Koronavirus - Susjedna Italija je uvela stroge mjere zbog širenja "epidemije" koronavirusa Covid 19. "Crveni" gradovi su pod budnom paskom policije, karabinjera, čak i vojske, što su u Italiji prizori koji su se mogli vidjeti davnih '70-ih, za vrijeme crvenog i crnog terora takozvanih "Olovnih godina". Ekonomske aktivnosti zemlje sa 140% duga BDP-a strmoglavo pada i situacija se ne smiruje.

Giovanni Maga, direktor Instituta za molekularnu genetiku Nacionalnog istraživačkog vijeća u Paviji, komentirao je za agenciju AGI najveće istraživanje provedeno u Kini na novom koronavirusu.

"Prva velika klinička studija koja se odnosi na morbiditet, dakle relativni intenzitet simptoma i letalnost virusa, potvrđuje sliku koja je već definirana posljednjih tjedana i suočeni smo s infekcijom koja u 80% slučajeva izaziva blage simptome, a otprilike 95 posto ljudi oporavlja bez ozbiljnih komplikacija", rekao je dr. Giovanni Maga.

"Podaci nam govore da samo ograničen broj ljudi može imati smrtonosne posljedice, posebno ako govorimo o starijim osobama ili onim sa zdravstvenim problemima kao što su kronične kardiovaskularne bolesti", objašnjava Maga.

"Naizgled visoka smrtnost u provinciji Hubei, posebno u gradu Wuhanu, vjerojatno ovisi o poteškoćama, posebno u ranim fazama epidemije, u pružanju pravovremene i adekvatne pomoći svima slučajevima koji su se prijavili", nastavlja liječnik s kojim je razgovarala agencija AGI.

Virolog zaključuje svoj komentar tako što umanjuje opasnost od virusa.

"S druge strane, kao što je slučaj s drugim pokrajinama, upravljanje ozbiljnim slučajevima omogućilo je smanjenje stope smrtnosti na razinu od 0,1 do 0,3 posto, potvrđujući ponovo da je to zarazna bolest koja može dati ozbiljne posljedice, ali u samo u određenoj skupini ljudi, dok ogromna većina ljudi ne doživi nikakve ozbiljne patologije i stoga reagiraju izlječenjem", zaključio je dr. Giovanni Maga.

Slučaj seksualno zlostavljane dece u V. Britaniji je najočigledniji primer izvitoperenih vidova ponašanja koji postaju novi šablon stvarnosti na Zapadu
Nagli raspad SSSR-a i pojava Sjedinjenih Država kao jedine supersile u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka imali su uticaja kako na političko uređenje svijeta tako i na ideološki temelj na kojem je dotično uređenje počivalo. Gdje su ranije postojala dva suprostavljena gledišta, sa sebi specifičnim osobinama, nestanak Sovjetskog Saveza je za sobom povukao i krah komunizma kao ideologije. Sjedinjene Države, kao novi hegemon, nisu gubile vremena u promociji sistema sopstvenih vrijednosti zasnovanih na pravima pojedinca, liberalnoj demokratiji, toleranciji, multikulturalizmu, privatnom vlasništvu, raznolikosti, političkoj korektnosti, moralnom i kulturnom relativizmu, naučnom materijalizmu i kapitalizmu slobodnog tržišta. Američki sistem, usko povezan sa državom pobjednicom Hladnog rata, po pririodi stvari, težio je da ispuni prostor ispražnjen nestanka komunizma.

Prema Sorosu, ruska strategija je "izbjeći kolaps tako da se prvo EU uruši iznutra - pogoršavanjem imigrantske krize i raspirivanjem islamofobije".

Dana 11. veljače. Guardian je objavio članak G. Sorosa koji je dan ranije objavljen ovdje pod naslovom: "Putin je veća prijetnja Europi nego ISIL".

Nakon brzinske provjere vitalnih znakova vlastitog života, potvrdio sam da sam zaista budan i da je članak bio stvaran, te da je na Guardianu, a ne na Onionu. Prije nego što razmotrim splet neistina koje sačinjavaju suštinu Soroseva članka, red je dati nekoliko općenitih naznaka o psihopatima.

U životu sam susreo nekoliko psihopata - opaki no drugorazredni primjer je "agent" za nekretnine iz Španjolske koji je moju porodicu koštao podosta vremena i novaca. Pravi problem sa psihopatima - i prvorazrednim i nižerazrednim - nije primarno u tome što čine loše stvari, nego to što smo mi - ne-psihopati - slabo pripremljeni nositi se s fundamentalnim razlikama između nas i njih.

Mi - ljudi s funkcionirajućom savjesti - (krivo) mislimo da su svi ljudi isti kao mi. Svezanih smo ruku u pretpostavci da samo zato što sami ne bismo radili neizrecivo zle stvari - ili ne bi bili u stanju živjeti s njima ako bismo ih počinili - da i svi drugi ljudi postupaju na isti način.

Ne postupaju.

Pismo iz Kine

U poslednje vreme, retko prođe dan a da me neko ne pita da li sam živ. Ljudi padaju mrtvi po ulicama, kažu mi. Bolnice pucaju po šavovima. Doktori gaze preko leševa da bi stigli do novih pacijenata. Supermarketi su prazni. Glavica kupusa košta deset dolara. Sudeći po pogledu izvana, u Kini se upravo odigrava scenario Kamijeve Kuge.

Nakon što smo se koliko-toliko oporavili od medijskog trovanja devedesetih, kada su novine štampale ulje na platnu iz 1888. kao aktuelnu fotografiju sa ratišta, mogli bismo sebi postaviti neprijatno pitanje kako je tako nešto uopšte bilo moguće. Bila su druga vremena, tešimo se. Nije se moglo proveriti.

Danas, u 21. veku, izgleda da i dalje traju druga vremena. Čuveni strah totalitarnih režima od dostupnosti informacija očigledno je bio neopravdan; to što su informacije dostupne ne znači da će se neko potruditi da ih pogleda. Recimo, da se raspita kakva je zaista situacija u Kini i sazna da se u najvećem delu zemlje život odvija normalno, javni prevoz funkcioniše, supermarketi su otvoreni i puni, a cene su iste kao i uvek. Ili da, uz pomoć Googlea, tekuću epidemiju koronavirusa uporedi sa drugim epidemijama u poslednjih par decenija. Prema podacima sa sajta Svetske zdravstvene organizacije, smrtnost od SARS-a iznosila je 14-15%, dok smrtnost od aktuelnog koronavirusa iznosi oko 2% (veruje se da je taj broj u stvarnosti niži, jer su mnogi oboleli verovali da imaju običan grip, pa su ga preležali kod kuće ne javivši se lekaru). Ako proširimo Google pretragu, otkrivamo da je smrtnost od ebole iznosila 50%. Za bliskoistočni respiratorni sindrom MERS, prvi put dijagnostikovan 2012. u Saudijskoj Arabiji, smrtnost iznosi oko 35%. Za MERS je, inače, odgovoran virus MERS-CoV, što je skraćenica za koronavirus povezan sa bliskoistočnim respiratornim sindromom.

Ukratko, ako se zarazite novim vuhanskim koronavirusom (2019-nCoV), statistika vam daje 98% šanse da ćete preživeti. SARS pamtimo kroz maglu, ebolu znamo iz filmova, za MERS verovatno nismo ni čuli. Otkud sad ovolika panika?

Zapadni svetski poredak više ne postoji, ma šta o tome mislili liberalni intelektualci, i on se neće vratiti. Budućnost i 21. vek pripadaju Aziji

Takozvana svetska istorija, koja se uči i predaje na zapadnim univerzitetima (i kod nas), duboko je pogrešna i nije nimalo "svetska". To je, zapravo, lažna istorija, ili samo jedan mali i proizvoljno tumačen segment prave i istinite, još nenapisane istorije sveta, viđen kroz zapadnu prizmu i očima zapadnjaka; iz ugla skučenih zapadnih poimanja i njihovih lukrativnih interesa. Zapadna "globalna" istorija, jednom rečju, počiva na "nedopustivom evrocentrizmu/zapadocentrizmu". O tome govori Sebastijan Konrad u svom delu Šta je globalna istorija? (What is Global History?). (Termin "globalna istorija" u naslovu njegovog eseja trebalo bi prevesti kao "svetska istorija".) Ali čak i ova, "globalna" disciplina, upozorava Konrad, na Zapadu "pati od nedopustivog evrocentrizma, ona na svet gleda kroz prizmu nacionalne države, pri čemu se umanjuje uloga neevropskih civilizacija i globalnih procesa".

Nasuprot tome, nasuprot ovim iskrivljenim i svakako površnim shvatanjima istorije, prava istorija sveta trebalo bi da bude "prikaz istovremenog razvoja različitih kultura i njihovih uzajamnih uticaja". A takvi uzajamni uticaji i kontakti su nesumnjivo postojali, još od najranijih vremena, čak i kada je reč o geografski udaljenim žarištima civilizacija, koje danas obično nazivamo "praistorijskim".

Danas su mediji izvijestili o padu jednog aviona u afganistanskoj istočnoj pokrajini Gazni, a nakon nekoliko sati, Talibani su saopštili da su oni oborili avion, i da je on pripadao američkoj vojsci.

Avion se srušio na teritoriji pod kontrolom te militantske grupe u Afganistanu.

"Avion američkih okupatora srušio se u pokrajini Gazni, a svi putnici su poginuli" - saopštio je Zabihullah Mudžahid, glasnogovornik Talibana u pisanoj izjavi na jeziku paštu.

On je dodao da je veliki broj oficira američke obavještajne organizacije CIA poginulo u napadu. Avion je bio na obavještajnom zadatku, a pripadao je Zračnim snagama američke vojske.

Decenija je počela sa ciljanim atentatom na iranskog generala Kasema Solejmanija, ipak, još veće turbulencije nas očekuju tokom čitave decenije: bezbroj promena Nove velike igre u Evroaziji, koje postavljaju SAD protiv Rusije, Kine i Irana, tri glavna čvorišta Evroazijske integracije.

Svaki geopolitički i geoekonomski akt koji se promeni u igri, u narednoj deceniji, moraće da se analizira u vezi sa ovim epskim sukobom.

Duboka država i ključni sektori američke vladajuće klase apsolutno su prestravljeni što Kina ekonomski već nadmašuje "nezamenljivu naciju" i što ih je Rusija vojno nadmašila. Pentagon tri evroazijska čvorišta zvanično označava kao "pretnje".

Tehnike hibridnog rata raširiće se sa ciljem da obuzdaju kinesku "pretnju", rusku "agresiju" i iransko "sponzorstvo terorizma". Mit o "slobodnom tržištu" i dalje će se gušiti pod nametanjem ilegalnih sankcija, eufeministički definisanih kao nova trgovinska "pravila".

Ipak, to će biti jedva dovoljno za poništavanje rusko-kineskog strateškog partnerstva. Da bismo uvideli dublje značenje ovog partnerstva, moramo shvatiti da ga Peking definiše kao okretanje ka "novoj eri". To podrazumeva strateško dugoročno planiranje - ključni datum je 2049, stogodišnjica Nove Kine.

Okvir višestrukih projekata inicijative Pojas i put - kao i u Kini Novi put svile - je 2040-a, kada Peking očekuje da će u potpunosti utkati novu, multipolarnu paradigmu suverenih nacija / partnera širom Evroazije i šire, koje će biti povezane lavirintom pojaseva i puteva.

Ruski projekat - Velika Evroazija - donekle odražava inicijativu Pojas i put i biće integrisan u nju. Pojas i put, Evroazijska ekonomska unija, Šangajska organizacija za saradnju i Azijska investiciona banka za infrastrukturu se približavaju istoj viziji.

Hrvatski mainstream mediji i njihovi komentatori, poput papagaja prenose razmišljanja zapadnih mainstream medija o prekjučerašnjim političkim promjenama u Rusiji nakon poslanice predsjednika RF Vladimira Putina zastupnicima državnoga parlamentna i ključnim osobama iz društvenih i vjerskih krugova te zemlje, naglašavajući, kako smjena ruske vlade i drugi potezi, poput namjere o promijeni ustava, vode isključivo u smijeru održavanja Putina na čelu Rusije i nakon kraja njegovog sadašnjeg mandata 2024. godine.

Naravno, s tim se može i ne mora složiti. Ali takva su razmišljanja i prosudbe vrlo površne i plitke, i puno više zasnovane na elementima dnevnog politikantstva temeljenog na zamjeni stvarnoga za željeno (pritom je njihova želja, redovito, odlazak mrskog Putina koji je mnogima pomrsio račune), nego zdrave i hladne analize.

Jer intencija Putinove duge i sveobuhvatno razrađene poslanice ipak je bila i jest primarno usmjerena na dobrobit ruskih građana i zemlje u nadolazećem srednjoročnom razdoblju, u ova složena geopolitička vremena u kojima će biti teško opstati bez jasne i čvrsto određene strategije bilo kojoj državi svijeta.

Zato stavljati Putina u kontekst klasičnih političara na koje smo mi u Hrvatskoj i šire pomalo navikli, i naglasak stavljati na njegove navodne maštarije i kombinatoriku usmjerenu na grčeviti opstanak na vlasti nipošto ne odgovaraju istini. Ako on i želi ostati na čelu države nakon 2024. (pretpostavljam da ne želi) ne čini to iz koristoljublja pohlepnih političara koji obnašanje vodećih državnih funcija redovito shvaćaju kao prigodu za izvlačenje maksimalnih benefita i debljanje svojih bankovnih računa.

Pa iako se za Putinove bankovne račune vjerojatno ne treba previše brinuti, on je svoju odanost i iskreno domoljublje prema Rusima i Rusiji već bezbroj puta dokazao, učinivši od zemlje koja je 90.-tih godina prošloga stoljeća bila "u slobodnom padu" i predstavljala globalno ruglo - snažnog globalnog igrača, bez kojega se više ništa ključno u svijetu ne može rješavati i kojega već odavno svjetski moćnici ne gledaju s podsmjehom.

Štoviše, mnogi od njih ponovo redovito "hodočašće" u Moskvu, dobro znajući u čijoj se ruci danas nalazi jedna od glavnih poluga za rješavanje nagomilanih svjetskih problema. I pritom dobro znaju da ta "poluga" nikako nije iracionalna, već je, nerjetko, stvarna protuteža iracionalnim politikama drugih igrača, zbog kojih bi svijet (da im nije protuteže), vjerojatno bio u puno većem kaosu nego li je to sada.

Sovjetske snage su prije 75 godina oslobodile Varšavu - a poljski su dužnosnici od tada umotali ključne događaje u mitove. No, tek objavljeni povijesni dokumenti pomažu rasvijetliti istinu.

Službena Varšava nije planirala proslaviti ovaj datum - ali ovo nije prvi put da je Poljska ignorirala oslobađanje svog glavnog grada države. Od propasti Sovjetskog bloka početkom devedesetih, političari u istočnoj Europi potisnuli su ideju da su Sovjetski Savez i nacistička Njemačka podjednako odgovorni za poticanje Drugog svjetskog rata - a ideja da vojnici Crvene armije vode brutalnu okupaciju umjesto oslobađajući Poljsku, čvrsto je pronašla svoje mjesto u nacionalnim knjigama povijesti.

To gledište i dalje prevladava u nekim drugim europskim državama - ali skup nedavno deklasificiranih ratnih dokumenata, koje je objavilo rusko Ministarstvo obrane, govori drugačiju priču.

MIT 1: "SAMO SU PRIPADNICI DOMOVINSKE VOJSKE BILI PRAVI HEROJI"

S Poljskom pod nacističkom okupacijom, domovinska vojska (Armia Krajowa / AK), koja je podržavala vladu u egzilu sa sjedištem u Londonu, postala je dominantan pokret otpora. Desetljećima su AK u modernoj Poljskoj mnogi zamišljali kao istinske heroje i patriote povijesti, dok su Poljaci koji su pomagali sovjetskim snagama često demonizirani kao izdajnici.

AK se pozivaju u godišnjim ceremonijama oko bijelog obeliska podignutog 90-ih u centru Varšave kako bi odali počast njihovim naporima. 2019. predsjednik Andrzej Duda odlikovao je preživjele članove AK-a kao uzor i "dragocjeno bogatstvo povijesti".

Ipak, otkrivene depeše Crvene armije otkrivaju da je slika u kojoj uživaju borci Domovinske vojske izblijedila. Deklasificirana izvješća zapravo pokazuju da su se u mnogim slučajevima nakon završetka rata jedinice AK ponašale manje od primjerenog - rotirale su kao naoružane kriminalne bande, otimale i ubijale poljske policajce - te "terorizirale" obične ljude koji su se usudili pomoći Sovjetima.

U vreme kada smo se svi spremali da ispratimo staru 1999. i dočekamo novu 2000. godinu, prvu u 21. veku, predsednik Ruske Federacije Boris Nikolajevič Jeljcin je priredio najveće iznenađenje za rusku i međunarodnu javnost: podneo je neopozivu ostavku. Za vršioca dužnosti predsednika imenovao je Vladimira Vladimiroviča Putina, čoveka koji se tada nalazio na funkciji premijera ali o kome se nije mnogo znalo u javnosti.

Bio je to preloman trenutak u novijoj istoriji najveće zemlje sveta i, kako se uskoro ispostavilo, olučujući za spas zemlje koja je preživljavala jednu od najvećih političkih, ekonomskih i društvenih kriza u svojoj istoriji. "Bili smo samo na jedan korak od ponora, od najveće nesreće koja može zadesiti jednu zemlju a to je njen raspad, gubljenje suvereniteta i integriteta i njen neastanak sa geogrfske karte"- izjavio je nedavno Vladimir Putin.

"Prevazišli smo teškoće i preživeli zahvaljujući hrabrosti i izdržljivosti ruskog naroda, njegovoj požrtvovanosti, heroizmu i patriotizmu". Taj kritični period počeo je raspadom Sovjetskog Saveza i trajao nekoliko godina, za šta Jeljcin, po oceni politikologa, ne snosi ni isključivu ni najveću krivicu, iako u tome ima i njegovog udela.

Duže vremena bilo je sasvim jasno da zbog zdravstvenog stanja Jeljcin neće dugo moći da boravi u Kremlju. On je u poslednje vreme češće boravio u bolnici nego na svom radnom mestu

Iznenađenje je, međutim, bilo samo prividno. Već duže vremena bilo je sasvim jasno da zbog zdravstvenog stanja Jeljcin neće dugo moći da boravi u Kremlju. On je u poslednje vreme češće boravio u bolnici nego na svom radnom mestu. Nekoliko godina ranije imao je tešku operaciju na srcu od koje se, kako se ispostavilo, nikada nije potpuno oporavio. Bio je "načet"i drugim bolestima koje su samo pogoršavale opšte stanje.