Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je epidemiju ebole u Kongu, javlja Reuters. Do sada je zabilježen najmanje jedan smrtni slučaj na sjeveroistoku zemlje.

I ministarstvo zdravstva je saopćilo da je ebola laboratorijski potvrđena.

Više od 11.000 ljudi je umrlo od opakog virusa kad je izbila epidemija 2014. i 2015. godine u tri države - Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji. Zadnji put kada se javila u Kongu prije tri godine, ebola je odnijela 40 života.

Od devet ljudi za koje se smatra da su bili u kontaktu s virusom troje je već umrlo, ali je samo za jedno do sada laboratorijski potvrđeno da je riječ o eboli. Ljudi su počeli obolijevati 22. aprila u području udaljenom 1.300 kilometara od Kinšase.

- Ovo je veoma zabačeni dio zemlje, to je sretna okolnost, jer nije mnogo naseljen, ali je stanje ipak ozbiljno - poručili su iz WHO.

Do sada je zabilježeno devet velikih epidemija ebole u ovoj državi od 1976. godine kada je prvi puti otkriven ovaj smrtonosni virus. Ovaj put ljekari imaju na raspolaganju i vakcinu koja je još u testnoj fazi.

Kreme za sunčanje ključne su za zaštitu kože od raka. Nova studija, međutim, sugerira da mogu uzrokovati i manjak vitamina D.

Vitamin D važan je za zdravlje kostiju jer pomaže u apsorbciji kalcija. Pomaže i u funkcioniranju živaca i mišića te u jačanju imunološkog sustava.

Manjak vitamina D može dovesti do smanjene gustoće kostiju, a to posljedično povećava rizik za lomove i osteoporozu.

I dok neke namirnice prirodno sadrže vitamin D, poput ribe ili goveđe jetre, uglavnom se radi o malim količinama. Daleko najbolji izvor vitamina D izloženost je sunčevim zrakama. One prodiru u kožu i oblik kolesterola (7-dehidrokolesterol) pretvaraju u aktivni oblik vitamina D-3.

Znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta predvođeni Kim Pfotenhauer proučavali su postojeće kliničke studije o manjku vitamina D i zaključili da kreme za sunčanje s faktorom 15 ili višim mogu smanjiti proizvodnju vitamina D za čak 99 posto.

Oni stoga preporučuju da se dva puta tjedno po pola sata provede na suncu bez nanošenja zaštitne kreme. Takva količina izloženosti Sunčevim zrakama neće povećati rizik od raka kože, a u organizmu će zadržati optimalna količina vitamina D.

Studija je objavljena u časopisu "The Journal of the American Osteopathic Association".

Srbija je u samom evropskom vrhu po potrošnji antibiotika u medicini i lečenju ljudi, što jeste veliki problem, ali mnogo veći - kojeg nismo ni svesni - jeste unošenje tog leka putem hrane, jer se oni mogu naći u mesu, mleku, medu.

Bivši načelnik veterinarske inspekcije Miroslav Stojšić otkriva da najveći problem predstavlja upotreba antibiotika u stočnoj hrani, a oni se stavljaju u hranu da bi stoka bolje napredovala i da se životinje ne razboljevaju.

Doktorka Heder Feris sa Virdžinijskog univerziteta u Šarlotsvilu navodi da je sve veći broj pacijenata koji zbog prekomernog ispijanja sveže ceđenih sokova imaju povišen nivo insulina u krvi.

“Došla nam je pacijentkinja kojoj je diganostikovan dijabetes, i koju je dijagnoza prilično iznenadila. Oduvek je bila gojazna i bilo je slučajeva obolelih od dijabetesa u njenoj porodici, pa je vodila računa o ishrani i mislila da se zdravo hrani. Jedna od navika koju je navela kao zdravu bilo je konzumiranje sveže ceđenih sokova”, kaže Feris.

“Odmah smo joj rekli da prekine sa tom praksom. Izašla je iz ordinacije sa izrazom sumnje na svom licu, ali je ipak poslušala naš savet. Kada je posle tri meseca došla na kontrolu nivo šećera u njenoj krvi bio je stabilizovan”, dodaje doktorka.

Feris i njene kolege Elvira Izganajtis i Florens Braun ističu da ovakvi slučajevi nisu retki i da ljudi ne shvataju da sveže ceđen sok sadrži veliku količinu šećera.

O aspartamu, umjetnom šećeru koji se nalazi u mnogim vrstama hrane i pića polemizira se već godinama. Neki tvrde da je potpuno bezopasan, drugi ga povezuju sa smrtonosnim oboljenjima, uključujući tumor na mozgu. Ako postoji sumnja da je opasan, kako to da je aspartam uopće dobio dozvolu za široku upotrebu? Priča seže unazad nekoliko desetljeća, a jedan od ključnih ljudi je Donald Rumsfeld, nekadašnji američki ministar obrane. On je zaslužan za trenutni legalan status aspartama.

Aspartam je popularni zaslađivač, prisutan je u više od šest tisuća prehrambenih proizvoda, možda je najpoznatiji kao sastojak light verzija gaziranih pića poput Coca-Cole ili Pepsija, čije su standardne verzije krcate šećerom. Primjerice, pola litre kole sadrži oko 65 grama šećera, što je kao da konzumirate trinaest vrećica šećera odjednom.

U zadnjih nekoliko godina u medijima su se pojavili brojni članci i istraživanja koja idu u korist aspartamu. Prije dvije godine, New York Times je, recimo, objavio tekst pedijatra Aarona E. Carrolla koji tvrdi kako je aspartam toliko siguran da ga on redovito daje svojoj djeci. Isti je čovjek 2013. godine za CNN napisao sličan tekst u kojem također brani umjetno sladilo. Međutim, brojni ugledni znanstvenici, poput endokrinologa i pedijatra Roberta Lustiga sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, tvrde da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazali na navodnu bezopasnost aspartama.

Mnogi znanstvenici počeli su tvrditi da je opasan

Ovaj ne-saharidni zaslađivač 1960-ih godine stvorila je i patentirala čikaška farmaceutska kompanija GD Searle, a 1974. Američka agencija za hranu i lijekove FDA (Food and Drug Administration) odobrila je njegovo korištenje u komercijalnim prehrambenim proizvodima. No, javljali su se znanstvenici koji se protilivili korištenju aspartama, poput Adriana Grossa koji je radio za GD Searle i koji je javno progovorio o činjenici da kroz svih petnaest istraživanja na štakorima koje je njegova firma provela postoje ozbiljne nedosljednosti.

Primjerice, neki štakori su uginuli odmah nakon pokusa, no uopće nije ispitan uzrok. U drugim slučajevima, aspartam nije bio dovoljno izmiješan s hranom, tako da su štakori pojeli hranu, ali ne i aspartam, a u kasnijim studijima zabilježen je i tumor mozga kod štakora koji su konzumirali taj zaslađivač. Grossove tvrdnje, zajedno s pritiskom koji su stvarali drugi znanstvenici, rezultirali su osnivanjem javnog odbora za istragu početkom 1980. godine, koji se sastojao od tri nezavisna znanstvenika.

Odavno se veruje da su omega 3 masne kiseline pravi eliksir zdravlja, a jedan čovek odlučio je da to i proveri.

Nutricionista Pol Grinberg odlučio je da godinu dana svakodnevno jede ribu, a svoje iskustvo dokumentovao je u filmu "The Fish on My Plate".

Uprkos tome što postoji vrlo malo dokaza da omega 3 snižavaju krvni pritisak i sprečavaju šlog, mnogi ljudi uzmaju suplemente ovih masnih kiselina, koji nisu ni najmanje jeftini.

Kako bi proverio da li one zaista imaju magična svojstva, Grinberg je tokom jedne godine pojeo više od 700 obroka sačinjenih od morskih plodova i ribe.

Od 84.341 uzorka proizvedenih proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede, 97,2% sadrži tragove jednog ili više od 774 pesticida.

Više od 97% europskih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda sadrži ostatke pesticida, prema analizama koje provode nacionalne vlasti EU.

Godišnje prikupljanje rezultata istraživanja iz cijele EU o prisutnosti pesticida u prehrambenim proizvodima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) nije donijelo nikakvih iznenađenja. Od 84.341 uzorka proizvedenih proizvoda iz konvencionalne poljoprivrede, 97,2% sadrži tragove jednog ili više od 774 pesticida.

Čak 53,3% uzoraka ispitanih u 2015. godini bilo je "bez kvantitativnih ostataka", dok 43,9% sadrži ostatke "koji ne prelaze zakonske granice". S druge pak strane, 99,3% ekološke hrane bilo je slobodno od ostataka ili unutar zakonskih granica.

Od svih do sada poznatih elemenata a koji su esencijalni za ljudsko zdravlje, jod je najviše pogrešno shvaćen i od njega se najviše plaše. Pa ipak, jod je najbezbedniji od svih esencijalnih mikroelemenata. On je jedini koji se može bezbedno koristiti duže vreme u visokim dozama, dokle god pojedinac razume osnove ovog tretmana i zna kako da prilagodi dozu svojim potrebama. Pogledajte ovaj video sa srpskim titlovima za pregled najvažnijih informacija o zdravstvenoj korisnosti joda:

Obično kad ste uznemireni, prijatelji vam predlažu da udahnete duboko i izbrojite do deset pre nego što učinite nešto nepromišljeno? Da li disanje može da posluži kao ”mini-terapija” u stresnim situacijama?
Povezanost emocija i telesnog je dugo poznata - naučnici koji su se prvi sistematično bavili osećanjima, diskutovali su o fiziološkoj osnovi istovremeno kad i o njihovom doživljaju. Ljudi su oduvek tražili korelate emocija u organizmu, prepoznavali ih kod sebe ili kod drugih - još od antike priča se o temperamentima, i njihovim, nedovoljno utemeljnim, organskim osnovama.

Crevna flora utiče na imunitet, na razvoj mnogih bolesti, i stoga je opravdano postaviti pitanje koja hrana i kakav način života podstiču razvoj kvalitetne crevne flore? Oko 70% imunoloških ćelija u telu, prisutno je u crevima. Želudačno-crevni sistem sisara je utočište enormnom broju složenih zajednica dobrih bakterija. Ova crevna mikroflora je evoluirala zajedno sa svojim domaćinom tokom hiljade godina, donoseći dobrobit domaćinu na mnoge načine (probava, proizvodnja nutrijenata, detoksifikacija, zaštita od patogena i regulacija imunog sistema).

Poznato je da crevna flora utiče, pomaže i podstiče naš urođeni imunološki sistem tako što poboljšava funkciju mukoze i pruža fizičku barijeru mikroorganizmima. Imuni sistem zahteva stalno održavanje ravnoteže između izbacivanja patogena i održavanja tolerancije na sopstvena zdrava tkiva. Na primer, kod ljudi sa autoimunim bolestima, mehanizam tolerancije na sopstvena tkiva ne radi i zbog te greške napada svoj imuni sistem i uništava zdrava tkiva. Kako smo rođeni sterilni, bakterije počinju naseljavati naša creva za vreme i ubrzo nakon rođenja, što igra važnu ulogu u stvaranju zajednica crevne mikroflore.