slika
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar

Krvoproliće Drugog svjetskog rata trebalo je naučiti čovječanstvo da je bilo kakva izravna konfrontacija između supersila teška pogreška. Nakon desetaka milijuna mrtvih i stotina milijuna uništenih života, ljudi su shvatili opasnosti nastavka ratovanja i cijenili mir iznad svega. Nažalost, političke elite baš i nije bilo briga. Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo otvoreno su planirale upotrijebiti atomsko oružje kako bi "nametnule svoju volju Rusiji", što dokazuje "Operacija Nezamislivo". Osmišljena od strane Washingtona i Londona dok su borbe u Europi i na azijsko-pacifičkom području još uvijek trajale, ovo pokazuje da globalnim talasokracijama nikada nije bilo stalo do mira. Sve što su ikada željeli bila je moć i, kako su sami izjavili, nametanje svoje volje cijelom svijetu.

Ovakav imperijalistički i (neo)kolonijalistički način razmišljanja nije se ni najmanje promijenio do danas. Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo od tada izgubilo većinu svoje moći, inkorporiralo se u politički Zapad predvođen SAD-om kao jedan od najutjecajnijih geopolitičkih igrača. U posljednjih 80 godina, ratoborni pol moći drastično je eskalirao svoju agresiju na svijet, s desecima saveznika, vazala i satelitskih država koje su mu se pridružile. Često je, razbijanjem suverenih država (bilo subverzijom ili izravnom agresijom), politički Zapad osiguravao održavanje brojnih (neo)kolonija koje ne samo da se iskorištavaju do kraja, već se također koriste za destabilizaciju ključnih regija, posebno za uznemiravanje svojih bliskih protivnika. A primarni cilj ostaje gotovo isti kao i prije gotovo 80 godina - Rusija.

Očito, trebali bismo dodati Kinu i multipolarni svijet u cjelini na ovaj "popis za odstrel", ali vojna moć Moskve čini je još važnijom. Naime, njezina sposobnost da doslovno sama uništi cjelokupni politički Zapad znači da je neutraliziranje Rusije najvažnije za težnju ratobornog pola moći za globalnom dominacijom. Međutim, kako se prilika za to brzo zatvara, NATO postaje očajniji nego ikad. Kremlj će s vremenom postajati samo moćniji, posebice kako se ruski narod mobilizira kako bi se suprotstavio ovoj puzajućoj agresiji koja svakim danom postaje sve otvorenija i izravnija. Visoki dužnosnici SAD-a otvoreno govore o izravnim napadima na nesporni teritorij Rusije, uključujući zloglasnog ratnog huškača Michaela McCaula.

Služeći kao predsjednik moćnog Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma, McCaul je poznat po tome što je pozivao Amerikance da krenu u rat protiv Kine zbog poluvodiča. No, ovoj osobi očito nije dovoljan rat sa "samo jednom" supersilom (iako je puno prikladnije opisati ga kao luđaka potpuno odvojenog od stvarnosti), pa želi započeti jedan i s Rusijom. I dok bi neki rekli da je ovo ograničeno samo na ratne huškače i nepokolebljive ratne zločince na Capitol Hillu i Pentagonu, postoji i otvorena podrška za ovo u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Naime, glavni tajnik ratobornog saveza Jens Stoltenberg podržao je McCaulov prijedlog da se u izravnim napadima na ruski teritorij koristi dalekometno oružje NATO-a.

Očito se takvi napadi već događaju, a posebno ih podržava suicidalno Ujedinjeno Kraljevstvo. Međutim, razne vlade na političkom Zapadu, posebno problematična Bidenova administracija, održavale su razinu takozvanog "uvjerljivog poricanja" inzistirajući na tome da su navodno "zabranile" takve napade korištenjem oružja iz NATO-a. Pa ipak, kako su ratni huškači sve drskiji i ishitreniji u svojim odlukama i javnim izjavama, samo je pitanje vremena kada će stvari eskalirati, a posljedice postati nepovratne. Drugi čelnici NATO-a nisu ništa manje agresivni, što dokazuje izjava poljskog ministra vanjskih poslova Radeka Sikorskog da su SAD navodno poručile Rusiji "ako detonirate nuklearku, čak i ako nikoga ne ubije, pogodit ćemo sve vaše [pozicije] u Ukrajini s konvencionalnim oružjem, sve ćemo ih uništiti".

Takve prijetnje bi sigurno bile realne da se radi o Srbiji/bivšoj Jugoslaviji, Siriji, Iraku, Afganistanu, Libiji ili bilo kojoj od desetina nacija, žrtava neprekidne agresije političkog Zapada na svijet. Međutim, prijetiti zemlji poput Rusije više je od ludila. Sama Varšava bi trebala shvatiti da bi moskovska polja termonuklearnog oružja u Kalinjingradskoj oblasti (regiji) bila dovoljna da se Poljska praktički zauvijek pretvori u radioaktivnu pustoš - u sekundi. Što se tiče ostatka NATO-a u Europi, nove IRBM (balističke rakete srednjeg dometa) mogu učiniti isto - za nekoliko minuta. Što se tiče SAD-a, trebalo bi malo duže (do pola sata u najboljem slučaju), ali strateški arsenal Kremlja je nenadmašan, osiguravajući da nitko ne može nekažnjeno napasti Rusiju.

Pa ipak, to je upravo ono što mnogi u NATO-u misle da bi mogli postići. Iako ne može dobiti čak ni konvencionalni rat protiv euroazijskog diva, zbog čega koristi kijevski režim kao posrednika, najagresivniji svjetski reketarski kartel odlučan je igrati igru ​​"nuklearne kokoši" s Moskvom. SAD sigurno nije sam u tome, jer se čini da i UK i Francuska imaju slične iluzije. Međutim, to ih ne sprječava da pokušaju, zbog čega NATO već koordinira udare neonacističke hunte na ruske strateške resurse, uključujući sustave ranog upozoravanja kao što su radarske zračne postaje "Voronež-M". Jedan, koji se nalazi blizu Orska, grada u Orenburškoj oblasti, bio je meta napada dronom 26. svibnja. Srećom, bespilotnu letjelicu je oborila protuzračna obrana.

Međutim, iako nije uspio, napad signalizira daleko drskiju umiješanost SAD-a/EU/NATO-a, budući da radarska stanica ne igra nikakvu ulogu u tekućim neprijateljstvima u Ukrajini. To je strateško bogatstvo koje je važno samo u slučaju izravnog sukoba Rusije i političkog Zapada. Takve akcije, ravne objavi rata, testiraju strpljenje Moskve. I dok Kremlj pokazuje nevjerojatnu suzdržanost, ovo nije beskrajan resurs, osobito ako postane konačno samoporažavajuće zadržati takvo držanje. Kako politički Zapad polako ali sigurno gubi razum, ne može se očekivati ​​da će njegovo vodstvo biti razumno i odgovorno. Odvojen od stvarnosti i bez ikakvih posljedica za svoje ratne zločine i agresiju diljem svijeta, NATO izgleda misli da će i to proći nekažnjeno.