© shana.ir
Kompanija Indian Oil & Bharat Petroleum Corp. nije naručila niti jedan tanker s iranskom naftom za isporuke u studenom. Tvrtka Nayara Energy, nekada Essar Oil, u kojoj ruski Rosneft ima 49,13% udjela, a većinski paket drži konzorcij koji se sastoji od Trafigura, UCP i Essara, također ne namjerava kupovati iransku naftu.
Kompanije Mangalore Refinery i Petrochemicals Ltd. rekle su da nisu podnijeli zahtjeve za isporuke iranske nafte za studeni, ali da to mogu učiniti kasnije.
Indija je drugi najveći kupac iranskog nafte, uvozeći ove godine prosječno 577 000 barela dnevno, što je 27% iranskog izvoza nafte.
Južna Koreja, Japan i europske zemlje ranije su odbile kupovati iransku naftu, ali gubitak indijskog tržišta glavni problem za Iran.
Sjedinjene Države će uvesti pune sankcije na iranski izvoz nafte od 5. studenog, što je dovelo do povećanja cijene Brenta na 80 dolara po barelu.
Trgovci Mercuria Energy Group i Trafigura predviđaju povećanje cijena na 100 dolara za barel sirove nafte tipa Brent.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) je rekla da je vrhunac izvoza nafte iz Irana zabilježen u travnju i svibnju, kada je Islamska Republika dnevno izvozila 2,4 milijuna barela dnevno.
Južna Koreja i Francuska su prekinule otkup od lipnja, ali je općenito isporuka nafte u Europu u kolovozu porasla na 510 tisuća barela dnevno. Isporuke u Aziju su pale na 500 tisuća barela dnevno, od čega su Kina i Indija, ključni kupci iranske nafte, smanjili kupnju u kolovozu za 200 tisuća barela dnevno, a indijski kupci na 380 tisuća barela dnevno.
Prije dva dana je Europa poručila kako se nada da će Indija i Kina zadržati razinu uvoza, što bi za EU bilo opravdanje da i europski kupci ne popuste pred pritiskom Washingtona.
Kako je New Delhi pokleknuo pred ucjenom svog saveznika, EU sada s Rusijom i Kinom pokušava stvoriti savez kako bi se suprotstavila američkim jednostranim i ilegalnim sankcijama protiv Irana.
EU, Iran, Kina i Rusija žele stvoriti sustav za zaobilaženje američkih sankcija
The Guardian prenosi kako su Europska unija, Iran, Kina i Rusija pripremili plan za zaobilaženje jednostranih američkih sankcija usmjerenih na gušenje iranskog gospodarstva i prisiljavanje Irana na ponovno pregovaranje o nuklearnom sporazumu potpisanom 2015. godine.
Europski diplomati se nadaju kako će predložena mjera SPV pomoći uvjeriti sve neskloniji Iran da ostane unutar sporazuma, jer se tako može nadati spašavanju gospodarstva.
Govoreći na marginama Opće skupštine UN-a u New Yorku, šefica vanjskih poslova EU Federica Mogherini je izjavila kako je SPV osmišljen kako bi olakšao plaćanje izvoznih proizvoda Irana, uključujući i naftu, te uvoz, sve dok tvrtke legitimno posluju u Islamskoj Republici prema pravilima EU.
SPV ima za cilj osigurati pristup poslovanju s Iranom ne samo tvrtkama iz EU, već i drugima, dodala je Mogherini.
U svom obraćanju na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, iranski predsjednik Hassan Rohani je naglasio da je Teheran i dalje predan sporazumu i optužio je SAD za pritisak na druge zemlje da prekrše nuklearni sporazum.
"Suočavanje s multilateralizmom nije znak snage. Umjesto toga, to je simptom slabosti intelekta. Izdaje nesposobnost za razumijevanje složenog i međusobno povezanog svijeta", rekao je Rohani.
Međutim, američki državni tajnik Mike Pompeo, koji vodi skupinu za vršenje pritiska na Iran, izjavio je kako je bio "uznemiren i doista duboko razočaran planom EU".
"Ovo je jedna od najkontroverznijih zamislivih mjera za regionalni i globalni mir i sigurnost", rekao je Pompeo.
Plan SPV, koji je trenutno na tankoj niti, sugerira da bi mogao postati sofisticirani sustav razmjene s kojim se mogu izbjeći američke sankcije. Na primjer, Iran bi mogao isporučivati sirovu naftu francuskoj tvrtki od koje bi dobio akumulirani kredit koji bi tada mogao biti korišten za plaćanje talijanskog proizvođača za robu isporučenu s druge strane. Dakle, bez ikakvih sredstava koja prolaze kroz iranske ruke ili bankarski sustav.
Uspostavio bi se multinacionalni europski državni financijski posrednik za rješavanje sporova s tvrtkama koje posluju u Iranu. Sve transakcije ne bi bile transparentne za SAD, a uključivale bi eure i funte umjesto dolara.
Prijedlog je dodatak zakonu o blokiranju američkih sankcija, kojeg je EU donijela u kolovozu. Teoretski bi ovime tvrtke EU bile imune od američkih sankcija, koje su nametnute kako bi Iran promijenio politiku.
U teoriji, tvrtke EU bi čak mogle tražiti odštetu od Washingtona zbog pokušaja nametanja izvanteritorijalnih sankcija koje krše statut. Do sada ovaj statut nije predočen na sudu.
Richard Nephew, bivši dužnosnik Baracka Obame i autor djela "Umjetnost sankcija", izrazio je skepticizam, rekavši da prelaskom na SPV europske tvrtke, mnoge s američkim zaposlenicima ili američkim podružnicama, moraju i dalje računati na rizik da će ih SAD sankcionirati.
Također je predložio da se američke sankcije mogu primijeniti na trgovinu dobrima, kao i na gotovinu za financiranje trgovine. Predvidio je da će nekoliko tvrtki preuzeti taj rizik, prije svega neka mala i srednja poduzeća koja su jako ovisna o Iranu.
Jarrett Blanc, još jedan bivši Obamin stručnjak za Iran, rekao je kako je ovo "više simbolika kojom se želi pokazati zalaganje Europe, a ovisit će o tome hoće li Kina, Indija i Turska kupovati iransku naftu".
"Uspostava platnog mehanizma otvara vrata dugoročnom degradiranju američkih sankcija", rekao je Jarrett Blanc.
U svakom slučaju, Europa treba brzo rješenje, nakon nekoliko mjeseci borbi protiv američkog ekonomskog imperijalizma. Velika većina europskih tvrtki planira se povući iz Irana.
Kina je umanjila uvoz iranske nafte za 21%, ali nije jasno koliko će Kina zadržati taj trend.
Pretpostavlja se da će Rusija nastaviti trgovati s Iranom i izazivati SAD, jer je izlaskom iz nuklearnog sporazuma Washington prekršio međunarodni sporazum i pogazio rezolucije Ujedinjenih naroda, ne Rusija.
Erdogan je jutros rekao kako će Turska i dalje kupovati energente iz Irana u skladu s dugogodišnjim ugovorom o opskrbi, unatoč Trumpovim prijetnjama sankcijama.
Iran je rekao kako u ekstremnim okolnostima ima tri plana djelovanja. Može uložiti veto u skupini OPEC i utjecati na proizvodnju kartela, Islamska republika također može izaći iz nuklearnog sporazuma i nastaviti razvijati nuklearni program u vojne svrhe, ne samo u civilne, a na kraju iranska vojska može zatvoriti Hormuški tjesnac.
Komentar: Povezano: