Gotovo od samog početka svojeg predsjedavanja, Vladimir Putin je nemilosrdno klevetan u zapadnim medijima. Ako je njihov prikaz gospodina Putina odražavao objektivnu istinu, morali bi onda vjerovati da taj čovjek nema nikakvih kvalitetnih osobina. Kao što sam primijetio u prvom dijelu ove serije izvadaka iz Velike obmane, sustavna demonizacija vođe nacije predisponira mnoge ljude da pristanu na rat ili promjenu režima kao sredstvo za pomoć pogođenoj naciji da se oslobodi od pokvarenog, tiranskog lidera. Ako mrzimo Vladimira Putina, mogli bismo odobriti našoj obavještajnoj zajednici orkestrirani državni udar kako bi ga zbacili s vlasti, čak i ako se krv nekih Rusa prospe u akciji. To bi trebalo biti časno djelo učinjeno za veće dobro. Doista, oni koji očajnički žele promijeniti režim u Rusiji, trebali bi biti jako željni da mi zamrzimo gospodina Putina. Stoga je neprestana, nesuptilna, negativna pokrivenost. Ovdje nudim drugačiju perspektivu: što ako Putin nije zlikovac? Što ako zapravo ima otkupiteljske kvalitete? Zar ne bismo trebali malo bolje upoznati čovjeka prije nego što slegnemo ramenima na još jednu promjenu režima ili rat kako bismo svijet oslobodili tiranina?
Putin
© Kremlin
Prema načelniku sigurnosti, Aleksandru Korzhakovu, Boris Jeljcin je radio oko dva sata dnevno. Ostatak vremena je jeo, pio, igrao tenis, lovio ili uživao ​​u nekoj drugoj razonodi. Vladimir Putin navodno radi izuzetno mnogo vremena, a nekoliko njegovih savjetnika i ministara svjedočilo je da rade s njim sve do kasno u noć i nakon toga primaju poziv od njega rano ujutro sljedećeg dana. Prognani bankar i bivši oligarh Sergej Pugachev opisao je svoje iskustvo:
... retko smo se razdvajali, svakodnevno smo se sastajali - od ranog jutra do kasne večeri, do 3-4 ujutro svakog dana, svaki dan. Naravno mi smo razgovarali o pitanjima razvoja državnog poslovanja, stanju gospodarstva i Putin je trebao nekoga tko je dobro razumio i znao te stvari." (Harding, Smith i Maynard, 2015)
Neki od njegovih savjetnika i ministara koji bi zakazivali sastanak s njim kako bi razgovarali o nekoj stvari unutar njihove vlastite domene specijalnosti bili bi zaprepašteni kada bi shvatili da je Putin dominirao detaljnijim razumijevanjem same materije nego što su sami imali. Budući da je udubljen i predan svojoj profesiji, Vladimir Putin održava poznate maratonske konferencije kada govori tri do četiri sata odgovarajući na pitanja novinara s točnim i detaljnim informacijama i bez telepromptora. Njegov 14. godišnji maraton u 2016. godini trajao je 3 i pol sata tijekom kojih je primio i odgovorio na 80 pitanja! Većina zapadnih političara više se ne usuđuje suočiti s javnim forumima bez prethodno zapakiranih i uvježbanih govora, koje čitaju s telepromptora, uzimajući samo nekoliko pitanja od prijateljskih izvjestitelja prije no što ih njihovi rukovatelji usmjere daleko od potencijalnih neugodnosti.

Borba protiv terorizma

Rusija i Sjedinjene Države imale su jednu značajnu zajedničku stvar u 21. stoljeću: njihove ratove protiv terorizma. Kako su Sjedinjene Države ratovale protiv terorizma u Afganistanu i Iraku, Rusija se borila u svom vlastitog ratu protiv terorizma u Čečeniji koji je trajao gotovo deset godina, od kolovoza 1999. do travnja 2009. U ljeto 2015., samo šest godina nakon što su neprijateljstva prestala, dopisnik Time magazina Simon Shuster posjetio je Čečeniju. Izvijestio je da:
"Čečenija je doživjela upečatljivu transformaciju, njeni su gradovi obnovljeni novcem iz Moskve, svi tragovi njene separatističke pobune su ugušeni". (Shuster i Martinelli 2015)
Doista, Čečenija je pod Putinom postigla najvišu razinu prosperiteta kakvu je ikada imala. Video isječak priložen u Shusterovom članku opisao je kako:
"Djeca koja odrastaju u Čečeniji ovih dana mnogo su sretnija od svojih roditelja, djedova i baka. Barem najmlađi poznaju svoju domovinu kao mirno, pa čak i prilično lijepo mjesto puno golemih džamija i nebodera, trgovačkih četvrti i restorana brze hrane."
Nasuprot tome, američki rat protiv terorizma ostavio je kaos i nered u svim državama koje je dotaknuo, od Afganistana i Iraka do Libije, Sirije, Jemena, Somalije i Sudana. Kosovo, koje je de facto američki protektorat od 2000. godine, danas je najsiromašnija i najkorumpiranija država u Europi s masivnim egzodusom stanovništva i nezaposlenošću iznad 35%. Uvijek licemjerni Zapad često je optuživao Vladimira Putina za tešku ruku u borbi protiv čečenskih terorista (kojeg obično nazivaju "pobunjenici" ili "separatisti"), ali to je proizvoljno i beznačajno ruganje. Zapadni analitičari mogu znati što razlikuje umjeren rat protiv terorizma od nemilosrdne vrste, ali ovo je besmislena rasprava koju bih predložio da se riješi tako što ću ih "procijeniti po njihovim plodovima".

Opraštanje dugova Kubi

Kad je Vladimir Putin posjetio Kubu 2014. godine, otpisao je 90 posto kubanskog duga od 32 milijarde dolara dugovanih Rusiji od sovjetskih vremena. Zamislivo je da je to možda bila proračunata gesta koja je napravljena s nekim prikrivenim motivom koji je bio pogodan ruskim interesima. Ipak, gesta je bila izvanredna jer su u to vrijeme zapadni vjerovnici, predvođeni MMF-om, gurnuli okrutni i nečovječni program štednje na Grčku za potpunu otplatu njenih dugova. Isti MMF koji je prije dvadeset godina opljačkao Rusiju, sada je izazivao ekonomsko gušenje u Grčkoj sa sličnim učincima na tu zemlju kao i na Rusiju devedesetih godina.

Putin
Poremećeno razmišljanje grčkih kreditora bilo je izloženo tijekom sastanka briselske grupe u ožujku 2015. Budući da je Grčka došla opasno blizu neizvršavanja dužničkih obveza, izaslanstvo koje je predstavljalo svoje vjerovnike predložilo je grčkom ministru financija Janisu Varoufakisu da će njegova vlada moći da servisira svoje dugove tako što će zadržati isplate plaća i mirovina javnih službenika na dva mjeseca. Predlaganje izravne krađe novca od običnih Grka činilo se da nije uznemirilo ili posramilo grčke snalažljive kreditore.

Godinu i pol kasnije, u studenom 2016., "vođa slobodnog svijeta", američki predsjednik Barack Obama, došao je u Grčku u posljednjem službenom posjetu. Tom prigodom nije ponudio pomoć niti olakšanje duga. Umjesto toga, trljao je više soli u rane zemlje ponovivši da Grčka mora nastaviti s pritiskom štednje, koja je već gurnula njeno gospodarstvo u ruševnu depresiju.

Bez obzira na motive i nacionalne interese, gesta Vladimira Putina na Kubi bila je u oštroj suprotnosti s onima grčkih vjerovnika i američkog predsjednika Obame. U biti, gesta Vladimira Putina prema Kubi bila je velikodušna i humana. Istodobno, postupak Zapada prema Grčkoj bio je nečovječan i okrutan.

Azil Edwarda Snowdena

U lipnju 2013. godine, uposlenik američke agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) Edward Snowden otkrio je golem opseg programa globalnog nadzora NSA-e koja je nezakonito prikupljala gotovo sve elektronske i telefonske komunikacije običnih Amerikanaca i stranih državljana. Otkrivanje tajni američkog (i britanskog) nadzora pretvorilo je Edwarda Snowdena u traženog čovjeka preko noći, a CIA je otpočela jednu od najmasivnijih potjera ikad. Kako bi izbjegao hvatanje, Snowden se u nedjelju, 23. lipnja 2013., ukrcao na Aeroflot let iz Hong Konga u Moskvu. Njegov je plan bio letjeti na Kubu, a odande do druge južnoameričke zemlje, eventualno Venezuele ili Ekvadora. Američka vlada optužila ga je za špijunažu i počela odmah da vrši pritisak na različite vlade širom svijeta kako bi uhapsile Snowdena i izručile ga. U vrijeme kad je njegov let iz Hong Konga sletio u moskovsku zračnu luku Sheremetyevo, američke su vlasti opozvale njegovu putovnicu i nije mogao nastaviti putovanje iz Moskve, u kom trenutku je njegov položaj postao nejasan.

Dva dana kasnije, 25. lipnja, Vladimir Putin je potvrdio da je Snowden još uvijek u Sheremetyevu, da je slobodan čovjek, da može izabrati svoje konačno odredište i da ga Rusija neće uhititi ili izručiti. Kroz razne kanale, američka vlada provela je sljedeće dane pokušavajući nagovoriti svoje ruske kolege da otmu Snowdena i izruče ga. Tako željni da dobiju Snowdena, Amerikanci su, kad su pomislili da bi pokušao pobjeći iz Rusije u predsjedničkom zrakoplovu koji pripada bolivijanskom predsjedniku Evo Moralesu, naredili francuskim, španjolskim, talijanskim i portugalskim vlastima da prekrše međunarodni zakon i zabrane bolivijskom predsjedniku pristup njihovom zračnom prostoru, prisiljavajući zrakoplov da sleti u Beč gdje su predsjednik Morales i njegova posada bili zatočeni 14 sati.

Podaci CIA-e da je Snowden na zrakoplovu pokazale su se lažnim, tako da je cijeli diplomatski incident uspio razotkriti prirodu odnosa između carstva i njezinih europskih vazala, kao i njihovog kavalirskog stava prema međunarodnom pravu. Očigledno je da se tamo zakoni moraju prekršiti kada to zahtjeva korist vrhovnog vođe. Incident je također pokazao Edwardu Snowdenu da bi bilo nemalo uzaludno tražiti azil u bilo kojoj zapadnoj državi saveznici SAD-a jer bi vjerojatno mogle prekršiti svoje zakone kako bi udovoljile američkom zahtjevu za izručenje. Kao rezultat toga, Snowden nije imao izbora nego ostati i tražiti azil u Rusiji. Putin je 1. srpnja izjavio da Edward Snowden možda može da ostane u Rusiji pod uvjetom da se on odriče od daljnje štete "našim američkim partnerima".

Gledajući ove događaje koji su se odvijali krajem lipnja i srpnja 2013., pitao sam se hoće li Rusi na kraju uzeti Edwarda Snowdena i trgovati s njim za neku veliku koncesiju od svojih "američkih partnera", koji su bili očito iznimno zainteresirani da dobiju zviždača. Sjećam se da je ishod tog incidenta bio važan pokazatelj onoga od čega je Vladimir Putin napravljen: bi li on učinio pravu stvar i ponudio Snowdenu azil i zaštitu ili će izvršiti trgovanje s njim? Činilo mi se da Putin doista radi pravu stvar, ali istodobno sam se spremao na misao da bih mogao biti razočaran. Nakon nekoliko tjedana pravnih postupaka, 31. srpnja 2013., Snowden je dobio azil u Rusiji.

Danas (krajem ožujka 2017.), Edward Snowden živi kao slobodan muškarac u Rusiji gotovo četiri godine, uglavnom zahvaljujući principijelnom stavu i hrabrosti Vladimira Putina u odbijanju američkog pritiska. Da nije dobio azil u Rusiji, Snowden bi danas najvjerojatnije služio vrlo dugu zatvorsku kaznu zbog obavljanja svoje domoljubne dužnosti.

Nastavak slijedi....
O autoru:

Alex Krainer je menadžer hedge fonda i autor. Njegova knjiga, koju je Amazon zabranio u rujnu 2017.i ponovo u kolovozu 2018. godine, sada je dostupna u pdf, Kindle i epub formatu na sljedećem linku: Velika obmana: Istina o Bill Browderu, Zakonu Magnitsky i anti-ruskim sankcijama. Knjiga s mekim koricama koju je objavio Red Pill Press sada je dostupna ovdje. Alex je također napisao jednu knjigu o robnoj razmjeni.