Svrgnuti bolivijski predsjednik Evo Morales je u opširnom intervjuu za The Intercept govorio o vojnom udaru i svom svrgavanju, ulozi Sjedinjenih Američkih Država i tome kako je Vašington od njega tražio da prekine odnose s Teheranom.

Morales je prvo govorio o detaljima vojnog udara, poput napada grupa povezanih s pobunjeničkim kandidatima na glasačka mjesta, kao i životnjih prijetnji njemu samom. On je rekao da je glavni razlog svega što se dogodilo to što Amerika nije željela da vidi jednog domaćeg predsjednika koji bi Boliviju pretvorio u nezavisnu i naprednu zemlju.

Američka uloga u državnom udaru

Morales je naglasio da Sjedinjene Američke Države nisu bile zadovoljne time što nemaju mjesta u litijumskoj industriji u Boliviji i rekao:

"Naš glavni grijeh bio je to što je bilo moguće da će SAD ostati praznih ruku u slučaju naših ugovora s multinacionalnim ili evropskim kompanijama."

Posle trogodišnje sudske bitke, Vašington post je objavio poverljive vladine dokumente koji otkrivaju kako su u poslednje gotovo dve decenije američki predsednici i vojni i civilni zvaničnici lagali i obmanjivali javnost o neuspehu rata u Avganistanu, u kojem se, ističu svetski mediji, potrošilo preko hiljadu milijardi dolara i u kojem su poginule desetine hiljada vojnika i civila.

Poverljivi vladini dokumenti koje je pribavio Vašington post otkrivaju da visoki američki zvaničnici u poslednjih 18 godina nisu govorili istinu o ratu u Avganistanu, često dajući izjave za koje su znali da su lažne i neretko prikrivajući dokaze o neuspesima.

Dokumenti su nastali projektom savezne agencije SIGAR, kojim su se ispitivali suštinski propusti u američkoj politici prema Avganistanu. Uključuju više od 2.000 stranica neobjavljenih beleški razgovora s ljudima koji su imali direktnu ulogu u ratu, od generala i diplomata do radnika i avganistanskih zvaničnika.

Američka vlada pokušala je da zaštiti identitete ogromne većine ispitanih za projekat i da prikrije gotovo sve njihove primedbe, ukazuje Vašington post koji je odlučio da objavi dokumente posle trogodišnje pravne bitke. U intervjuima za projekat "Naučene lekcije", vredan 11 miliona dolara, više od 400 insajdera nudilo je nesputanu kritiku onoga što je pošlo po zlu u Avganistanu - od nesigurnosti, nejasne strategije, problema korupcije tamošnje vlade, te proizvodnje opijuma, napominje list.

Implikacija izvješća koji je napisan za američki Kongres je da su Sjedinjene Države država sponzor terorizma u Siriji. U isto vrijeme, izvješće se suprotstavlja naširoko zastupljenim uvjerenjima o sukobu, uključujući i ideji da oporba ima "samoniklu" podršku stanovništa i da je sukob sektaški rat između alavitske sekte sirijskog predsjednika Bashar al-Assada i većinskih sunita.

Napisano u listopadu 2015. godine, izvješće je pripremila Kongresna istraživačka služba, odjel Kongresne biblioteke. Kongresna istraživačka služba pruža političku i pravnu analizu odborima i članovima Zastupničkog doma i Senata Sjedinjenih Država.

Pod nazivom "Oružani sukob u Siriji: Pregled i američki odgovor", izvješće otkriva da:

11. studenog na webu je objavljen vrlo uznemirujući, ali jasno istinite "Lekcije za učenje od državnog udara u Boliviji". Taj anonimni autor (njemački obavještajni analitičar) dokumentirao je zloću svrgavanja Evo Moralesa u Boliviji i prijetnju koja je sada očito predstavljala američki režim - rak koji se širi ekspanzionističkim fašizmom, vođenom iz Washingtona.

Ali čak i više od toga, on je rekao da ako pojedinci, koji su odgovorni za napredni fašizam, ne budu pogubljeni, nigdje u svijetu neće biti stvarne nade za demokraciju. Ili će ta nekažnjavanje prestati ili će se širiti američka međunarodna diktatura - ne samo napadima CIA-e poput ove, nego ilegalnim međunarodnim invazijama poput Iraka 2003, Libije 2011, Sirije 2012 i Jemena 2015, - nastavi i zahvatit će bijedu u konačnici cijeli svijet.

Pojašnjava sudioništvo američkih "vijesti" u lažima koje "opravdavaju" ovaj državni udar (i "opravdale" su te invazije). To je, do sada, očito način na koji funkcionira američki režim. Naravno, niti jedan od tih medija neće objaviti takvu istinu; svi oni zataškavaju za režim, jer su zapravo bitan njegov dio. (Sve ove invazije i državni prepadi temelje se samo na lažima, a mediji su nužni dio toga.) Cenzura u Americi je zapravo ekstremna i stalna.

Na primjer: koliko američkih i savezničkih medija je čak izvijestilo da su fašisti preuzeli vlast u Boliviji? Umjesto toga, dobili smo novinske članke, poput New York Timesa: okrivljavajući neobično uspješnog i popularnog demokratski izabranog predsjednika Bolivije za državni udar koji ga je svrgnuo i zamijenio fašistima (i nikada ne upotrebljavajući riječ "državni udar", osim jednom nasmijano, rekavši da je "britanski vođa laburista Jeremy Corbyn vikao" državni udar "- kao da nije državni udar - i da uopće ne spominje da su to počinili fašisti).

Izvještaj ovih "novina" o vijestima iz prethodnog dana naslovljen je smiješno anodičnim "Bolivijski vođa Evo Morales odstupa s vlasti", i tvrdio je da "gosp. Morales je nekad bio široko popularan, "kao da još uvijek nije tako.

Mnogima je poznata nedavna odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o obveznom cijepljenju djece. U rješenju Ustavnog suda navodi se i stav Ministarstva zdravlja da je „Pravo djece na zdravlje važnije od prava roditelja na izbor“. Na žalost, mnogi sada govore isključivo o Konvenciji o pravima djeteta i o (drugim) pravima, osobito o pravu na izbor, itd. Postavljam pitanje: Zašto nitko ne govori o već poznatim i dokazanim štetnim nuspojavama nakon cijepljenja? Zašto se prešućuju znanstveni dokazi, osobito ovi posljednji predočeni na nedavno održanom Međunarodnom kongresu o autoimunosti?

Pokret "protiv cijepljenja" proširio se svijetom. I dok se protivnici cjepiva i cijepljenja u javnim kampanjama „ZA cijepljenje“ nazivaju najpogrdnijim nazivima, najčešće "nazadnjacima" i sijačima straha, bez znanstveno utemeljenih razloga, u stvarnosti se gomilaju rezultati istraživanja koji na vidjelo izbacuju ISTINU kojom vodeći znanstveni krugovi iz područja medicinske imunologije potvrđuju kobne učinke sastojaka u cjepivima. Najveća svjetska imena na području istraživanja humanoga imunološkog sustava uključena su u najnovije radove u najprestižnijoj literaturi imunologije u kojima povezuju naširoko korištene sastojke u cjepivima poput aluminija sa zastrašujućom epidemijom imunološki-posredovanih bolesti, uključujući AUTIZAM i ALZHEIMEROVU BOLEST.

Također su ustanovili potpuno novi sindrom nakon cijepljenja, tzv. post-vakcinalni sindrom: AUTOIMUNI UPALNI SINDROM IZAZVAN ADJUVANSIMA (ili sindrom autoimune upale; engl. Autoimmune Inflammatory Syndrome Induced by Adjuvants - ASIA). I dok proučavanje ASIA-e baca svjetlo na temeljne mehanizme preko kojih sastojci cjepiva izazivaju bolest, isto tako pokazuje i "pukotine" u temeljima stoljetnog uvjerenja u pravovjerje o cjepivima. Gotovo 3000 liječnika i znanstvenika iz cijelog svijeta okupilo se u NICI na 9. Međunarodnom kongresu o autoimunosti, odnosno autoimunološkim bolestima, koji je održan od 26. do 30. ožujka 2014. U tom razdoblju prema rasporedu je održano nekoliko desetaka seminara i panel-diskusija (tj. okruglih stolova) o uzrocima i liječenju autoimunih bolesti. No, jedan dan od četiri dana trajanja ovog skupa koji se održava svake druge godine bio je posvećen 3. Međunarodnom simpoziju o cjepivima koji se održava pod okriljem Međunarodnog kongresa o autoimunosti.

Da li su globalni protesti predznak velikog preloma u kulturi i vrednostima? Da li oni sugerišu da je neoliberalna modernost promašaj?
"Ovde se nešto događa. Ali šta? I zašto baš sada?" U proteklih 12 nedelja, protesti su zapljusnuli pet kontinenata - od Čilea, preko Pariza, do Libana, Iraka i Irana. Toliko su geografski raznovrsni i heterogeni da izgleda kao da prkose svakom pokušaju da se posmatraju kao jedan fenomen. No, da li zaista ne postoji zajednička tema? Nije li takav zaključak previše zgodan za elite, pošto u tom slučaju ne moraju da se opterećuju razmišljanjima o promeni kursa?

Mediji glavnog toka učestalo ih označavaju kao "prodemokratske", ali to se ne uklapa. To je samo brendiranje. Jer iskustvo demokratije koje demonstranti imaju je upravo jedan od glavnih uzroka njihovog nezadovoljstva: demokratija - ovakva kakva je - prečesto postaje institucionalni alat za gušenje kuljajućeg besa. To je prilično očigledno širom Bliskog istoka, gde je otvoreno odbacivanje (demokratskih) dogmi prožimajuća nit svih "revolucija".

POBUNE "IZ NOVČANIKA"

Drugo rasprostranjeno objašnjenje je da se prosto radi o pobunama "iz novčanika": "U Čileu, bes povodom skoka cena metroa od tri odsto je probudio deo populacije koji nije tek prosto uznemiren svojim sve mršavijim novčanicima - poskupljenje vožnji je troškove tranzita podiglo na 21 odsto mesečnih primanja radnika koji su na minimalcu, ionako već iscrpljenih merama štednje, pritisnutih niskim platama, prekovremenim radom i dugovima, prezasićenih pohlepom i zaslepljenošću bogate manjine koja upravlja državom, što je dovelo do toga da su bili spremni da spale skoro sve na šta su naišli", zaključuje The Nation.

Kako je nova knjiga "novog filozofa" postala jedan od simptoma spoznaje Zapada o sopstvenoj krhkosti i trošnosti u eri povratka imperija
Međunarodni liberalni poredak više ne postoji. Zapravo, ne postoji više nikakav svetski poredak, pošto se onaj stari, liberalni, raspao u paramparčad; svet se sada nalazi u krvavom metežu, u previranju kome još ne naziremo kraj. Od Pacifika do Atlantika, od Hong Konga sve do Pariza, preko Srednjeg i Bliskog istoka, koji već decenijama predstavljaju ratna poprišta, svet doslovce ključa u neredima koji su, kako primećuje komentator Sputnjika, "poprimili odlike brutalnosti nalik filmskim scenama o početku Sudnjeg dana". Od previranja nije izuzeta ni Afrika, koja se sve brže udaljava od mira, o čemu svedoče tragedije u Libiji, Nigeriji, Centralnoafričkoj Republici... Gori i čitava Južna Amerika, u kojoj bi uskoro mogao da se rodi moćan pokret za dekolonizaciju, a u duboko podeljenim Sjedinjenim Državama, zemlji sve više opsednutoj mržnjom u kojoj nestaje svaka tolerancija, oživljavaju strahovi od novog građanskog rata.

DUH IMPERIJA

Početkom godine, krah "liberalnog poretka" je na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti morala da prizna i poslovično uzdržana i oprezna nemačka kancelarka Angela Merkel koja uvek kasni za događajima: "Svetski poredak se raspada". Političari na vlasti su po prirodi stvari veoma uzdržani u izricanju sudova; obaveza koju nemaju posmatrači ni analitičari svetskih zbivanja. Uticajni Farid Zakarija je u Forin afersu već konstatovao smrt američke hegemonije. Ova smrt, tokom jedne "kratke i plahovite epohe", duge svega tri decenije, dogodila se "u nekom trenutku tokom poslednje dve godine". Za nju su odgovorne nove sile u usponu, koliko i pogrešne i kratkovide spoljnopolitičke odluke Vašingtona, sklonog da sve konflikte razrešava ratom.

Izgleda kao da je ljeto tek završilo, a mraz i snijeg već su zahvatili velike dijelove Europe. Sjeverni dijelovi američke savezne države Maine su u zadnjih nekoliko dana već vidjeli prve zimske oborine. Nacionalna vremenska služba (The National Weather Service) je rekla da je period od 138 dana bez traga snijega u gradu Caribou, a koji je započeo 24. svibnja i završio 8. listopada, bio najkraći takav period zabilježen za tu lokaciju.

U gradu Marquette u saveznoj državi Michigan, SAD, gdje su termometri pokazali minus 3°C, oko 6,5 cm snijega je palo prošloga vikenda. Snijega je bilo i u Ohiu, Maineu, New Hampshireu, zapadnom New Yorku i sjeverozapadnoj Pennsylvaniji. Iako zima službeno započinje 22. prosinca, upozorenja za hladnoću i smrzavanje površina su izdana od Missourija do Massachusettsa, prema Weather Channelu.

Sredina je mjeseca listopada, a vlasti još inzistiraju da živimo u periodu rekordne topline, dok će se brojni svjetski političari ponovno sastati u Parizu kako bi vidjeli mogu li pretvoriti cijelu ljudsku rasu u ugljične robove. Stvarnost se ne uzima u obzir, ali to je uobičajeno za političare.

Priča o globalnom zatopljenju (klimatskoj promjeni) postaje sve čudnija jer Priroda ne surađuje. Postaje sve hladnije. Plan klimatskih uzbunjivača da se zatvore drugi znanstvenici koji su skeptični prema 'globalnom zatopljenju' im se gadno obio o glavu, a glavni uzbunjivač se sada suočava s istragom o, kako ga nazivaju, "najvećem znanstvenom skandalu u povijesti SAD-a". A što su i očekivali kada su poduzeli takav sramotan korak nagovaranja Bijele kuće i Ministarstva pravosuđa da upotrijebe federalni zakon RICO kako bi istražili i optužili razne "skeptične" organizacije za "zločin" "obmane američkog naroda o rizicima klimatske promjene."

Astana klub je jedan od najvažnijih godišnjih "sastanaka" na prostoru Evroazije, pored foruma Boao u Kini i Valdajskog debatnog foruma u Rusiji. Kina, Rusija i Kazahstan zajednički predvode evroazijske integracije. Stoga ne čudi što je peti sastanak Astanskog kluba morao da se fokusira na Veliku Evroaziju, što je sinonim za "novu arhitekturu globalne saradnje."

Astanski klub okuplja zadivljujući spoj istaknutih ljudi iz svih delova Evroazije sa jedne, i Evropljana i Amerikanaca sa druge strane. Zastupljeni su praktično svi relevantni faktori geopolitičkog spektra. Paneli su veoma dobro organizovani (bio sam moderator dva panela). Rasprave su iskrene, a manipulativne fraze nepoželjne. Slede obrisi onoga o čemu se raspravljalo u Nursultanu, pod krovom spektakularne plitke kupole koju je dizajnirao Norman Foster.

VELIKI STABILIZATOR

Vladimir Jakunin, predsedavajući moskovskog Istražnog instituta za dijalog civilizacija, uveren je da je Kina "spremna da Evroaziju pripremi za budućnost", premda "ništa ne ukazuje da će Zapad na to odgovoriti pozitivno". Jakunin smatra da su za Kinu inicijative poput "Novog puta svile" i "Pojasa i puta" "osnova za međucivilizacijski dijalog", dok Rusija nastavlja da se ponovo afirmiše kao globalna sila.

Vang Hujao, saradnik Centra za Kinu i globalizaciju i savetnik državnog sekretara Kine, vidi Kinu kao "najvećeg stabilizatora" u međunarodnim odnosima i trgovini, i kao "najveći mehanizam za prosperitet", što je još jednom demonstrirano na poslednjem Šangajskom sajmu.

Visoki diplomata iz Pakistana Iftehar Čodari, koji trenutno radi na Institutu za studije južne Azije pri Nacionalnom univerzitetu u Singapuru, tvrdi da "liberalni svetski poredak nije univerzalan"; sada se sve svodi na "liberalni kapitalizam protiv Kine". Sa druge strane Hujaoa to ne brine: on naglašava da Kina "3D Evroaziju" već vidi kao novu pregovaračku platformu.

Hujao ističe da se "pogrešna metodologija" koristi kao "stabilizator svetske ekonomije". Naglašava i ulogu Azijske banke za investicije u infrastrukturu i posebno inicijative Pojas i put kao "novog podsticaja za razvoj sveta u narednim decenijama" koji će se temeljiti na "kineskoj kulturi, tradiciji i vrednostima", kao i hibridnoj ekonomiji koja se ne oslanja isključivo na državna preduzeća. Insistira da je Pojas i put "stvarni međunarodni razvojni plan", a "unilateralizam" vidi kao veliku opasnost. Da li istorija ima samo jedan oblik?

Poznati britanski novinar i snimatelj John Pilger je u svom obraćanju prilikom predstavljanja knjige "London of In Defense of Julian Assange" u izdanju Or Booksa iz New Yorka zatražio da se odmah zaustave laži i medijska hajka protiv Juliana Assangea koji je još uvijek u britanskom zatvoru najviše razine sigurnosti, iako je u Švedskoj oslobođen optužbi za navodno "silovanje", koje se nikada nije dogodilo.

Britanci ga drže u ekstradicijskom pritvoru na zahtjev Washingtona gdje riskira dugogodišnju robiju samo zato što je obavljao svoj novinarski posao i iz svojih izvora objavljivao informacije o diplomatskim spletkama i tajnim dogovorima utjecajnih svjetskih vođa. Utemeljitelja Wikileaksa se pogrešno optužuje da su meta njegovih objava isključivo SAD i njihovi saveznici. Naime, WikiLeaks je objavio tisuće stranica dopisa diplomatskih misija Rusija s Moskvom, ali u njima nije bilo tako velikih skandala kao u aktivnostima američke uprave.

U hakiranim dokumentima o Rusiji se govori o korupciji, trgovini oružjem, pranju novca, osobnom bogaćenju, iznudama, organiziranom kriminalu koji ima potporu nekih državnih dužnosnika, tajnim računima na Cipru i sličnim nezakonitim aktivnostima. Ove su objave zapadni mediji 2010. dočekali s oduševljenjem i Rusiju opisali kao "mafijašku državu".

Međutim, tajne američke uprave, raznih američkih dužnosnika i njihovih saveznika u svijetu nisu kriminal i korupcija, već kršenje međunarodnog prava i planiranje, poticanje i provođenje ratnih zločina i genocida u svim dijelovima svijeta. Stoga je tema Rusije kao "mafijaške države" za javnost brzo postala irelevantna. Assange nigdje u svijetu zbog svog rada nije bio pod istragom i progonom, samo u Sjedinjenim Državama. Čak ni Katar i Saudijska Arabija, čije je zločine otkrio, nemaju ništa protiv njega i nisu pokrenuli nikakve službene istrage protiv Juliana Assangea.

SAD ga terete špijunaža, zločinačko udruživanje, krađe imovine Sjedinjenih Država, kršenje zakona iz oblasti računarstva i veleizdaju. U "svjetioniku slobode govora i ljudskih prava" Assange može dobiti 45 godina zatvora, a ako se podigne optužnica u više točaka u konačnici bi to moglo biti mnogo više. SAD su u sudskom podnesku od dana 15. prosinca 2015. potvrdile da je u tijeku proces protiv WikiLeaksa.