Intenzivni raketni napadi iz zraka i mora, koje su protiv Iraka izvele snage koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, pod nazivom operacija "Pustinjska lisica", bili su usmjereni na vojne kampove i iračke državne institucije. Međutim, posmatrači kažu da je cilj ovih napada bio likvidacija pokojnog iračkog predsjednika Sadama Husseina.

Napad koji je započeo 16. decembra 1998. godine, i trajao je četiri dana, pokrenut je pod izgovorom da irački režim nije sarađivao s međunarodnim agencijama zaduženim za otkrivanje oružja za masovno uništavanje.

Izgovori za napad

Dr. Bashar Fathi al-Akidi, profesor moderne i savremene povijesti Iraka na Univerzitetu u Mosulu, izrazio je iznenađenje zbog optužbi Richarda Butlera, predsjednika međunarodne komisije za inspekciju, da Irak nije sarađivao s njegovom komisijom. Irak je u to vrijeme bio opterećen višegodišnjom ekonomskom blokadom koja ga je iscrpljivala, pa je iračka vlada nastojala smanjiti taj pritisak prihvatajući zahtjeve inspekcijskih odbora, kazao je.

Sa svoje strane, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Mosulu Mahmud Ezzo smatra da je operacija Pustinjska lisica bila sastavni dio američkog kontinuiranog vršenja pritiska na irački režim prije 2003. godine i da je prvenstveno imala za cilj prisiliti Irak na dodatne ustupke.

Prema njegovim riječima, glavni problem koji je postojao između Iraka i komisija za inspekciju u to vrijeme bile su posjete ili inspekcije na pojedinim mjestima u Iraku, pogotovo vrlo osjetljivim, kao što su zgrade sa predsjedničkim uredima, predsjedničke palate i kompleksi palata koji su se nalazili u svim iračkim pokrajinama.

Afera Billa Clintona

Ezzo ističe da je osnova za pokretanje ove operacija bila pokušaj da se pronađe izlaz za bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, koji se suočavao sa skandalom unutar Bijele kuće. Pažnju američkih medija trebala je zaokupirati najava bombardiranja Iraka i bavljenje temom biološkog i hemijskog oružja i njihovim programima u Iraku.

Njegov očajnički čin samozapaljenja prije 10 godina i dalje potresa arapski svijet. Avenija u glavnom gradu Tunisa nosi njegovo ime, a njegov lik krasi veliki mural ispred vijećnice rodnog grada Sidi Bouzida. Riječ je o prodavaču voća Mohamedu Bouaziziju, 26-godišnjem Tunižaninu koji je potaknuo Revoluciju jasmina u Tunisu, a posljedično i Arapsko proljeće.

Bouazizi se zapalio u očaju i nemoći pred zgradom lokalne vlasti jer mu je oduzeta dozvola za prodavanje povrća, a nije imao novca platiti mito policiji koja ga je usput tukla i vrijeđala.

Deset godina nakon njegova prosvjednog samozapaljenja, Bouazizi više nije popularan u Tunisu, kao niti revolucija koja je krenula nakon njegove smrti. Njegova obitelj preselila se u Kanadu i prekinula sve veze s rodnim gradom.

Mještani proklinju pokojnog trgovca. Na pitanje što misli o Bouaziziju 54-godišnja mještanka gleda na mural i govori:

- Psujem ga, želim ga srušiti, on je taj koji nas je uništio, kaže Fathiya Iman (54) u reportaži novinara The Guardiana iz Tunisa.

Mohamedov rođak Qais Bouazizi kaže da je njegovo prezime nekada bilo simbol tuniskog ponosa.

- Sada se grad Sidi Bouzid i prezime Bouazizi smatra se prokletstvom, rekao je.

Izraelske vlasti otvorit će ovog tjedna palaču-tvrđavu kralja Heroda u Herodiju, pružajući turistima priliku da se vrate unatrag oko 2000 godina i otkriju raskošan način života okrutnog vođe iz rimskog doba.

Iskopavanja su se vršila na već popularnom turističkom odredištu u blizini Betlehema posljednjih 13 godina, nakon što je otkrivena grobnica Heroda Velikog, piše RT.

Norveški arheolozi se nadaju da će ovog mjeseca završiti iskopavanje rijetkog, zakopanog dugačkog broda u mestu Gjelestad, drevnom arheološkom nalazištu jugoistočno od Osla.

To je prvo takvo iskopavanje u Norveškoj u prethodnih 100 godina, piše BBC na srpskom.

Veći dio broda je istrulio tokom vijekova, ali arheolog dr Knut Pashe vjeruje da će raspored gvozdenih eksera ipak omogućiti izradu replike.

Radarom je otkriveno da je brod dug oko 19 metara i širok pet metara, što ga stavlja u rang sa dobro očuvanim vikinškim brodovima Oseberg i Gokstad koji su izloženi u Oslu. Ti brodovi su pronađeni na zapadnoj strani širokog fjorda Oslo.

Misteriozni hrvatski svećenik Stjepan Tomislav Poglajen jedna je od središnjih ličnosti nove knjige Roda Drehera

Rod Dreher, cijenjeni konzervativni i kršćanski novinar te autor "najkomentiranije i najvažnije vjerske knjige desetljeća" - kako je njegovoj "Benediktovoj opciji" aplaudirao David Brooks za New York Times - radi na novom projektu koji uključuje i malo poznatog hrvatskog svećenika.

Radi se o knjizi "Live Not By Lies" (Ne živite u laži, prema znamenitom eseju Aleksandra Solženjicina), u kojoj Dreher donosi razgovore s kršćanskim disidentima iz bivšeg istočnog bloka. Djelo je zapravo upozorenje o "mekom totalitarizmu" koji, prema autorovom mišljenju, "nastupa brzo i snažno" s (američke) ljevice, a vjernici koji su preživjeli komunizam mogu nam pomoći "razumjeti ga i oduprijeti mu se".


Jedan od centralnih likova trebao bi biti hrvatski svećenik Stjepan Tomislav Poglajen, poznat u inozemstvu i kao otac Kolaković, koji je u Slovačkoj pokrenuo osnivanje laičkih "podzemnih crkvi" te tako pomogao očuvati vjeru tijekom mračnog razdoblja komunizma.

Esther Schrier imala je teško djetinjstvo: rano je ostala bez roditelja pa su je odgajali rođaci. Ali bila je pametna, vrijedna i uporna djevojčica te se nakon završene medicinske škole zaposlila kao bolničarka u Židovskoj općoj bolnici u Montrealu. Svog budućeg supruga Haskella Schriera upoznala je tijekom spoja na slijepo, a vjenčali su se 1955. godine. Tri godine kasnije rodila je djevojčicu, no nažalost beba je umrla nakon tri tjedna od posljedica infekcije stafilokokom.

Esther je bila neutješna i depresivna te se borila s osjećajem krivnje za smrt djeteta. Početkom 1960. godine ponovno je zatrudnjela. Kako se i dalje mučila s osjećajem krivnje, njezin suprug obratio se uvaženom psihijatru dr. Ewenu Cameronu iz psihijatrijske bolnice Allan Memorial Institute o kojeme je čitao u novinama.

No Haskell Schriver nije znao da je Ewan Cameron surađivao na tajnom projektu MK-ULTRA koji je pokrenula američka obavještajna služba CIA.

Cilj toga projekta bio je kontrolirati ljudski um pomoću droga i metoda poput hipnoze te je od siječnja 1957. do rujna 1960. godine, CIA Cameronu dala sredstva u iznosu današnjih pola milijuna dolara. Trudna Esther Schrier provela je mjesec dana u tzv. sobi za spavanje gdje su pacijenti bili dovedeni u stanje kome izazvano drogom.

Cameron je vjerovao da će mu "razbijanje" uma pacijenta do dječjeg stanja - lijekovima i terapijom elektrošokovima - omogućiti da "reprogramira" njihov um. Dio njegova režima reprogramiranja uključivao je ono što je nazvao "psihičkom vožnjom": puštanje snimljenih poruka pacijentima 20 sati dnevno, bilo spavaju ili su budni. No mjesec dana terapije gotovo je uništilo Esther.

U Amazonskoj prašumi otkrivene su stijene na kojima su naslikane desetine hiljada životinja i ljudi. Crteži su nastali prije 12.500 godina i još uvijek su jasno vidljivi na zidu koji se proteže dužinom gotovo osam kilometara, a nalazi se u Kolumbiji.

Arheolozi su datum nastanka temeljili uglavnom na prikazima sada već izumrlih životinja iz ledenog doba. Naprimjer, naslikan je mastodont, što je prahistorijski rođak slona kojeg u Južnoj Americi nema već 12.000 godina. Tu su i slike paleolame, izumrle vrste kamile.

Crteži pronađeni u špiljama širom svijeta imaju manje-više iste karakteristike i uzroke, ali novo istraživanje crteža napravljenih prije pet tisućljeća dovelo je stručnjake do novih zaključaka - da su njihovi autori možda bili pod utjecajem droge dok su slikali.

Baveći se špiljom Pinville u južnoj Kaliforniji, koja je ime dobila po crtežu na svom "stropu", Science piše da su neki crteži jedinstveni.

Spomenuti crtež je u obliku vrtače i nalikuje cvijetu dature koji sadrži alkaloide koji čine psihoaktivni spoj, a čije su sažvakane ostatke stručnjaci pronašli u udubljenjima u zidovima ove špilje.

Arheolozi su otkrili izvrsno očuvane ostatke dvojice muškaraca koji su poginuli u erupciji Vezuva 79. godine.

Riječ je o jednoj od najpoznatijih erupcija vulkana u povijesti, a u kojoj je uništen rimski grad Pompeji. Erupcija je stare Rimljane u gradu podno Vezuva zatekla potpuno nespremne pa su mnogi ostali okamenjeni zbog lave koja ih je prekrila.

Gotovo 2000. godina kasnije, zbog svega toga Pompeji su postali jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u povijesti.

Posmrtni ostaci pronađeni su u mjestu Civita Giuliana, 700 metara sjeverozapadno od središta drevnih Pompeja, u podzemnoj prostoriji velike vile na kojoj traju arheološka iskopavanja. Jedan od njih je vjerojatno bio višega društvenog statusa ii imao je između 30 i 40 godina. Ispod vrata su arheolozi pronašli ostatke vunenog ogrtača.

Drugi muškarac, vjerojatno u dobi od 18 do 23 godine, bio je odjeven u tuniku i imao je nekoliko nagnječenih kralježaka, što ukazuje na to da je bio rob koji je obavljao teške poslove.

Egipat je u subotu objavio otkriće više od 100 netaknutih sarkofaga starijih od 2,5 tisuća godina, što je najveće ovogodišnje otkriće.

Zapečaćeni drveni lijesovi pripadali su najvišim dužnosnicima Kasnog razdoblja drevnog Egipta.

Pronađeni su u tri grobnice na dubini od 12 metara u nekropoli Sakkari južno od Kaira.