Jedna od situacija od kojih najviše strahuju naučnici jeste ta da će bakterije postati imune na sve moguće antibiotike.

U SAD se desio jedan slučaj koji ukazuje na to da su strahovi naučnika opravdani. Žena iz Nevade je umrla nakon što je zaražena superbakterijom koja se pokazala otpornom na sve antibiotike dostupne u SAD, saopštio je američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

Njeno stanje se pokazala neizlečivim, nakon što su lekari uzaludno isprobali 26 različitih antibiotika pre nego što je umrla u septembru. Neimenovana žrtva je imala preko 70 godina, a razbolela se na putu u Indiji.

Ona je u Indiji bila hospitalizovana više puta, pre nego što je prebačena na lečenje u bolnicu u Nevadi sredinom avgusta. Nedelju dana kasnije lokalni zdravstveni zvaničnici su obavešteni da je pokušano lečenje svim mogućim antibioticima bez uspeha. CDC je kasnije utvrdila da nijedan lek koji se trenutno nalazi na tržištu ne bi mogao da zaustavi napedovanje ove bakterije.

Jedna od najvećih zdravstvenih pretnji Americi

"Pokušali smo sa svim što je dostupno u SAD i ništa nije bilo efikasno. To je zabrinjavajuće. Toliko dugo smo se oslanjali na stvaranje novih antibiotika. Ali očigledno bakterije i bacili mogu da brže razviju otpornost nego što mi možemo da napravimo nove antibiotike", rekao je dr Aleksander Kejlen.

Slijepo crijevo je dugo bilo tjelesna misterija i evolucijski zaostatak koji jedino može poslužiti da dobijete upalu (apendicitis). To je mišljenje sada stvar prošlosti.

Midwestern sveučilište u Arizoni je izradilo studiju koja, za promjenu, govori o nekom pozitivnom i praktičnom svojstvu crvuljka koje mijenja dosadašnju sliku o njemu. Naime, ovaj zagonetni organ ipak može poslužiti kao skladište dobrih bakterija. Te bakterije bi tijelo moglo upotrijebiti da obnovi probavni sustav ako nastupi neko oboljenje poput kolere ili dizenterije.

Crvoliki organ smješten na donjoj desnoj strani trbušne šupljine se u prošlosti smatrao zakržljalim, jer nije imao posebne funkcije u procesu razgradnje i eliminacije probavljene hrane u crijevu.

Dodatan prilog vladajućem stavu da organ nije imao funkciju je činjenica da su ga mnogi sisavci evolucijom izgubili. No to što je kod nekih vrsta razvijen bez da je ikad poslije nestao je upućivalo na zaključak da možda ipak onda ima neku funkciju. U spomenutoj studiji su došli do tog zaključka profesorica anatomije Heather Smith i njezin tim kada su proučavali evolucijsku povijest slijepog crijeva kod sisavaca.

U studiji se također pokušavalo saznati imaju li izvanjski faktori (prehrana, klima, područje gdje sisavac živi) povezanosti s tim hoće li neke vrste imati slijepo crijevo ili ne. Umjesto toga, saznali su da vrste sa slijepim crijevom imaju veće prosječne koncentracije limfnog tkiva koje je ključ u stvaranju imunološke reakcije u crijevu donjeg abdomena.

Upravo zbog toga što se prošlih godina saznalo da limfno tkivo poboljšava rast dobrih crijevnih bakterija, onda tako i crvuljak igra određenu ulogu u imunološkom sustavu - kao skladište za te dobre bakterije. U pitanju je i dalje jedna teorija, ali je svakako zanimljiva zato što nudi neko novo saznanje i možda svrhu postojanja tog enigmatičnog organa.

Kao učitelj joge još od 1989. godine, nalazim se u točci u kojoj se gotovo sramim reći da je to ono čime se bavim jer danas to može zvučati kao veliki kliše. Svatko vježba jogu; ponekad mi se čini da svatko prodaje jogu. Scena joge, koja je oduvijek bila poprilično otkačena (sjetite se harema Omnipotent Oom-a od ranih 1900-ih), čini se da svakim danom postaje sve otkačenija (vreće joga prostirki od jelenje kože, itko?).

Jogu u Indiji originalno su - i pod originalno mislim prije manje više 3000 godina - prakticirali oni koji žive na rubu društva: oni neustrašivi tragatelji stvarnosti koji su ostavili gradove i svoj vedski stil života kako bi potražili istinu, slobodu i oslobođenje. Vede su otkriveni sveti tekstovi Hindusa, a živjeti vedski znači pripadati hinduističkoj kulturi koja ih je stvorila i uskladila se s njima.

Dok u Americi sigurno postoje mnogi koji vježbaju jogu s dubokom iskrenošću, čini se kao da je rast njihovog broja spriječen multi-milijardskom industrijom koja je u velikoj mjeri usmjerena na, naravno, prodaju stvari koje nam zapravo ne trebaju kako bismo vježbali jogu.

Nova istraživanja finskih naučnika pokazala su da je nedostatak vitamina D u vezi sa čestim glavoboljama. Stručnjaci ipak smatraju da su potrebne dodatne studije kako bi se utvrdilo da li dodaci ishrani koji sadrže vitamin D mogu sprečiti ili lečiti glavobolju.

Ljudi koji unose manje vitamina D mogu imati povećan rizik od čestih glavobolja, pokazala je nova studija iz Finske.

Studija je analizirala informacije dobijene od 2 600 muškaraca iz Finske, starosti od 42. godine do 60 godina, koji su dali uzorke krvi i odgovarali na pitanja o učestalosti glavobolja.

Skoro 70 odsto muškaraca koji su učestvovali u studiji, u krvi su imali nivo vitamina D ispod 20 nanograma po mililitru što se generalno smatra pragom nedostatka tog vitamina. Nizak nivo vitamina D je poseban problem u Finskoj i drugim nordijskim državama, zbog manje izloženosti sunčevoj svetlosti, koje ljudskom telu treba kako bi proizvelo vitamin D, kažu istraživači.

U proseku, muškarci koji pate od čestih glavobolja koje se javljaju najmanje jednom nedeljno - imaju nivo vitamina D od 15,3 ng/ml, u poređenju sa prosečno 17,6 ng/ml kod ljudi bez čestih glavobolja.

Autori studije dodaju da je sve više dokaza koji povezuju niske nivoe vitamina D sa povećanim rizicima od određenih bolesti i poremećaja, uključujući glavobolju.

Istraživači kažu da je "moguće da ljudi sa čestim glavoboljama verovatno provode manje vremena na otvorenom". Međutim, ovo objašnjenje može da bude "problematično" kada govorimo o Finskoj, gde ljudi inače generalno imaju manju izloženost sunčevoj svetlosti, bez obzira na vreme provedeno na otvorenom, kažu istraživači.

Osim toga, studija je obuhvatila samo muškarce, pa ostaje nejasno da li zaključci važe i za žene, rekli su naučnici.

Neophodne su dodatne studije kako bi se utvrdilo da li dodaci ishrani, koji sadrže vitamin D, mogu sprečiti ili lečiti česte glavobolje, kažu istraživači. Studija je objavljena trećeg januara 2017. godine u časopisu "Scientific Reports ".

Liječnici u Japanu ostali su zapanjeni nakon što su otkrili sićušan mozak kako raste unutar tumora u jajniku 16-godišnje djevojke.

Tumor je primijećen tek prilikom uklanjanja djevojčina crvuljka. Prije otkrivanja djevojka nije patila od bilo kakvih simptoma. No, mnogo veći šok uslijedio je kada su kirurzi počeli raditi na samom tumoru, jer je utvrđeno da sadrži malu masu visoko organiziranog živčanog tkiva, otprilike široku 3 cm, koja nalikuje na mali mozak - regiju mozga koja koordinira motoričku kontrolu i ravnotežu.

Tumori jajnika koji sadrže druge vrste tkiva poznate su kao teratome, te su prilično česte. Obično nisu ništa više nego stanice kose, mišića ili masti, iako su u nekim slučajevima pronađene minijaturne strukture koje nalikuju na dijelove tijela koji se nazivaju homunculi.

U rijetkim slučajevima, liječnici otkrivaju teratome sastavljene od moždanih stanica, iako je pronalazak toliko cjelovitog i dobro organiziranog komada živčanog tkiva gotovo nečuveno.

Opisujući iznenađujuće otkriće u časopisu Neuropathology, kirurzi koji su uklonili tumor objašnjavaju da su “tri sloja cerebralne kore dobro formirani,” te da su vlakna koja povezuju neurone - dendriti - počeli dobivati oblik.

Mijelin koji izolira živčana vlakna kako bi se omogućio brzi prijenos električnih impulsa također je pronađen na bijeloj tvari. To, kažu istraživači, odražava napredno sazrijevanje živčanog tkiva.

Pored strukture koja nalikuje na mali mozak pronađena je nakupina tkiva u obliku palice, a tkivo nalikuje moždanom deblu, koje povezuje mozak s leđnom moždinom.

Srećom, djevojčin je tumor uklonjen i dobro se oporavlja.

Russell Foster je cirkadijani neuroznanstvenik: on proučava cikluse spavanja mozga. I pita: Što znamo o spavanju? Ne mnogo, ispada, za nešto što radimo 1/3 našeg života. U ovom govoru Foster dijeli tri popularne teorije o tome zašto spavamo, razbija neke mitove o tome koliko sna je potrebno u različitim godinama - i ukazuje na neke nove načine kako iskoristiti spavanje kao predviđanje mentalnog zdravlja.

U sibirskim špiljama u blizini Bajkalskog jezera skriva se blago. Ni dijamanti, ni zlato već bakterije, izvor prirodnih antibiotika.

"Mnoge špilje na ovom području starije su od Bajkalskog jezera, starije više od 30 milijuna godina. Naše je istraživanje posvećeno tome kako je nastala bakterija, kako je očuvana 30-40 milijuna godina i što proizvodi", rekao je biolog Denis Aksenov-Gribanov.

Pronađene bakterije sintetiziraju antibiotike što bi moglo pomoći u razvijanju antibiotika za takozvane superbakterije otporne na sve, a procjenjuje se da bi upravo one mogle ubiti 10 milijuna ljudi svake godine.

Policija u Teksasu je danas pokrenula istragu o okolnostima trovanja gasom fosforom od kojeg je pre dva dana umrlo četvoro dece, a njihova majka je i dalje u kritičnom stanju, saopštili su zvaničnici.

Kapetan vatrogasne službe u gradu Amarilo Leri Dejvis rekao je da je otac dece najpre rekao da je koristio kuglice pesticida koje je rasporedio po njihovom domu, a policije je kasnije utvrdila da je fosfor najverovatnije pušten kada je otac upotrebio baštensko crevo u pokušaju da ispere pesticid, navodi AP.

Dejvis je dodao da je za kupovinu takvog pesticida potrebna profesionalna licenca koju otac porodice nije imao. On je ispričao da je pesticid nabavio od prijatelja.

Nekolicina stanovnika jednog od najhladnijih gradova svijeta, Astane bacaju se u ledenu rijeku Išim zbog, kako kažu, borbe protiv lijenosti i hroničnog umora. Smatraju da kupanje u ekstremno hladnoj vodi jača imunitet i ubrzava cirkulaciju.

Članovi kluba "Morževi" koji se nalazi u Astani, otvarajući bazene na ledu debljine skoro deset centimetara, svake zime organizuju kupanje u ledenoj vodi. Sve počinje "otvaranjem" leda, a potom se najsmjeliji kupači zagrijavaju trčeći oko rijeke, nakon čega slijedi kupanje u ledenoj vodi.

U prostorijama kluba služe se biljni čajevi, dok iskusni “morževi” prenose svoje znanje mladima i daju im savjete za zdrav život.

Članovi kluba ističu da redovno kupanje u ledenoj vodi ubrzava cirkulaciju i jača imunitet.

“Nema više kronične lijenosti i umora”

Asker Piriyev, koji je već pet godina član kluba, u razgovoru sa novinarom Anadolu Agency (AA) je kazao da je prije kupanja u ledenoj vodi pokušavao ojačati tijelo polijevajući se hladnom vodom, međutim, to nije bilo dovoljno.

Ističući da je uočio mnoge promjene na svom tijelu nakon što se počeo kupati u ledenoj vodi Piriyev je rekao kako “nema više hronične lijenosti i umora kao ranije. Otkako sam se počeo kupati u ledenoj vodi nisam se niti jednom prehladio.”

Poznato je da je aluminij neurotoksičan i da kronična izloženost tom elementu povećava rizik nastanka neuroloških bolesti, uključujući demenciju, autizam i Parkinsonovu bolest. Nova britanska studija prvi put dokazuje i neposrednu povezanost između Alzheimerove bolesti i visokog sadržaja aluminija u mozgu.

Aluminij je za centralni živčani sustav isto što i cigareta za pluća tvrde stručnjaci koji su suglasni da otrovni metali oštećuju moždano tkivo te uzrokuju oksidacijski stres i neurodegenerativne bolesti.

Danas smo suočeni s porastom učestalosti Alzheimerove bolesti što je direktna posljedica veće izloženosti aluminiju kojeg se naše tijelo teško može osloboditi. Budući da aluminij nije potreban ni za jedan biološki proces u našem organizmu, treba se truditi da ga unosimo u što manjim količinama.

Na vezu između izloženosti aluminiju i nastanka neuroloških bolesti upozoravale su i brojne ranije studije. No, znanstvenici Sveučilišta Keele u Velikoj Britaniji su nedavno utvrdili da je u mozgu umrlih zbog Alzheimerove bolesti bila prisutna velika količina aluminija s kojim su došli u dodir na radnom mjestu ili na neki drugi način.

Umro od agresivnog 'alzheimera'

Među osobama uključenima u studiju bio je i 66-godišnji bijelac koji je umro zbog agresivnog oblika Alzheimerove bolesti, a prije toga je na poslu bio osam sati izložen aluminijevoj prašini koja je kroz dišni sustav ulazila u pluća i nakupljala se u mozgu.

Znanstvenici su analizirali i ženu koja je također umrla od Alzheimerove bolesti, i u čijem su tkivu također nađene velike količine aluminija. Utvrđeno je da se žena 16 godina prije smrti našla u blizini industrijske nesreće u kojoj je u lokalnu pitku vodu palo više od 20 tona aluminijeva sulfata.