkog dogovora o odbrani.