Znanost o duhuS


Black Cat

Specijalno za Noć vještica: Anatomija straha ili Zašto volimo horor filmove

fear
© pixabay.com

Komentar: Specijalno za Noć vještica, donosimo znanstvenu studiju po pitanju straha - što se to događa u tijelu dok gledamo horor filmove?


Drakula, Frankenstein, vještice, duhovi i goblini svuda su oko nas u ovo doba godine - a Hollywood ih drži u pripremi i tijekom cijele godine. Zastrašujući filmovi omogućuju nam da doživimo dozu dobre preplašenosti kad god to poželimo, ali zašto ljudi žele to iskustvo?

Što to u vašem mozgu razlikuje ugodan nalet adrenalina dok gledamo horor film od traumatičnog iskustva provale u vašu kuću?

Očigledan odgovor jest taj da vi znate da ono što se događa na ekranu nije stvarno. Prema Andreasu Keilu, profesoru psihologije na Sveučilištu Florida u Gainesvilleu, to znanje počinje u vizualnom korteksu, području u stražnjem dijelu mozga koje obrađuje ono što vidimo i pomaže povezati te slike s osobnim i kulturnim događajima koji ih stavljaju u kontekst.

Kao i druga kortikalna područja mozga (slušni korteks, osjetilni korteks, motorni korteks i kora velikog mozga), vizualni korteks misli. Vidite tamnu mrlju na podu, primijetite da ta tamna mrlja ima izbočine, shvatite da su te izbočine noge i vaš mozak kaže "Pauk!"

Brain

Percepcija nadnaravnih bića otkriva osjećaje o dobru i zlu u ljudima

good vs evil
Ono što se događa u komedijama i crtićima kad lik ima đavla na jednom ramenu, a anđela na drugom nije daleko od percepcije ljudi o stvarnom svijetu, otkriva nova studija sa Sveučilišta Waterloo. Moralni karakter i motivi nadnaravnih bića su očiti, a i ljudi imaju slična očekivanja kada su u pitanju pojedinci koje vide kao dobre ili loše.

Znanstvenici su istraživali očekivanja o tome kako dobri i zli pojedinci odgovaraju na zahtjeve. Istraživači su bili zainteresirani za razumijevanje zašto filmovi i narodne priče često prikazuju đavla i demone kako žele udovoljiti slučajnim zahtjevima, dok anđeli nisu prikazani na ovaj način. Njihova studija ukazuje na to da na vjerovanja ljudi o dobrim i zlim likovima utječu njihovi pogledi na obične ljude.

"Naši rezultati ukazuju na to da ljudi očekuju da će dobri pojedinci biti osjetljivi na namjere koje stoje iza zahtjeva, dok će zli pojedinci biti relativno neosjetljivi na te namjere. Ovi nalazi oblikuju očekivanja ljudi o zahtjevima upućenim običnim ljudima i nadnaravnim bićima", rekao je Ori Friedman, profesor razvojne psihologije u Waterloou i vodeći autor studije.

Brain

Snovi pod Trećim Reichom

The dreams Germans had
© Illustration by Isabel SeligerSnovi koje su Nijemci imali dok su nacisti bili na vlasti otkrivaju učinke koje je režim imao na kolektivno nesvjesno.

Komentar: Sljedeći članak je zapravo spoj nekoliko recenzija knjige "Snovi pod Trećim Reichom".

Izvorne članke možete pronaći ovdje:

Što su sanjali Nijemci dok je vladao Treći Reich?
Zabranjeno sanjanje
Snovi pod Trećim Reichom: Noćne more u vrijeme nacizma



Jedini čovjek u Njemačkoj koji još ima privatni život onaj je koji spava.
Izrekao je to nacistički vođa Robert Ley, koji će se mnogo kasnije objesiti u svojoj ćeliji prije početka suđenja u Nürnbergu, potpuno podcijenivši moć terora koji je Njemačkom vladao dvanaest godina. U totalitarizmu koji je zamračio Europu, privatnog života nije bilo ni u snu, jer je i tamo sloboda bila zabranjena, svjedoči knjiga Charlotte Beradt "Snovi pod Trećim Reichom", prvotno objavljena u Njemačkoj 1966. godine, dvije godine kasnije u Sjedinjenim Državama, a nedavno je, u izdanju Disputa, doživjela i svoje hrvatsko izdanje.

Charlotte Beradt
Charlotte Beradt
Charlotte Beradt (1907-1986), odrasla je u Berlinu u židovskoj trgovačkoj obitelji, do dolaska nacista na vlast radila je kao novinarka i publicistkinja. Bila je članica Njemačke komunističke partije, ali ju je napustila zbog neslaganja sa sve većom staljinizacijom. Godine 1939. emigrirala je nakratko u Englesku, a od 1940. živi u New Yorku. Poslije rata postala je stalna suradnica zapadnonjemačkog radija i počela objavljivati priloge u časopisima i novinama u domovini, a bavila se i prevođenjem s engleskoga na njemački; među ostalim prevela je više eseja H. Arendt, s kojom se i sprijateljila. Njezina prva knjiga Snovi pod Trećim Reichom (Das Dritte Reich des Traums) u Njemačkoj je objavljena 1966, a u SAD-u 1968. Godine 1969. objavila je biografiju socijaldemokratskog, odnosno komunističkog političara Paula Levia. Godine 1973. priredila je knjigu pisama Rose Luxemburg svojoj tajnici i prijateljici Mathilde Jacob.

U ovoj metodološki i konceptualno jedinstvenoj knjizi njemačka novinarka i publicistkinja Charlotte Beradt donosi i komentira sadržaje mnoštva snova koje su Nijemci različite dobi i društvenog statusa (od vlasnika tvornice do čistačice, od obrtnika i trgovaca do studenata, liječnika i činovnika, a među njima je niz Židova) usnili, a ona ih anketiranjem prikupila u prvom razdoblju nacističkog režima od 1933. do 1939. godine.

Ova zbirka snova pruža nešto što ne nudi nijedna druga vrsta povijesnih izvora, naime zaprepašćujuću promjenu perspektive koja proširuje vidokrug i otvara slojeve do kojih ne dosežu čak ni dnevničke zabilješke. Zabilježeni snovi uvode nas u naše naizgled privatne svakodnevice, u koju prodiru valovi propagande i terora.

Bullseye

SOTT Fokus: Stoicizam, materijalizam i potraga za božanskim

Stoicism
Vjera u Boga i budući život nam omogućava da hodamo kroz život sa manje stoičke hrabrosti nego što je to potrebno skepticima. - Bertrand Russell
Dok sam bio kod kuće zatvoren zbog koronavirusa i zaključavanja, imao sam puno vremena za razmišljanje, čitanje i gledanje videozapisa na YouTubeu. Htio bih vas odvesti na malo putovanje, pokazati vam što sam pronašao i što sam naučio te kako mislim da je sve to povezano sa onim što se danas događa u svijetu.

Covid-19 je odnio ljude u ludilo. Unatoč niskoj smrtnosti, mnogi ljudi strahuju za svoje živote. Postoji velika nepovezanost između stvarnog broja umrlih i straha od smrti koji je ova kriza izazvala kod ljudi. Čini se da za to postoji niz razloga.

Prvi i najočitiji je nemilosrdno filanje stanovnika slikama apokaliptičnih scenarija. Uključite televiziju i bit ćete 24 sata dnevno preplavljeni pričama o propasti, mraku i smrti. Porilično su očite ratoborne fraze - trenutna zdravstvena kriza se uspoređuje s ratom i opisuje se kao rat. To potvrđuju termini poput "bitka između života i smrti", "borba protiv virusa" i "radnici na prvim crtama".

No, ako pogledate brojke - čak i ako prepoznajete da su u potpunosti izmanipulirane i izmišljene - one govore drugim jezikom. Najnoviji podaci ukazuju na to da je između 5 i 20% stanovništva imalo kontakt s virusom. Najmanje polovica tog broja se zarazi, ali uopće ne razvije nikakve simptome. Većina zaraženih ima samo blage simptome, analogne onima koje većina ljudi ima tijekom bilo koje sezone gripe. Samo mala manjina teško se razboli, a još uvijek mnogo manje njih umire.

Eye 1

Kako psihopati vide seks i zašto

psychopath
Po definiciji, psihopat nema uspješne veze. Zapravo, istina je da se njegove/njezine veze više odnose na kvantitetu nego na kvalitetu. Kod psihopate nema emocionalne povezanosti i istinskog empatičnog osjećaja. Psihopat jednostavno nije sposoban vjerovati i osloniti se na drugog pojedinca. Sjediti s njima i procjenjivati ​​ih, kao što sam to radio u forenzičkim okruženjima, je kao da razgovarate s nekim tko je dijelom čovjek, dijelom santa leda. Iako se upuštaju u seks i veze, njihovo iskustvo seksa uvelike se razlikuje od ljudi koji nisu psihopati.

Prvo, hajdemo na brzinu pregledati najuznemirujuće osobine psihopate. Prema Upitniku antisocijalnih osobnosti (Blackburn & Fawcett, 1999.), primarnu psihopatiju karakteriziraju neprijateljstvo, ekstraverzija, samopouzdanje, impulzivnost, agresivnost i blaga do umjerena anksioznost. Iako psihopati mogu počiniti ilegalne zločine, psihopati mogu ići kroz život nanoseći štetu drugima, a nikada ne počine stvarni zločin. Osobine psihopate duboko su zabrinjavajuće kada se primijene na seks i veze.

Komentar: Također pročitajte:


Magnify

5 vrsta emocionalnih vampira i kako se s njima nositi

U duhu Noći vještica, mislila sam da biste voljeli neki razgovor o vampirima. U svojoj novoj knjizi Emotional Freedom, psihijatrica UCLA Judith Orloff identificira pet vrsta vampira koji vrebaju uokolo i mogu nam ukrasti energiju ukoliko nismo oprezni. Evo prilagođenih dijelova njezine knjige:
Archive
© Archive
Emocionalni vampiri vrebaju posvuda i nose mnogo različitih maski - od zahtjevnih rođaka do nasilnika na radnom mjestu. Bilo da to čine namjerno ili ne, ti ljudi nas mogu natjerati da se osjećamo preopterećeno, potišteno, obrambeno, ljuto i iscrpljeno.

Bez strategija samoobrane kojima bi im se mogli oduprijeti, žrtve emocionalnih vampira ponekad razvijaju nezdravo ponašanje i simptome poput prejedanja, izolacije, promjene raspoloženja ili osjećaja umora.

Komentar: Također pročitajte odličnu knjigu Unholy Hungers: Encountering the Psychic Vampire in Ourselves and Others autorice Barbare E. Hort.
Vampiri nisu samo imaginarna bića iz knjiga ili legendi - oni stvarno postoje. Oni su ljudi koji, s obzirom da nikada nisu primili ljubav, umjesto toga pristaju na moć i postaju stručnjaci u tome da drugima oduzmu njihovu vitalnu energiju. Svi smo ih poznavali. U svojoj fascinantnoj studiji ovog mračnog psihološkog arhetipa, Barbara Hort se osvrće na tradicionalne mitove, kao i na njihove moderne ekvivalente u književnosti, kazalištu i filmu, slijedeći krvlju natopljen trag do neočekivanih odredišta poput filma "Kad jaganjci utihnu", priče o Snjeguljici i brodvejskog mjuzikla Ciganka. Ona nudi uvid u izvore mitova o psihičkim vampirima, kako se dopuštamo uhvatiti u njihove kandže i kako se možemo zaštititi od njihovog zavodljivog utjecaja.



2 + 2 = 4

SOTT Fokus: Zašto je darvinizam u potpunosti pogrešan - 1. Dio: Inteligentni dizajn i informacija

darwin statue
Unatoč svom imenu, Darwinova teorija evolucije - i njezina postgenetička varijacija, neodarvinizam - gotovo je univerzalno prihvaćena kao čvrsta činjenica. Rečeno nam je da je 'znanstveno dokazana', što u praksi jednostavno znači da je to nešto, o čemu ne smijete postavljati pitanja. Ali darvinizam je u potpunosti pogrešan, s filozofske, znanstvene i moralne strane.
  • Filozofski je pogrešan, jer je čak i površno razmišljanje u kombinaciji sa zdravim razumom sve što trebate da biste ga odbacili.
  • Znanstveno je pogrešan, jer što više znanost napreduje (što više otkrivamo o molekularnoj biologiji, na primjer), to više darvinizam gubi i ono malo vjerojatnosti koja mu je preostala.
  • Moralno je pogrešan, jer takva vrsta materijalizma i (lažnih) postulacija o prirodi koje darvinizam promovira podrazumijeva mrzak pogled na svijet koji djeluje poput otrova na ljudski moral; i kao takav, otvorio je put ka nacizmu, staljinizmu, postmodernizmu i današnjem nihilističkom, gotovo psihopatskom pogledu na život općenito.
U prvom dijelu ove serije, Darwinovu teoriju ćemo sagledati iz filozofskog kuta. Filozofija promiče rigorozno razmišljanje, otkrivanje grubih pogrešaka u rasuđivanju i sposobnost zadržavanja različitih i proturječnih ideja na umu bez izbezumljivanja. Pogledajmo kako po tom pitanju prolazi darvinizam.

Cult

Psihopatija: Ono što vjerojatno ne znate o njoj

Jeste li ikada radili za nekoga za koga ste ozbiljno mislili da bi mogao biti lud? Otprilike polovica svih radnika ima takvo iskustvo u životu. Druga polovica propušta jednu od najkompleksnijih i najedukativnijih prilika u životu.

Tema je psihopatija. Znanje i razumijevanje psihopatije napreduje u današnje vrijeme, i to sve brže, nakon desetljeća bez napretka i sporog napretka. To je dobra stvar! Psihopatija je najgori mentalni poremećaj; psihopatija i srodni poremećaji koštali su milijune izgubljenih života i uzalud potrošene bilijune dolara, iako je većina ljudi još uvijek jako slabo razumije. A trenutno ne govorim kao medicinski ili psihološki stručnjak, već kao profesionalni voditelj inženjerskog projekta koji se suočio s brojnim ozbiljnim kadrovskim i upravljačkim problemima koji se ne uče u inženjerskim ili poslovnim školama.

Slika
© sott.netPsihopati vladaju našim svijetom. 6% svjetske populacije rođeni su genetski psihopati. Znate li što to znači za nas ostale?
Psihopatija je bez sumnje najdestruktivniji, najsmrtonosniji i najmanje razumljiv mentalni poremećaj. Stoga, za promicanje razumijevanja psihopatije, predlažem sljedeće točke:

Komentar: Pogledajte također:


Brain

Kako da se oslobodimo neželjene navike?

brainwash
© Getty Images / cosmaa
Od pranja zuba, ispijanja prve jutarnje kafe, popodnevne dremke, svi imamo desetine navika koje su postale deo naše svakodnevne rutine. Neke su sjajne, a mnoge ne toliko i stalno obećavamo da ćemo ih se osloboditi. Ali koliko nam treba vremena da ih se rešimo ili da usvojimo nove?

Savremene tehnologije ponudile su nam hrpu aplikacija koje bi trebalo da nam pomognu da usvojimo bolje navike, međutim mnoge od njih polaze od pretpostavke da nam je za to potreban samo 21 dan.

Ovaj broj dana navodno je ustoličio plastični hirurg Maksvel Malc koji je ustanovio da je njegovim pacijentima trebalo oko 21 dan da se naviknu na svoja nova lica. Međutim, prema nekim drugim naučnim studijama, vreme potrebno za sticanje novih navika nije tako jasno definisano.

Istraživači sa Univerzitetskog koledža u Londonu ispitali su sticanje novih navika kod 96 ispitanika u razmaku od 12 nedelja i otkrili da je prosečno vreme potrebno za zadržavanje novih navika zapravo 66 dana. Odnosno, vreme je variralo od 18 do neverovatnih 254 dana.

Poruka ovog istraživanja je da će vam trebati najmanje dva meseca ako želite da učvrstite neku novu naviku i ne bi trebalo da očajavate ako se za tri nedelje ne dogodi čudo - većini ljudi to jednostavno nije dovoljno.

Izdržite dovoljno dugo i na kraju ćete se navići.

Books

Kako formirati radne navike kod dece

Spanish child doing homework
© Sergio Perez/Reuters
Pokazalo se da su formirane radne navike jako važne za postizanje uspeha u životu. Ako se teži ka tome da se usvajaju od najranijeg detinjstva, kasnije kroz odrastanje i sazrevanje, od presudnog su značaja za formiranje pravilnog odnosa prema radu.

U detinjstvu, samokontrola nije izgrađena tako da dete nije u stanju da kontroliše svoje ponašanje. Rad za dete predstavlja određenu neprijatnost jer se ono vodi samo principom trenutnog zadovoljstva. Zadatak roditelja je da pomogne detetu da izgradi princip realnosti, što se postiže pravilnim usmeravanjem i postavljanjem jasnih pravila (i svakako doslednošću u sprovođenju istih). Cilj je da dete shvati da postoje zadovoljstva koja su štetna (na primer, velika zastupljenost slatkiša u ishrani, provođenje više sati dnevno za računarom), kao i neprijatnosti koje su korisne (redovno pranje zuba, ruku, kulturno ponašanje za stolom, pristojnost, sređivanje sobe i, naravno, učenje). U tome veliku ulogu imaju i maniri samih roditelja jer dete uči ugledajući se na njih.

Dete ne razlikuje sebe od svojih želja. Ukoliko mu neku želju ne ispunite, ono misli da ga odbacujete i uskraćujete ljubav. Međutim, roditelji moraju da budu istrajni i onda kada su reakcije deteta dramatične. Pre svega oni sami moraju biti svesni da su određena uskraćivanja, dugoročno gledano, za dobrobit deteta. Time se dete uči da neprijatnost ne isključuje ljubav. Poruka koju treba poslati je: ,,Baš zato što te volim, očekujem od tebe da to radiš.''